Poslovni broj: 9 Kžzd-159/2022-4

 

                           

                                                                                        Poslovni broj: 9 Kžzd-159/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Mirjane Rigljan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. J. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2.  Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Kzd-105/2017-33. od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 2. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba optuženog J. J. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Kzd-105/2017-33. od 13. siječnja 2022., optuženi J. J. proglašen je krivim zbog počinjenja jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., jednog kaznenog djela nasiljem u obitelji iz članka 179.a. KZ/11. i jednog kaznenog djela prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te su mu na temelju članka 51. stavka 1. u vezi sa članka 44. KZ/11. utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te za kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom J. J. naloženo je da u roku 15 dana podmiriti troškove ovog kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 7.500,00 kuna, ovo prema članku 145. stavka 2. točka 6. i stavka 7. ZKP/08., te ostale troškove postupka iz članka 148. stavka 2. ZKP/08., o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavka 4. ZKP/08.  

 

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi J. J. po branitelju V. V., odvjetniku iz P., zbog svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP/08., odnosno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.).

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Nije u pravu optuženik kada  prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

8. Ovu žalbenu osnovu obrazlaže time što presuda „…o iskazivanju svjedokinje D. L. nije u skladu s danim iskazom u postupku…“, da je njen iskaz „proturječan, ničim potkrijepljen i da je „nekritički ocijenjen“, zbog čega se „presuda ne može ispitati“. Ovakvim obrazloženjem optuženik izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, što se u stvari sve svodi na prigovore činjenične naravi.

 

9. Nasuprot tome, pobijana presuda sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a prvostupanjski sud je uz korektnu reprodukciju pročitanih iskaza svjedoka i ostalih izvedenih dokaza, dao razloge za ocjenu svih tih dokaza, koja je međusobno uspoređivao i konfrontirao, pri čemu prihvaća i pozitivno ocjenjuje istaknute dokaze, a ne prihvaća obranu optuženika, što je sve detaljno obrazložio te pravilno utvrdio činjenično i pravno stanje, koje žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

  

10. Osim toga, optuženik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3 ZKP/08., navodeći da na raspravi nisu neposredno ispitani svjedoci D. J., D. L., D. J., M. Š. i N. Č., iako se je protivio njihovom čitanju, tvrdeći da mu je „povrijeđeno pravo na obranu, na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom…“, na koji način smatra da mu je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo.

11. Naime, načelo kontradiktornosti određuje pravo  stranaka da budu prisutne radnjama u kaznenom postupku, da se mogu očitovati na njih i da budu saslušane prije odluke. Konfrontacijsko pravo je pravo optuženika da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisutnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,  kako to uređuje članak 6. stavak 3. d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava  i temeljnih sloboda i članak 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava Republike Hrvatske ali i odredbe ZKP/08. Uz to, valja pojasniti da je konfrontacijsko pravo dio načela kontradiktornosti, koje jamči pravo strankama da budu prisutne pri provođenju radnji u postupku, uključujući i izvođenje dokaza te saslušane prije donošenja odluke. Konfrontacijsko pravo je pravo optuženika ali ne i njegova dužnost, što znači da se tog prava može odreći, a to odricanje tada ima učinak i u odnosu na kontradiktornost.

 

12. Upravo o tome je ovdje riječ. Obje stranke (optuženik, njegov branitelj i tužitelj) su se suglasile da se iskazi navedenih svjedoka na raspravi održanoj 10. siječnja 2022. (list 163-169 spisa) pročitaju, kada im je omogućeno stavljanje primjedbi na pročitane iskaze, kojih nije bilo, a niti je bilo prijedloga za dopunu dokaznog postupka. Time što je optuženik predložio ili se suglasio s čitanjem iskaza svjedoka i nije predložio njihovo neposredno ispitivanje, odrekao se je svojeg konfrontacijskog prava odnosu na neposredno ispitivanje tih svjedoka. Istovremeno, bila mu je omogućena kontradiktornost u mjeri u kojoj je on to tražio jer je bio prisutan izvođenju dokaza (čitanjem iskaza na njegov prijedlog), očitovao se na tako izvedeni dokaz i bio je ispitan prije donošenja odluke. Stoga je prvostupanjski sud poštivao načelo kontradiktornosti, a optuženik se odrekao konfrontacijskog prava.

 

13. Zato, suprotno žalbenim navodima nije mu povrijeđeno pravo na obranu, a niti su povrijeđene istaknute ustavne i konvencijske odredbe,  slijedom čega, nije osnovana žalba optuženika zbog istaknutih postupovnih povreda ili nekih drugih koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

 

14. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona ali izrekom ne ukazuje koju bi to povredu ostvario, a ni iz sadržaja žalbe ne proizlazi neka druga povreda iz članka 469. ZKP/08.

 

15. Suprotno tim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u svemu pravilno primijenio sve odredbe kaznenog zakona koje su navedene u izreci pobijane presude i u njenom obrazloženju.

 

16. Nije u pravu optuženik kad tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

17. Žaleći se zbog ove žalbene osnove, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je počinio kaznena djela i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći

uslijed pogrešne ocjene izvedenih dokaza i ispravnosti utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke te odbijanje već spomenutog dokaznog prijedloga obrane (na raspravi) od strane prvostupanjskog suda.

 

18. U okviru te žalbene osnove, žalbeni navodi optuženika se svode na ocjenu iskaza svjedokinje oštećene D. L. (ranije J.), iskaza svjedoka M. Š., L. L. i N. Č., koje iskaze analizira na svoj subjektivan način, naglašavajući da nije dokazano da je počinio kaznena djela koja mu se optužbom stavlja na teret, pri čemu ne ukazuje postojanje takvih odlučnih činjenica koje prvostupanjski sud nije utvrđivao, niti za takve činjenice nudi neke nove dokaze, na koji način isključivo osporava pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

19. Nasuprot stajalištu optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja, a ni iz tog izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, jer su na raspravi provedeni svi potrebni dokazi i njihovom valjanom ocjenom pravilno zaključio da je počinio oba kaznena djela koja su mu optužbom stavljena na teret. U pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je određeno i potpuno izložio obranu optuženika i sve ostale izvedene dokaze, koje je detaljno analizirao i pravilno ocijenio, pojašnjavajući zašto obranu optuženika u odnosu na kazneno djelo povreda djetetovih prava, kazneno djelo nasilje u obitelji i u odnosu na kaznena djela prijetnje, ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom te iskaze svjedoka D. J. i V. J., a zašto je prihvatio iskaz svjedokinje oštećene D. L. (ranije J.), iskaza svjedoka M. Š., L. L. i N. Č., dajući za sve to dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

20. Naime, sa sigurnošću je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a za koja je kazneno i odgovoran. Opravdano utvrđuje relevantne činjenice na temelju iskaza svjedokinje oštećenice D. L. (ranije J.), iskaza svjedoka M. Š., L. L. i N. Č., dovodeći ih u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. V. J. te s ostalim pročitanim ispravama, što sve s pravom prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i istinitima. Navedena oštećenica u svom iskazivanju u istrazi glede kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., navela je brojne i raznovrsne detalje, opisujući postupanje, radnje i događaje kojima je bila izložena od strane optuženika, što  ukazuje da je govorila iz proživljenog iskustva, kojim događajima je bilo nazočno njihovo dijete A. J.. Ona je iskazivala o svim okolnostima uz opise vlastitih doživljaja, čija detaljnost i međusobna povezanost iskazivanja s iskazima spomenutih svjedoka, koji su ukazali na opravdan zaključak da joj treba pokloniti vjeru. O svemu tome prvostupanjski sud posvetio iznimnu pozornost, analizirajući ih pojedinačno, povezujući ih sa svim ostalim izvedenim dokazima, koji su bili od značaja za ocjenu njihove vjerodostojnosti.

 

21. Nadalje, svakako u vezi s tim je za naglasiti da je prvostupanjski sud osnovano na temelju iskaza oštećene D. L. utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme u nazočnosti njihovog djeteta A., svakodnevno vikao na nju, svađao, govorio da će je ubiti, vrijeđao njene roditelje, rodbinu odgurivao rukama, udarao, hvatao rukama za vrat, gušio i jednom prilikom razbio tuš kabinu, za koje vrijeme se njihovo dijete treslo i plakalo, a znao je tijekom noći buditi i svađati, govoreći da je sanjao da ga vara, zbog čega je zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti njihove maloljetne kćeri, napustila bračnu zajednicu, na koji način je svoju bivšu suprugu doveo u položaj nemoći i straha, ugrozivši njeno dostojanstvo, postupajući protivno članku 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84./21.), kako je to opisano i utvrđeno u izreci pobijane presude, što je sve negativno utjecalo na psihičko i emocionalno stanje njihova djeteta, ostvarujući tako sve bitne elemente kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11.

 

22. Osim toga, sa sigurnošću je utvrđeno na temelju iskaza oštećene D. L. da joj je optuženik (22. lipnja 2017.) u u nazočnosti njihove kćeri gotovo svakodnevno vikao i govorio „da će je ubiti“, uslijed čega se je dijete treslo i plakalo, a zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti njihovog djeteta napustila bračnu zajednicu. Ovakva prijetnja je očito bila ozbiljna, jer je imala određeni sadržaj i bila je konkretna, tako da je u pravom smislu bila pogodna (kako to jasno proizlazi iz iskaza oštećene) da je kod nje bio izazvan osjećaj straha i uznemirenosti. Ona je bila upravljena na to da će je usmrtiti i kao takva, bila je djelotvorna u objektivnom i u subjektivnom smislu pa je optuženik opravdano proglašen krivim i za ova kaznena djela iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11.. 

 

23. Kod ovakvog stanja stvari, optuženik je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela i to dva djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., jedno iz članka 179. a KZ/11. i jedno djelo iz 139. stavka 2. i 4. KZ/11.

 

24. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ovu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže.

 

25. Razmotrivši odluku o kazni prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja (dosadašnju neosuđivanost i duljinu trajanja inkriminiranih događaja), koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, tako da ništa nije dovelo u sumnju pravilnost utvrđenih pojedinih kazni za pojedina kaznena djela, određivanje jedinstvene kazne zatvora, a u konačnici izricanje uvjetne osude.

 

26. Prvostupanjski sud je na strani optuženika uz utvrđene okolnosti, uzeo u obzir i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu i posljedice počinjenih djela, kao i njihovu društvenu opasnost, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne  godine, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11., izrekao uvjetnu osudu na način da mu se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Ona je i logičan rezultat svih utvrđenih pojedinačnih kazni, ne narušavajući uz to razmjernost između jedinstvene izrečene kazne i pojedinačnih utvrđenih kazni. Samo ovakvom izrečenom kaznenopravnom sankcijom, koju je izrekao prvostupanjski sud (i po ocjeni ovoga suda), ostvarit će se  svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

 

27. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud povodom žalbe ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.     

 

U Zagrebu, 2. studenog 2022.

 

    Predsjednica vijeća:

                                                                                                                     Jasna Smiljanić, v.r.