Poslovni broj  28.  Gž-2009/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž-2009/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz M. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., radi isplate, te po protutužbi tuženika-protutužitelja Grada Z., protiv tužitelja-protutuženika M. P. iz M. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja Grada Z. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2022. poslovni broj P-2275/2017-120, u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja Grada Z. i potvrđuje presuda Općinskog suda građanskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2022. poslovni broj P-2275/2017-120 u odnosu na toč. I., IV. i VI. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je:

- toč. I. izreke naloženo tuženiku Gradu Z. da tužitelju M. P. isplati 181.108,40 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na obroke koji dospijevaju u vremenu od 15.12.2000. do 15.11.2004.;

- toč. II. izreke naloženo tužitelju-protutuženiku M. P. da tuženiku-protutužitelju Gradu Z. plati zateznu kamatu na iznose navedene izrekom;

- toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja Grada Z. za isplatu 5.331,48 kn sa pripadajućom zateznom kamatom;

- toč. IV. izreke je naloženo tuženiku-protutužitelju Gradu Z. da tužitelju-protutuženiku M. P. naknadi parnični trošak od 84.359,26 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a

- toč. V. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika M. P. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa;

- toč. VI. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja Grada Z. za naknadu parničnog troška.

 

2. Tuženik-protutužitelj Grad Z. je izjavio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga protiv toč. I., IV. i VI. izreke presude i predložio da se uvaži žalba, preinači pobijani dio presude i odbije tužbeni zahtjev ili presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

 

3. Tužitelj-protutuženik M. P. je u odgovoru na žalbu predložio da se kao neosnovana odbije uz naknadu troška.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Zahtjev tužitelja za naknadu štete od 181.108,40 kn (prema konačnom zahtjevu od 20. listopada 2021., list 381-387) zbog gubitka najamnine u razdoblju od prosinca 2000. do studenoga 2004. se temelji na tvrdnji da kao suvlasnik 2/3 dijela ulične i dvorišne stambene zgrade 4 stana u Z. nije mogao dati u najam jer ih je tuženik neovlašteno dao na korištenje trećima: A. B. (20,62 m2), H. Đ. (32 m2), I. K. (21,68 m2) i S. L. (55,45 m2).

 

6. Tuženik je protutužbom od tužitelja tražio povrat isplaćene pričuve, o čemu je pravomoćno odlučeno.

 

7. U ovoj fazi postupanja je s obzirom na žalbene prigovore ostalo sporno:

- jesu li ispunjene pretpostavke za naknadu štete i primjenu odredbe čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) koja glasi: pri ocjeni visine izmakle koristi se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kao i

- visina suđene naknade.

 

8. Na temelju nespornih činjenica da je:

- u utuženom razdoblju tužitelj bio suvlasnik 2/3 dijela predmetne nekretnine (ulične i dvorišne zgrade u …) koja nije bila u društvenom vlasništvu, niti u vlasništvu tuženika;

- temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa J. P. 10.03.1993. stekao 1/3 dijela predmetne nekretnine, a kupoprodajnim ugovorom od 31.08.1998. s prodavateljem B. P. (list 187) daljnju trećinu, ishodivši u zemljišnim knjigama uknjižbu prava suvlasništava u 2/3 dijela,

- sa 4 stana u predmetnoj nekretnini raspolagao tuženi Grad Z., odnosno njegov prednik, davanjem na korištenje (A. B., S. L., I. K. i H. Đ.), sklapanjem ugovora o najmu stanova uz priznanje statusa zaštićenih najmoprimaca odnosno stanarskog prava,

- tuženik po saznanju da nije vlasnik stanova obavijestio tužitelja dopisom 08.12.2003. da će od 01.01.2004. prestati stanarima naplaćivati najamninu,

- pravomoćnom presudom istog suda posl. br. Ps-1994/98-65 od 17. srpnja 2009. A. B., I. K., S. L. i H. Đ. naloženo iseljenje iz stana i predaja tužitelju M. P.,

 

je prvostupanjski sud zaključio da protupravne radnje tuženika, tj. davanje predmetnih stanova na korištenje radi stjecanja stanarskog prava odnosno prava zaštićenog najmoprimaca navedenim osobama, kojima je u utuženom razdoblju omogućio stanovanje, predstavljaju štetnu radnju koju tuženi štetnik nije otklonio sve do njihovog iseljenja i stupanja tužitelja u posjed svih stanova, te je dužan tužitelju naknaditi izmaklu korist (čl. 189. st. 1. i 3. ZOO).

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi tužitelj iznajmljivao predmetne stanove da je u utuženom periodu mogao raspolagati istima (uzročna veza), a koji zaključak kao životan, realan i logičan prihvaća i ovaj sud, te suprotni žalbeni navodi nisu utemeljeni. Naime, polazeći od nesporne činjenice da su u utuženom razdoblju u stanovima živjeli stanari, se radilo o stanovima podobnima za najam, a kako tužitelj prebiva u Z. B. je životno i logično da bi stanove u strogom centru Z. u … ulici u utuženom razdoblju iznajmljivao, a ne bi ih držao praznima. Na pravilnost tog zaključka i stvarnu namjeru tužitelja za davanje stanova u najam dodatno potkrepljuje i činjenica da je tužitelj kao najmodavac drugi stan u … iznajmio F. S. 01.07.2011. (list 140). Prigovorom žalitelja da se namjera ne pretpostavlja nego dokazuje, što da tužitelj nije učinio s obzirom da „na tu okolnost nisu saslušani (neimenovani) svjedoci, niti je dostavljena bilo kakva dokumentacija“, nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje, niti zaključak suda.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđena visina štete koju je u utuženom razdoblju pretrpio tužitelj, a koja predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost (izmaklu korist zbog nemogućnosti iznajmljivanja stanova) koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena da nije bilo protupravnog postupanja štetnika.

 

11. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja visine štete izveo građevinsko vještačenje po vještaku M. O., kojemu je prethodio nalaz i mišljenje dipl. ing. građ. D. Š. 10.02.2005. u postupku osiguranja dokaza kod istog suda posl. br. R1-1557/04.

 

12. Prvostupanjski sud je utemeljeno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. O., ocijenivši ga jasnim, obrazloženim i u skladu s pravilima struke. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 10.12.2019. (list 319-325), usmenom očitovanju na prigovore tuženika na ročištu 03.11.2020. (list 341-343), te dopunskom nalazu i mišljenju od 25.05.2021. (list 372-376), a na temelju iznesenih podataka i izračuna, te uvida u spis osiguranja dokaza, izračunao vrijednost prosječno očekivane tržišne najamnine za predmetna 4 stana (u prizemlju, katu, drugom katu i mansardi u dvorišnom objektu u Z., neto korisne površine od 147,12, m2) u razdoblju od 01.12.2000. do 01.11.2004., koja s obzirom na konkretne karakteristike predmetnih stanova iznosi 276.838,42 kn, što umanjeno za 2/3 predmetnog najma iznosi 181.108,40 kn.

 

13. Protivno prigovoru žalitelja činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno zbog toga što je vještačenje izvedeno 2019. temeljem stanja nekretnine u 2005. (iz postupka osiguranja dokaza posl. br. R1 1557/04), jer nedostaju podaci kakvi su stanovi bili u utuženom razdoblju. Ovo prije svega stoga što tuženik niti ne tvrdi da su stanovi u vremenu za koje se zahtijeva naknada (od prosinca 2000. do studenoga 2004.) bili nepodobni za stanovanje, te uopćenim pitanjem kakvi su bili predmetni stanovi, jesu li bili podobni za stanovanje odnosno kakve su bili kvalitete i opremljeni, se ne može s uspjehom osporavati utvrđenje suda. Osim toga je njihovo stanje u utuženom razdoblju moglo biti samo „bolje“ nego što je zabilježeno, godinu dana nakon relevantnog razdoblja, u postupku osiguranja dokaza (2015.), iz kojeg je vještak crpio podatke za svoj nalaz. Konačno je tuženik kao stranka u postupku imao procesnu mogućnost da se suprotstavi traženju tužitelja utemeljenom na nalazu vještaka i dokaže svoje tvrdnje, s obzirom da je davao stanove na korištenje odnosno sklapao ugovore o najmu.

 

14. Neosnovano žalitelj dalje prigovara da je vještak metodom usporedbe odnosno samo statistički utvrdio visinu najamnine ne uspoređujući opremljenost stanova odnosno stvarno stanje, već samo lokaciju, starost i površinu. Ovo stoga što se vještak usmeno očitovao na pismene primjedbe stranaka na ročištu 3. studenoga 2020. (list 345-346) naglasivši da je koristio podatke iz spisa R1 od 10.02.2005. koji nalaz je s obzirom na stanje objekta (starost, karakteristike gradnje) umanjio za 20%, uzeo tri usporedne nekretnine i izračunao srednju cijenu najma poništavajući razlike u opremljenosti i sl., time da je pošao od cijena u vrijeme izrade nalaza koju je „međuvremenski izjednačio“ na koji način je izračunao vrijednost u utuženom razdoblju. Prisutni punomoćnik tuženika nije imao primjedbe niti je postavljenjem pitanja tražio dodatno izjašnjenje vještaka, te je sud zaključio da je saslušanje dovršeno i da se vještak otpušta. Dakle, tuženik nije navedene prigovore uputio vještaku, iako je vještak pozvan da sa strankama raspravi sva sporna pitanja i nedoumice, što žalitelj nije iskoristio tada, kao niti na kasnijem ročištu od 14. svibnja 2021. (list 367-368), zbog čega u žalbi neosnovano prigovara da nije dokazana opremljenost stanova.

 

15. Sud prvog stupnja, je korištenjem ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) - da odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica - odbio prigovor tuženika za izvođenje novog građevinskog vještačenja smatrajući prigovore tuženika nelogičnima, usmjerenim na odugovlačenje postupka i izbjegavanje obveze. Tome u prilog valja naglasiti da je u podnesku tuženika od 16.06.2021. (list 377-378) navedeno da ustraje na svim prigovorima i primjedbama na raniji nalaz, koje vještak nije otklonio jer očitovanje nije obrazloženo, te i “dalje ustraje na izvođenju novog građevinskog vještačenja“. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je navedeni dokaz ranije predložio, niti naknadno pojašnjava koje činjenice bi se utvrdile novim dokazom. Stoga njegovom prijedlogu utemeljeno nije udovoljeno.

 

16. Budući da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio zahtjev u toč. I. izreke, a nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

17. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, čemu se određeno ne prigovara u žalbi.

 

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije prihvaćen, jer navedena radnja nije ocijenjena potrebnom.

 

 

U Zagrebu 2. studenoga 2022.

 

 

     Predsjednica vijeća:

     Dubravka Burcar, v.r.