- 1 -              Revd 1906/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1906/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku u Z., radi naknade štete , odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1139/2021-2 od 25. siječnja 2022., kojim je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4386/10-116 od 11. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-4386/10-122 od 2. travnja 2021., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              Tuženiku se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1139/2021-2 od 25. siječnja 2022., kojim je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4386/10-116 od 11. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-4386/10-122 od 2. travnja 2021, u odnosu na pitanja:

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1139/2021-2 od 25. siječnja 2022., kojim je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4386/10-116 od 11. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-4386/10-122 od 2. travnja 2021.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno deset pravnih pitanja i to:

 

              "1. Ima li tužitelj-oštećenik pravo potraživati i ostvariti isplatu naknadu neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva?

 

              1.1. kada u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva nije bilo moguće utvrditi posljedice ozljede iz prometne nezgode sve budući je trebalo razgraničiti posljedice ozljede nastale u ranijem štetnom događaju, a oštećenik uz podneseni odštetni zahtjev ne dostavi relevantne dokaze (medicinsku dokumentaciju) nego je iste u postupku morao pribaviti sud kako bi se mogle utvrditi posljedice ozljeđivanja kao osnov za dosudu naknade neimovinske štete koje su nastale uslijed štetnog događaja-prometne nezgode osnovom koje oštećenik-tužitelj podnosi tužbu odnosno podnosi odštetni zahtjev?

 

              1.2. u slučaju kada je visina naknade neimovinske štete suđena temeljem tzv. novih Orijentacijskih kriterija VSRH (Sjednica održana 05.03.2020. god. i 15.06.2020. Su-IV-47/2020-5) iz čega je jasno da je visina štete utvrđena na dan zaključenja glavne rasprave?

 

              a sve pri tome imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revr-655/12-2 od 23.10.2013., Žs u Karlovcu Gž-904/16 od 03.04.2019., Žs u Karlovcu Gž-330/16 od 01.09.2017., Žs u Splitu Gžnš-105/15 od 01.12.2015., Žs u Vukovaru Gž-252/16-2 od 17.05.2016., Žs u Zadru Gž-2337/15 od 17.06.2016., Žs u Sisku Gž-617/20-5 od 11.12.2020., Žs u Sisku Gž-599/16 od 03.10.2017., Žs u Velikoj Gorici Gž-1005/16 od 11.12.2017., Žs u Zadru Gž-1354/16 od 29.01.2018., Žs u Splitu Gž-1910/15 od 05.03.2018., Žs u Sisku Gž-599/16 od 03.10.2017., Žs u Zadru Gž-2337/15 od 17.06.2016.?

 

              2. Ima li tužitelj-oštećenik pravo uglavničiti zateznu kamatu na dio isplaćene obveze naknade štete i tako uglavničenu -izraženu u apsolutnom iznosu- kamatu posebno utužiti i potraživati sa daljnjim tzv. procesnim kamatama unatoč tome kada tuženik nije ispunio cijelu obvezu na isplatu glavnice naknade štete, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revr-2006/2015-2 od 28.11.2017., Žs u Sisku Gž-2444/12 od 14.11.2013.?

 

              3. Je li se prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud dužan očitovati i ocijeniti konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao zakonitost dosuđene uglavničene zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćenu naknadu štete ukazujući da je tužitelju nezakonito dosuđena uglavničena zakonska zatezna kamata koju je tužitelj uglavničio i za period nakon što mu je tuženik isplatio glavnicu naknade štete, pa je li osporena presuda u protivnosti sa pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., III Kr-38/14-4 od 06.11.2014., Revr-183/11-2 od 16.10.2013., u kojima je izraženo pravno stajalište da kada žalba sadrži konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, žalbeni sud je dužan ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode?

 

              4. Je li na tužitelju teret dokaza visine zahtjeva za isplatu uglavničenih kamata, pa ukoliko ne dokaže njihovu visinu je li takav zahtjev za isplatom uglavničene zakonske zatezne kamate pravilno odbiti, a sve imajući na umu stajalište sudske prakse izraženo u odluci Županijskog suda u Zagrebu 29 Gž-3804/2017-2 od 19.01.2018.?

 

              5. Je li sud donošenjem dopunske odluke dužan meritorno odlučiti o zahtjevu u odnosu na koji se traži dopunska odluka, pa predstavlja li odluka suda s kojom odbija "zahtjev za donošenje dopunskog rješenja" takvu meritornu odluku ili je drugostupanjski sud dužan naložiti prvostupanjskom sudu da meritorno odluči dopunskom odlukom, a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-444/2008-2 od 06.04.2009. i Gž-23/2018-6 od 03.12.2019., Visokog trgovačkog suda RH Pž-2505/05-3 od 08.11.2007.?

 

              6. Postoji li dužnost i obveza drugostupanjskog suda da, kada prvostupanjski sud ne donese meritornu dopunsku odluku o zahtjevu, a o kojemu prvostupanjski sud nije donio meritornu odluku, o tom zahtjevu odluči svojom drugostupanjskom presudom postupajući odnosno odlučujući o žalbi stranke?

 

              7. Je li je sud kod odluke o parničnim troškovima dužan istu obrazložiti na način da obrazloži temeljem koje vrijednosti predmeta spora je priznavao parnični trošak za pojedine poduzete parnične radnje, a ovo posebno u slučaju kada je uspjeh stranaka u parnici utvrđivao prema drugoj vrijednosti predmeta spora od one prema kojoj priznaje parnične troškove za dosudu, pa ukoliko to ne obrazloži da li je takvu odluku o parničnim troškovima moguće ispitati, kao i da li je predmetno neobrazlaganje odluke o parničnim troškovima u protivnosti sa pravnim stajalištem izraženim u odluci Vrhovnog suda RH Rev-987/09-2 od 28.03.2012.?

              8. Da li kod priznavanja parničnih troškova za poduzete parnične radnje u slučaju kada je tužitelj pred zaključenje raspravljanja smanjio tužbeni zahtjev parnične  troškove za zastupanje treba utvrđivati za dosudu prema zadnje postavljenom smanjenom tužbenom zahtjevu, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Žs u Splitu Gž R-974/2020-2 od 06.10.2020. i Žs u Rijeci Gž R-512/2019-3 od 10.02.2021.? ".

 

9. Treba li sud, kod utvrđivanja kvantitativnog uspjeha stranaka u parnici prema konačno postavljenom sniženom tužbenom zahtjevu u odnosu na ranije postavljene tužbene zahtjev, a u slučaju kada je tuženik prije donošenja presude izvršio nesporno plaćanje naknade štete, uspjeh stranaka utvrđivati na način:

 

              9. 1. da uzima u obzir nominalno zadnje postavljeni tužbeni zahtjev i presudom dosuđenu naknadu štete pri tome ne uzimajući u obzir nesporno isplaćenu naknadu štete prije donošenja presude?

 

              9. 2. ili da uzima u obzir nesporno isplaćenu naknadu štete tako da se uspjeh stranaka u parnici utvrđuje na način da se zadnje postavljeni tužbeni zahtjev uveća za nesporno izvršenu naknadu štete i istodobno stavi u omjer presudom dosuđena naknada štete koju isto tako treba uvećati za nesporno isplaćenu naknadu štete?

 

10. Treba li kod utvrđivanja kvalitativnog uspjeha stranaka u parnici, a imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1221/2011-2 od 18.06.2013. i Žs u Šibeniku Gž-153/2021-2 od 27.05.2021., sud voditi računa je li stranka uspjela sa svojim prigovorom i koji su troškovi nastali, posebno jesu li nastali dodatni troškovi, radi raspravljanja o prigovorima u  parnici koji su od značaja za kvalitativni uspjeh, pa kada je tuženik uspio sa istaknutim prigovorom doprinosa tužitelja u nastanku štete da li u tom slučaju treba umanjivati uspjeh tuženika u parnici ukoliko sud nije sudio upravo onaj omjer doprinosa u nastanku štete koji je istaknuo tuženik nego niži omjer doprinosa ali pri tome u oba slučaja nisu nastali veći troškovi postupka radi dokazivanja istaknutog prigovora doprinosa u nastanku štete kojemu prigovoru se tužitelj protivio ističući da na njegovoj strani nema nikakvog doprinosa u nastanku štete?

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, naknadom nenovčane imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, zahtjev za naknadom imovinske štete zbog uništene odjeće i obuće te zahtjev za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade, koje je tužitelj pretrpio kao suvozač u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. kolovoza 2008. u Zagrebu koju je skrivio osiguranik tuženika, te zahtjev za isplatu zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu, a obračunatih za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku za mirno rješenje spora do dana kada je tuženik tužitelju djelomično isplatio određene iznose po osnovi naknade štete.

 

6. Prvo postavljeno pitanje odnosi se na početak tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu (od podnošenja odštetnog zahtjeva). O tom pravnom pitanju revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održanoj 30. svibnja 2016. broj: Su-IV-168/16-2., a ono glasi:

 

              "Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga." Stoga navedeno pitanje nije važno u smislu odredbe članka 382. st. 2. ZPP-a.

 

7. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na pravo oštećenika da uglavniči zateznu kamatu na dio isplaćene obveze naknade štete i pravo da na tako uglavničenu kamatu zatraži procesne kamate ukoliko tuženik nije ispunio cijelu obvezu, a prema shvaćanju ovog suda ni to pitanje nije važno jer o tom pitanju ovaj sud već iznio pravno shvaćanje u odlukama broj Rev-1487/2018 od 24. svibnja 2022., Rev-2332/2014. od 18. srpnja 2018., Rev-1288/15 od 21. svibnja 2019., idr, a izraženo pravno shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja iznesenog u tim odlukama.

 

8. Treće pitanje odnosi se na obvezu suda drugostupanjskog suda da se očituje i ocijeni konkretne žalbene prigovore tuženika vezano uz činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda, pa tako i na prigovor tuženika da je na nesporno isplaćenu naknadu štete tužitelju dosuđena uglavničena zakonska zatezna kamata i za razdoblje nakon što mu je tuženik isplatio glavnicu naknade štete (obračunao i dosudio kamatu na isplaćeni iznos glavnice za razdoblje do 25. travnja 2019. iako je ona plaćena 23. travnja 2019.), a ni to pitanje nije važno s obzirom da prema navodima tuženika iz podneska od 18. prosinca 2020., "nije sporan matematički izračun kamata na iznose glavnice...koji izračun kamata je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 11. 12. 2020..., no tuženik se protivi traženju uglavničene zatezne kamate kao pravno osnovanom", dakle tuženik je načelno osporavao pravo tužitelja na traženje uglavničene zatezne kamate za nesporno isplaćeni dio naknade štete, za razdoblje od dospjelosti pa do plaćanja.

 

9. Četvrto pitanje, koji se odnosi na teret dokazivanja visine zahtjeva za isplatu uglavničene kamate, polazi od pogrešne pretpostavke tužitelj nije dokazao visinu dosuđenih uglavničene kamate, s obzirom da je i sam tuženik, kako je naprijed navedeno, priznao priloženi izračun obračun kamata sačinjen po tužitelju (list 567 spisa).

 

10. Petim i šestim pitanjem traži se odgovor na pitanje mora li drugostupanjski sud kada odlučuje o žalbi odlučiti i o zahtjevu tuženika za donošenje dopunske odluke i u situaciji kada je prvostupanjski sud meritorno odbio zahtjev za donošenje dopunskog rješenja. To pitanje nije važno s obzirom da je o prijedlogu tuženika za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka odlučio prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pn-4386/2010-122 od 2. travnja 2021. u točki II izreke, a u odnosu na koju odluku tuženik nije podnosio pravni lijek te je ta odluka pravomoćna. Kako ta odluka prvostupanjskog suda nije pobijana žalbom takva odluka se ne može pobijati ni u revizijskom postupku, te upravo iz tog razloga ni ta pitanja nisu važna.

 

11. Sedmo, osmo i deveto deseto pitanje odnose se na odluku o troškovima postupka. Drugostupanjski sud je odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a sukladno uspjehu stranaka u postupku, vodeći pri tome računa kako o kvantitativnom, tako i o kvalitativnom, njihovom uspjehu u ovome postupku. Pri tome je za svaku pojedinu radnju naveo broj bodova, te se iz toga može zaključiti koju vrijednost predmet spora je imao u vidu pri određivanju visine naknade za pojedine radnje. Stoga u tom dijelu postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu jer polaze od pogrešne pretpostavke da nije obrazloženo temeljem koje vrijednosti predmeta spora je priznat parnični trošak za pojedine poduzete parnične radnje, da nije cijenjen kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u parnici, te da troškovi nisu odmjereni prema zadnje postavljenom tužbenom zahtjevu. Osim toga vezano za pitanje pod 9., 9.1., i 9. 2. nisu izneseni razlozi važnosti tih pitanja.

 

12. Deseto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sud pri utvrđivanju kvalitativnog uspjeha stranaka u parnici nije vodio računa o visini doprinosa tužitelja i troškovima nastalim pri utvrđivanju toga doprinosa, te iz tog razloga ni to pitanje nije važno, pri čemu se navodi da je pitanje visine doprinosa činjenično pitanje.

 

13. Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi se o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

14. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. studenoga 2022.