1

Poslovni broj: 8 Pr-2199/2021-17

 

        

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

                                                                                 Poslovni broj: 8 Pr-2199/2021-17

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB: ... iz V., zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u V., protiv tuženika O. bolnica V., OIB:..., iz V., zastupanog po T. V., dipl. pravniku, zaposleniku tuženika, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 19. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica V., OIB: .... iz V., da tužitelju B. M., OIB: ..., iz V., isplati iznos od 22.345,01 kn[1]/2.965,69 EUR (slovima: dvadeset dvije tisuće tristo četrdeset pet kuna i jednu lipu/dvije tisuće devetsto šezdeset pet EUR i šezdeset devet centi) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak tekućom na iznos: 

 

220,06 kuna od 16.12.2016. pa do isplate;

330,09 kuna od 16.01.2017. pa do isplate;

13,58 kuna od 16.02.2017. pa do isplate;

28,19 kuna od 16.03.2017. pa do isplate;

126,93 kuna od 16.05.2017. pa do isplate;

221,43 kuna od 16.06.2017. pa do isplate;

368,34 kuna od 16.07.2017. pa do isplate;

118,16 kuna od 16.08.2017. pa do isplate;

440,11 kuna od 16.09.2017. pa do isplate;

449,78 kuna od 16.10.2017. pa do isplate;

306,42 kuna od 16.11.2017. pa do isplate;

117,33 kuna od 16.12.2017. pa do isplate;

245,86 kuna od 16.01.2018. pa do isplate;

501,64 kuna od 16.02.2018. pa do isplate;

387,21 kuna od 16.03.2018. pa do isplate;

703,99 kuna od 16.04.2018. pa do isplate;

737,59 kuna od 16.05.2018. pa do isplate;

561,12 kuna od 16.06.2018. pa do isplate;

630,02 kuna od 16.07.2018. pa do isplate;

1.296,02 kuna od 16.08.2018. pa do isplate;

661,29 kuna od 16.09.2018. pa do isplate;

950,99 kuna od 16.10.2018. pa do isplate;

902,27 kuna od 16.11.2018. pa do isplate;

707,49 kuna od 16.12.2018. pa do isplate;

781,74 kuna od 16.01.2019. pa do isplate;

696,99 kuna od 16.02.2019. pa do isplate;

400,78 kuna od 16.03.2019. pa do isplate;

395,62 kuna od 16.04.2019. pa do isplate;

508,44 kuna od 16.05.2019. pa do isplate;

232,33 kuna od 16.06.2019. pa do isplate;

667,97 kuna od 16.07.2019. pa do isplate;

671,07 kuna od 16.08.2019. pa do isplate;

976,29 kuna od 16.09.2019. pa do isplate;

815,08 kuna od 16.10.2019. pa do isplate;

297,64 kuna od 16.11.2019. pa do isplate;

588,52 kuna od 16.12.2019. pa do isplate;

982,32 kuna od 16.01.2020. pa do isplate;

216,64 kuna od 16.02.2020. pa do isplate;

893,83 kuna od 16.03.2020. pa do isplate;

2.193,84 kuna od 16.04.2020. pa do isplate.

 

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II.                  Nalaže se tuženiku O. bolnica V., OIB:... iz V., da tužitelju B. M., OIB:... iz V., nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 kn[2]/1.177,91 EUR (slovima: osam  tisuća osamsto sedamdeset pet kuna/tisuću sto sedamdeset sedam EUR i devedeset jedan cent) u roku od 8 dana sa  zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude, 2. studenoga 2022. pa do isplate. 

 

III.               Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezna dohodak na dosuđeni iznos pod toč. I. izreke (22.345,01 kn) kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je od 3. ožujka 2014. u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, i to prvo na radnom mjestu doktora medicine specijalizanta i kasnije liječnika na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, a od 24. veljače 2020. liječnika specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja. Od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće, i to za period od veljače 2017.  pa sve do zaključno s ožujkom 2020., bruto iznose koji predstavljaju razliku između plaće koja mu je isplaćena od strane tuženika i plaće koja mu je trebala biti isplaćena temeljem Kolektivnih ugovora, Ugovora o radu i drugih propisa i radnopravnih akata, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak Zakona o obveznim odnosima. Naime, plaća tužitelja u utuženom razdoblju regulirana je odredbama Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) i to objavljenim u: NN 143/2013 za period od 1. prosinca 2013. pa do 30. rujna 2015. (dalje KU 143/2013), NN 96/2015 (Dodatak I Kolektivnom Ugovoru) za period od 1. listopada 2015. godine pa do 28. veljače 2018. godine (dalje Dodatak I 96/2015), NN 29/2018 za period od 1. ožujka 2018. godine pa nadalje (dalje: KU 29/2018) te NN 92/2019 (Dodatak II Kolektivnom ugovoru) za period od 1.09.2019. nadalje (dalje Dodatak II 92/2019) te Ugovorom o radu, Aneksom Ugovoru o radu i Rješenjima o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću. Predmetnim Kolektivnim ugovorima i radnopravnim aktima određeno je da tužitelj ima pravo na plaću koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok dodacima na osnovnu plaću određeni su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža. Tako je Kolektivnim ugovorima i radnopravnim aktima propisano da tužitelj sukladno radnom mjestu ima pravo na sljedeće dodatke, a čiju isplatu traži u ovom postupku: dodatak za posebne uvjete rada od 25 % za razdoblje od 17.11.2016. do 30.08.2019. i 28 % za razdoblje od 1.9.2019. do 31.3.2020., što je regulirano i Rješenjima tuženika o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću, uz napomenu da se u svakom slučaju za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji je do 31.12.2015. iznosio 10%, zatim je u razdoblju od 1.1.2016. do 30.8.2019. iznosio 12 %, a od 1.9.2019. do 31.3.2020. 16 %. nije uopće sporno da tužitelj ima pravo na predmetne dodatke kako je sve to naprijed pisano i to temeljem citiranih propisa, jer mu je tuženik te dodatke isplaćivao, međutim, to je činio isključivo za redovno radno vrijeme. ako je iz citiranih odredaba u potpunosti jasno razvidno da tužitelj pravo na uvećanje osnovne plaće s osnove navedenih dodataka ima za vrijeme trajanja cijelog radnog dana (dakle kako za redovan fond sati tako i za prekovremeni fond sati), tuženik je tužitelju predmetne dodatke obračunavao i isplaćivao isključivo za vrijeme redovnog radnog vremena iako tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada radi u posebnim uvjetima, odnosno ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te i u tom periodu, sukladno gore navedenim propisima ostvaruje pravo na uvećanje plaće. Da je tuženik tužitelju dodatke obračunavao isključivo za vrijeme redovnog radnog vremena, odnosno da tuženik tužitelju za vrijeme prekovremenog rada nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost, razvidno je iz isplatnih lista koje tužitelj dostavlja kao dokaz u prilogu ove tužbe. Jednako tako je iz isplatnih lista vidljiv broj prekovremenih radnih sati koje je tužitelj odradio. Kolektivni ugovor daje radniku istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tako da ima pravo na isplatu više različitih dodataka kumulativno, te dodatak za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za vrijeme trajanja tog prekovremenog rada, budući da tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada radi u posebnim uvjetima te ima iznimnu odgovornost , pa je u tom smislu nesporno da tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada ima pravo na isplatu navedenih dodataka. Također Kolektivni ugovori u odnosu na predmetne dodatke ne rade razliku između redovnog i prekovremenog fonda sati, pa se u tom smislu niti odgovornost tužitelja zbog koje su dodaci određeni ni na koji način ne razlikuje za vrijeme prekovremenog rada od redovnog vremena. Drugim riječima, tužitelj i za vrijeme redovnog rada i prekovremenog rada ima posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost, a što mu nije na uredan način obračunato ni isplaćeno od strane tuženika. Navedeno stajalište tužitelja te pravo na isplatu dodataka potkrijepila je i brojna sudska praksa te je u konačnici o navedenom pravnom pitanju takav stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici građanskog odjela. Slijedom svega navedenog, u potpunosti je razvidno da tuženik nije tužitelju obračunavao i isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada, iako pravo na predmetne dodatke nesporno ostvaruje temeljem citiranih odredbi Kolektivnih ugovora koji se primjenjuju u ovom postupku i Ugovora o radu te drugih radnopravnih akata. Tužitelj ovom tužbom potražuje razliku manje isplaćene plaće po osnovi tih dodataka za vrijeme prekovremenog rada u bruto iznosu, i to za period od 1.11.2016. godine pa do 31.3.2020., a koji iznos predstavlja razliku između plaće koja mu je isplaćena od strane tuženika i plaće koja mu je trebala biti isplaćena temeljem Kolektivnih ugovora, Ugovora, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. 2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovi tako i visini. Ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 6.11.2018. na radnom mjestu liječnika specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, ali osporava da bi tužitelj prema njemu imao bilo kakvih potraživanja po osnovu radnog odnosa. Tužitelj zauzima pogrešno shvaćanje instituta plaće, te propušta sveobuhvatno sagledati relevantne odredbe Zakona o radu, Zakona o plaćama u javnim službama, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama  te Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ili «GKU»), koji pobliže uređuju elemente i način izračuna plaće tužitelja. Uz to, tužitelj zanemaruje stajališta Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora zauzeta prilikom tumačenja pojedinih odredbi GKU. Zakon o radu uređuje pravo na plaću, no samu plaću ne konkretizira. Detaljiziranje i uređenje novčanog iznosa plaće predmet je uređenja drugim izvorima radnog prava, među kojima su i Zakon o plaćama u javnim službama i kolektivni ugovori. Zakon o plaćama u javnim službama kao posebni zakon u odnosu na Zakon o radu, u čl. 4. propisuje da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Iako izričito ne sadrži odredbu o tome da bi plaću radnika činila osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, isto je primjenjivo i to slijedom odredbe čl. 3. citiranog Zakona. Nadalje, svim je granskim kolektivnim ugovorima u razdoblju od 2013. godine do danas  propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Pri tome se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Obračunavanje dodataka i uvećanja plaće na osnovnu plaću jasno je i izričito navedeno i u svim konkretnim odredbama relevantnih članaka GKU. Slijedom navedenog, razvidno je i nedvojbeno kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću. Dakle, osnovna plaća radniku se uvećava prema konkretnim postotnim uvećanjima, koja se međusobno ne isključuju, ali se svaki od njih obračunava na osnovnu plaću. Obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu u razdoblju od 2013. do danas bio različito normiran. Propisano je da se rad u dežurstvu smatra prekovremenim radom, a obračunava se tako da se osnovna plaća radniku uveća 50%. Isplata na osnovi rada u dežurstvu i ne isključuje isplatu dodatka za rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i rad u drugoj smjeni. Obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu je promijenjen s opisanog, tzv. «komadnog» principa stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013). Naime, člankom 53. st. 4. GKU (NN 143/13) propisano je da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad. Plaćanje prekovremenog rada uređeno je, pak, isključivo čl. 51. st. 1. podst. 4. GKU (NN 143/2013) na način da se za prekovremeni rad osnovna plaća uveća za 50%. Na jednak način plaćanje vremena provedenog u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati normira i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) u čl. 51. st. 4. u vezi čl. 49. st. 1. podst. 4. Po pitanju načina plaćanja vremena provedenog u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati nema promjena niti stupanjem na snagu Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/2019) obzirom isti u čl. 2. propisuje u cijelosti nastavak primjene GKU (NN 29/2018.). Dakle, u razdoblju do prosinca 2013. godine rad u dežurstvu plaćao se u postotku od osnovne plaće, po danu, time da se rad u dežurstvu smatrao prekovremenim radom. Međutim, povećanje na ime prekovremenog rada od 50% do lipnja 2013. nije isključivalo isplatu dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, uvećanje s osnove uvjeta rada i dr., dok je od lipnja 2013. izričito propisano da se kod obračuna naknada za dežurstvo ne uzimaju istodobno i povećanja osnovne plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad subotom, uvećanje plaće s osnove uvjeta rada i dr. GKU koji je stupio na snagu u prosincu 2013. godine pak mijenja način obračuna vremena provedenog u dežurstvu te izričito propisuje da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad. Dakle, vrijeme provedeno u dežurstvu više se ne «smatra prekovremenim radom», već se «plaća kao prekovremeni rad». Odredbu da se dežurstvo iznad mjesečnog fonda radnih sati «plaća kao prekovremeni rad» valja shvatiti na način da se obračunava sukladno članku 51. st. 1. podst. 4. GKU (143/2013), uvećanjem osnovne plaće za 50%. Da je kojim slučajem namjera stranaka GKU bila da se taj iznos dalje povećava za dodatke iz čl. 57. (s osnova posebnih uvjeta rada) ili pak čl. 59. (zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi), tada bi to izričito bilo propisano, kao što je to bilo u prethodnim razdobljima. Na temelju svega prethodno navedenog, evidentno je da je tuženik tužitelju, kao i svim drugim zaposlenicima, ispravno obračunavao sve naknade plaće i dodatke na plaću, kao što su dodaci za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost, za položaj, za znanstveni stupanj, za radni staž, za rad po pozivu, za pripravnost, za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan te za dežurstvo za radnike koji su upućeni na specijalističku edukaciju ili edukaciju iz uže specijalizacije. Budući da tuženik osporava da bi tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću na ime dodataka kako je to obrazloženo u ovom podnesku, osporava i da bi iz tog razloga bila pogrešno obračunata i isplaćena naknada plaće tužitelju za godišnji odmor ili naknada za privremenu nesposobnost za rad. Tuženik je od 2013. obračune plaća svojim radnicima vršio putem programa naziva Centralni obračun plaća (tzv. «COP»), a to je program koji je uvelo Ministarstvo zdravlja radi provođenja jedinstvenog sustava obračuna plaća na državnoj razini. Modalitet obračuna i parametri koji su korišteni u svemu su unaprijed određeni samim programom na koji tuženik kao jedan od obveznika primjene nije u mogućnosti ni na koji način utjecati. S obzirom na sve prethodno navedeno, tuženik smatra kako je evidentno da je sve obveze prema tužitelju s osnove predmetnog radnog odnosa u cijelosti i pravodobno podmirio. To potvrđuje i pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. Viktora Gotovca koje je Ministarstvo zdravstva pribavilo povodom mnogobrojnih sudskih postupaka, koje se prilaže odgovoru na tužbu. Ukoliko sud, unatoč svim prethodno iznesenim argumentima, usvoji tužbeni zahtjev, tuženik predlaže da isti prilikom odlučivanja o tome koji se troškovi stranci imaju nadoknaditi, uzme u obzir samo troškove koji su bili potrebi radi vođenja parnice, a posebno odredbe o održavanju jednog pripremnog ročišta te jednog ročišta za glavnu raspravu, kako je to propisano člankom 155 ZPP-a. Ujedno, predlaže se da sud u obzir uzme činjenicu da su stranke, u skladu s čl. 299. ZPP-a, već u tužbi dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje istih. Također, u slučaju da tužitelj tijekom postupka smanji postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik predlaže da sud smanjenje tužbenog zahtjeva, u skladu s čl. 158. st. 1. ZPP-a, klasificira kao djelomično smanjenje povlačenje tužbe (usp. Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2020. godine, poslovni broj: Gž R-244/2020-2 i Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2020. godine, poslovni broj: Gž R-677/2020-2). Naime, svaka promjena visine utuženog iznosa dovodi ili do povećanja ili do smanjenja tužbenog zahtjeva, a smanjenje tužbenog zahtjeva ima se, sukladno aktualnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe. (usp. presuda VSRH Revt 64/2015-2 od 29. studenoga 2016. godine, VSRH Rev x 724/2012-2 od 22. siječnja 2014. godine, presuda VSRH broj Rev-x-666/12-2 od 26. rujna 2012.g.). Ujedno, predlaže se sudu da u slučaju djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, tužitelju naloži nadoknaditi tuženiku razmjerni dio troškova parničnog postupka, a sve u smislu Presude Županijskog suda u Rijeci od 7. rujna 2020. godine, poslovni broj Gž R-78/2020-2. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže Naslovnom sudu da odbije postavljeni tužbeni zahtjev i da tužitelju naloži nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

 

3.                 U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: dokumentacija tužitelja predana uz tužbu u omotnici (stranice 7-113 spisa), dokumentacija tuženika uz odgovor na tužbu (stranice 126-189 spisa), dokumentacija tužitelja uz podnesak od 15. ožujka 2022. (stranice 193 – 202 spisa), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju financije i računovodstvo V. S. O. te je pročitan nalaz vještaka od 29.4.2022. (stranice 209-215 spisa).

 

4.                 Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od mjeseca listopada 2016. do mjeseca ožujka 2020. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za odrađene prekovremene sate te naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. 

 

5.                 Među strankama nije sporno :

 

-                     da je tužitelj zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu liječnika specijalista,

-                      da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće, odnosno dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, 

-                     da je tužitelj u spornom razdoblju radio u smjenama, za vrijeme blagdana i vikenda te u prekovremenom radu,

-                      da je tuženik tužitelju te dodatke obračunao i isplatio samo na redovni fond sati, a ne i na one sate koje je odradio u prekovremenom radu,

 

6.                 Sporno je između stranaka da li je tuženik tužitelju predmetne dodatke trebao obračunavati i isplatiti i na sate odrađene u prekovremenom radu.

 

7.                 Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13,

89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP)  sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznose poreza i prireza porezu na dohodak, osnovan. 

 

8.                 Iz provedenih dokaza sud je utvrdio:

 

- čitanjem Ugovora o radu od 14. svibnja 2014., 5. veljače 2020.  i  26. veljače

2014. da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta liječnika specijalista na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te liječnika specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja specijalista, za koje poslove mu je prema čl. 57. st. 2. (KU 143/2013) i čl. 55. (KU 29/2018) utvrđeno i pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za razdoblje od 17.11.2016. do 30.8.2019. i 28 % za razdoblje od 1.9.2019. do 31.3.2020. kao i dodatak za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi koji je prema čl. 59. KU 143/2013, članka 4. Dodatka I KU 96/15, članka 57. KU 29/2018, te čl. 22. Dodatka II 92/2019do 31.12.2015. iznosio 10%, zatim je u razdoblju od 1.1.2016. do 30.8.2019.

iznosio 12 %, a od 01.9.2019. do 31.03.2020. 16 %.

 

-                      iz Evidencije o radnom vremenu sud je utvrdio kakav je bio raspored radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, a iz nje je razvidno koliko sati je tužitelj u tom vremenu odradio.

 

-                      čitanjem obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade plaće za razdoblje od mjeseca listopada 2016. do ožujka 2020. da je tuženik tužitelju isplatio plaću za navedene mjesece i to u iznosima koji su naznačeni u obračunskim ispravama, da je tužitelj radio prekovremeno kako je to u tim ispravama naznačeno te da je za ostvareni prekovremeni rad imao pravo na dodatke za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u postocima kako je to u pojedinim isplatnim listama naznačeno.

 

9.                 Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu KU). Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćanja u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09.), na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. 

 

10.             Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14) propisano je, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. 

 

11.             Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17. i 98/19. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Člankom 8. st. 1. Zakona o radu propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Čl. 94. Zakona o radu propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. I prethodno važeći Zakon o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) sadržavao je identičnu odredbu u čl. 86.

 

12.             Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 88/13 – dalje u tekstu: KU 88/13; Narodne novine 143/13 - dalje u tekstu: KU; Narodne novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU; Narodne novine 29/18 – dalje u tekstu: KU 29/18; Narodne Novine 35/19 - dalje u tekstu: Dodatak I. KU; Narodne Novine 78/19 - dalje u tekstu: Izmjene Dodatka I. KU; Narodne Novine 92/19 - dalje u tekstu: Dodatak II. KU; Narodne novine 56/20 - dalje u tekstu: Dodatak III. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama

(Narodne novine 141/12 - dalje u tekstu: TKU/12; Narodne Novine 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU/17).

 

13.             Prema odredbi čl. 47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Nadalje iz odredbi čl. 51. KU 143/13 i 49. KU 29/18 proizlazi da je noćni rad u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

14.             Prema čl. 57. st. 2. (KU 143/2013) i članka 55. (KU 29/2018) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U citiranim člancima KU-a i njihovim Dodacima određen je popis radnih mjesta na kojima dolazi do uvećanja osnovne plaće po osnovi predmetnog dodatka, te je tako regulirano da se tužiteljici za njezino radno mjesto osnovna plaća s osnove dodatka za posebne uvjete rada uvećava za 25 % za razdoblje od 17.11.2016. do 30.08.2019. i 28 % za razdoblje od 1.9.2019. do 31.3.2020.

 

15.             Prema čl. 59. KU 143/13, a koji se primjenjivao prilikom obračuna plaća za razdoblje od 1. prosinca 2013. do zaključno 30. rujna 2015. je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Donošenjem Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15-dalje Dodatak I), je u čl. 3. promijenjen popis radnih mjesta i poslova za koje se ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada, kao i postotak za taj dodatak te je promijenjen i čl. 59. na način da je postotak za dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvećan za 12%. Taj se dodatak primjenjivao od 1. listopada 2015. sve do zaključenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (Narodne novine 29/2018-KU-29/2018). U tom KU-29/2018 je dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisan čl. 57. na način da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće.

 

16.             Prema članku 95. Zakona o radu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, a odredbom čl. 36. st. 2. KU 143/13 i 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura li je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

17.             Tužitelj tvrdi da mu tuženik kao poslodavac nije isplatio dodatke za posebne uvjete rada za sve odrađene sate rada u spornom razdoblju, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene prekovremene sate te na isplaćene naknade za godišnji odmor. Tuženik smatra da navedene dodatke ne treba obračunavati i na sate rada ostvarene u prekovremenom radu, već samo na redovni fond sati. 

 

18.             Sud protivno stavu tuženika smatra da tužitelj za prekovremeni rad pored prava na dodatak za prekovremeni rad od 50% prema odredbi članka 51. KU/13 odnosno članka 49. KU/18. ima pravo i na isplatu više različitih dodataka, pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno citiranim propisima zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu navedenih dodataka. Naime ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ako u tim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Nadalje, prema članku 60. Zakona o radu/09 i članku 81. Zakona o radu/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU/13 odnosno članku 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. 

 

19.             Zaključkom broj 58 od 7. ožujka 2014. i Zaključkom broj 95 od 16. travnja 2014. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a zaključilo je da se prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava sukladno članku 51. st. 1. podst. 4. KU-a, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika, bez primjene položajnog dodatka. Navedeni Zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje      KU-a na koje se poziva tuženik odnose se na isključenje primjene položajnog dodatka iz čl. 58. KU-a, a ne na isključenje dodatka na plaću za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Dakle, protivno navodima tuženika, za donošenje odluke u ovom sporu nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora s  obzirom na to da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu. Ostali Zaključci Povjerenstva na koje se tuženik poziva također ne pobijaju stav ovog suda, kao i drugih sudova, pa i najvišeg, Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je glede toga zauzeo i objavio svoje pravno shvaćanje na osmoj sjednici Građanskog odjela  održanoj 9. prosinca 2019., da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka za rad u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi.

 

20.             Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz provedenih dokaza da tužitelju za odrađeni prekovremeni rad u utuženom razdoblju  nije plaćen dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću. Budući da je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, pripada mu pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstava i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015)- dalje KU/13 i čl. 55 KU NN 29/2018)- dalje KU/18, prema pripadajućem " Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak te prema svojim rješenjima o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću. Tuženik je tužitelju prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća, obračunao i isplatio dodatak za posebne uvjete rada samo za odrađeni redovni rad, a pripada mu pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na odrađeni prekovremeni rad.

 

21.             Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz provedenih dokaza da u tom razdoblju tuženik nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za one sate koje je ostvario u prekovremenom radu, već samo za odrađeni redovni rad. Tužitelju pripada pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na odrađeni prekovremeni rad, jer je u svakom trenutku imao odgovornost za život i zdravlje pacijenata, na koji dodatak ima pravo sukladno čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15).

 

22.             Zbog neplaćanja navedenih dodatka i na sate prekovremenog rada u navedenom razdoblju tužitelju nije u cijelosti isplaćena i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom na koju ima pravo temeljem čl. 95. Zakona o radu. 

 

23.             Kako bi se utvrdilo da li je plaća tužitelja pravilno obračunata sukladno citiranim propisima provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje. Vještaku je dan zadatak da se očituje o tome koliki je bio ukupan fond radnih sati tužitelja u utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima bez uračunavanja sati odrađenih za blagdan koji pada od ponedjeljka do petka, koliko je tužitelj u tom vremenu mjesečno odradio sati rada koji su bili duži od rada predviđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koliki je u tom vremenu ukupan broj sati rada koje je tužitelj odradio na dane blagdana, neradne dane utvrđene Zakonom i na Uskrs koji pada od ponedjeljka do petka, a koji sati predstavljaju prekovremeni rad, koliko je prekovremenih sati rada tužitelj ostvario u tom vremenu uzevši u obzir kategoriju vremena (odrađenih noću i u drugoj smjeni) i kategoriju dana (subotama i nedjeljama), da li je tužitelju u tom vremenu isplaćen dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sata rada, pa i za prekovremene, a u skladu s odredbama čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja/13 (NN 143/13) i čl. 4. Dodatka I. KU (NN 96/15)  te čl. 55. KU /18 od 26. 3. 2018. i Dodacima istoga (NN 29/18, 16/19 i 35/19), a ako nije, izračunati koliko iznosi taj dodatak za one sate rada za koje joj nije isplaćen pri čemu ga treba obračunati i na ostvarene sate prekovremenog rada, da li je tužitelju u tom vremenu obračunat i plaćen i dodatak po osnovu posebnih uvjeta rada sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja/13 (NN 143/13) i čl. 58. KU /18 od 26.

3. 2018. te Dodacima istoga (NN 29/18, 16/19 i 35/19) za sve odrađene sate rada, pa i za prekovremene, a ako nije, izračunati koliko iznosi taj dodatak za one sate rada za koje mu nije isplaćen, pri čemu ga treba obračunati i na ostvarene sate prekovremenog rada, da ako navedeni dodaci tužitelju u tom vremenu nisu obračunati i plaćeni za sve odrađene sate rada, pa i prekovremene, utvrditi kako je to u tom vremenu utjecalo na obračune naknade za godišnji odmor i bolovanje, odnosno da li su i te naknade zbog toga pogrešno obračunate, pa ako jesu, koliko je zbog toga tužitelju prilikom obračuna plaća po tim osnovama manje obračunato i isplaćeno.

 

24.              Iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za izvršeni obračun i plaćanje tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost za izračun dodataka korišten iznos osnovne plaće te da su dodaci od listopada 2016. do zaključno 31.3.2020. obračunati samo na redovne sate, da posljedično, i za obračun naknade za godišnji odmor do 31.3.2020. u izračun su uzimani samo dodaci na redovno odrađene sate, da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, da neisplaćena bruto plaća za utuženo razdoblje po osnovu dodatka  za posebne uvjete rada iznosi 11.885,44 kuna bruto, po osnovu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi 8.676,79 kuna bruto, neisplaćene bruto naknade za godišnji odmor s uključenim dodacima 1.791,56 kuna bruto, neisplaćene bruto naknade za bolovanje s uključenim dodacima 373,03 kuna bruto te da ukupno obračunata razlika po tim osnovama iznosi 22.690,82 kuna bruto, koliko tužitelj i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Razlika je u nalazu iskazana i u pojedinačnim mjesečnim iznosima. Napominje se da je vještakinja razliku plaće obračunala za razdoblje od mjeseca ožujka 2020., a tužbom je obuhvaćeno razdoblje od mjeseca studenoga 2016. do ožujka 2020. (mjesec listopad 2016. je izostavljen zbog zastare), pa je stoga razlika po svim osnovama manja, a ukupno je manja za 345.81 koliko iznosi obračunata razlika za listopad 2016. koju tužitelj tužbom ne potražuje, tako da razlika za vrijeme od mjeseca studenoga 2016. do ožujka 2020.

iznosi 22.345,01 kuna, koliko se i potražuje.

 

25.             Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještak te je u skladu s njim postavio svoj konačni tužbeni zahtjev. Tuženik nije imao primjedbu na matematički izračun. 

 

26.             Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio izračun utuženih dodataka te je podrobno u nalazu i mišljenju objasnio na koji način je izvršio izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju za utuženo razdoblje dostavljenu u predmetni spis. Stoga sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje V. S. O. kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.  

 

27.             Mišljenje profesora Viktora Gotovca kao i drugu dostavljenu dokumentaciju koje sud nije analizirao nisu od značaja za donošenje odluke u ovom sporu.

 

28.             Iz provedenih dokaza dakle proizlazi da tužitelju za odrađeni prekovremeni rad u razdoblju od mjeseca studenoga 2016. do mjeseca ožujka 2020. nije plaćen dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak mu pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstava i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015)- dalje KU/13 i čl. 55 KU NN 29/2018)- dalje KU/18 i prema pripadajućem " Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak te njegovim Rješenjima o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenata složenosti poslova i dodataka na plaću. Tuženik je tužitelju prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća, obračunao i isplatio dodatak za posebne uvjete rada samo za odrađeni redovni rad, a pripada mu pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na odrađeni prekovremeni rad.

 

29.             Iz provedenih dokaza nadalje proizlazi da u tom razdoblju tuženik nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za one sate koje je ostvario u prekovremenom radu, već samo za odrađeni redovni rad, a pripada mu pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na odrađeni prekovremeni rad, jer je tužitelj u svakom trenutku imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata, na koji dodatak ima pravo sukladno čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15).

 

30.             Zbog neplaćanja navedenih dodatka i na sate prekovremenog rada u navedenom razdoblju tužitelju nije u cijelosti isplaćena i naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom na koju ima pravo temeljem Zakona o radu. 

 

31.             S obzirom na to da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću manju od one koju mu je trebao isplatiti da je pravilno obračunata na način da se dodaci za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunaju i na sate rada ostvarene u prekovremenom radu, osnovano tužitelj traži da mu se isplati iznos koji mu nije plaćen zbog takvog pogrešnog obračuna, pa je sud tužbeni zahtjev tužitelja i usvojio te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke. 

 

32.             Dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće, je neosnovan. Prema odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05, 96/06 , 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

 

33.             Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate se temeljem čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu. 

 

34. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužitelju koji je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u uspio u parnici u cijelosti, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio mu je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn prema tbr. 7. toč. 1. i tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22.  - dalje OT), za  sastav dva obrazložena podneska od 15.3.2021. i 14.6.2022. iznos od 1.000,00 kn za svaki od tih podnesaka prema tbr. 8. toč. 1. i tbr. 42. OT, za zastupanje na dva ročišta kod suda održanima 4.4.2022. i  14.6.2022., za svako ročište po 1.000,00 kn prema tbr. 9. toč. 1. OT,  sve to uvećano za PDV od 25: na temelju tbr. 42. OT, trošak preliminarnog financijskog vještačenja od 625,00  te trošak financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, odnosno sveukupno 8.875,00 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ). 

 

U Varaždinu 2. studenoga 2022. 

 

                              Sutkinja

                                                                                                                                    Jadranka Orlović

 

Uputa o pravnom lijeku: 

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. 

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).   Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1/ tužitelju po punomoćniku D. T., odvjetniku u V.

2/ tuženiku O. bolnica V., iz V.

3/ Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin,

Graberje 1 – nakon pravomoćnosti