-1-

Poslovni broj: 4 Us I-841/2022-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-841/2022-6

 

             

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu prvotužitelja G. L. iz O., OIB:… i drugotužitelja B. C. j.d.o.o. O., OIB:…, kojeg zastupa zakonski zastupnik M. S., direktor, a istoga opunomoćenik T. F., odvjetnik iz O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, .Z., OIB:., radi naplate trošarine, 2. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/20-01/93, URBROJ: 513-04-22-2 od 2. lipnja 2022.

 

              II.              Poništava se točka 4. poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z. KLASA: UP/I-415-02/19-18/1183, URBROJ: 513-02-3005/14-20-3 od 17. siječnja 2020.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (slovima: šest tisuća dvije stotine i pedeset) kn / 829,52 eura (slovima: osamsto dvadeset devet eura i pedeset dva centa)[1] u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

 

Obrazloženje

 

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/20-01/93, URBROJ: 513-04-22-2 od 2. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na točku 4. rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z. KLASA: UP/I-415-02/19-18/1183, URBROJ: 513-02-3005/14-20-3 od 17. siječnja 2020.

              2.              Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem je trošarinski obveznik G. G. iz Z., dužan platiti iznos od 138.000,00 kn na ime trošarine, na trošarinsku osnovicu od 230,00 kg sitno rezanog duhana, koji nije označen duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, kojeg je nezakonito posjedovao dana 16. studenoga 2019., u osobnom automobilu marke DACIA LOGAN, broj šasije…, reg. oznake OS… u O., na južnoj oblilaznici, a sve uz obvezu plaćanja zatezne, kao i daljnje kamate, u roku i na račun sve pobliže naznačeno pod točkama 1. do 3. tog rješenja.

              3.              Osporavanom točkom 4. poreznog rješenja riješeno je da ako tražena svota ne bude plaćena u navedenom roku, Područni carinski ured Z. će donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji osobnog motornog vozila marke DACIA LOGAN, broj šasije…, reg. oznake OS…, radi namirenja navedenog duga.

              4.              Tužitelji u tužbi navode kako osporavaju porezno rješenje u dijelu koji se odnosi na prijetnju oduzimanjem i prodajom osobnog vozila, a koje nije u vlasništvu trošarinskog obveznika, već u vlasništvu prvotužitelja koje je isto ugovorom o najmu dao u najam drugotužitelju koji obavlja rent-a-car djelatnost. Navode kako je drugotužitelj predmetno vozilo dao u najam R. Š. ugovorom od 4. studenoga 2019. te da niti prvo niti drugotužitelj nisu imali nikakvog saznanja da bi se vozilo moglo upotrijebiti za prijevoz duhana, odnosno za počinjenje kaznenog djela te biti dano u posjed trećoj osobi. Pozivaju se na propisano člankom 122. stavkom 1. Zakona o trošarinama, za koju odredbu navodi da ju tuženik primjenjuje samo parcijalno, zanemarujući uvjete koje ista predviđa da bi se mogla koristiti u ovoj pravnoj stvari. Odnosno, navode da za oduzimanje vozila koje nije u vlasništvu trošarinskog obveznika, osim trošarinskog duga, mora biti ispunjen i uvjet postojanja opasnosti za sprečavanjem ili znatnim otežavanje naplate te ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići. U vezi toga ističu kako upravna tijela nisu obrazložila u čemu se ta opasnost sastoji, da će trošarinski obveznik spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate, odnosno iz kojih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna. K tome, navode i kako se nisu vodili načelom razmjernosti jer povređuju temeljnu vrijednost pravnog poretka - pravo vlasništva tužitelja, odnosno pravo drugotužitelja na poduzetništvo. Tvrde da upravna tijela tumače odredbu članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama na protuustavni način jer se od osobe koja nije trošarinski dužnik i nema nikakvu povezanost s počinjenjem bilo kakvog prekršaja, odnosno kaznenog djela, oduzima vlasništvo radi naplate duga druge osobe. Navode kako je time odredba članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama neustavna i protivna člancima 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažu i kako bi ovakvim postupanjem oni koji se žele baviti nelegalnim radnjama uzimali u najam rent-a-car vozila i tim vozilima činili prekršaje, odnosno kaznena djela, pa bi naplatom duga iz sredstava za rad tvrtki čija su vozila, ista ostala bez osnovnih sredstava za rad, odnosno vozila, čime se krši pravo na privatno vlasništvo. Navode i da je porezno tijelo prije donošenja ovakvog rješenja trebalo provjeriti ima li trošarinski obveznik u vlasništvu bilo kakvu imovinu iz koje bi se trošarinski dug naplatio te sve druge predviđene okolnosti iz članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama. Smatraju kako se na ovaj način, zaobilaznim putem teret direktno stavlja vlasniku vozila koji nema nikakvu poveznicu s trošarinskim prekršajem. Predlažu Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnoga spora.

              5.              U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužben zahtjev kao neosnovan.

6.              Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 26. listopada 2022. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, u skladu s člankom 39. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Zamjenik opunomoćenika tužitelja je tom prilikom ostao pri navodima tužbe, uredio je tužbeni zahtjev na način da je predložio Sudu poništiti točku 4. prvostupanjskog poreznog rješenja od 17. siječnja 2020. te rješenje tuženika od 2. lipnja 2022. Ujedno je zatražio naknadu troška upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn za sastav tužbe te isti iznos za pristup na ročište, sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 1.250,00 kn (829,52 eura).

7.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka, te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

              8.              Iz spisa upravnog postupka proizlazi da se prvostupanjsko porezno rješenje odnosi na trošarinskog obveznika G… G. iz Z. i njegovu obvezu plaćanja iznosa od 138.000,00 kn na ime trošarine, uz zateznu i daljnju kamatu, a s obzirom na trošarinsku osnovicu od 230,00 kg sitno rezanog duhana, koji nije bio označen duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, i koji je trošarinski obveznik nezakonito posjedovao dana 16. studenoga 2019., u osobnom automobilu marke DACIA LOGAN, broj šasije…, reg. oznake OS…

              9.              Nesporno je da trošarinski dužnik G. G. nije vlasnik predmetnog vozila, već prvotužitelj, G. L., što je razvidno iz, u spisu upravnog postupka priložene prometne dozvole od 26. srpnja 2018.

              9.1.              Nadalje, nesporno je i da je prema ugovoru o najmu osobnog vozila sklopljenog 1. studenoga 2019. između prvotužitelja G. L. i B. C. j.d.o.o. O., Poslovnice 1, Putničke agencije, Rent s car O., predmetno vozilo marke DACIA LOGAN, broj šasije…, reg. oznake OS…, dano najmoprimatelju, ovdje drugotužitelju, u najam.

9.2.              Nesporno je i da je to vozilo drugotužitelj, BIT CITY j.d.o.o. O. dao u najam ugovorom o najmu od 4. studenoga 2019. R. Š. iz O.

10.              Prvostupanjsko porezno rješenje od 17. siječnja 2020., odnosno osporavana točka 4. istoga koja se odnosi na predmetno vozilo u vlasništvu prvotužitelja, donesena je po službenoj dužnosti pozivom na odredbe članka 122. stavka 1. i 11. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj 106/18. i 121/19).

              11.              Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama propisano je da ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona.

              11.1.              Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da za primjenu mjere oduzimanja i prodaju motornog vozila moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Pri tome konkretna odredba ne govori o čijem vlasništvu motornog vozila se radi, već da mora postojati opasnost raspolaganja imovinom, otežana naplata, otežano izvršenje naplate trošarine i druge okolnosti. To znači da za primjenu konkretne (kao krajnje) mjere oduzimanja i prodaje vozila (pod pretpostavkom da je trošarinski obveznik ujedno i vlasnik) prvo trebaju biti iscrpljene druge mogućnosti, pokušati naplatu drugim sredstvima te dokazati da postoje objektivne zapreke da se ta naplata ne može izvršiti. Tek tada bi takva mjera mogla biti „razmjerna svrsi koja se želi postići“.

Pri tome Carinska uprava o pokušajima naplate treba imati dokaze i učiniti vjerojatnim da je ta naplata od trošarinskog dužnika otežana, neizvjesna ili nemoguća.

              11.2.              Nadalje, pod postojanjem opasnosti iz stavka 1. članka 122., prema stavku 2. tog članka osobito se smatra okolnost: 1. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja je teže kršila ili ponavljano kršila odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa; 2. da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate; 3. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja ne raspolaže drugim sredstvima ili imovinom koja bi osiguravala izvjesnost naplate trošarinskog duga ili osoba čija financijska sposobnost ne pruža dostatno jamstvo izvjesnosti naplate trošarinskog duga; 4. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema stalno prebivalište ili boravak u Republici Hrvatskoj ili 5. da je trošarinski obveznik ili obveznik plaćanja trošarine osoba koja nema sjedište u Republici Hrvatskoj.

Iz podataka spisa ne proizlazi da je bio kakva naplata od trošarinskog dužnika provedena, nije obrazloženo niti dokazano postojanje opasnosti taksativno predviđene u članku 122. stavku 2. Zakona o trošarinama niti je u tom pravcu proveden bilo kakav postupak. Dakle, naplata trošarine od trošarinskog dužnika nije niti pokušana.

              12.              Trošarinski obveznik G. G. je poreznim rješenjem pozvan uplatiti iznos od 138.000,00 kn uz zateznu i daljnju kamatu pod prijetnjom (točka 4.) da ukoliko ne plati navedenu svotu će se donijeti rješenje, odnosno oduzeti tuđe vozilo, konkretno u vlasništvu prvotužitelja. Dakle, trošarinski dužnik je pozvan na uplatu trošarinskog duga pod prijetnjom prodaje vozila u vlasništvu treće osobe, ovdje prvotužitelja, te stoga isti nema interes izvršiti takvu uplatu, odnosno podmiriti dug jer mu je jasno stavljeno do znanja da će isti biti naplaćen iz tuđe stvari, vozila koje je unajmio i na štetu vlasnika vozila. Trošarinski obveznik se na navedeni poziv na dobrovoljnu uplatu može oglušiti, a bilo kakav drugi pokušaj naplate trošarine, bilo na novčanim sredstvima ili drugoj imovini trošarinskog obveznika nije niti pokušan te će stoga naplata biti provedena na vozilu u tuđem vlasništvu.

              13.               S tim u vezi se Carinska uprava u svom rješenju poziva na propisano člankom 122. stavkom 11. Zakona o trošarinama, prema kojem predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se i kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala. Oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.

              13.1.              Za primjenu ove odredbe, koja izrijekom omogućava da se predmeti (motorno vozilo) oduzmu i kada nisu u vlasništvu osobe koja je nezakonito postupala, potrebno je da prethodno budu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. tog članka, a za koji nisu ispunjeni, odnosno nije razvidno, a što opravdano ukazuju tužitelji, da tuženik nije zaprijetio trošarinskom dužniku provođenjem prisilne naplate putem novčanih sredstava na računima trošarinskog dužnika, niti njegove imovine, niti je obrazloženo niti dokazano postojanje opasnosti taksativno predviđene u članku 122. stavku 2. Zakona o trošarinama. Stoga nisu ispunjeni potrebni preduvjeti za primjenu prijetnje daljnje mjere oduzimanja i prodaje motornog vozila niti kada je isto u vlasništvu trošarinskog obveznika, a pogotovo ne u vlasništvu treće osobe niti je u tom pravcu proveden bilo kakav postupak.

Konkretno, prijetnjom navedenom pod točkom 4. poreznog rješenja, Carinskoj upravi na najjednostavniji način omogućava se naplata trošarinskog duga, brzom i jednostavnom prodajom vozila koje je privremeno oduzeto, a bez obzira u čijem je isto vlasništvu, imajući u vidu isključivo interes naplate duga, a bez pokušaja da se trošarina naplati od trošarinskog dužnika.

14.              Člankom 3. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), nepovredivost vlasništva je predviđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

              14.1.              Prema članku 16. Ustava Republike Hrvatske, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje (stavak 1.). Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju (stavak 2.).

Člankom 48. Ustava Republike Hrvatske jamči se pravo vlasništva, a prema članku 49.  poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

              14.2.              Članak 50. Ustava Republike Hrvatske propisuje da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

14.3.              U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. (Narodne novine, broj 88/09.) Ustavni sud podrobno je obrazložio ustavni okvir zaštite imovinskih prava u Republici Hrvatskoj utvrđujući da Ustav poznaje tri pravila o vlasništvu koja korespondiraju s istim takvim pravilima izgrađenima u praksi Europskog suda za ljudska prava kad je riječ o članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. 8/99. 14/02. i 1/06., dalje: Konvencija), koji glasi:  Članak 1. ZAŠTITA VLASNIŠTVA, Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.  Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom ..."

14.4.              Privremeno oduzimanje osobnog vozila kojim je počinjen trošarinski prekršaj, u tom konkretnom slučaju poduzeto je u skladu s odredbom članka 122. stavka 1. i 11. Zakona o trošarinama, ali treće pravilo o kontroli korištenja imovine uvijek treba tumačiti u svjetlu općeg jamstva vlasništva propisanog u članku 48. stavku 1. Ustava i u prvoj rečenici stavka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, odnosno mora postojati razuman odnos između mjere koju su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje njegovog vlasništva. Stoga je odlučno je li postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite prava vlasništva tužitelja i to kao poduzetnika. Da bi oduzimanje i prodaja konkretnog vozila od tužitelja kao vlasnika koji nije trošarinski dužnik bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, potrebno je postići pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika.

15.              Tako Ustavni sud Republike Hrvatske navodi „Neovisno o tome, "svako miješanje u pravo vlasništva, zasnovano na odredbama članka 50. Ustava, mora osigurati pravičnu ravnotežu između zahtjeva za poštovanjem i zaštitom ustavnog prava vlasništva privatnih osoba i zahtjeva koje postavljaju državni odnosno javni ili opći interesi zajednice (...) u svakom pojedinom slučaju mora postojati razuman odnos razmjernosti između sredstava koja se koriste pri oduzimanju ili ograničavanju vlasništva i ciljeva koji se time nastoje postići. Sažeto, miješanje u vlasništvo mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" (U-IIIB-1373/2009, točka 8. obrazloženja).

15.1.              Dakle, da bi oduzimanje imovine bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju, nadležna državna tijela moraju postići pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika. Ta ravnoteža neće postojati ako vlasnik, odnosno osoba koja nije trošarinski dužnik, bez ikakve krivnje snosi prekomjeran pojedinačni teret, a što je upravo konkretni slučaj.

16.              Nadalje, u odluci Ustavnog suda broj: U-III-926/2020 od 13. srpnja 2022. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji oduzimanja vozila u vlasništvu treće osobe radi naplate trošarinskog duga, obrazlaže se potreba postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca" (v. U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008., "Narodne novine" broj 78/08.). “U konkretnom slučaju utvrđeno je da Visoki upravni sud nije ni pokušao sagledati učinke svoga tumačenja odnosno primjene prava na osobnu situaciju podnositelja u svjetlu ustavnog jamstva zaštite vlasništva. Taj sud je odluku o oduzimanju vozila podnositeljima opravdao činjenicom da je ta mjera propisana člankom 50a. stavkom 1. Zakona o trošarinama, zanemarujući ustavni zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava podnositelja. Stoga je ocjena Ustavnog suda da u konkretnom slučaju upravna tijela i Visoki upravni sud nisu ni pokušali sagledati učinke svoga tumačenja odnosno primjene mjerodavnog prava na osobnu situaciju podnositelja u svjetlu ustavnog jamstva zaštite vlasništva, te su propustili uzeti u obzir ustavni zahtjev za postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite (pojedinačnih) imovinskih prava podnositelja, odnosno nisu obrazložili relevantnim i dostatnim razlozima odgovara li miješanje (oduzimanje vozila koje je koristila osoba koja nije vlasnik vozila) zajedno s izrečenom zabranom, u okolnostima konkretnog slučaja, težini konkretnog protupravnog postupanja. Propust nadležnih tijela da pri donošenju odluke o oduzimanju teretnog vozila od  podnositelja uspostave i utvrde pravičan odnos ravnoteže, uzimajući u obzir stajališta Ustavnog suda i ESLJP-a, doveo je do povrede prava vlasništva zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava u njegovom proceduralnom aspektu. “

17.              Budući da je člankom 15. Ustava Republike Hrvatske predviđeno da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, ovaj Sud je u konkretnom slučaju utvrdio da su osporavanim rješenjem tuženika, odnosno točkom 4. poreznog rješenja potencijalno povrijeđena ustavna prava prvotužitelja na mirno uživanja zajamčenog prava vlasništva osobnog vozila, te drugotužitelja koje predmetno vozilo koristi kao sredstvo u poduzetničkoj djelatnosti čime je povrijeđena i njegovo pravo na poduzetničku slobodu, a sve radi trošarinskog duga treće osobe s kojim ni na koji način nisu povezani.

17.1.              Poduzetnici koju djeluju na tržištu davanjem vozila u najam, ovakvim postupanjem Carinske uprave bili bi dovedeni u nesigurni položaj u obavljanju svoje djelatnosti jer ne mogu jamčiti da unajmljeno vozilo neće biti korišteno kao sredstvo počinjenja trošarinskog ili bilo kojeg drugog prekršaja ili kaznenog djela, te bi bili dovedeni u situaciju da snose neopravdano prekomjerni pojedinačni teret gubitkom sredstva rada, motornih vozila koje iznajmljuju, što direktno ugrožava njihovo pravo na Ustavom zajamčenu poduzetničku slobodu i prava stečena ulaganjem, kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (članak 49. Ustava).

17.2.              Nadalje, smisao citiranog članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama je privremeno oduzimanje prometnog sredstva radi osiguranja naplate trošarinskog duga od trošarinskog obveznika, a ne od trećih osoba, na koje se samo iznimno i nakon ispunjenja svih potrebnih uvjeta predviđenih članom 122. stavkom 1. Zakona o trošarinama može primijeniti stavak 11. tog članka, a što nije konkretni slučaj.

17.3.              Budući da nije ispunjen uvjet razmjernosti svrsi koja se želi postići, prijetnja naplate duga isključivo oduzimanjem i prodajom tuđeg vozila radi naplate trošarinskog duga, odnosno vozila u vlasništvu treće osobe, koja nije ni na koji način svojim postupanjem pridonijela nastanku trošarinske obveze, prema ocjeni ovog Suda, nije razmjerna svrsi koja se želi postići navedenom mjerom.

18.              S obzirom da Carinska uprava u poreznom rješenju nije zaprijetila trošarinskom obvezniku prisilnom naplatom na njegovim novčanim sredstvima i imovinom, odnosno nije prethodno iscrpila druge mogućnosti naplate trošarinskog duga od trošarinskog dužnika na način predviđen člankom 122. stavkom 1. Zakona o trošarinama već je bez pokušaja provođenja naplate od trošarinskog dužnika, teret obveze plaćanja duga prenijela na imovinu, odnosno vozilo u vlasništvu prvotužitelja, time je povrijedila pravo vlasništava treće osobe, tužitelja kao poduzetnika opterećujući ga prekomjernim teretom na štetu njegovog prava vlasništva. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika te točku 4. prvostupanjskog poreznog rješenja ocijenio nezakonitima te je ista poništio i odlučio kao po točkama I. i II. izreke presude u skladu s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena i upravni postupak se u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

              19.              Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa).

              20.              Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 23, točka 1. podstavak 2. prema kojem tužbe, odgovori na tužbe, prijedlozi za donošenje privremene mjere, sastav prijedloga za nagodbu te podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima iznose 250 bodova.

              21.              Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravi održanoj 26. listopada 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/2. Tarife), a što uz pripadajući iznos PDV-a, od 1.250,00 kn ukupno iznosi 6.250,00 kn / 829,52 eura.

              22.              Budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, pripada im pravo na naknadu navedenog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 eura te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

 

U Osijeku 2. studenoga 2022.

                                                                

          Sutkinja

       Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).