1                  Poslovni broj: 8 P-1130/2016-30

 

 

      Republika Hrvatska                                               Poslovni broj: 8 P-1130/2016-30                    

   Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz P.,  OIB … kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. R. H. koju zastupa  odvjetništvo u Š., i 2. K. Č. iz P., OIB … kojeg tuženika ad.2 zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 4. listopada 2022. godine u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom, tuženika ad.2 K. Č. sa punomoćnikom, a na ročištu objave odluke dana 2. studenoga 2022. godine

                                           p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj J. Č., P., OIB … vlasnik za cijelo dijela čest. zem. 19574/3 K.O. P. i to dijela koji ja u skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku I. T. dana 25. srpnja 2022. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 1797 m2, a koja skica je sastavni dio presude.

                                            Obrazloženje

1.Tužitelj J. Č. je u tužbi i na ročištima naveo da je vlasnik za cijelo dijela čest. zem. 19574/3 K.O. P. i to dijela koji je na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od tvrtke A. d.o.o. Š. i L. J. mag.ing.geod.et.geoinf. dana 27. travnja 2014. godine slovima L-E-F-K-L- površine 1442 m2 i suvlasnik dijela iste nekretnine označen slovima Z-B-M-L-K-J-I-H-S-R-P-O-N-Z površine 1133 m2 za ¼ dijela.

2.(Su)vlasništvo navedenih dijelova nekretnine tužitelj je stekao diobom suvlasničke zajednice sa braćom J. i V. Č., a nakon smrti oca R. Č., brata K. Č., tuženika ad.2. Tužitelj i njegovi prednici su neprekidno već više od sto (100) godina, vjerojatno više i od dvjesto (200) godina kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici u posjedu predmetnih dijelova nekretnine, koji su omeđeni kamenim suhozidom i na istima se nalaze vlake.

3. Na zahtjev tuženika ad.2 K. Č. i uz dogovor sa nasljednicima pok. R. Č. (oca tužitelja, a brata tuženika ad.2) izvršena je dioba na svim nekretninama u vlasništvu pok. roditelja tuženika ad.2 odnosno djeda i bake tužitelja na način da su sve nekretnine pripale u vlasništvo djeci pok. R. Č. i to tužitelju, J. i V. Č. osim nekretnina zvanih T. particela, G. (veća strana), G., N., Š. stanje s vrtom ispred (stara kuća u selu K. Š.), G. i B.. Tuženik ad.2 K. Č., tužitelj i braća tužitelja J. i V. i majka tužitelja D. Č. su potpisali Ugovor o diobi zemljišta. Predmet spora pod nazivom V. nije navedena u predmetnom Ugovoru o diobi zemljišta, te je tuženik ad.2 stekao isključivo nekretnine navedene u tom ugovoru. Stoga, tuženik ad.2 K. Č. neosnovano navodi u tužbi pod brojem P-474/15 protiv R. H. da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika.

4. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen na ročištu glavne rasprave dana 24. kolovoza 2022. godine (list 52 spisa).

5. Zakonski zastupnik  tužene ad.1 R. H. je u odgovoru na tužbu istaknuo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga što drži da za sada nije poznat stanje na terenu glede dosjelosti te drži da treba saslušati svjedoke i provesti uviđaj kako bi se utvrdilo stanje.

6. Tuženik ad.2 K. Č. se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je predmet spora njegovo vlasništvo a koji je stekao diobom sa tužiteljem. Međutim, nakon dostave skice mjesta očevida vještaka  I. T. od dana 25. srpnja 2022. godine isti je naveo da ukoliko je skica točna po mišljenju tužitelja i ukoliko svjedoci to potvrde da se neće protiviti tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

7. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka  I. T., pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 25.7.2022., ugovora o diobi zemljišta, pismena koji započinje riječima Č. J. od 15.12.2013., izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z.U. 5290 K.O. P. od 2.6.2016., Geodetsko situacijskog nacrta izrađenog od tvrtke A. K. d.o.o. Š. od 27.4.2014., rješenja o nasljeđivanju bilježnika I. L. u Š. kao sudskog povjerenika ovog suda broj O-756/04 UPP/OS-193/04-8 od 6.2.2006., e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda za predmetni dio nekretnine, prijepisa Posjedovnog lista broj 7002 K.O. P. katastar Š., saslušanjem svjedoka D. Č. ud. R., A. Č. pok. F., A. Č. pok. J., J. M. pok. J., J. Č. pok. R., V. Č. pok. R., tužitelja J. Č. pok. R. i tuženika ad.2. K. Č. pok. J..

8. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva za cijelo dijela čest. zem. 19574/3 K.O. P. i to dijela koji je na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku I. T. dana 25. srpnja 2022. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 1797 m2.

11. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

-          da su D. Č., J. Č., J. Č., V. Č. i K. Č. (tuženik ad.2.) sklopili ugovor o diobi zemljišta, da su ugovorne strane suglasno ugovorile da K. Č. pok. J. ustupa djeci pok. brata R. Č. svu zemlju osim „čestica T., p., G. (veća strana), G., N., i Š. stanje s vrtom ispred, G. i B. - (list 22 i 23 spisa)

 

-          da predmet spora predstavlja dio čest. zem. 19574/3 K.O. P. (koji dio je na skici mjesta očevida vještaka I. T. od 25. srpnja 2022. označen slovima A-B-C-D-A površine 1797 m2), da su na terenu vidljivi ostaci nekadašnjih vlačica u kojima je bila posađena vinova loza, ali kako se dugo nije obrađivalo sada su na terenu borovi i makija – (list 38 i 51 spisa)

 

-          da je o ostavinskom postupku iza smrti R. Č. pok. Jure (rođenog 3.10.1931., a umrlog 27.8.2014.) bilježnik I. L. u Š. kao sudski povjerenik ovog suda dana 29. studenog 2004. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-756/04 UPP/OS-193/04-4, a dana 6. veljače 2006. godine rješenje broj O-756/04 UPP/OS-193/04-8 o naknadno pronađenoj imovini (potraživanju prema HZMO s osnova obeštećenja umirovljenika u neutvrđenom iznosu) a njegovim nasljednicima su proglašeni supruga D. Č. ud. R., te sinovi J., J. i V. Č. za ¼ dijela svaki – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda)

 

-          da je čest. zem. 19574/3 K.O. P. upisana u A listu Z.U. 5290 u naravi kao pašnjak površine 750711 m2, a kao vlasnik je upisana R. H. za cijelo – (utvrđeno pregledom e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda)

12. Svjedokinja D. Č. rođena S. ud. R. je iskazala da je predmet spora u narodu poznat pod nazivom V.. 1956. godine se udala za R. Č. i sjeća se da je predmet spora bio vinograd koji je obrađivala pok. svekrva J. Č.. Pok. J. Č. je vlasništvo predmeta spora stekla nasljeđivanjem od svog oca M. P. i isti je donijela u dotu prilikom udaje. Ista je rođena 1910. godine i sa pok. suprugom je živjela deset (10) godina jer je isti umro. M. P., otac njezine pok. svekrve J. je rođen koncem 19. stoljeća i za njegova života predmet spora je bio vinograd. Vinograd je bio do 80-ih godina prošlog stoljeća, a potom su na predmet spora vodili ovce na ispašu. J. Č., njezina svekrva je umrla 1998. godine, a naslijedili su je sinovi R. Č. (pok. otac tužitelja) i K. Č. (tuženik ad.2). R. Č. je umro 2004. godine a naslijedili su ga sinovi J., V. i J. Č.. U diobi predmet spora je dopao tužitelja – (list 38 spisa).

13. Svjedok A. Č. pok. F. je iskazao da posjeduje nekretninu po cijeloj  dužini uz predmet spora zv. P., pa tako zna da je ranije na predmetu spora bio vinograd a na dijelu istog su bile zasađene masline, te je bio ograđen do puta odnosno do K. mosta ili G. kamenim suhozidima. Na dijelu d puta je viđao pok. M. G., njegovog sina A. i unuke J. i J. G., dok su na gornji dio dolazili pok. R. Č. i njegova supruga D. zv. D.. Otac tužitelja je vlasništvo predmeta spora stekla nasljeđivanjem od majke zv. P., koja je tu zemlju donijela u dotu prilikom udaje. Gdje bi K. Č. imao zemlju ne zna, ali zna da su K. i pok. R. izvršili diobu. Vinove loze su se na predmetu spora obrađivale unazad trideset (30) godina i na njemu nikada nije vidio K. Č.. Na predmetu spora se nalazi i gusterna starosti 150 do 200 godina koja je služila za vodu prilikom prskanja vinove loze od strane prednika tužitelja. Naime, bile su četiri sestre i to: S., P. (baka tužitelja) i još dvije sestre čijih se imena ne može sjetiti. Cijela parcela je bila njihovo vlasništvo, te su se one podijelile i predmet spora je dopao u vlasništvo baku tužitelja P., koju je osobno poznavao kao i S.. Kada je umro otac tužitelja ne zna, ali zna da su ga naslijedili sinovi J., V. i J., Jesu li oni izvršili između sebe diobu ne zna. Nikada nije čuo da bi netko od strane države tužitelju i njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 54 i 55 spisa).

              14. Svjedok A. Č. pok. J. je iskazao da je predmet spora poznat pod nazivom P.. Zna da je pok. R. Č. na predmetu spora radio i obrađivao vinograd do 1953. godine. Zemlja nije bila ograđena, a vinovu lozu je zasadio djed tužitelja. Osoba nadimkom P. mu je poznata, a to je pok. majka pok. R. Č., a baka tužitelja. Pok. R. Č. je umro unazad 10/12 godina, a naslijedili su ga sinovi J., J. (tužitelj) i V., s tim da je predmet spora dopao tužitelja. J. Č. (djed tužitelja) i njegova supruga P. su umrli unazad više od 30 godina, a naslijedili su ih sinovi K. i R. Č.. K. Č. ne polaže prava na predmet spora. L. M. posjeduje zemlju ispod tužiteljeve – (list 55 i 56 spisa).

15. Svjedok J. M. pok. J. je iskazao da su bile četiri sestre: S., V., P., a četvrtoj se ne može sjetiti ime. Iste su bile suvlasnice cijelog kompleksa zv. V. koji su dobili od roditelja. Nasljednik P. je sin R. Č., pok. otac tužitelja. P. je dopao dio od kosa  do gusterne,  a dio od gusterne prema šumi je dopao majku L. M.. Za života P., bake tužitelja predmet spora je bio vinograd ograđen vlačicama, koje su kasnije srušene. U vinogradu je viđao pok. oca tužitelja R. Č. i njegovu suprugu D.. Vinograd se obrađivao do 1960/62 godine. K. Č. je brat pok. R. Č., a isti mu je  manje poznat. K. Č. je otišao u Š. gdje je bio do mirovine. Gdje K. ima zemlju ne zna, ali  je čuo da je isti kazao da se odrekao u korist  brata. Ali, po povratku iz Š. osobno je od njega čuo da bi htio zemlju do puta kako bi mogao doći vozilom, što mu je on zamjerio. Kada je R. Č. umro,ne zna. Naslijedili su ga sinovi tužitelj, J. i V. koji su se podijelili, a predmet spora je dopao u vlasništvo tužitelja – (list 56 spisa).

16. Svjedok J. Č. pok. R. je iskazao da je predmet spora poznat pod nazivom V.. Prva vlasnica je bila J. Č. zv. P., njegova baka. Naime, bile su tri sestre, njegova baka, S. i V. koje su između sebe izvršile diobu, pa je njegova baka po udaji za djeda J. Č. donijela predmet spora u dotu koji je već tada u naravi bio vinograd. Na terenu postoje ostaci zidova i granice. Maslinik je bio do predmeta spora. Vinograd su obrađivali njegovi roditelji otac R. i majka D. Č., a nekada su tu vodili ovce na ispašu. Baka P. je umrla 1998. godine, a njezini nasljednici su sinovi R. i K. Č.. Otac R. je umro 2004. godine. Nakon očeve smrti stric K. je uzeo nekretnine koje je želio, a tužitelj, on i brat V. su se podijeli i u toj diobi predmet spora je dobio tužitelj. Zemlje u ugovoru u diobi koji kao dokaz se nalazi u spisu pod nazivom P. i P. pod točkom 1 se ne odnosi na predmet spora. To je maslinik i nalazi se iznad mjesta Š.. Predmet spora se zove V.. Nikada nije čuo da bi netko tužitelju i njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 56 i 57 spisa).

              17. Svjedok V. Č. pok. R. je iskazao da se predmet spora naziva V. (kod K.), a zemlja zv. P. su druge zemlje kod Š..  Prva vlasnica predmeta spora je bila J. Č. zv. P., njegova baka, koja je vlasništvo istog stekla od svojih roditelja. Naime, baka je bila iz T.. Pored njezine zemlje su zemlje njezinih ostalih sestara. Po priči pok. oca Ruzarija zna da je na predmetu spora bio vinograd, do kada ne zna. Nakon očeve smrti on, i njegova dva brata te majka su se usmeno dogovorili da predmet spora dopadne u vlasništvo tužitelja. Stric K. Č. je htio uzeti predmet spora, ali on ima druge nekretnine. Nakon smrti oca R. izvršena je dioba između njih i strica K.. Stricu K. su dali izbor da uzme što ga je volja. Zemlja zv. V. je ostala u vlasništvo njima. L. M. ima zemlju niže od tužitelja. Nikada nije čuo da bi netko njegovog pok. oca smetao u vršenju vlasničkih ovlaštenja na predmetu spora – (list 57 spisa).

18. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako iskupno (članak 8. ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjane pravne osnove stekao vlasništvo predmeta spora.

19. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

20. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

21. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima,  stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

 

22. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).  Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941. godine.

 

23. Valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalni osnov stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske pretpostavke i to: sposobnost stjecatelja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti zakonom određeno vrijeme. Osim toga, za redovitu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit.

 

24. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom prije zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti.

 

25. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

 

26. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I-1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

 

27. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

 

28. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

 

29. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost pok. bake tužitelja J. Č. pok. M. na predmetu spora do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe

 

30. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući vidu iskaze svjedoka D. Č. ud. R. (87), A. Č. pok. J. (85), A. Č. pok. F., J. M. pok. J., J. Č. pok. R. i V. Č. pok. R., dakle, domicilnih osoba koje su o predmetu spora imali relevantna saznanja (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je nedvojbeno utvrđeno da se predmet spora nalazi na predjelu zv. V., da je prvotni vlasnik istog bila sada pok. J. Č. rođena P. zv. P. (baka tužitelja) koja je vlasništvo istog stekla nasljeđivanjem iza smrti roditelja odnosno oca M. P. i diobom sa sestrama S., V. i još jednom čije ime se svjedoci nisu mogli sjetiti,  da je predmet spora pok. baka tužitelja udajom za J. Č. predmet spora donijela u dotu, da je isti bio u naravi vinograd koji je nesmetano obrađivala do smrti (14.2.1998.) zajedno sa sinom R. i nevjestom D. Č..

31. Dalje je utvrđeno da su pok. J. Č. naslijedili sinovi R. Č. (sada pok. otac tužitelja) i K. Č. (tuženik ad.2) te da je pok. otac tužitelja zajedno sa suprugom Dobrilom nesmetano posjedovao predmet spora na način da je na isti vodio ovce na ispašu jer vinograd u to vrijeme više nije postojao.

32. Također, da je R. Č. pok. J. umro dana 27. kolovoza 2004. godine, a naslijedili su ga supruga D., te sinovi J. (tužitelj), J. i V. Č., koji su potom sa tuženikom ad.2 K. Č. sklopili ugovor o diobi u kojoj diobi je predmet spora zajedno s ostalim nekretninama izuzev nekretnina zvanih T. particela, G. (veća strana), G., N. , Š. stanje s vrtom ispred (stara kuća u selu K. Š.) te G. i B. dopao u vlasništvo nasljednicima pok. R., a koji su između sebe usmeno postigli sporazum da predmet spora zv. V. pripadne u vlasništvo tužitelju.

33. Imajuću vidu činjenicu da je pok. baka tužitelja J. Č. rođena P. pok. M. rođena 1910. godine, nedvojbeno je da su na strani iste bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je utvrđen četrdeset godišnji pošteni posjed (računajući pri tome i vrijeme posjedovanja njezinog oca M. P.).

34. U tom pravcu za istaknuti je i rezultate prilikom očevida i to činjenicu da su na predmetu spora vidljivi ostaci nekadašnjih vlačica u kojima je bila vinova loza, kao i stranačku izjavu tužitelja i tuženika ad.2 K. Č. (koje izjave je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) koji su potvrdili da je predmet spora najprije bio vlasništvo pok. M. P., oca pok. J. Č. rođene P. ud. J. zv. P., potom J. Č. zv. P. koja je isti donijela u dotu prilikom udaje za J. Č. navodeći odnosne diobe zemljišta.

35. Za istaknuti je i činjenicu da je upravo baka tužitelja J. Č. ud. J. upisana u posjedovnom listu broj 7002 K.O. P. kao jedan od suposjednika na čest. zem. 19574/3 K.O. P. za 1100/733333 dijela (utvrđeno pregledom citiranog prijepisa Posjedovnog lista katastar Š.).

36. Prema tome, pok. otac tužitelja R. Č. pok. J. je nasljeđivanjem iza smrti majke J. Č. zv. P. (14.2.1998.) (članak 128. ZV-a) stekao suvlasništvo predmeta spora zajedno sa bratom K. Č. (tuženikom ad.2.), da bi nakon njegove smrti (27.8.2004.) tužitelj, njegova majka D. i braća J. i V. sklopili sa K. Č. (tuženikom ad.2.) ugovor o diobi zemlje u kojoj diobi su nasljednike pok. oca tužitelja R. Č. dopale u vlasništvo sve zemlje izuzev nekretnina zvanih T. particela, G. (veća strana), G., N., Š. stanje s vrtom ispred (stara kuća u selu K. Š.) te G. i B. (koje su dopale u vlasništvo tuženika ad.2.) a potom tužitelj sa majkom i braćom sklopio usmeni ugovor o diobi prema kojem je upravo predmet spora dobio on u vlasništvo.

37. Slijedi da je tužitelj nasljeđivanjem iza smrti oca R. Č. i navedenim diobama, dakle pravnim poslovima (članak 128. i 115. ZV-a) stekao vlasništvo predmeta spora.

38. Kraj takva stanja stvari navodi zakonskog zastupnika tužene ad.1 R. H. izneseni u odgovoru na tužbu ukazuju se neosnovanim. Suprotno tome, zakonski zastupnik tužene ad.1 R. H. do kraja raspravljanja, iako dužan (članak 219. ZPP-a) nije niti pokušao dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine od 1900. do 1941. (pravno pravilo iz § 1477. OGZ-a odnosno do 17. studenoga 1999. godine po tužiteljevim prednicima), a niti je osporavao iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka I. T. od dana 25. srpnja 2022. godine nije imao primjedbi.

39. Kako je u postupku utvrđeno da predmet spora ne pripada tuženiku ad.2 K. Č., a koja činjenica proizlazi i iz stranačke izjave tuženika ad.2. (list 60 spisa) to se navodi tuženika ad.2. istaknuti u odgovoru na tužbu u pravcu protivljenja tužbe i tužbenog zahtjeva ukazuju neosnovanim.

40. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

 

              41. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadu parničnog troška, sud o istom nije niti odlučivao.

 

   Šibenik, 2. studenoga 2022.

                                                                                                             SUTKINJA

                                                                                                     Jasminka Mrčela, v.r.