1                        Poslovni broj: 22 P-266/20-21

 

 

                

       Republika Hrvatska

   Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18  

   Stalna služba u Prelogu

     Prelog, Trg slobode 1                                                           

Poslovni broj: 22 P-266/20-21

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja I.R. iz Č., S.R.2, OIB protiv tuženika N.S. …P..,. K. M. 22, OIB kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z.R. i N.R., odvjetnici  u P., radi povrata stvari, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 20. rujna 2022. u nazočnosti tužitelja osobno i direktora tuženika M.N. Novaka uz punomoćnicu, 03. studenog 2022. objavio i

 

p r e s u d i o  j e:

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I.R. iz Č. S.R.17, OIB  koji glasi:

 

„I.               Nalaže se tuženiku N.S….P...K.M.22, OIB  da tužitelju I.R. iz Č. S.R.17, OIB  vrati u posjed pokretnine koje su vlasništvo tužitelja u roku od 15 dana i to:

1. Sveta slika, starinske vrijednosti - ulje na platnu, Sveta Marija i Isus, dimenzija 2m x 1m, okvir u roznoj boji, sukladno ostalom namještaju, vrijednost 20.000,00 kn

2. Obiteljske fotografije, dimenzija 50 cm x 40 cm, uramljene u tamno smeđoj natur boji-lakirane, fotografije crno-bijele, na fotografijama gdin. Đ..K. gđa.   F. K. (dijete), gđa. prabaka, ukupne vrijednosti 15.000,00 kn.

3. Peć na drva, od lijevanog željeza, ornamentirana, ukrašena, crne boje sa mat srebrnim detaljima na trodimenzionalnim ornamentima, stoji na 3 noge, oblik uspravnog tuljca sa vratašcima za ubacivanje drva na vrhu-bočno, starinske vrijednosti, vrijednosti 12.000,00 kn.   

4. Šivaća mašina Singer, mehanička sa pogonom preko nožne rešetkaste pedale koja se ljulja, na stalku (stolu) od lijevanog željeza oblikovanog u ukrasnu rešetku crne boje, starosti preko 100 godina, starinske vrijednosti, vrijednosti 12.000,00 kn.

5. Namještaj za spavaću sobu, u roznoj boji, puno drvo, ravne linije, ravnih površina.

    Sastoji se od

-          bračnog kreveta - dva kreveta sa madracima, dim. cca 2 m x 0,9 m (2 kom)

-          stol sa 6 stolica

-          vitrina sa ogledalom, bočni niski pretinci

-          ormari 2 kom, dimenzija 2 mx 2 m, dvokrilni,

-          kutija za drva, dimenzija cca 1m x 0,4m x 0,5m

-          noćni ormarići 2 kom, ukupne vrijednosti 6.000,00 kn.

6. Sadržaj u ormarima - posteljina, čipkasti stolnjaci, odjeća, vezene marame,

    vrijednosti 20.000,00 kn.

7. Kauč iz spavače sobe, za tri osobe, 1 kom, vrijednosti 500,00 kn.

8. Tepih staze iz spavaćih soba - 5 kom, vrijednosti 1.000,00 kn.

9. Tepih iz kuhinje, smeđe boje, dimenzija 2 x 2,5 m, vrijednosti 1.000,00 kn.

10. Trosjed - kuhinja 1. dio, vrijednosti 500,00 kn.

11. Frižider zapremine 150 l, vrijednosti 500,00 kn.

12. Stroj za pranje rublja, vrijednosti 600,00 kn.

13. Elementi viseće kuhinje, dužine 3 m, vrijednosti 300,00 kn.

14. Kuhinjski stol, kuhinja 1. dio, vrijednosti 500,00 kn.

15. Kuhinjski stol, hrastov, dimenzija 1,8m x 0,6 m, vrijednosti 800,00 kn.

16. Sudoper, dupli, vrijednosti 800,00 kn.

17. Štednjak plinski, 4 plamenika, vrijednosti 1.000,00 kn.

18. Plinska boca - 2 kom, ukupne vrijednosti 400,00 kn.

19. Stolice - iz kuhinje, 5 kom, vrijednosti 500,00 kn.

20. Štednjak na drva sa pećnicom, starinski, vrijednosti 1.000,00 kn.

21. Vrtna garnitura, stol i 4 stolice, krom, vrijednosti 500,00 kn.

22. Aluminijska ploča za pokrivanje otvora šahta, dimenzija 0,7m x 0,7 m, težine oko

     25 kg, vrijednosti 200,00 kn."

 

II.              Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja I.R. iz Č.S.R.17, OIB koji glasi:

 

„              Nalaže se tuženiku N.S. …. P. K.M.22, OIB  da tužitelju I.R. iz Č. S.R.17, OIB isplati iznos od 95.100,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila prethodno polugodište uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućim od podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.“

 

III.              Nalaže se tužitelju  I.R. iz Č.S.R.17, OIB  da tuženiku N.S. .. P. K.M. 22, OIB  naknadi troškove postupka u iznosu od 11.762,50 kuna /1.561,15 eura u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje:

 

1.              Dana 12. siječnja 2018. podnesena je tužba tužitelja radi povrata stvari u kojoj tužitelj navodi kako je tuženiku prodao i predao u posjed nekretninu upisanu u z.k.ul.br. 2886 k.o. P., čest.br. 47/B, kuća, dvor od 73 čhv-a, ugovorom od 17. travnja 2008. U kući prodavatelja, ovdje tužitelja, nalazile su se pokretnine koje nisu bile predmet prodaje, a za koje je bilo dogovoreno da mogu ostati u kući i nakon prodaje iste, jer ih tužitelj nije imao gdje smjestiti. Tužitelj navodi kako su se u kući nalazile slijedeće pokretnine:1. sveta slika-starinske vrijednosti, ulje na platnu, Sveta Marija i Isus, dimenzija 2mX1m, okvir u rozoj boji, sukladno ostalom namještaju, vrijednosti 20.000,00 kuna; 2. obiteljske fotografije dimenzija 50 cm x 40 cm, uramljene u tamno smeđoj natur boji-lakirane, fotografije crno-bijele, na fotografijama gdin. Đ.K., gđa.   F.K.( dijete), gđa. prabaka, ukupne vrijednosti 15.000,00 kn, 3. peć na drva, od lijevanog željeza, ornamentirana, ukrašena, crne boje sa mat srebrnim detaljima na trodimenzionalnim ornamentima, stoji na 3 noge, oblik uspravnog tuljca sa vratašcima za ubacivanje drva na vrhu-bočno, starinske vrijednosti, vrijednosti 12.000,00 kn, 4. šivaća mašina Singer, mehanička sa pogonom preko nožne rešetkaste pedale koja se ljulja, na stalku (stolu) od lijevanog željeza oblikovanog u ukrasnu rešetku crne boje, starosti preko 100 godina, starinske vrijednosti, vrijednosti 12.000,00 kn, 5. namještaj za spavaću sobu, u roznoj boji, puno drvo, ravne linije, ravnih površina.  Sastoji se od bračnog kreveta - dva kreveta sa madracima, dim. cca 2 m x 0,9 m (2 kom), stol sa 6 stolica, vitrina sa ogledalom, bočni niski pretinci, ormari 2 kom, dimenzija 2 mx 2 m, dvokrilni, kutija za drva, dimenzija cca 1m x 0,4m x 0,5m, noćni ormarići 2 kom, ukupne vrijednosti 6.000,00 kn, 6. sadržaj u ormarima - posteljina, čipkasti stolnjaci, odjeća, vezene marame,  vrijednosti 20.000,00 kn, 7. kauč iz spavače sobe, za tri osobe, 1 kom, vrijednosti 500,00 kn, 8. tepih staze iz spavaćih soba - 5 kom, vrijednosti 1.000,00 kn, 9. tepih iz kuhinje, smeđe boje, dimenzija 2 x 2,5 m, vrijednosti 1.000,00 kn, 10. trosjed - kuhinja 1. dio, vrijednosti 500,00 kn, 11. frižider zapremine 150 l, vrijednosti 500,00 kn, 12. stroj za pranje rublja, vrijednosti 600,00 kn, 13. elementi viseće kuhinje, dužine 3 m, vrijednosti 300,00 kn, 14. kuhinjski stol, kuhinja 1. dio, vrijednosti 500,00 kn, 15. kuhinjski stol, hrastov, dimenzija 1,8m x 0,6 m, vrijednosti 800,00 kn, 16. sudoper, dupli, vrijednosti 800,00 kn, 17. štednjak plinski, 4 plamenika, vrijednosti 1.000,00 kn, 18. plinska boca - 2 kom, ukupne vrijednosti 400,00 kn, 19. stolice - iz kuhinje, 5 kom, vrijednosti 500,00 kn, 20. štednjak na drva sa pećnicom, starinski, vrijednosti 1.000,00 kn, 21. vrtna garnitura, stol i 4 stolice, krom, vrijednosti 500,00 kn, 22. aluminijska ploča za pokrivanje otvora šahta, dimenzija 0,7m x 0,7 m, težine oko 25 kg, vrijednosti 200,00 kn. Tužitelj navodi kako tuženik na zahtjev tužitelja odbija vratiti stvari tužitelju, stoga traži povrat tih stvari, a ukoliko sud ocijeni da predmetni tužbeni zahtjev nije osnovan, predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti vrijednost tih stvari u iznosu od 95.100,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti navodeći kako je točno da su se u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora broj:OU-114/08-1 od 17. travnja 2008. na nekretninama koje su bile predmet kupoprodaje nalazile neke pokretne stvari tužitelja za koje su tužitelj i tuženik dogovorili da će ih tuženik preuzeti u najkraćem roku, međutim, tuženik navodi kako se radilo o starim i bezvrijednim pokretnim stvarima, no nije se radilo o pokretnim stvarima koje tužitelj navodi u tužbi i koje su predmet postupka. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelja u više navrata pozivao da predmetne pokretne stvari preuzme  i odveze za tuženikove nekretnine, što međutim tužitelj nije učinio, pa su stoga radnici  prilikom renovacije kuće, a budući su im predmetne stvari smetale iste odstranili. To stoga što su stvari bile stare i bezvrijedne, a tuženik ih nije imao gdje smjestiti. Također, osim što tuženik osporava tužbu po osnovi i visini, tuženik ističe i prigovor zastare. Naime, tuženik navodi kako je kupoprodajni ugovor zaključen 17. travnja 2008. te kako je tužitelj imao pravo tražiti povrat stvari u općem zastarnom roku od 5 godina, a kako je tužitelj tužbu podnio 12. siječnja 2018. da je razvidno kako je nastupila zastara potraživanja.

 

3.              U podnesku od 24. travnja 2018. tužitelj navodi kako nije točno da je tuženik više puta pozivao tužitelja da preuzme predmetne pokretnine, a sve i da je tuženik pozivao tužitelja da preuzme pokretnine, a tužitelj to ne bi učinio, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti na način da odgovornost prebaci na radnike koji su vršili renovaciju, a koji radnici su radili po njegovu nalogu. Također, tužitelj navodi kako se ne primjenjuje zastarni rok od 5 godina, obzirom se radi o pravoj vlasničkoj tužbi koja ne zastarijeva.

 

4.              U ovom predmetu donesena je presuda broj: P-9/18-12 od 14. siječnja 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

5.              Rješenjem Ž.S. u Š.broj: Gž-… od 25. kolovoza 2020., povodom žalbe tužitelja, ukinuta je presuda ovog suda broj: P-.od 14. siječnja 2019. i predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje.

 

6.              U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

 

7.              U podnesku od 07. listopada 2021. tuženik navodi kako predmetne stvari više ne postoje, stoga što su ih godinu dana po sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. travnja 2008. broj: OU-114/08-1 između tužitelja i tuženika, radnici prilikom renovacije kuće tijekom 2009. godine odstranili i odvezli na otpad, a sve s obzirom da ih tužitelj u roku od godinu dana od sklapanja istog ugovora nije preuzeo sukladno dogovoru tužitelja i tuženika, a kako je to i sam tužitelj naveo u svom iskazu, iz razloga jer ih nije imao kamo staviti. Nadalje, tuženik navodi i kako je počeo s renovacijom kuće godinu dana nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora te isti rok predstavlja i više nego razuman rok koji je tuženik dao tužitelju da preuzme pokretnine koje je isti ostavio na nekretnini u vlasništvu tuženika, tim više što je tuženik u više navrata tijekom te godine dana pozivao tužitelja da isprazni predmetnu nekretninu od pokretnina u vlasništvu tužitelja. S obzirom da su iste stvari čiji povrat tužitelj traži tužbenim zahtjevom propale, tužiteljevo pravo vlasništva je propalo propašću tih stvari tijekom 2009., a o čemu je tužitelj obaviješten već prije 10 godina. Također, tuženik navodi kako i budući da tužitelj nedvojbeno ima saznanja da iste stvari više ne postoje od 2009. godine, u konkretnom slučaju nastupila je zastara potraživanja naknade štete zbog propasti stvari.

 

8.              U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige na listu 9, kupoprodajni ugovor na listovima 10 do 12, saslušani su svjedoci I.R., I.R., S.N. i R.V. te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i direktora tuženika M.N.

 

9.              Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovani.

 

10.              U čl. 2 st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

11.               U čl. 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

12.              Nesporno su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u z.k.ul.br.  k.o. P, čest.br. …., kuća, dvor od 73 čhv-a te nesporno pokretnine koje su se nalazile u predmetnoj nekretnini nisu bile predmet prodaje.

 

13.              Nesporno je kuća koja je bila predmet navedenog kupoprodajnog ugovora u trenutku sklapanja ugovora bila namještena te su nesporno tužitelj i tadašnji direktor tuženika dogovorili da predmetne pokretnine mogu određeno vrijeme ostati na navedenoj nekretnini, sve do preuzimanja od strane tužitelja.

 

14.              Sporno jest koje pokretnine su se nalazile u navedenoj kući u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, koji rok za preuzimanje pokretnina su dogovorili tužitelj i direktor tuženika, jesu li predmetne pokretnine propale ili se nalaze kod tuženika, je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja te u cijelosti osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

15.              Predmet spora jest povrat stvari koje su ostale na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. …k.o. Prelog, čest.br. ..kuća, dvor od 73 čhv-a  nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, a eventualno kumuliranim tužbenom zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 95.100,00 kuna na ime naknade štete zbog propasti stvari.

 

16.              Obzirom da tužitelj svoj zahtjev za povrat stvari temelji na tvrdnji da su predmetne pokretnine nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora ostale u kući koja je bila predmet kupoprodaje, njegovo vlasništvo te da se nalaze u posjedu tuženika koji ih odbija predati tužitelju, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o pravoj vlasničkoj tužbu.

 

17.              Naime, sukladno čl. 161. st. 1.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15,94/17, dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

 

18.              Sukladno čl. 161. st. 2. ZV-a vlasnikovo pravo iz st. 1. istog članka ne zastarijeva, ako zakonom nije nešto drugo određeno.

 

19.              Dakle, kako tužbeni zahtjev na povrat stvari predstavlja pravu vlasničku tužbu, ista sukladno citiranoj odredbi čl. 161. st. 2. ZV-a ne zastarijeva, stoga prigovor zastare, koji je u pogledu predmetnog tužbenog zahtjeva istaknuo tuženik, nije osnovan.

 

20.              Iz iskaza svjedoka I.R. proizlazi da je kuća, koja je bila predmet kupoprodaje, kuća njegove bake te da je ista prilikom prodaje bila u cijelosti namještena te su se u kući nalazili vrtna garnitura od metala, a sastojala se od stola i četiri-pet stolica i nalazila se u hodniku, zatim, tepih staza u hodniku, s lijeve strane zeleni drveni kredenc. Nadalje, naveo je kako se desno na ulazu u prvo blagovaonu nalazio veliki smeđi tepih, s lijeve strane je bio trosjed, ravno s lijeve strane pri kraju bio je stari štednjak na kruta goriva, pri kraju s desne strane je bio drveni stol i dvije stolice. Na ulazu desno u drugu blagovanu bile su dvije tepih staze, s lijeve strane je bio stol za blagovanje drveni, dvije ili tri stolice, misli da su dvije bile drvene, a jedna metalna, ravno je bila kuhinja koja se sastojala od visećih i podnih elemenata u širini prostorije (nekoliko metara), nalazio se i sudoper, prema prozoru je bio frižider, kao i ostali drveni elementi. U kupaoni i WC-u misli da je bila perilica rublja, školjka i ostale stvari. U dnevnoj sobi je bilo pet-šest tepih staza na prolazima između namještaja, s lijeve strane iza vrata je bila stara šivaća mašina singerica, u nastavku s lijeve strane su bila dva ili tri dvokrilna ormara roze boje u kojem su se nalazi bakine stvari (molitvenici iz 19. stoljeća, knjige, čipka, odjeća, posteljina), desno od ulaza je bio trosjed, drvena kutija u kojoj je baka držala drva, u nastavku je bila ugrađena peć na drva crne boje od metala na tri noge s ornamentima na sebi, desno od ulaza na zidu bili su obiteljske fotografije uramljene u smeđu ramu i to tri komada. U toj prostoriji na uličnom zidu između prozora je bilo ogledalo s postoljem u skladu s ostalim namještajem. U središnjem dijelu su se nalazila dva kreveta drvena ružičaste boje koji su činili bračni krevet. Sa svake strane kreveta bili su noćni ormarići (dva komada). Iznad kreveta je bila velika stara sveta slika uramljena. Ispred kreveta je bio veliki drveni stol sa šest stolica, sve drveno u ružičastoj boji. Na zidu se nalazio metalni križ s posudicom za svetu vodu. U skladištu (magazinu) na dvorištu nalazio se poljoprivredni alat. Na ulazu u dvorište bio je odvod za vodu (šaht) koji je bio pokriven aluminijskom pločom. Također, svjedok je naveo kako se u prizemlju kuće, na ulazu u hodnik s desne strane nalazila kuhinja i tamo s desne strane plinski štednjak s četiri ringa. Isti je u kući posljednji put bio netom prije prodaje, dakle 2008. godine. Baka je umrla 2005. godine, a prije svoje smrti kratko je vrijeme živjela kod tužitelja i u staračkom domu nekoliko mjeseci prije smrti. Svjedok je izjavio kako mu je tužitelj spomenuo da mu je direktor tuženika rekao da pokretnine mogu ostati u kući koliko bude trebalo. Također, svjedok je izjavio kako direktor tuženika nikad nije obavijestio tužitelja da si dođe po stvari, već mu se tužitelj obratio netom prije pokretanja postupka i rekao mu da stvari više nema u kući.

 

21.              Iz iskaza svjedoka I.N. proizlazi da je isti kao tadašnji direktor tuženika sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine s tužiteljem te je usmeni dogovor s tužiteljem bio da stvari koje su se nalazile u kući makne u roku od 30 dana od sklapanja kupoprodajnog ugovora. Nadalje, iskazao je kako je renovaciji kuće pristupio 2009. godine, no da tužitelj nije maknuo stvari. Također, iskazao je kako se radilo o bezvrijednim stvarima. Naveo je kako je krajem 2009. telefonskim putem obavijestio tužitelja da makne stvari i tom prigodom mu se slučajno javio, a inače je on tužitelja u nekoliko navrata zvao da si dođe po stvari, ali ga nije mogao dobiti. Krajem 2009. godine obavijestio je tužitelja da je maknuo stvari i bacio ih na krupni otpad. Pojasnio je kako je nekoliko puta zvao tužitelja, nekad se javio, a nekad nije, a kad bi se javio obećavao je maknuti te stvari. Ne sjeća se što se sve nalazilo u kući, sjeća se da su bile stare peći, stari ormari, ali detalja se ne sjeća. Također, svjedok je naveo kako mu tužitelj 2009. kad ga je obavijestio da je stvari odvezao na krupni otpad, nije ništa posebno rekao, već se 8 godina uopće nije javljao. Isto tako, iskazao je kako je 2012. u medijima bilo oglašeno da se u tom prostoru nalazi E.O.  kojem je iznajmio poslovni prostor. Isto tako, iskazao je i kako su sve stvari iz tužbenog zahtjeva odvezene na krupni otpad 2009. godine te kako se na predmetnoj nekretnini nalaze nova kuhinja i novi sudoper, a isto tako, vrtne stolice koje se nalaze na njegovoj terasi nisu stolice tužitelja.

 

22.              Svjedok S.N.  u bitnom je iskazao kako nije bio prisutan sklapanju kupoprodajnog ugovora između tužitelja i njegovog oca, tadašnjeg direktora tuženika Ivana Novaka, međutim, u to vrijeme živio je u zajedničkom kućanstvu s ocem, pa mu je poznato da je njegov otac, tadašnji direktor tuženika, bio zainteresiran za kupnju predmetne nekretnine, jer mu je trebao poslovni prostor te zna da je s tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine i u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Naveo je kako je netom nakon kupnje bio na nekretnini sa svojim ocem te se sjeća da se u kući nalazio namještaj, no radilo se o starom namještaju, starim krevetima i ormarima. On je pomagao u renovaciji predmetne nekretnine. U prednjem dijelu kuće nalazio se poslovni prostor, gdje se nekad nalazila pekara, a iza stan od nekih 30-40 m2. Iz prijašnje pekare maknuli su staru peć za kruh koju su morali rezati i sve odvezli na otpad, dok su ostatak namještaja maknuli najprije na dvorište, a onda na otpad. Namještaj je stajao u dvorištu prije odvoza na otpad tjedan ili dva, nije točno siguran, zbog proteka vremena. Sve što se nalazilo u kući odvezeno je na otpad. Razgovarao je s ocem o  predmetnim stvarima kad je otac kupio nekretninu i rekao mu je da je s tužiteljem dogovorio da će pokretnine maknuti kroz mjesec dana kad vidi kud njima, ali je prošlo godinu dana i otac mu je u par navrata spomenuo da je pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem i da je tužitelj rekao da će maknuti stvari, ali nije. Poznato mu je da je njegov otac zvao tužitelja 2009. da su stvari maknuli. On je bio prisutan u prostoriji kad je njegov otac zvao tužitelja i obavijestio ga da su maknuli stvari i da su ih odvezli na otpad, a nije mu poznato što je tom prilikom tužitelj rekao njegovom ocu. Također, naveo je kako je sve odvezeno na otpad, da štednjak u kući nije bio novi i sve što je bilo u kući bilo je neiskoristivo te su i štednjak i sudoper odvezli na otpad, dok je vrtnu garnituru koja se nalazi na terasi njegovih roditelja on kupio svojim roditeljima prije 10 godina.

 

23.              Svjedokinja R.V. u bitnom je iskazala kako je predmetna kuća njezine bake te je u istoj posljednji put bila prije nego je baka otišla u dom. Čini joj se da je baka u domu bila nekoliko mjeseci. Kuća je bila kompletno namještena, dakle, u kuhinji su se nalazili kuhinjski elementi, frižider, štednjak, stol, stolice,  peć na drva, kupaonski namještaj u kupaonici i perilica rublja,  kredenc u hodniku. U sobi su se nalazile šivaća mašina marke Singer, ormari, dva kreveta, kauč, peć na drva, komoda s ogledalom. Zatim, u kući su se nalazile i razne slike, lusteri, sanduk za drva. Navedena kuća bila je još kuća bakinih roditelja i namještaj je bio iz doba njezinih roditelja, dakle, radilo se o starijem namještaju, ali to je bio namještaj od punog drva. Otac joj je rekao da je prodao kuću i nakon što ga je pitala što će biti sa stvarima u kući, rekao je da je dogovorio s kupcem da stvari ostanu tamo dok za njih ne nađe smještaj. Naime, u dvorištu se nalazila pomoćna prostorija, te je dogovoreno da će te stvari biti tamo sklonjene. Na poseban upit suda je li nakon nekog vremena nakon prodaje kuće pitala oca što je s tim stvarima, odgovorila je da nije i otac joj je ispričao da ne može do stvari, ali ne može točno reći kad joj je to rekao. Na poseban upit suda odgovorila je da joj je otac pričao da je kontaktirao s tuženikom i da mu je isti rekao da njegovih stvari nema te koliko se sjeća otac joj je pričao da je išao čak do direktora tuženika doma i da je tamo vidio neke od stvari iz bakine kuće. Sjeća se da joj je otac pričao da je na terasi vidio stol koji je ranije bio na bakinoj terasi, naime i ona je vidjela kod bake kad je posljednji put bila u kući da je baka imala stol i stolice na terasi.

 

24.              Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je kad je prodavao kuću s kupcem, tadašnjim direktorom tuženika I.N.  dogovorio da pokretnine nisu bile predmet prodaje, ali je dogovoreno da će ostati na predmetnoj nekretnini dok ih on ne preuzme. Naime, planirao je kupiti nekretninu na moru i onda bi tamo preselio te stvari i zbog toga je s kupcem dogovorio i da ga isti pozove kad krene uređivati tu kuću, odnosno kad krene s renovacijom, da on preuzme te pokretnine. Tim dogovorima bila je prisutna i supruga direktora tuženika, koja je rekla da nema nikakvih problema da pokretnine još tamo ostanu, jer oni ionako još ne namjeravaju ništa raditi u toj kući. On na kraju nije kupio nekretninu na moru i tuženik ga nikada nije kontaktirao da si ja dođe po te stvari, već je jednom išao do te nekretnine, ne može se točno sjetiti kada, no vidio je da pokretnina nema i onda je otišao na policiju. Prije nego je išao na policiju, otišao je kod direktora tuženika i on mu je rekao da stvari više nema, da su to sve odnijeli zidari. U kući se između ostalog prije nego je prodana nalazila i plinska peć, zatim obiteljske fotografije, slika Djevice Marije ulje na platnu stara najmanje 200 godina i to je sve nestalo. Isto tako nije bilo plinskih boca koje su se nalazile u kući i to tri komada.  Na poseban upit suda, koliko je vremena prošlo od prodaje kuće do dana kad je išao na policiju i kod direktora tuženika pitati za stvari, odgovorio je da ne zna točno. Kod direktora tuženika te prigode vidio je i vrtni stol i stolice, za kojim je sjedila supruga direktora tuženika i s nekim ženama pila kavu, a to su bili stol i stolice iz kuće njegove majke. Nije se mogao izjasniti koliko je bio star predmetni namještaj, ali radilo se o klasičnom namještaju kakav bi danas svatko poželio i šivaćoj mašini Singer koja je vrijedna. Također, naveo je i kako je perilica rublja bila kupljena otprilike godinu dana prije maminog odlaska u dom, a isto tako i kauč na razvlačenje koji se nalazio u kući, isto možda godinu i pol dana prije mamina odlaska u dom. Pećnica koja se nalazila u kuhinji na plin je isto bila nova, to je majka možda koristila svega dva puta. Tuženik je zadržao i kutni sudoper jer ga je vidio kasnije u toj nekretnini u tzv. priručnoj kuhinji. U dvorištu se nalazila i aluminijska ploča za pokrivanje šahta za koju ne zna nalazi li se još uvijek na toj nekretnini ili ni nje više nema. Na poseban upit punomoćnice tuženika odgovorio je da se dogovor oko pokretnina nije unio u ugovor o kupoprodaji niti isti ima u pismenom obliku jer je išao s povjerenjem. Na poseban upit punomoćnice iz kojeg razloga nije sastavljen zapisnik o stvarima, on je napomenuo da će to odvesti, ali njegova supruga je rekla da nema potrebe da te stvari mogu godinama tamo stajati. Na poseban upit pun. tuženika iz kojeg razloga nije uzeo barem slike za koje tvrdi da su vrijedne, odgovorio je da veliku sliku Djevice Marije nije mogao sam skinuti, a za ostale fotografije je mislio da kad bude uzimao ostale stvari, onda će i to. Na upit punomoćnice na koji način je utvrdio vrijednost slika, odgovorio je da obiteljske fotografije imaju sentimentalnu vrijednost, a što se tiče slike ulje na platnu naveo je da ima osobu koja slika takve slike pa zato zna koliko se kreću cijene takvih slika.  Isto tako, kauč koji je kupljen godinu i pol dana prije odlaska majke u dom nalazio se u kuhinji i vrijednost istog je bila oko 3 tisuće kuna, međutim, u tužbenom zahtjevu stoji da je vrijednost istog 500 kuna iz razloga jer mu je sin rekao da bolje da barem dobije nešto za te stvari nego ništa, a isti je kupljen u Č. u dućanu D... Perilica rublja  je bila marke Gorenje kupljena u T. i plinska peć marke Končar isto kupljena u T..

 

25.              Direktor tuženika u svom je iskazu u bitnom naveo da je direktor tuženika od 2020. godine te nije bio prisutan kad su tužitelj i njegov otac sklapali ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Krajem 2009. godine dakle u 11. ili 12. mjesecu te godine počeli su s renovacijom predmetne nekretnine. Inače, radilo se o kući koja je sveukupno imala oko 110 m2, u donjem dijelu nekih 70 m2 prostora nalazila se pekara, a u preostalom dijelu se nalazio stambeni dio. Krajem 2009. godine on je prvi put došao na tu nekretninu, brat i on bili su prisutni kod renovacije te  se sjeća da su se tamo nalazili neki ormari i neke stvari, ali to je sve bilo staro i propadalo je zbog vlage, naime i krov je propuštao pa su i krov morali sanirati. Stvari su više-manje sve završile na smeću, ne zna je li netko od zidara uzeo nešto od tih stvari. Otac mu je prije renovacije spomenuo da prodavatelj nije imao kud sa stvarima, te da su zbog toga stvari još uvijek na nekretnini, međutim od prodaje do renovacije je proteklo više od godinu dana i kad su krenuli s renovacijom, te stvari su odvezli na otpad. Nije mu poznato je li njegov otac kontaktirao tužitelja i pozvao ga da si dođe po stvari. Poznato mu je da je tužitelj došao pitati za svoje stvari 2017. ili 2018. godine. Vrtni stol i stolice koji se nalaze na terasi njegovih roditelja  njegov brat je nabavio roditeljima, ali ne zna gdje je kupio. Nema saznanja da bi njegova majka rekla tužitelju da stvari mogu ostati na nekretnini neodređeno vrijeme. Nakon renovacije 2010. godine predmetna nekretnina dana je u zakup E.O. te su se vani nalazile oznake predmetnog osiguranja, a reklamiralo se i na televiziji. Također, iskazao je i kako su bacili i stvari koje su se nalazile u ormarima, dakle i posteljinu i sve ostalo, jer je vlaga sve namočila.

 

26.              Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, jer su iskazivali okolnosno, životno i u bitnim dijelovima, prije svega, popisu pokretnina koje su se nalazile na nekretnini, suglasno.

 

27.              Također, svjedoci I.N., S.N. i direktor tuženika M.N.  suglasno su iskazivali da su predmetne pokretnine završile na otpadu 2009. godine, a predmetno u svojim iskazima posredno potvrđuju i svjedokinja R.V., svjedok I.R. a i sam tužitelj.

 

28.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje kako su se u trenutku kupoprodaje predmetne nekretnine, pokretnine koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom doista i nalazile u navedenoj nekretnini. Naime, u pogledu popisa predmetnih stvari tužbeni zahtjev potvrđuju iskazi svjedokinje R.V. i svjedoka I.R. a također, svjedoci I.N. i S.N. te direktor tuženika  također su potvrdili da je kuća bila namještena.

 

29.              Međutim, sud je utvrdio kako predmetne stvari tuženik više nema u posjedu, obzirom su iste prilikom renovacije nekretnine 2009. godine odvezene na otpad.

 

30.              Kako je ranije navedeno, predmetno u svojim iskazima navode svjedoci I.N., S.N.  i direktor tuženika M.N., a čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite.

 

31.              Naime, i svjedokinja R.V. predmetno potvrđuje u dijelu iskaza u kojem navodi kako joj je otac, ovdje tužitelj rekao da je kontaktirao s direktorom tuženika koji mu je rekao da stvari više nema, kao i svjedok I.R.  u dijelu iskaza u kojem navodi kako mu je otac prije pokretanja postupka rekao da stvari u kući više nema. Isto tako, sam tužitelj je naveo kako je jednom prilikom otišao do predmetne nekretnine i vidio da stvari nema te da mu je direktor tuženika rekao da stvari više nema i da su ih odnijeli zidari.

 

32.              Tužitelj nije dokazao da bi tuženik imao u posjedu vrtni stol i stolice, koje su predmet tužbenog zahtjeva, štoviše sam tužitelj navodi kako je iste vidio u dvorištu kuće ranijeg direktora tuženika I.N., a isti nije ni stranka u ovom postupku, već je to tuženik, dakle pravna osoba.

 

33.              Dakle, kako je sud nedvojbeno utvrdio da tuženik nema u posjedu tužiteljeve pokretnine, kao i da su predmetne pokretnine odvezene na otpad, prema tome, iste su propale, čime je prestalo i pravo vlasništva tužitelja nad tim stvarima sukladno čl.  169. st.1. ZV-a, sud je odbio primarno istaknuti tužbeni zahtjev tužitelja za povrat stvari kao neosnovan, sukladno čl. 162. st.1. ZV-a te je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

34.              Tužitelj je, u slučaju da sud odbije tužbeni zahtjev na povrat stvari, postavio i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 95.100,00 kuna na ime vrijednosti predmetnih stvari.

 

35.              Dakle, tužitelj eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u visini vrijednosti propalih stvari.             

 

36.              Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik bio u posjedu predmetnih pokretnina, obzirom je nesporno da iste nisu bile predmet kupoprodajnog ugovora, već samo nekretnina, kao i da su iste nakon sklopljenog ugovora ostale na predmetnoj nekretnini, do preuzimanja od strane tužitelja, a sve sukladno usmenom dogovoru između tužitelja i tadašnjeg direktora tuženika.

 

37.              Pri tome, tužitelj i tuženik su različito iskazivali u pogledu roka za preuzimanje navedenih stvari, obzirom je tužitelj tijekom postupka isticao kako nije dogovoren rok za preuzimanje stvari, dok je svjedok I.N., raniji direktor tuženika, iskazivao kako je dogovoren rok od mjesec dana za preuzimanje predmetnih stvari.

 

38.              Sud smatra, kako je u svakom slučaju, ukoliko i nije bio dogovoren rok za preuzimanje stvari, tužitelj bio dužan preuzeti stvari na poziv tuženika, obzirom su stranke dogovorile čuvanje stvari bez ikakve naknade.

 

39.              Međutim, u konkretnom slučaju odštetni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog propasti dospijeva trenutkom nastanka štete, dakle propašću stvari, na što valja primijeniti zastarni rok od 5 godina od propasti stvari, odnosno, nastanka štete, sukladno čl. 230. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO).

 

40.              Naime, sukladno čl. 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a sukladno st. 2. istog članka ZOO-a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

 

41.              Sud smatra kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da su sporne pokretnine propale 2009. godine, kada su iste, tijekom renovacije predmetne nekretnine odvezene na otpad.

 

42.              Također, sud smatra kako je tijekom postupka utvrđeno da je i tužitelj za navedeno saznao tijekom 2009. godine, kada ga je kontaktirao tadašnji direktor tuženika I.N. i obavijestio ga da su predmetne pokretnine odvezene na otpad. Naime, predmetno su u svojim iskazima suglasno izjavili svjedoci I.N. i S. N.  te sud navedene iskaze prihvaća u cijelosti kao istinite  i životne.

 

43.              Naime, stranke tijekom postupka nisu osporavale da je postojao dogovor da predmetne pokretnine mogu ostati određeno vrijeme na nekretnini te je tužitelj sam u svom iskazu naveo kako je dogovoreno s direktorom tuženika da ga kontaktira kad krene s renovacijom kuće. Dakle, tužitelju je bilo poznato tijekom sklapanja kupoprodajnog ugovora 2008. godine da će tuženik navedenu nekretninu renovirati te da će u tom slučaju biti potrebno preuzeti predmetne pokretnine.

 

44.              Stoga sud smatra kako je doista tadašnji direktor tuženika I.N. kontaktirao tužitelja da sam preuzme predmetne pokretnine i oslobodi predmetnu nekretninu stvari, kako bi isti mogli pristupiti renovaciji te kako tužitelj isto nije učinio na poziv direktora tuženika, stvari je odvezao na otpad i o istom obavijestio tužitelja.

 

45.              Također, i svjedokinja R.V.je potvrdila u svom iskazu da je tužitelj saznao da su stvari propale, međutim nije se mogla izjasniti kada je to bilo.

 

46.              Isto tako, sam tužitelj je naveo u svom iskazu da su predmetne pokretnine ostale na nekretnini jer ih nije imao gdje smjestiti, naime, naveo je kako je planirao kupiti nekretninu na moru i tamo smjestiti navedene pokretnine, međutim, isto se nije ostvarilo.

 

47.              Dakle, evidentno tužitelj ni tijekom 2009. godine nije imao gdje smjestiti navedene pokretnine, stoga se nije ni odazvao pozivu direktora tuženika da preuzme pokretnine.

 

48.              Isto tako, sud smatra kako nije životno da tužitelj ne bi znao za propast stvari, obzirom je istom bilo poznato u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora 2008. da će se predmetna nekretnina renovirati te je 2010. godine ista dana u zakup određenom osiguravajućem društvu i na predmetnoj nekretnini nalazile su se oznake navedenog osiguravajućeg društva, a isto se oglašavalo i u medijima.

 

49.              Prema tome, sud smatra kako je tužitelj tijekom 2009. godine saznao za propast navedenih stvari, kada je i dospio odštetni zahtjev radi naknade vrijednosti tih stvari.

 

50.              Kako je tužba radi naknade štete u visini vrijednosti propalih stvari podnesena 12. siječnja 2018. razvidno je kako je protekao objektivni zastarni rok do 5 godina od nastanka štete te je prigovor zastare predmetnog potraživanja koji je istaknuo tuženik osnovan, a tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

51.              Slijedom navedenog, sud je odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao neosnovan te je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

52.              Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka u cijelosti.

 

53.              Sud je tuženiku priznao troškove postupka ukupno u iznosu od 11.762,50 kuna /1.561,15 eura, a koji troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 27/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) i obuhvaćaju trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 26. travnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 18. rujna 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 30. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 13. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 20. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 18. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu dana 20. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, uvid u spis dana 21. rujna 2021. u iznosu od 250,00 kuna/ 33,18 eura, sukladno Tbr.32. Tarife, sastava podneska od 07. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura, sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, sve sa PDV-om po stopi od 25% te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura. Dakle, sveukupno u iznosu od 11.762,50 kuna/1.561,15 eura.

 

54.              Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Prelog, 03. studenog 2022.

Sutkinja:

Nina Markulija

 

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

 

O tome obavijest:

1. Tužitelj

2. Tuženik po pun.