Poslovni broj: 31. K-162/2022-13

 

 

 

             

     

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-162/2022-13

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. D. T., zbog kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. Kaznenoga zakona  (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – u nastavku  KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u N. broj: K-DO-148/2014-48 od 25. veljače 2015., održane u prisutnosti zamjenika ODO-a u O., opt. D. T. i branitelja opt. M. S., odvjetnika iz N., dana 2. studenog 2022. 

 

p r e s u d i o    j e

 

I

 

                Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku  (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. I 80/22. – u nastavku teksta ZKP/08),

 

              stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Našicama broj: K-55/2015-2 od 12. ožujka 2015. godine.

 

 

II

 

 

              Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08

 

opt. D. T., zv. T. OIB:, sin I. i R. T. r. K., rođe. g. u V., s prebivalištem u V., A. S. 24, državljanin R. H., umirovljenik s mirovinom od oko 3.300,00 kuna, završio srednju školu, vlasnik obiteljske kuće u V., oženjen, otac četvero djece, od kojih je dvoje maloljetno, narednik po činu, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, 

 

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

da bi:

 

              dana 4. rujna 2014. godine kao svjedok na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Našicama, u izvanparničnom predmetu broj: R1-43/14-3, propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, svjesno neistinito iskazao da je A. K. iz V., A. S. 14, živio u izvanbračnoj zajednici s pokojnom M. K., neprekidno duže od tri godine, iako je ta izvanbračna zajednica trajala kraće od tri godine,

 

dakle, da bi kao svjedok u postupku pred sudom dao lažni iskaz,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza opisano i kažnjivo po čl. 305. st.1. KZ/11.

 

Sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

 

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u N. broj: K-DO-143/2014-48 od 25. veljače 2015. optuženi su I-opt. I. H., I.-opt. M. K. i III-opt. D. T., zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po čl. 305. st. 1. KZ/11. U optužnici je predloženo da sud izda kazneni nalog, te imenovane proglasi krivima, što je sud i učinio presudom Općinskog suda u Našicama broj: K-55/2015-2 od 12. ožujka 2015. godine prihvaćajući zahtjev za izdavanje kaznenog naloga.

 

2. Protiv navedene presude III. opt. D. T. je podnio prigovor, dok je presuda u odnosu I. i II. optuženika postala pravomoćna 12. veljače 2015.

 

3. Povodom prigovora III. opt. D. T., optužno vijeće ovog suda je rješenjem broj: Kov-235/2015-4 od 7. svibnja 2015. potvrdilo predmetnu optužnicu kao osnovanu.

 

              4. Očitujući se o optužbi na raspravi opt. D. T. je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela.

 

5. U tijeku dokaznog postupka ispitan je opt. D. T., te su pročitani iskazi svjedoka: M. K., D. K., A. H., D. T., A. I., A. K., M. D., M. B., Z. B., M. K., M. K., I. H., Z. B., M. B., I. H., A. I., M. D., S. K., M. B., pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju okr. D. T. od 12. siječnja 2015. godine kod ODO u N. (stranica 58-60 spisa), te su pročitani spisi Općinskog suda u Našicama broj: R1-43/14-3 i K-104/2014.

 

6. Opt. D. T. u obrani je iskazao da nije kao svjedok dao lažni iskaz na sudu, već da je iskazivao onako kako je mislio da je istina. Naglasio je da je njegova obrana jednaka od početka ovog postupka i da bi ponovno sve isto iskazao. Ponovio je da su se A. K. i M. K. upoznali 4. rujna 2010. u N. na manifestaciji ''Dani slavonskih šuma''. Zna da su odmah nakon toga počeli živjeti zajedno u vikendici A. K. i živjeli su tri godine, sve dok M. K. nije poginula. A. K. je njegov šogor, jer je bio oženjen za ženinu sestru i poznaje ga više od 30 godina. M. K. prije nije poznavao. Na Općinskom sudom u Našicama je govorio samo ono što zna i što je smatrao istinitim.

 

              7. Svjedokinja M. K. je u svom iskazu navela da joj je pok. M. K. bila svekrva i da je ona preminula 24. prosinca 2013. Bila je svjedok na Općinskom sudu u Našicama u predmetu za utvrđivanje izvanbračne zajednice između svoje svekrve i A. K.. Optuženog D. T. ne poznaje. Svekrva je do smrti živjela u V., kuća do njene i to sama u kući, a u dvorištu je živio njen sin M. K.. Ne sjeća se da je njena svekrva odlazila povremeno raditi u N., a zna da je bila vlasnica vikendice u M.. Poznato joj je da je M. K. živjela s A. K., međutim ne zna koliko dugo.

 

              8. Svjedok I. H. je naveo da optuženika poznaje jer je radio zajedno s njim u firmi. Bio je svjedok na sudu i poznato mu je da su A. K. i M. K. živjeli skupa, međutim nije mu poznato koliko dugo. Kada je odlazio u svoj šljivik u M. viđao je tamo A. K.. Isto tako je viđao i M. K.. Nije bio prisni prijatelj s njima, osim što je povremeno išao na kavu. Ne može se sjetiti koliko vremenski je viđao M. K. u vikendici.

 

              9. Svjedok M. B. je naveo da dobro poznaje pok. M. K., i A. K.. Poznato mu je da su zajedno živjeli u vikendici koja je vlasništvo K. i koja je u blizini M., Osobno se u to uvjerio jer je održavao vikendicu u susjedstvu. Njegova obitelj je posjećivala A. K. i pok. M. K. i u jednom razgovoru sa M., ona mu je saopćila kako se upoznala sa K. 2013., te da od tada neprekidno žive zajedno.

 

10. Svjedok Z. B. je naveo da pozna A. K. i pok. M. K.. Sjeća se da je u 9. ili 10. mj 2010. bio u berbi kod K.,i tada su ga A. i M. zamolili da uđe u podrum, gdje su imali namjeru vjenčati se i razmijenili prstenje. Tu njihovu odluku je prisutno društvo proslavilo na terasi, a sjeća se i da ih je vidio u svatovima dana 23.10.2010. Jedno vrijeme su živjeli u kući A. K., a zatim su prešli živjeti u vikendicu A. K.. Ne zna kakvi su bili njihovi odnosi u zajedničkom životu. Ne zna kada je prestala zajednica života, ali zna da je M. K. poginula na Badnjak 2013. godine. Čuo je da je ona išla iz smjera F. prema N., da se vraćala s vikendice i da je bila na biciklu.

 

11. Svjedokinja I. H. je navela da A. K. dobro poznaje jer joj je susjed. Poznato joj je da su se A. K. i M. K. upoznali na ''danima šuma'', ali ne može reći koje godine je to bilo. Povremeno ih je viđala kada su dolazili u K. kuću, no oni su živjeli u vikendici. Nije joj poznato kada je izvanbračna zajednica započela ni kada je prekinuta. A. K. je pozvala u svatove svoga sina koji su bili 23. 10. 2010. U te svatove K. je doveo i M. K., ali ne zna da li su živjeli zajedno i koliko je to trajalo. Ne zna do kada je trajala njihova izvanbračna zajednica života.

 

12. Svjedok A. I. je naveo da poznaje A. K. i sada pok. M. K.. Oni su se upoznali u 9 mj. 2010. na Danima hrvatskih šuma i od tada su zasnovali izvanbračnu zajednicu života. Neprekidno su živjeli zajedno u M., u vikendici koja je u vlasništvu A. K.. Osobno ih je tamo posjećivao i viđao, sudjelovao je u njihovim berbama grožđa, a bio im je i na zarukama. Inače je majstor te se sjeća da ga je 10ak dana prije smrti M. zamolila za neki popravak i tada ih je vidio zajedno. Zna da je njihova izvanbračna zajednica trajala do njene smrti, tj. do 24. 12. 2013. Dani hrvatskih šuma su uvijek početkom 9. mjeseca. Na K. vikendicu je dolazio 6 do 7 puta godišnje.

 

13. Svjedok M. D. je naveo da A. K. poznaje više od 30 godina jer su zajedno radili. Poznato mu je da je 2010. A. K. počeo živjeti u izvanbračnoj zajednici s M. K.. Neprekidno su živjeli od 2010., pa do njezine smrti. Živjeli su u K. vikendici u M.. To mu je osobno poznato jer su se uzajamno posjećivali i često su bili zajedno. Sa svojom pok. suprugom dolazio je u vikendicu u kojoj su boravili A. K. i M. K.. U studenom 2013. na pokopu njegove supruge bili su i A. K. i M. K., koja je poginula mjesec dana poslije.

 

14. Svjedok A. H. je naveo da dobro pozna i optuženika i A. K. jer su mu susjedi. Nije vodio računa s kojom osobom A. K. živi i koliko dugo, pa ne može ništa reći o predmetu svjedočenja. M. K. prije svoje svadbe nije poznavao.

             

15. Svjedok M. K. iskazao je da ne zna kada je započela zajednica života između njegove majke i A. K.. Zna samo da je majka imala osobnu iskaznicu na kojoj je bilo navedeno da je njeno prebivalište na njegovoj adresi u V., a to je bila i njena kuća. Po njegovim saznanjima, majka je veoma kratko živjela s A. K. i to od kraja 2011., pa nadalje. U međuvremenu je po šest mjeseci odlazila na rad u N.. Majka je nastradala u nesreći dana 24. 12. 2013. Ne može reći kada je majka bila u N.. Smatra da je majka poginula vozeći svoj bicikl, a ne bicikl A. K..

             

              16. Svjedok D. K. iskazuje da je njegova majka M. povremeno odlazila raditi u N., ali je taj rad kratko trajao. Tamo je pomagala u čuvanju jedne starije osobe. Majka je živjela u kući u V. čiji je vlasnik njegov brat M.. Možda je na kraće vrijeme napuštala tu adresu, ali se uvijek vraćala. Budući da je vozač kamiona, često je odsutan, pa ne može govoriti o detaljima. Pozna A. K., ali se ne može sjetiti kada ga je upoznao.

 

17. Svjedok S. K. navodi da je poznavao pok. M. K. i A. K., no ne zna ništa o njihovom zajedničkom životu.

 

              18. Pročitan je spis poslovnog broja: R1-43/2014 Općinskog suda u Našicama iz kojeg je proizlazi da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem od 4. rujna 2014. utvrđeno da je izvanbračna zajednica između pok. M. K. i A. K. trajala dulje od tri godine.

 

              19. Slijedom svega, analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je optuženik počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11. Naime, nije sa izvjesnošću dokazano da je optuženik doista na sudu u svojstvu svjedoka dao lažan iskaz kao kazneno djelo. U postupku je ostalo sporno i subjektivno i objektivno obilježje djela. Dakle, nisu dokazane one činjenice o kojima izravno i neposredno ovisi odluka o krivnji.

 

20. Prije svega treba navesti koja su temeljna obilježja kaznenog djela protiv pravosuđa - davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/1. Za postojanje ovoga djela nužno je da je iskaz objektivno lažan. Mora biti nedvojbeno da se radi o iskazu koji ne odgovara stvarnosti, tj. koji nije u suglasnosti sa stvarnosti. Dakle, iskaz mora biti lažan. Lažnost je bitno obilježje djela i odnosi se samo na činjenice, a ne i na izvođenje zaključaka iz tih činjenica. Tu lažnost, odnosno objektivnu neistinitost (tvrdnju u iskazu koja ne odgovara stvarnosti) mora pratiti i subjektivno obilježje počinitelja, a to je njegova namjera (dolus). Počinitelj svjesno iskazuje nešto što je neistinito, iskazuje drugačije od onoga što mu je poznato kao istinito. On mora biti svjestan svoje uloge u postupku i znati pred kojim tijelima i u kojem postupku daje lažan iskaz, tj. mora biti svjestan da ono što iskazuje ne odgovara stvarnosti ili da je prešutio nešto što je od meritornog značaja za odluku u predmetu. U svakom slučaju za postojanje djela se traži istodobno (kumulativno) postojanje objektivne i subjektivne neistine. Djelo postoji tek onda kada se objektivno neistinitom iskazu pridoda odgovarajuća namjera počinitelja (direktni ili eventualni dolus).

 

21. U predmetu nije dokazano niti jedno od navedenih zakonskih obilježja predmetnog kaznenog djela. Primarno je ostalo je sporno koliko je uopće trajala predmetna izvanbračna zajednica između A. K. i M. K.? Izvanraspravno rješenje kojim je utvrđeno trajanje izvanbračne zajednice staro je više od osam godina i nikad nije preinačeno ili stavljeno izvan snage.

 

22. Tužitelj optužnicom tvrdi da je ta zajednica trajala kraće od tri godine i da je to dokazano na temelju iskaza svjedoka D. i M. K.. No, kada se detaljno analiziraju iskazi oba svjedoka dolazi se do zaključka da oba navedena svjedoka baš i ne znaju s kim je, od kada i gdje je živjela njihova majka, pok. M. K.. Tako svjedok M. K. navodi da je njegova majka živjela s njim u V., ali i da je živjela u svojoj vikendici u M.. Ovaj svjedok smatra da je njegova majka ''veoma kratko živjela s A. K., ali dodaje da je njihov zajednički život trajao ''od kraja 2011., pa nadalje''. Budući da to ''nadalje'' zapravo znači do njene smrti, za zaključiti je da je njegova majka živjela s A. K. više od 2 godine, što i nije ''veoma kratko'' kako to iskazuje ovaj svjedok. Drugi svjedok optužbe, D. K. je profesionalni vozač i često je odsutan od kuće te nema relevantnih saznanja o trajanju izvanbračne veze između njegove pokojne majke i Antuna Krnjaka. Tvrdi da je majku rijetko obilazio.

 

23. Svjedoci M. K., I. H., A. i I. H. te S. K. nemaju izravnih saznanja o trajanju i kvaliteti izvanbračne veze između A. K. i M. K.. Nasuprot njima, svjedoci M. B., I. B., A. I. i M. D. iskazuju da znaju za vezu između A. K. i pokojne M. K. te tvrde da je njihova zajednica trajala od rujna 2010. kada su se upoznali na godišnjoj zabavi koju tradicionalno organiziraju Hrvatske šume. Tim iskazima se potvrđuje valjanost rješenja Općinskog suda u Našicama jedino je različit period trajanja re zajednice jer je rješenjem utvrđeno da je zajednica trajala od 6. svibnja 2010, a ne od rujna 2010, pa do 24. prosinca 2013. No, ova razlika od 4 mjeseca nema meritornu ulogu u odluci o stvarnom postojanju izvanbračne zajednice.

 

24. Sud nije mogao na ovakav način jednoznačno i bez razborite dvojbe utvrditi koliko je uistinu trajala ta izvanbračna zajednica između navedenih osoba. No, ako bi primijenio pravno načelo ''in dubio pro reo'', sud bi morao zauzeti stav da je dokazana ona činjenica koja je povoljnija za optuženika, a ne ona koja ide u prilog tužitelju. Ipak, navedeno pravno načelo je samo pomoćna procesna metoda kojom se ublažava oštrica kaznenog prava te njena uloga i zadatak nije utvrđivanje objektivne i potpune istine.

 

25. Dakle, niti nakon više od 8 godina koliko je prošlo od inkriminiranog iskaza, odnosno 10 godina od smrti M. K., K. izvanbračne partnerice, sud nije kao izvjesno utvrdio koliko je ta njihova izvanbračna zajednica trajala? Dvije godine, prema riječima sina pokojnice ili tri, odnosno više od tri godine, prema riječima citiranih svjedoka. Stoga, sadržaj i pravni značaj (težina) izvedenih dokaza nisu od takvog značaja da bi sud na temelju njih, nedvojbeno i izvjesno, mogao doći do logički osnovane kaznenopravne konkluzije da je optuženik prilikom iskaza na sudu u Našicama u izvanparničnom predmetu objektivno govorio neistinu.

 

26. Potom, nije dokazana niti namjera optuženika da neistinito iskazuje. Treba reći da optuženik može i svjesno iskazivati kao istinito nešto za što i nije siguran da je istina, ali dozvoljava da nije. Dopuštajući da je nešto laž, a ne iznoseći svoje sumnje u to o čemu daje kategorički iskaz, počinitelj ovaj delikt može počiniti i s neizravnom namjerom. No, sud smatra da se u ovom predmetu ne radi o tom obliku namjere. Glavni motiv za davanje neistinitog iskaza bi prema tvrdnjama optužbe bio imovinski interes A. K. koji da je želio ishoditi naknadu štete nakon tragične smrti M. K., a koji je pašanac optuženika. No, može se reći da je otprilike jednak motiv i sinova pokojne M. K., kao i njene snahe. O krivnji optuženika sud ne može odlučivati na temelju objektivno mogućih motiva ili vjerojatnih razloga, već isključivo na temelju relevantnih činjenica. U ovom postupku tužitelj nije dokazao postojanje takvih činjenica.

 

27. Treba reći da je optuženikova obrana od samog početka kaznenog postupka vrlo konzistentna, kongruentna i dosljedna u bitnom. Ona je jednaka onim činjenicama koje je D. T. iznio u iskazu u svojstvu svjedoka u izvanparničnom postupku na Općinskom sudu u Našicama. Na ovom mjestu sud smatra potrebnim posebno naglasiti da je vrlo problematična i pravno nejasna formulacija koja je navedena u zapisniku Općinskog suda u Našicama u predmetu R1-43/2014-2 od 4. rujna 2014. Ta sintagma glasi ''svjedok je propisno opomenut''. Da li je optuženik uistinu zakonski upozoren da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, da mora iznijeti sve što mu je poznato o predmetu i da ne smije ništa prešutjeti, kao i da ne mora odgovarati na ona pitanja ako postoji vjerojatnost da bi time sebe ili svog srodnika izložio znatnoj materijalnoj šteti, teškoj sramoti ili kaznenom progonu, ovom sudu ostaje samo za nagađati.

 

28. Slijedom uočenih ozbiljnih kvalitativnih i kvantitativnih manjkavosti u činjeničnom supstratu, sud nije mogao doći do jedinog mogućeg zaključka da je optuženi D. T. počinio inkriminirano kazneno djelo i da je za njega kriv. Optužba nije uspjela dokazati sve odlučne činjenice i to u takvom spoznajnom stupnju koji bi bio izvan svake sumnje jer izvedeni dokazi i tako utvrđene činjenice (relevantne i indicijalne) sami za sebe i u njihovoj međusobnoj vezi nisu dovoljni da bi sud sa sigurnošću predmetnu inkriminaciju mogao prihvatiti kao osnovanu.

 

29. Stoga, slobodno ocjenjujući sve dokaze, sud je optuženika oslobodio optužbe.

 

              30. S obzirom na donošenje liberatornog akta, trošak kaznenog postupka pada na teret državnog proračuna.

 

31. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Osijek, 2. studenog 2022.

 

 

                                                                                                                                    S U D A C

                                                                                                                                        Ivan Sajter

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

 

 

DOSTAVITI:             

1. ODO O. na broj: K-DO-148/2014
2. opt. D. T.
3. branitelj opt. M. S., odvjetnik iz N.