1               Poslovni broj: Kž-218/2022-6

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Dajane Barberić-Valentić, kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-286/2014 od 19. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Prihvaća se žalba optuženog P. P., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi P. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 68. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog ambulantnog liječenja za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

 

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenici Z. S. K. isplatiti 3.500,00 kuna.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi u korist državnog proračuna troškove kaznenog postupku s naslova provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u iznosu od 8.258,00 kuna, trošak pristupa svjedoka 100,00 kuna i paušalni trošak od 2.000,00 kuna, odnosno ukupno 10.358,00 kuna, sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici N. M., odvjetnici iz Š., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podnijelo je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru i vraćen dopisom KŽ-DO-250/2022 od 26. srpnja 2022.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Osnovano se optuženik žali da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka zato što je rasprava održana bez prisutnosti optuženika,  budući se radilo o procesnoj situaciji u kojoj je njegova prisutnost na raspravi bila nužna kako bi iznio svoju obranu, posebno nakon ispitivanja oštećenice, a imajući u vidu da je u izjavi o osnovanosti optužbe optuženik poricao krivnju, tako da prilikom donošenja prvostupanjske presude nisu bili ispunjeni svi uvjeti iz čl. 404. st. 5. ZKP-a, jer donošenje osuđujuće presude, posebno na bezuvjetnu kaznu zatvora, bez prisutnosti optuženika predstavlja iznimku koju treba vrlo restriktivno tumačiti. Ukoliko sud nalazi da optuženik svojim nedolascima odugovlači postupak može primijeniti mjere radi osiguranja njegove nazočnosti na raspravi.

 

7. Stoga je drugostupanjski sud žalbu optuženika iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka po članku 468. st. 1. toč. 3. ZKP-a prihvatio, slijedom čega je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje i odluku.

 

8. Osnovana je i žalba zbog povrede kaznenog zakona zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenice kada je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenice iako je prije toga oštećenica u podnesku od 22. svibnja 2019. (str. 375 i 378) izjavila da odustaje od postavljenog imovinskopravnog zahtjeva prema optuženiku i da mu oprašta dug.

 

8.1. Odredba čl. 156. st. 1. ZKP-a propisuje da ovlaštena osoba može do završetka dokaznog postupka odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku i ostvarivati ga u parnici. U slučaju odustajanja od prijedloga, takav se prijedlog ne može ponovno staviti, tako da je nepravilno prihvaćen prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji je oštećenica ponovno, nakon odustajanja, postavila na raspravi od 31. svibnja 2021. čime je prvostupanjski sud donio odluku suprotno zakonskim propisima (čl. 471. st. 3. ZKP-a).

 

9. U odnosu na žalbene navode da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, a što je povezano i sa žalbenim razlogom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće nalazi da je ostvarena i ta povreda, jer nisu utvrđene odlučne činjenice, zbog čega se presuda ne može ispitati, te činjenično stanje treba dodatno raspraviti u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim.

 

9.1. Prvostupanjski sud u presudi reproducira iskaz optuženika pred PU Zadarskom, Prvom policijskom postajom od 17. srpnja 2014., a ne analizira obranu koju je optuženik iznio na raspravi od 9. veljače 2016. (str. 284-285 spisa), u kojem iskazu optuženik opisuje kako je došlo do angažiranja oštećenice kao braniteljice te optuženik osporava da bi oštećenica poduzela sve radnje koje se navode u zahtjevu za naknadu troškova (str.184 spisa), što znači i zatraženi iznos za usluge zastupanja, na koje okolnosti prvostupanjski sud ne daje ocjenu dokaza, niti provjerava jesu li te usluge učinjene. Isto tako u odnosu na utvrđivanje prijevarne namjere kod optuženika i dovođenja u zabludu oštećenice ne analizira iskaz oštećenice od 13. siječnja 2014. (str. 208-210), kada navodi da joj je optuženik rekao što se tiče plaćanja odvjetničke usluge da nazove njegovu majku J. P., koja bi joj trebala donijeti novac, pa kada je nazvala majku i to joj rekla, ista joj je odgovorila „da neće plaćati za njega i da neka njega tamo“ (u istražnom zatvoru gdje se tada nalazio). Imajući u vidu vrlo kratko vrijeme zastupanja optuženika po oštećenici kao braniteljici, od izdavanja punomoći 17. lipnja 2013. do otkaza punomoći za zastupanje 29. lipnja 2013., ostalo je nerazjašnjeno je li optuženik koji se tada nalazio u istražnom zatvoru mogao dovesti u zabludu oštećenicu, po struci odvjetnicu, da će joj platiti usluge i da li je kod njega postojala unaprijed stvorena namjera da to ne učini, pri čemu se pozivao na članove svoje obitelji koji bi trebali umjesto njega platiti te usluge. Pravilno se u žalbi upućuje i na određeno proturječje da bi djelo bilo počinjeno u razdoblju od izdavanja punomoći 17. lipnja 2013. pa do 15. kolovoza 2013., jer je punomoć za zastupanje otkazana znatno ranije, 29. lipnja 2013. uz zahtjev za naknadu troškova, pa neko održavanje u zabludi u takvim okolnostima ne bi dolazilo u obzir, jer oštećenica u tom razdoblju nakon otkaza punomoći nije poduzimala nikakve radnje u smislu pružanja odvjetničkih usluga optuženiku.

 

10. Vezano za žalbene navode da nije u cijelosti riješen predmet optužbe budući je obustavljen kazneni postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. KZ/11. umjesto da je donijeta odbijajuća presuda u odnosu na to djelo, ovo vijeće utvrđuje da je rješenje o obustavi postupka za to kazneno djelo postalo pravomoćno,  pa nema više osnova odlučivati o tom žalbenom razlogu, jer ne postoji ni optužba za to djelo, dok je uistinu bilo suvišno izvoditi dokaze koji su se odnosili na kazneno djelo krivotvorenja isprave u postupku za kazneno djelo prijevare, koja djela nisu ni na koji način bila povezana, no isto nije bilo od utjecaja na presudu kojom je odlučeno o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo prijevare.

 

11. Budući se žalba podnosi iz svih žalbenih razloga, upućuje se i na povredu kaznenog zakona kod odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11. koja je izrečena optuženiku. Na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja utvrđeno je da je optuženik djelo počinio u bitno smanjenom ubrojivom stanju te je vještakinja predložila „u cilju neutralizacije opasnosti po sebe i okolinu nužno psihijatrijsko liječenje...“ u koju svrhu predlaže „izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja koje se može izvršavati i u ambulantnim uvjetima.“

 

11.1. Odredba čl. 68. KZ/11. propisuje da će se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Upravo na ove okolnosti da li kod optuženika postoji opasnost da bi zbog svojih duševnih smetnji u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo nije se izjasnila vještakinja, niti ju je sud ispitao na te okolnosti, a radi se o bitnoj okolnosti koju je potrebno utvrditi kod primjene ove sigurnosne mjere.

 

12. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upućen ovim rješenjem, provesti sve potrebne dokaze, kritički ih analizirati i svestrano cijeniti, kako pojedinačno tako i uvezi s ostalim dokazima, utvrditi odlučne činjenice kako bi se utvrdilo je li optuženik uopće ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare ili se radi o građanskopravnom odnosu, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će valjano obrazložiti, pri čemu treba imati u vidu i potrebu za žurnim rješavanjem predmeta s obzirom na dugotrajnost ovog kaznenog postupka.

 

13. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci (članak 483. st.1. i 484. st. 1. ZKP).

 

 

Bjelovar, 3. studenog 2022.