Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2275/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2275/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u S., protiv prvotuženika J. V., OIB:..., drugotuženice L. V., OIB: ..., oboje iz S., i trećetuženika D. V. iz R. P., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-876/2018-2 od 30. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-3810/2015-41 od 29. lipnja 2018., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-876/2018-2 od 30. siječnja 2019. u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 135.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te iznosa od 44.500,00 kuna sa zateznim kamatama odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-876/2018-2 od 30. siječnja 2019. u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 141.400,00 kuna odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru presudom poslovni broj P-3810/2015-41 od 29. lipnja 2018. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Tuženi su dužni solidarno platiti tužitelju iznos od 135.000,00 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB u času isplate, te iznos od 185.900,00 kn sve to sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe do plateža po stopi iz čl. 29. ZOO-a te nadoknaditi mu troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

 

Nadalje, sud je naložio tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 125.833,75 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž-876/2018-2 od 30. siječnja 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

              2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

 

8. Predmet spora je više novčanih zahtjeva koji proizlaze iz različitih pravnih osnova. Tako tužitelj potražuje isplatu iznosa od 135.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te iznosa od 44.500,00 kuna na ime povrata kupoprodajne cijene poslovnog prostora odnosno na ime zajma, a iznos od 104.400,00 kuna potražuje na ime opremanja inventara poslovnog prostora, dok iznos od 27.000,00 kuna potražuje na ime izdataka za organizaciju svadbe te iznos od 10.000,00 kuna na ime ostvarene zarade od organizacije svadbe.

 

9. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev na ime opremanja inventara (104.400,00 kuna), troškova organizacije svadbe (27.000,00 kuna) i na ime zarade od organizacije svadbe (10.000,00 kuna) proizlaze iz različitih pravnih osnova te kako niti jedan od tih iznosa ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, u odnosu na te zahtjeve nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev s osnova povrata kupoprodaje poslovnog prostora odnosno povrata zajma dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

10. Stoga je reviziju primjenom čl. 392. st. 1. ZPP-a u odnosu na ukupan iznos od 141.400,00 kuna koji se odnosi na tužbeni zahtjev na ime opremanja inventara (104.400,00 kuna), troškova organizacije svadbe (27.000,00 kuna) i na ime zarade od organizacije svadbe (10.000,00 kuna) valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci.

 

11. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

12. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude navedeni su jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

13. U odnosu na revizijske navode tužitelja koji se iscrpljuju u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza (da je ugovor o kupoprodaji trgovačko društvo P. s. d.o.o. samo formalno potpisalo, da je prvotuženik potvrdio da je od tužitelja primio 44.500,00 kuna, da je tužitelj vršio sve isplate i da su tužitelj i prvotuženik bili nositelji cjelokupnog dogovora kupoprodaje) valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13.1. Nižestupanjski sudovi su sve dokaze ocijenili u smislu čl. 8. ZPP te su dali jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su u suglasju s prikupljenom procesnom građom (iskazima stranaka, svjedoka i ispravama u spisu).

 

13.2. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

14. Predmet spora u odnosu na koji je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP je zahtjev za isplatu iznosa od 135.000,00 EUR i 44.500,00 kuna s osnova isplate kupoprodajne cijene odnosno zajma.

 

15. Na temelju utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima da je tužitelj u ime i za račun tvrtke P. s. d.o.o., pregovarao o kupnji nekretnine u vlasništvu trećetuženika i da je trgovačko društvo P. s. d.o.o. isplatilo tuženicima ukupno 15.000,00 EUR na ime kapare za kupnju nekretnine, ali da kupoprodajni ugovor nije realiziran, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na povrat kupoprodajne cijene, a primjenom odredbe čl. 221.a ZPP tužbeni zahtjev za isplatu s osnova zajma (čl. 499. Zakona o obveznim odnosima) jer tužitelj nije dokazao da je tuženicima predao utužene iznose novca.

 

16. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

17. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

18. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

19. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 2. studenog 2022.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu