1                 Poslovni broj: 19 Gž-43/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.J. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćniku J.T. odvjetniku iz Z., protiv tuženika B.K. d.o.o. Z. OIB: ………, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici D.H.Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-563/2020-22 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice Š.J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-563/2020-22 od 2. prosinca 2021. u toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem Financijske agencije od dana 17. ožujka 2020. temeljem rješenja o ovrsi br. Ovrv-5116/2019 od 26. lipnja 2019., sa klauzulom pravomoćnosti od 19. srpnja 2019. godine izdanom po javnom bilježniku S. P.-Č. iz S.

 

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da izvrši upis brisanja osnova za plaćanje br. Ovrv-5116/2019, evidentiranih u Očevidniku plaćanja od 17. ožujka 2020.

 

III. Nalaže se tuženiku B. K. do.o.o., Z, OIB: ……, da tužitelju nadoknadi neosnovano prouzročen trošak ovršnog postupka, kao i trošak ovog parničnog postupka, sukladno čl. 14. st. 5 OZ (NN 112/12 do 73/17), u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.187,50kn u toku od 15 dana.

 

III. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 odbija se kao neosnovan."

 

2. Protiv citirane presude u toč. I. i II. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, odnosno utvrditi valjanost spornog pravnog posla zaključenog između ovrhovoditelja i njegovog prednika, a na temelju kojeg je ovrhovoditelju, po osnovi ništetne vjerodostojne isprave izdano pravomoćno rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava. Na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a počinio je i bitnu povredu odredaba postupka, jer je presuda u pobijanom dijelu proturječna i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ovrhovoditelj, u predmetnom postupku tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od 11. lipnja 2019., jer svoja potraživanja temelji na ništetnom pravnom poslu, Ugovoru o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenoga 2017. zaključenom između HPB i društva B.K. d.o.o., odnosno ovrhovoditelja. Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenoga 2017. decidirano navodi da su ugovorne strane prethodno potpisale Ugovor o kupoprodaji plasmana od 23. prosinca 2016. kojim su se Ugovorom ugovorne strane sporazumjele o kupnji i prodaji plasmana pod uvjetima iz tog Ugovora. Radi se o ništetnom pravnom poslu i prvostupanjski je sud trebao utvrđivati njegovu ništetnost. Nesporna je činjenica da se isti plasman ne može stjecati na dvije različite pravne osnove, kupoprodaji od 23. prosinca 2016., pa naknadno 11 mjeseci kasnije, ustupu i prijenosu od 14. studenoga 2017. Prvostupanjski je sud zanemario činjenicu da je tek u postupku radi proglašenje nedopuštenosti ovrhe tužiteljica i saznala za postojanje Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina zaključenog između HPB i tuženika, o čemu ranije i nije imala saznanja. Radi se o nedopuštenoj ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava što je i dokazala u svom očitovanju na podnesak tuženika od 22. lipnja 2021. te predložila određene dokaze, koje sud nije prihvatio pa ju je onemogućio u dokazivanju, odnosno u raspravljanju pred sudom, čime je počinio i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Popis plasmana od 28. prosinca 2016. priložen uz Ugovor o ustupu i prijenosu nije i ne može biti vjerodostojan dokument, jer nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji plasmana od 23. prosinca 2016. HPB više nije mogla imati u svojim poslovnim knjigama bilo kakvo potraživanje. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem Financijske agencije od 17. ožujka 2020. temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-5116/2019 od 26. lipnja 2019. javnog bilježnika S.P-Č. iz S.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), jer nije nezakonitim postupanjem onemogućio tužiteljicu da raspravlja pred sudom, jer je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice izvršio uvid u sve isprave priložene spisu, pa tako i Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenoga 2017. (l. s. 22) i Izvadak iz poslovnih knjiga za dugovanja po kreditnim karticama Hrvatske poštanske banke od 10. siječnja 2017.

 

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

 

7. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate putem Financijske agencije od 17. ožujka 2020. na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-5116/2019 od 26. lipnja 2019. javnog bilježnika S. P.-Č. iz S.

 

9. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

 

- da je tuženik B.K. d.o.o. iz Z. kao ovrhovoditelj 26. lipnja 2019. pred javnim bilježnikom S P.-Č. iz S. protiv tužiteljice Š.J. kao ovršenice podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave - Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 11. lipnja 2019. radi naplate novčane tražbine od 5.452,26 kn, na ime glavnice i dospjelih zateznih kamata, na imovini ovršenice (l.s. 16),

 

- da je povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja B.K. d.o.o. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S P.-Č. iz S. poslovni broj Ovrv-5116/2019 od 26. lipnja 2019., koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 19. srpnja 2019. (l.s. 19),

 

- da je tuženik B.K. d.o.o. kao vjerovnik bio ovlašten zatražiti izravnu naplatu predmetne dospjele tražbine te je 13. ožujka 2020. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu svoje novčane tražbine na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-5116/2019 od 26. lipnja 2019. javnog bilježnika S P.-Č. iz S.,

 

- da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu podnijela prigovor radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe, sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ), povodom kojeg je prigovora rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u

 

Jastrebarskom poslovni broj Ovr-428/2020-4 od 17. lipnja 2020. odgođena izravna naplata na sredstvima tužiteljice kao ovršenice na temelju citiranog rješenja o ovrsi, naložena je Financijskoj agenciji odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenice na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-5116/2019 javnog bilježnika S P.-Č. iz S. te je Š. J. kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim (l.s. 7) i

 

- da je povodom žalbe ovrhovoditelja B. K. d.o.o. na rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj Ovr-428/2020-4 od 17. lipnja 2020. Županijski sud u Osijeku svojim rješenjem Gž Ovr-33/2021-2 od 20. siječnja 2021. uvažio žalbu ovrhovoditelja i ukinuo rješenje suda prvog stupnja (l.s. 77).

 

10. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da je u konkretnome tužiteljica kao ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa u postupku prisilne naplate nedopuštenim sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ  kojom se na odgovarajući način primjenjuju propisi o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 210. st. 2. OZ). Tužiteljica je podnijela prijedlog za proglašenje izravne naplate nedopuštenom iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ, jer je istakla da ovrhovoditelj B. K. d.o.o nije ovlašten provesti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv nje te zbog zastare potraživanja.

 

11. Polazeći od odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) sud prvog stupnja smatra da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5116/2019 od 26. lipnja 2019. postalo pravomoćno i ovršno 19. srpnja 2019., te da je rok u kojem se može tražiti ovrha na temelju tog rješenja deset godina, od dana njegove pravomoćnosti.

 

12. Naime, odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

 

13. Tužiteljica je tijekom postupka istakla da je potraživanje iz ovršne isprave prestalo jer je namireno, ali taj razlog sud prvog stupnja osnovano nije uzeo u obzir, jer se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50 st. 1. toč. 9. OZ kojeg tužiteljica i nije navela u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i iz tog razloga i nije pokrenula parnicu niti ju je ovršni sud uputio na parnicu iz tog razloga.

 

14. Naime, tužba se može temeljiti isključivo na razlozima istaknutim u pravnom lijeku povodom kojeg je upućena na parnicu.

 

15. Glede žalbenih navoda tužiteljice kojima ističe da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju Izvatka iz poslovnih knjiga od 11. lipnja 2019., jer se temelji na ništetnom pravnom poslu - Ugovoru o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenoga 2017. zaključenom između Hrvatske poštanske banke i B. K. d.o.o. za istaći je da se zakonska osnova otkupa novčanog potraživanja nalazi u odredbama ZOO koje reguliraju promjene na strani subjekta u obveznopravnom odnosu, odnosno institut ustupa tražbine ili cesije.

 

16. Prema odredbi čl. 80. ZOO vjerovnik može sklopiti ugovor s trećom osobom i na taj joj način prenijeti svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Radi se o ugovoru o ustupu ili cesiji u kojem je slučaju vjerovnik ustupitelj a treća osoba primatelj potraživanja.

 

16.1. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO za ustup tražbine, odnosno prijenosa potraživanja nije potreban pristanak dužnika, već je o izvršenom ustupanju ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupu. Međutim, propust vjerovnika o tome nije uvjet za pravovaljanost ugovora o ustupanju, pa je irelevantan žalbeni navod tužiteljice da je o ustupu tražbine saznala tek tijekom postupka.

 

17. Tuženik B. K. d.o.o. ima pravo tražiti od dužnika naplatu iznosa nenaplaćanog duga iz razloga što je sklapanjem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenoga 2017. zaključenog s vjerovnikom/ustupiteljem postao punopravni vlasnik predmetnog potraživanja i prema tužiteljici kao dužniku ima ista prava koja je vjerovnik/ustupitelj imao prema dužniku (tužiteljici) do ustupanja.

 

18. Kraj činjenice da je ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5116/2016 od 26. lipnja 2019. postalo pravomoćno i ovršno 19. srpnja 2019., prema kojem je tužiteljici kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu ovrhovoditelju/tuženiku u iznosu od 5.452,26 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, koje nije prestalo jer vjerovnik nije namiren, potraživanje iz te ovršne isprave nije zastarjelo jer nije protekao zastarni rok koji iznosi 10 godina od njezine pravomoćnosti.

 

19. Stoga žalba tužiteljice nije osnovana.

 

20. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke.

 

21. U nepobijanom dijelu u toč. III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

 

 

U Zadru 3. studenoga 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica,v.r.