Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 6 Gž-740/2022-3.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž-740/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. B., OIB: …, S., , II. tužitelja D. D., OIB: …, S., III. tužitelja M. B., OIB: …, S., IV. tužiteljice M. O., OIB: …, S., V. tužitelja G. Č., OIB: …, S., VI. tužiteljice S. V., OIB: …, S., i VII. tužiteljice D. G., OIB: …, S., , svi zastupani po punomoćnici M. K., odvjetnici iz S., protiv I. tuženika U P. j.d.o.o., OIB: …, S., II. tuženika R. I., OIB: …, P., zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku iz S., i III. tuženika G. S., OIB: …, te umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, zastupana po ODO u S., radi prestanka uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja, te žalbu I. i II. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 27. svibnja 2022., poslovni broj: P-2520/2018., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja A. B., D. D., M. B., M. O., G. Č., S. V. i D. G. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, dok se žalba tuženika U. P. j.d.o.o. S. i R. I. prihvaća, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 27. svibnja 2022. poslovni broj: P-2520/2018.;
1. potvrđuju u točki I. izreke rješenja, u dijelu u kojem je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere;
2. ukidaju u točkama I., II. i III. izreke presude i u točkama II. i III. izreke rješenja, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
II. Ukoliko tuženici pod 1. U. P. j.d.o.o. i pod 2. R. I. ne postupe po točki I. tužbenog zahtjeva, ovlašćuju se tužitelji izvršiti radnje povrata u prijašnje stanje na način da na navedenoj nekretnini uklone limena vrata postavljena na južnom dijelu zida ostave (spreme) dimenzija 95x250 zajedno sa okvirom od gips kartonskih ploča, označeno u skici iz vještva vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 5. travnja 2019. slovima L-M, uklone drveno-staklena vrata postavljena na južnom pročelju navedene nekretnine-stambene zgrade č. zgr. … z.u … k.o. S., obilježeno u skici iz vještva vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 5. travnja 2019. slovima I-H te zazidaju otvor u dijelu zida ostave kao povrat navedenog dijela zida u prvobitno stanje te zazidaju otvor postavljanjem velikih kamenih obloga na dijelu zida južnog pročelja nekretnine č. zgr. … z.u. … k.o. S. te zakopaju denivelirani dio temelja u visini od 50 cm, odnosno vrate podnu razinu prostora označenog u skici iz vještva vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 5. travnja 2019. slovima A-B-J-K-L-M-E-F-G-H-I-A šrafiran crvenom bojom, u prvobitno stanje (razina 35 cm niže od pločnika), potvrđeno vještvom društva S. d.o.o. za graditeljstvo, stalne sudske vještakinje M. Š. L., veljača 2021., koja vještva vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 5. travnja 2019. i vještvo društva S. d.o.o. za graditeljstvo, stalne sudske vještakinje M. Š. L., veljača 2021. čine sastavni dio izreke ove presude, sve o trošku tuženika, koje troškove su dužni tuženici snositi solidarno.
III. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 3. G. S.."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I. Prijedlog za izdavanje privremene mjere nije osnovan.
II. Nalaže se tuženicima pod 1. U. P. j.d.o.o. i pod 2. R. I. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 43.922,80 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeno teče od presuđenja, dakle od 27. svibnja 2022. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 6.093,75 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženicima pod 1. U. P. j.d.o.o. i pod 2. R. I. u roku od 15 dana naknaditi umješaču na strani tužitelja Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kuna. "
2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tuženici U. P. j.d.o.o. i R. I. (u daljnjem tekstu: tuženici), te tužitelji.
2.1. Tuženici su žalbu podnijeli protiv točke I. i II. izreke presude, te protiv točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda, zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Smatraju da je pobijana odluka arbitrarna, jer obrazloženje ne sadrži valjane i dostatne razloge za ocjenu dokaza, te im je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a sud prvog stupnja kod ocjene dokaza nije postupio po članku 8. ZPP-a. Ističu kako sud nije odlučio o prigovoru nepotpune aktivne legitimacije, jer na strani tužitelja nisu obuhvaćeni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Također se osporava i pasivna legitimacija za tuženika R. I.. Navode kako su se protivili izvršenoj objektivnoj preinaci tužbe koju su tužitelji izvršili suprotno članku 190. stavku 1. ZPP-a, o čemu prvostupanjski sud nije donio odluku. Smatraju također da tužitelji nemaju legitimaciju na postavljanje tužbenog zahtjeva na način kako je opisan u točki II. izreke presude, jer se takav zahtjev ostvaruje u ovršnom postupku primjenom odredbi Ovršnog zakona, pa je u tom dijelu tužbu trebalo odbaciti. U žalbi se također ističe kako prvostupanjski sud nije ispitao je li tužbeni zahtjev u skladu sa rezultatima provedenih vještačenja. Ističu kako tužitelji unutar tužbenog zahtjeva navode da bi uznemiravanje od strane tuženika bilo počinjeno i na nekretnini označenoj kao kat.čest.zem. … k.o. S., a koja nekretnina je zapravo susjedna čestica zemlje nad kojom tužitelji ne ostvaruju nikakva vlasnička prava, pa samim time nemaju pravo ni tražiti pred sudom zaštitu od uznemiravanja, a ova čestica nije navedena ni u nalazu vještaka I. B.. Također je vještakinja za graditeljstvo M. Š. L. u svom nalazu i mišljenju navela da su "metalna vrata postavljena na južnom dijelu zida ostave (spreme) dimenzija 130x250", dok tužitelji unutar tužbenog zahtjeva u tom dijelu navode "limena vrata postavljena na južnom zidu ostave (spreme) dimenzija 95x250". Niti dio tužbenog zahtjeva za uklanjanjem "drveno-staklenih vrata postavljenih na južnom pročelju navedene nekretnine" ne odgovara provedenom vještačenju, jer vještak za graditeljstvo ističe da postoje vrata s drvenim zatvorima i dvostrukim ostakljenjem bez navođenja dimenzija. Nadalje, navode kako prvostupanjski sud marginalizira dokazni prijedlog tuženika da se iz spisa poslovni broj: Psp-239/16. izvrši preslika ugovora o ustupanju ostave od strane pok. gosp. R., kao i iskaz svjedoka A. V., koji je saslušan na ročištu 14. studenog 2017., a koji je potvrdio postojanje otvora obloženog kamenim okvirom na mjestu koji spaja poslovni prostor koji koristi tuženik i predmetnu ostavu. Ovaj svjedok, kao i S. V. potvrdili su, kako se navodi u žalbi da svi suvlasnici nisu koristili ostavu i da nema ograničenja tužitelja pri korištenju zajedničkih dijelova zgrade. Smatraju također da radovi koji su navedeni u nalazu i mišljenju vještaka ne potpadaju pod uznemiravanje ostalih suvlasnika, te ističu kako tužitelji nikada nisu bili vlasnici, niti korisnici poslovnog prostora u prizemlju zgrade, a niti javne površine o čijem davanju u zakup odlučuje nadležno tijelo G. S.. Ističu kako je tuženik U. P. j.d.o.o. imao suglasnost od suvlasnika poslovnog prostora na izvođenje radova, te da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da promjene nisu prouzročile oštećenje zgrade ni povredu interesa ostalih suvlasnika. Pobija se i odluka o trošku. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, s tim da se dodijeli u rad drugom sucu ili da se odredi drugi stvarno nadležni sud. Tuženici podnose i žalbu protiv rješenja o izuzeću broj 2134/2020-2 od 23. prosinca 2020. sa obrazloženjem da je odbijen zahtjev za izuzećem sutkinje Jelene Lončar, iako je zahtjev bio osnovan, jer smatraju da je sutkinja donosila odluke isključivo u interesu tužitelja na način da je unatoč zaključenju prethodnog postupka uvažavala zahtjeve tužitelja, nije izvršila presliko cjelokupnog spisa poslovni broj: Psp-239/16., tuženika je kaznila iako je donio liječničko uvjerenje da je zbog bolesti tražio odgodu očevida. Tuženici sumnjaju u njezinu objektivnost i nepristranost jer su D. D. i D. G. odvjetnici s područja S., dok je tužiteljica A. B. zapisničarka na tom istom sudu. Također predlažu da se iz rješavanja izuzme Županijski sud u Splitu. Traže trošak sastava žalbe.
2.2. Tužitelji su žalbu izjavili protiv točke III. presude, te protiv točke I. izreke rješenja (odbijajući dio) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da je neosnovano tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženika G. S., jer tužba egzistira od 17. svibnja 2018., a radnje kojima je učinjen čin uznemiravanja datiraju iz vremenskog perioda od rujna 2016. do kraja 2017., u vrijeme kada je tuženik G. S. bio upisan kao suvlasnik poslovnog prostora, a ujedno i zakupodavac. Ističu kako iz ponašanja tuženika G. S. proizlazi da je isti pristao na sve preinake koje su u poslovnom prostoru tadašnjeg nesporno upisanog njegovog vlasništva, izveli tuženici U. P. j.o.o.o. i R. I.. U odnosu na točku I. izreke rješenja kojim je odbijen njihov prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelji navode da su u tužbi i u prijedlogu za određivanjem privremene mjere naveli iz kojeg je razloga predlažu, a svojim stranačkim iskazima su potvrdili da učestalo zovu policiju, jer se od buke u kasnijim noćnim satima i kada se održavaju zabave u predmetnom poslovnom prostoru koji je sada pub, ne može živjeti. Zbog svega predlažu da se njihova žalba uvaži, te preinači pobijana presuda i rješenje u odbijajućem dijelu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno da se u tom dijelu žalba uvaži, prvostupanjska odluka ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traže trošak sastava žalbe.
3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem osporavaju sve žalbene navode, te predlažu da se žalba tuženika odbije kao neosnovana. Traže trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stambene zgrade, prema tuženicima radi prestanka uznemiravanja i to:
- uklanjanjem limenih vrata postavljenih na južnom dijelu zida ostave (spreme) zajedno sa okvirom od gips kartonskih ploča, te zazidavanjem otvora u dijelu zida ostave;
- uklanjanjem drveno staklenih vrata postavljenih na južnom pročelju navedene nekretnine, te zazidavanje otvora postavljanjem velikih kamenih obloga;
- zakopavanje deniveliranog dijela temelja u visini od 50 cm, odnosno vraćanje podne razine prostora u prvobitno stanje (razina 35 cm niža od pločnika).
5.1. Tužbenim zahtjevom traži se također da se ovlaste tužitelji da, ukoliko tuženici ne postupe po točki I. tužbenog zahtjeva, navedene radnje povrata u prijašnje stanje izvrše tužitelji, a da troškove solidarno snose tuženici.
5.2. Privremenom mjerom zatraženo je da se tuženicima zabrani pristup i bilo kakvo daljnje izvođenje građevinskih radova i obavljanje ugostiteljske djelatnosti u navedenom poslovnom prostoru.
O žalbi protiv rješenja
za određivanje privremene mjere
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja kojim je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere navodi da tužitelji nisu dokazali da su kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), zbog čega da je prijedlog neosnovan.
6.1. U konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Prema članku 346. stavku 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine, može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
6.2. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da su tužitelji prijedlogom za određivanje privremene mjere zatražili da se tuženicima zabrani pristup i bilo kakvo daljnje izvođenje građevinskih radova, te obavljanje ugostiteljske djelatnosti, jer su svojim zadiranjem u zajedničke dijelove nekretnine tužiteljima pričinili nenadoknadivu štetu, a daljnja nenadoknadiva šteta im i dalje prijeti ako tuženici otvore ugostiteljski objekt, čime bi se smanjila tržišna vrijednost njihovih stanova u predmetnoj zgradi.
6.3. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da su građevinski radovi u predmetnom poslovnom prostoru završeni i da se u poslovnom prostoru već obavlja ugostiteljska djelatnost, pa je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete u smislu smanjenja tržišne vrijednosti nekretnina tužitelja.
6.4. Žalbeni navodi tužitelja da zbog buke u kasnijim noćnim satima koja dolazi iz poslovnog prostora u kojem se sada nalazi pub, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer prijedlog za određivanje privremene mjere nije bio podnesen zbog navedenih razloga.
7. Zbog navedenog je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje je potvrđeno, temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
O žalbama protiv presude
8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da su tužitelji suvlasnici u stambenoj zgradi na adresi S., koja zgrada je sagrađena na k.č.br. … i upisana u z.k. ul. … k.o. S., te da je na njihovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela, odnosno stanova;
- da je tuženik R. I. osnivač i jedni član tuženika U. P. j.d.o.o., te da poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi S., koriste na temelju Ugovora o zakupu od 24. prosinca 2015., kojeg su sklopili tuženik G. S., kao zakupodavac, i tuženik U. P. j.d.o.o,. kao zakupoprimac;
- da je u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, navedeni poslovni prostor za 25/40 dijela bio uknjižen kao društveno vlasništvo za korist G. S.;
- da je pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva poslovnog prostora za 25/40 dijela, te da je istim rješenjem konstatirano da se danom pravomoćnosti toga rješenja raskida Ugovor o zakupu sklopljen između G. S., kao zakupodavca, i U. P. j.d.o.o., kao zakupoprimca, s otkaznim rokom od šest mjeseci, kao i da Republika Hrvatska može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora protekom otkaznog roka od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti toga rješenja;
- da su tuženici nakon stupanja u posjed predmetnog poslovnog prostora započeli i završili građevinske radove kojima su porušili betonski pregradni zid i otvorili otvor prema zajedničkoj prostoriji, ostavi, koju koriste svi stanari, te je sa unutarnje strane poslovnog prostora otvor dimenzija 130/235 i dubine 25 cm zatvoren i pregrađen drvenim policama, dok je s vanjske strane poslovnog prostora, u prostoriji ostave otvor zazidan u visini 30 cm, južni dio otvora obložen je gips kartonskim pločama, a na preostalom dijelu ugrađena su metalna vrata;
- da je u sklopu izvođenja građevinskih radova na južnom pročelju stambene zgrade probijen otvor u nosivom zidu, te su postavljena drveno staklena vrata;
- da je također unutar poslovnog prostora izvršeno ukopavanje u temelje stambene zgrade, da nije došlo do upuštanja temelja zidova na nižu kotu, već da su isti sanirani;
- da tuženici nisu imali suglasnost suvlasnika stambene zgrade za izvođenje radova;
9. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev smatrao osnovanim u odnosu na tuženika R. I. i tuženika U. P. j.d.o.o., dok je zbog nedostatka pasivne legitimacije u odnosu na tuženika G. S., tužbeni zahtjev odbijen uz obrazloženje da G. S. nije sudjelovao u bilo kojoj od radnji kojima su tužitelji uznemiravani.
10. U konkretnom slučaju riječ je o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja – negatorijskoj tužbi u smislu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), prema kojem vlasnik ima pravo, ako ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, zahtijevati da to uznemiravanje prestane (stavak 1.), a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario to svoje pravo, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (stavak 2.).
10.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. … koja je upisana u z.k. ul. … k.o. S., koja u naravi predstavlja stambenu zgradu u kojoj se u prizemlju nalazi poslovni prostor, a na prvom i drugom katu stanovi. Iz zemljišno-knjižnog izvatka proizlazi da su suvlasnici uspostavili etažno vlasništvo na toj nekretnini, tako da su sa svojim suvlasničkim dijelom povezali vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) u skladu sa odredbama članaka 66. do 99. ZV-a.
10.2. U konkretnom slučaju riječ je o izvršavanju ovlasti pojedinih suvlasnika glede cijele nekretnine, pa treba navesti da svaki suvlasnik, izvan ovlasti na svom posebnom dijelu (koje uređuju odredbe članka 79. do 84. ZV-a) ima i određene ovlasti glede cijele nekretnine koje uređuju odredbe članaka 85. do 93. ZV-a. Temeljna ovlast svakog suvlasnika je sudjelovanje u upravljanju cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova uspostavljeno etažno vlasništvo. Upravljaju po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari (članak 39. do 45. ZV-a), ako zakonom nije što drugo posebno određeno (članak 85. stavak 1. ZV-a), a kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (članak 39. stavak 2. ZV-a).
10.3. S druge pak strane, kod ostvarivanja već utvrđenih prava na suvlasničkom dijelu nekretnine koji služe kao zajednički (kada ne postoji isključivo pravo uporabe jednog suvlasnika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine, već služi nekretnini kao cjelini) i koja tako ne ovise o odluci ostalih suvlasnika, svaki pojedini suvlasnik ovlašten je u skladu sa člankom 46. stavkom 1. ZV-a, glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima zahtjeve za ostvarenje onih prava koja mu pripadaju kao pojedinačnom suvlasniku, a ako oni ne udovolje njegovom zahtjevu, on svoj zahtjev može ostvariti preko suda. U tom smislu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suvlasniku koji je sa svojim suvlasničkim dijelom povezao vlasništvo određenog posebnog dijela te nekretnine (etažnom vlasniku) pripada pravo i na vlasničku zaštitu za prestanak uznemiravanja (negatorijsku tužbu) u smislu članka 167. ZV-a, odnosno aktivno legitimiran za ovu tužbu je kako isključivi vlasnik, tako i suvlasnik, etažni vlasnik i zajednički vlasnik, kojega drugi bespravno uznemirava u izvršavanju njegova prava vlasništva (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj: Rev x-686/2016-2. od 6. studenog 2019.), zbog čega je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.
11. Osnovano međutim tužitelji navode da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tuženik G. S. nije pasivno legitimiran, te u odnosu na istog tužbeni zahtjev odbio. Naime, kod negatorijske tužbe u smislu članka 167. stavka 1. ZV-a pasivno je legitimirana svaka osoba koja vlasnika bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede njegove stvari. U tom smislu, pasivno je legitimirana kako osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, bilo postupajući u svoje ime, bilo po nalogu ili u korist trećega, tako i osoba po čijem se nalogu to uznemiravanje čini, ali i osoba u čiju korist vlasnik uznemirava, ako je ona znajući što se čini to odobrila ili se time okoristila. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je uznemiravanje tužitelja vršeno tijekom 2016., 2017., te dijelom tijekom 2018. (izvođenje građevinskih radova). Ugovor o zakupu tuženik G. S. je kao zakupodavac, sa tuženicima kao zakupoprimcima zaključio 24. prosinca 2015., u vrijeme kada je u zemljišnim knjigama predmetni poslovni prostor bio uknjižen u suvlasništvu Republike Hrvatske za 3/40 dijela, K. d.o.o. u 12/40 dijela, dok je za 25/40 bilo upisano društveno vlasništvo kojim je, kako to proizlazi iz stanja stvari, raspolagao upravo tuženik G. S., koji je navedeni poslovni prostor i dao u zakup tuženicima. Člankom 10. Ugovora o zakupu bilo je regulirano da se zakupnik obvezuje poslovni prostor urediti o svom trošku, te ishoditi minimalne tehničke uvjete za namjenu prostora, te da je, prije izvođenja radova u prostoru zakupnik dužan zatražiti i ishoditi pisanu suglasnost G. S. za uređenje prostora prema namjeni iz članka 2. Ugovora (ugostiteljstvo i trgovina). Iz dokaza izvedenih tijekom postupka – dopisa Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 31. kolovoza 2016. (strana 52. spisa) proizlazi da je tuženik G. S. bio obaviješten o početku građenja, da je dakle imao saznanja o radovima koje je zakupnik imao namjeru izvoditi i takvim se radovima nije usprotivio Stoga je, i bez obzira na činjenicu što je Ugovor o zakupu raskinut tijekom trajanja ovog parničnog postupka (pravomoćnošću rješenja Ureda državne uprave službe za imovinsko-pravne poslove) tuženik G. S. pasivno legitimiran u ovom parničnom postupku (za radnje uznemiravanja tužitelja koje su izvršene, ne i za eventualne buduće radnje), zbog čega je žalba tužitelja u ovom dijelu osnovana.
12. Osnovano tuženici žalbom ukazuju da je u izreci presude uz kat.čest. broj … (koja je i predmet postupka), navedena i kat.čest. broj … k.o. S. na kojoj tužitelji nisu suvlasnici i koja nije bila predmetom vještačenja, zbog čega je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude.
13. Također prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud ne daje razloge zbog kojih je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja naveden u točki II. izreke pobijane presude, iako su tuženici pravilno tijekom postupka isticali, a to ponavljaju i u žalbi, da tužitelji nemaju ovlaštenje za postavljanje takvog zahtjeva u parničnom postupku, jer da se isti može postaviti jedino i u okviru postupka ovrhe.
14. Kako dakle prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi, zbog čega su žalbe tužitelja i tuženika prihvaćene i prvostupanjska presuda je ukinuta, sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a, a ukinuta je i odluka o troškovima postupka (točka II. i III. izreke rješenja), te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje mu je ukazano ovom odlukom, potom će proanalizirati dosad izvedene dokaze, te dodatno saslušati stranke na okolnosti vezano uz ovlaštenje tuženika na korištenje ostave (ugovor o ustupanju ostave od strane pok. gospodina R.), utvrditi je li, prije nego su tuženici na južni dio zida ostave (spreme) označeno slovima L-M u nalazu vještaka dipl.ing.geod. I. B. od 5. travnja 2019. postavili vrata i otvor ispunili gips kartonskim pločama, na tom istom mjestu postojao otvor, ako je od kada je postojao, zatim tko se sve koristio ostavom, odnosno je li pitanje korištenja ostave regulirano međuvlasničkim sporazumom suvlasnika. Potom će donijeti novu odluku kojom će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
16. Vezano uz žalbene navode kojima se traži svrhovita delegacija županijskog suda, odnosno prijedloga da se iz rješavanja izuzme Županijski sud u Splitu, valja navesti da je automatskim odabirom u e-spisu predmet u drugom stupnju dodijeljen Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, zbog čega je prijedlog tuženika za svrhovitom delegacijom županijskog suda postao bespredmetan.
17. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava rješenje predsjednika suda kojim je odbijen prijedlog za izuzeće uređujuće sutkinje iz rješavanja ovog parničnog predmeta iz razloga što je tužiteljica A. B. zapisničarka na sudu, dok su tužitelji D. D. i D. G., odvjetnici s područja S., valja navesti da iz predmetnog spisa nije vidljivo da bi navedena zapisničarka sudjelovala u radu na ovom konkretnom predmetu (niti je vidljivo da ista inače radi u referadi sa uređujućom sutkinjom) ili da postoje okolnosti iz članka 71. ZPP-a koje bi opravdavale zahtjev za izuzećem uređujuće sutkinje. Opće je poznato da na Općinskom sudu u Splitu radi veliki broj sudaca i zapisničara, te da je na području Splita registriran iznimno veliki broj odvjetnika, no navedene činjenice same za sebe nisu razlog za izuzeće suca kojemu je predmet dodijeljen u rad.
18. Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da u spisu nije priložena punomoć za zastupanje tužiteljice Sanje Veić, pa je navedeni nedostatak potrebno otkloniti u smislu članka 98. ZPP-a.
Slavonski Brod, 2. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.