1

Poslovni broj 78 Gž-3120/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-3120/2022-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari  1. tužitelja Ž. G., Republika Nj., D., OIB: … i 2. tužitelja M. K., R., OIB …, koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. L. iz R., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-605/22-9 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2022.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba 1. tužitelja Ž. G., Republika Nj., D., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-605/22-9 od 28. srpnja 2022.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba 1. tužitelja Ž. G., Republika Nj., D., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-605/22-9 od 28. srpnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke.

 

 

II. Odbija se zahtjev 1. tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj Ž. G., OIB: …, D., Nj., stekao pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva za 32/36 dijela, na temelju nasljeđivanja i ustupa – darovanja od sunasljednika, na nekretnini i to na čestici katastarski broj 3424 k.o. R., upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj 4036 za k.o. R. što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljmtemeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, uknjiži kao suvlasnik za 32/36 dijela, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena tuženika, sve to u roku od 15 dana.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak."

 

2. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

„I Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja ad.2. kojim traži da sud utvrdi kako je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasništva, uz dužnost tuženika trpjeti upis prava vlasništva tuženika za 4/36 dijela, uz brisanje postojećeg prava s imena tuženika.

 

II. Nalaže se tužiteljima, u roku 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 8.125,00 HRK, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.“

 

3. Protiv presude u cijelosti i prvostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo plaćanje troškova parničnog postupka, žali se 1. tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev te da sukladno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka, a traži i naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenje da je na temelju nasljeđivanja i ustupa – darovanja od sunasljednika stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora u 32/36 dijela, što da je tuženik dužan trpjeti, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u tom dijelu i istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

6. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio kao neosnovan u bitnome obrazlažući da je tuženik predmet spora stekao nasljeđivanjem i to samo 2/36 dijela predmetne nekretnine, a da tim nije raspolagao u korist tužitelja, dok u preostalih 30/36 dijela, koliki suvlasnički dio tužitelj u ovom postupku tvrdi da mu pripada, ne pripada tuženiku zbog čega da u tom preostalom dijelu tuženik nije pasivno legitimiran.

 

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje navodima žalbe, a nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

 

8. Ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP te je stav ovoga suda da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

9. Naime, tužbenim zahtjevom žalitelj je kao tuženika naznačio samo tuženika, iako nije sporno da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1104/12 od 3. travnja 2012., koje je donio Općinski sud u Zadru po povjerenici suda, javnoj bilježnici S. H. (list 58 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-1104/12 od 30. svibnja 2014. (list 56 spisa), koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1378/21-2 od 19. studenoga 2021. (list 100 spisa) tuženiku na temelju nasljednih prava pripalo samo 2/36 dijela predmetne nekretnine, dok je u preostalom dijelu predmetna nekretnina raspodijeljena na ostale nasljednike. 

 

10. Već time tužbeni zahtjev za 30/36 dijela, od 32/36 dijela predmetne nekretnine, nije osnovan zbog nedostatka pasivne legitimacije, kako pravilno obrazlaže i sud prvoga stupnja. Ovo jer tužitelj ne tvrdi i ne dokazuje da je taj suvlasnički dio predmetne nekretnine na ikoji način od ostalih nasljednika, a sada upisanih suvlasnika, bio prenesen na tuženika pa onda na njega. Stoga ni darovanje učinjeno tužitelju od strane njegove majke, kao jedne od nasljednica po spomenutom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju i izjave tri ostala nasljednika po tom rješenju, M. M., M. K. i K. K., kojim se potvrđuje raspolaganje tih osoba ili njihovih prednika, njihovim suvlasničkim dijelovima u korist majke tužitelja te onda tužitelja, nisu dokazi kojima bi se moglo dokazati da je na isti način raspolagano i naslijeđenim suvlasničkim dijelom tuženika, koji sada, prema stanju zemljišnih knjiga iznosi 1/18 dijela predmetne nekretnine.

 

11. Nadalje, točno je da sud nije uzeo u obzir ovjerenu izjavu B. (P.) M. od 10. travnja 2015.  i da nije smatrao potrebnim saslušati ovog svjedoka. No time činjenično stanje nije pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Ovo jer se u toj izjavi potvrđuje da je sklopljen pravni posao kupoprodaje neke nekretnine između L. (Š.) N. i njegovog sina L. (N.) F., koja nekretnina nije jasno i određeno opisana. Dakle, ova isprava ne govori u prilog činjeničnim tvrdnjama tužitelja da je upravo on nasljeđivanjem ili darovanjem stekao i dio koji je tuženik naslijedio, uz što tužitelj ne dokazuje svoj odnos s osobama navedenim u toj ispravi. Stoga ni po shvaćanju ovoga suda ova isprava nije bila od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu kako je postavljen, niti saslušanje ovog svjedoka koji bi potvrdi navedeno u toj ispravi, govori u prilog činjeničnim tvrdnjama da je tužitelj darovanjem ili nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva na predmetu spora u dijelu koji pripada tuženiku.

 

12. Niti rješenje Komisije za uzurpaciju Općine Z. od 12. lipnja 1975. kojom se u vlasništvo N. L. daje dio čest.zem. 2588/1 k.o. R. u površini od 140m2 ne odvodi u sumnju zakonitost prvostupanjske odluke, odnosno pravilnost utvrđenih činjenica. Ovo jer nema dokaza da bi se radilo o nekretnini koja oznakom odgovara nekretnini koja je predmet spora, a nema ni dokaza o raspolaganju N. L. tom nekretninom u korist tužitelja ili njegovih prednika.

 

13. Žalitelju dalje valja odgovoriti da je točno da je radi dokazivanja osnovanosti svoga zahtjeva predlagao i da sud izvrši priklop ostavinskih predmeta Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-84/80, O-104/12 i O-1104/14, kao i da se provede dokaz saslušanjem svjedoka D. Ž. i N. L., a da je sud prvoga stupnja ocijenio da se radi o dokazima koji nisu bili od odlučnog značaja za odluku u ovom sporu, zbog čega nije odredio provođenje istih, a s tim se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Naime, radi se o dokazima koje je tužitelj predložio provesti kako bi se iz njih utvrdilo da tuženik nije mogao naslijediti suvlasnički dio predmetne nekretnine, ali ne i radi dokazivanja istinitosti činjenica iz kojeg bi se moglo utvrditi da je tužitelj bilo nasljeđivanjem, bilo darovanjem, stekao predmetnu nekretninu. Dapače tužitelj, osim što se poziva na darovanje i nasljeđivanje, čak niti ne obrazlaže kada je, bilo nasljeđivanjem, bilo darovanjem i s koga na koga, stekao i vlasnička prava u odnosu na suvlasnički dio koji je naslijedio tuženik pa u takvoj situaciji nije bilo mjesta niti provođenju navedenih dokaza kako bi se utvrdilo da tuženik taj suvlasnički dio nije trebao naslijediti.

 

14. Zbog rečenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP), prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

 

15. Odluka o troškovima postupka glede neosnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka zakonita je u smislu čl. 154. st. 1. ZPP budući da 1. tužitelj, čiji je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

 

16. No, s druge strane, postoji obveza oba tužitelja, o čijem je tužbenom zahtjevu/ tužbi odlučeno kao u izreci presude i točci I. rješenja suda prvoga stupnja, naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku, kao stranci koja je u cijelosti uspjela u postupku i to u skladu s čl. 161. st. 1. ZPP prema kojoj suparničari troškove naknađuju na jednake dijelove što znači da je svaki od tužitelja u obvezi tuženiku naknaditi ½ troška na koji tuženik ima pravo, a koje troškove je sud pravilno izračunao i odredio u ukupnom iznosu u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. dalje142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

 

17. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

 

18. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP i to jer je žalitelj uspio samo glede odluke o sporednom zahtjevu.

 

U Zagrebu 2. studenoga 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.