1                            Broj: Ppž-4077/2021

                              U  I M E  R  E P U B L I K E    H R V A T S K E

                                                        P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika V. B., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. dr. Zakona o sigurnosti prometa i dr. na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika V. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj: 38. Pp P-828/2020-14, od 23. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2022. godine,

                                                        p r e s u d i o  j e :

I  Odbija se kao neosnovna  žalba okrivljenika V. B. i potvrđuje se pobijana presuda.

II Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik V. B. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) HRK / 26,54 eura[1] (dvadestšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik V. B. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 21.750,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja se umanjuje za 600,00 kuna, koliko je okrivljenik boravio u PP Donja Stubica  do prestanka djelovanja opojnog sredstva, te mu preostaje za platiti 21.150,00 kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku od 90 dana računajući od pravomoćnosti presude, pa ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne (14.100,00 kuna), ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Okrivljeniku je također izrečena i zaštitna mjera zabrane korištenja inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske u trajanju od 6 mjeseci, u koju zabranu se uračunava vrijeme u kojem je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta.

2.  Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.518,00 kuna.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankcijama. Žalitelj ističe kako je prilikom kontrole pristao na vađenje krvi, te da bi tom prilikom bila nađena prisutnost droge da je istu konzumirao, da je prigovorio nešto službenim osobama, ali nije ih vrijeđao, da nije sklon konzumiranju alkohola, da je ozbiljan obiteljski čovjek, otac dvoje djece i trenutno bez zaposlenja. Iz navedenih razloga moli blažu novčanu kaznu i blažu zaštitnu mjeru. Predlaže prihvatiti žalbu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje iznosi žalitelj u svojoj žalbi.

6.  Prvostupanjski je sud u tijeku postupka imajući u vidu obranu okrivljenika, proveo sve relevantne dokaze, čijom ocjenom je utvrdio krivnju okrivljenika, te je svoju odluku obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Naime uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 21. travnja 2020. godine, odnosno toksikološki nalaz, kojim je utvrđeno da je okrivljenik zatečen u prometu da upravlja motornim vozilom iako je imao u krvi najmanje 2,07 g/kg alkohola, te saslušanjem svjedoka D. G., policajaca koji je izvršio kontrolu kritične zgode i koji je svjedočio konkretno i okolnosno o događaju, kao i uvidom u drugu priležeću dokumentaciju u spisu predmeta, prvostupanjski je sud imao dovoljno osnove za odluku o krivnji.

Stoga su neosnovani žalbeni prigovori okrivljenika s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući odluku o kazni, ovaj sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima na strani okrivljenika, odlučnim za visinu novčane kazne. U tom dijelu prvostupanjski je sud svoju odluku također obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 199. stavka 8. kao i za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedene prekršaje odredio novčane kazne u gotovo u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, te vijeće ovog suda utvrđene novčane kazne smatra razmjernima težini navedenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili također kazna zatvora do 30 dana, te je prvostupanjski sud je u tom dijelu izrekao vrstu kazne koja je blaža za okrivljenika.

8.  Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da koristi inozemnu vozačku dozvolu na teritoriju Republike Hrvatske u trajanju od 6 mjeseci, nije prestroga. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena navedena zaštitna mjera, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

10.  Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

                                    U Zagrebu, 2. studenoga 2022.

ZAPISNIČAR:                                                                                                     PREDSJEDNIK VIJEĆA:                                                               

Marcela Soljačić Prester v.r                                                                          Nediljko Boban v.r.                                                                    

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.