- 1 -              III Kr 92/2022-6

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 92/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 3. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2021. broj K-17/2019 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2022. broj I Kž-337/2021-6, u sjednici održanoj 2. studenog 2022.

 

 

p r e s u d i o j e :

 

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog J. B. osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2021. broj K-17/2019 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2022. broj I Kž-337/2021-6 u pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenoj sankciji te se izriče da je osuđeni J. B. radnjama opisanima u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.-12.) te se osuđeni J. B., na temelju članka 227. stavka 3. KZ/11.-12., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se, na temelju članka 72. stavaka 1., 3. i 4. KZ/11.-12., izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ i „C“ kategorije u trajanju 5 (pet) godina s time da se vrijeme provedeno u zatvoru ili kaznionici ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2021. broj K-17/2019, potvrđenom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2022. broj I Kž-337/2021-6, J. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 1. u vezi sa stavkom 3. Kaznenog zakona (uz naznaku „Narodnih novina“: broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje u ovoj odluci: KZ/11.-19.), za koje je, na temelju članka 227. stavka 3. KZ/11.-19., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 72. stavaka 1. i 3. KZ/11.-19. osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" i "C" kategorije, i to u trajanju od pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (za koji nisu naznačene „Narodne novine“, ali očigledno je da se radi o onom objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.) osuđeniku je naloženo na ime troškova vještaka isplatiti iznos od 10.080,00 kuna, a na ime troškova paušala iznos od 1.000,00 kuna.

 

2. Osuđeni J. B. je po branitelju, odvjetniku M. Ć., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev). Iako osnove podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka nisu izrijekom navedene u uvodnome dijelu zahtjeva, iz njegovog obrazloženja proizlazi da su razlozi pobijanja pravomoćne presude podijeljeni u tri skupine. Zahtjev ne sadrži poseban prijedlog u kojem smislu postupiti s pravomoćnom presudom.

 

3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.-19., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor u kojem je predložilo da se zahtjev odbaci kao nedopušten. Ovaj odgovor dostavljen je osuđenom J. B. i njegovom branitelju, odvjetniku M. Ć..

 

4. Zahtjev je osnovan.

 

5. Zahtjev osuđenog J. B. je, protivno tvrdnjama iz odgovora državnog odvjetnika, podnesen od strane ovlaštene osobe jer je odvjetnik M. Ć. dostavio valjanu punomoć osuđenog J. B. za podnošenje zahtjeva. Zahtjev je i pravovremen jer je predan u roku propisanom odredbom članka 518. stavka 1. ZKP/08.-19.

 

6. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je zastupnica optužbe 30. rujna 2020., odnosno u vrijeme kada rasprava nije bila u tijeku, sudu predala izmijenjenu optužnicu kojom mu je stavljeno na teret kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. u vezi stavka 3. KZ/11., za koje je nadležan općinski sud. Podnositelj zahtjeva smatra da se sud u tom trenutku, a posebno do rasprave od 12. ožujka 2021., koja je počela iznova, trebao proglasiti stvarno nenadležnim, odnosno donijeti odgovarajuću presudu u tom smjeru.

 

6.1. Iako to nije izrijekom navedeno pozivanjem na odgovarajuće zakonske odredbe, istaknutim tvrdnjama zahtjeva u biti se upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08.-19. koja bi bila ostvarena u prvostupanjskom postupku.

 

6.2. Međutim, ovaj izvanredni pravni lijek se, s obzirom na odredbu članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-19. u kojoj su navedene povrede odredaba kaznenog postupka zbog kojih se može pobijati pravomoćna presuda (a to su povrede odredaba kaznenog postupka predviđene u članku 468. stavku 1. točki 1., 5., 9. i 10., odnosno u članku 468. stavku 2. tog Zakona, ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti – članak 32. stavak 1. – ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik – članak 8.), iz navedene osnove ne može podnijeti.

 

7. U zahtjevu se također navodi da je tada optuženi J. B. putem branitelja podnio dvije žalbe protiv prvostupanjske presude – prvu žalbu dostavio je sudu uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje 9. kolovoza 2021., a drugu žalbu dostavio je naknadno, nakon što je primio ispravljenu prvostupanjsku presudu. Tvrdi, međutim, da se iz drugostupanjske presude „može zaključiti da je sud odlučivao o samo jednoj žalbi okrivljenika, dok u odnosu na drugu žalbu sud nije naveo niti jednu jedinu okolnost zašto istu nije uzeo u razmatranje.“

 

7.1. Iako ni ove navode zahtjeva podnositelj nije označio pozivanjem na odgovarajuće zakonske odredbe, iz njih proizlazi da upire na povredu predviđenu odredbom članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu.

 

7.2. Točno je da je tada optuženi J. B. protiv prvostupanjske presude podnio dvije žalbe, obje po branitelju M. Ć. – jednu zajedno s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje poštom preporučenom pošiljkom (listovi 323 do 329 spisa), a drugu elektroničkim putem 18. rujna 2021. (listovi 355 do 364 spisa).

 

7.3. U uvodnom dijelu obrazloženja drugostupanjske presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2022. broj I Kž-337/2021-6  (u kojemu je navedeno tko je sve podnio žalbu protiv prvostupanjske presude i iz kojih osnova) navedeno je da su žalbe protiv prvostupanjske presude podnijeli "... državni odvjetnik i optuženi J. B. po branitelju, odvjetniku M. Ć.." (točka 2. obrazloženja). Nastavno je navedeno da se "optuženi J. B. žali zbog ..." (točka 2.2. obrazloženja).

 

7.4. Iako u navedenom dijelu obrazloženja drugostupanjske presude doista nije izrijekom navedeno da je tada optuženi J. B. podnio dvije žalbe protiv prvostupanjske presude i da su obje njegove žalbe razmatrane od strane drugostupanjskog suda kao jedinstvena žalba tog optuženika, jasno je, kada se ima u vidu cjelina sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude, da je drugostupanjski sud svojom presudom odlučio o obje te žalbe i da je odgovorio na sve bitne žalbene navode sadržane u objema žalbama tog optuženika.

 

7.5. Naime, navodi iz ranije žalbe tada optuženog J. B. gotovo u cijelosti su sadržani i u njegovoj kasnijoj, opširnijoj žalbi, a na žalbene navode sadržane u točki 1. ranije žalbe koji nisu sadržani i u njegovoj kasnijoj žalbi, odgovoreno je pod točkom 8.1. obrazloženja drugostupanjske presude.

 

7.6. Navodi sadržani u točki 14. ranije žalbe dopunjeni su navodima sadržanima u točkama 18. do 21. kasnije žalbe, a na njih je odgovoreno pod točkama 11., 11.1., 11.2., 11.3. i 12. obrazloženja drugostupanjske presude. Naposljetku, drugostupanjskom je odlukom odgovoreno i na one žalbene navode koji su sadržani samo u kasnijoj žalbi, i to u točkama 16. i 17. te žalbe (točka 10.2. obrazloženja drugostupanjske presude). Dakle, nakon detaljne analize i usporedbe sadržaja obiju žalbi tada optuženog J. B. te drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud, protivno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, razmotrio navode obiju žalbi tada optuženog J. B. i razložno odgovorio na sve njihove bitne razloge. Zbog toga nema mjesta zaključku da drugostupanjskom presudom nije odlučeno o obje žalbe tada optuženog J. B. pa da bi bila počinjena povreda odredaba članka 480. stavka 2. ZKP/08.-19. na koju smjeraju ovi navodi zahtjeva.

 

8. Osuđeni J. B. je, međutim, u pravu kada u zahtjevu tvrdi da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

 

8.1. Naime, taj je osuđenik podnio ovaj izvanredni pravni lijek i iz "razloga propisanog čl. 517. st. 1. točka 1. ZKP-a, s pozivom na čl. 469. st. 1. točka 5. ZKP-a" jer smatra da je prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom "B" i "C" kategorije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, pri čemu tvrdi da je (prvostupanjski) sud prilikom izricanja sigurnosne mjere na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon jer je primijenio zakon koji nije mogao primijeniti (čime, sadržajno, zapravo upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08.-19.). Ovo stoga što je, kako se to navodi u zahtjevu, odredba članka 72. stavka 3. KZ/11. stupila na snagu 30. svibnja 2015. (a djelo je počinjeno 23. rujna 2013.), a teža je za njega, kako po načinu na koji je određena duljina njezinog trajanja, tako i po pitanju početka njezine primjene.

 

8.2. Prema odredbi članka 72. stavka 3. KZ/11.-12., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osuđeni J. B. pravomoćno proglašen krivim (23. rujna 2013.), zabrana upravljanja motornim vozilom određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od pet godina. Pri tome, prema odredbi članka 72. stavka 4. KZ/11.-12., zabrana upravljanja motornim vozilom počinje teći oduzimanjem vozačke dozvole, upisom zabrane za određenu kategoriju vozila u vozačku dozvolu, odnosno zabranom izdavanja vozačke dozvole počinitelju koji je nema, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.

 

8.3. Člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 56/15.), koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015., odredba članka 72. stavka 3. KZ/11.-12. izmijenjena je na način da je propisano da se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određuje u trajanju od jedne do pet godina, pri čemu će se počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, ta mjera izreći u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Dakle, po ovoj noveli Kaznenog zakona iz 2015. sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom traje i za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Zbog toga ne samo da ni ta niti bilo koja kasnija izmjena Kaznenog zakona za osuđenog Josipa Buljana nisu blaže, već je taj kasniji Zakon za njega stroži od odredaba članka 72. KZ/11.-12., odnosno Kaznenog zakona koji je bio na snazi tempore criminis.

 

8.4. Prema tome, u pravu je osuđeni J. B. kada u zahtjevu tvrdi da je pravomoćnom presudom na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer je sud primijenio zakon koji se ne može primijeniti. Stoga je zahtjev osuđenog J. B. u tom je dijelu trebalo prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela, a posljedično tome i u odluci o kaznenoj sankciji te u odluci o sigurnosnoj mjeri, i to na način kako je to navedeno u izreci ove presude. Ovo stoga što je KZ/11.-12., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je osuđeni J. B. pravomoćno proglašen krivim, za tog osuđenika najblaži kazneni zakon.

 

9. Slijedom svega izloženoga, a na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 2. studenog 2022.