Poslovni broj: Gž-1740/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1740/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. I. H. pok. A., OIB: ..., iz T., pod 2. V. H. pok. A., OIB: ..., iz T., pod 3. J. H. pok. J., OIB: ..., iz T., pod 4. J. H. pok. V., OIB: ..., iz S., pod 5. M. H. pok. V., OIB: ..., iz T., pod 6. A. H. ud. V., OIB: ..., iz T., pod 7. V. H. pok. I., OIB: ..., iz T., pod 8. M. H. pok. I., OIB: ..., iz P., pod 9. L. H. ud. J., OIB: ..., iz S. D., pod 10. T. H. pok. J., OIB: ..., iz S. D., pod 11. S. H. pok. J., OIB: ..., iz S. D., pod 12. S. L. ud. J., OIB: ..., iz S. D., pod 13. I. H. ud. M., OIB: ..., iz S. D., pod 14. Ž. H. pok. M., OIB: ..., iz S. D., svi zastupani po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., protiv tuženika ,K. P. d.o.o., iz T., zastupan po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., radi predaje i povrata, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. broj 55 P-4004/2017-33 od 26. srpnja 2022., u sjednici održanoj dana 2. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 55 P-4004/2017-33 od 26. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvede tužitelje u suposjed nekretnine označene kao čest. zem. 3723 k.o. T., u suvlasništvu stranaka i to dio nekretnine u skici vještaka T. Č. označen slovima A,B,C,D,E,F,A u površini od 3897 m2.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 55 P-4004/2017-33 od 26. srpnja 2022. u dijelu kojim se zabranjuje tuženiku svako buduće pačanje u nekretninu označenu kao čest. zem. 3723 k.o. T., u suvlasništvu stranaka i to dio nekretnine u skici vještaka T. Č. označen slovima A,B,C,D,E,F,A u površini od 3897 m2 i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

r i j e š i o  j e

 

Preinačuje se odluka o troškovima postupka ( točka II. izreke presude) i rješava:

 

Nalaže se tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 35.625,00 kuna /4.728,25 eur/[1] sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena a koja teče od dana presuđenja pa do isplate.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvesti tužitelje u suposjed nekretnine označene kao čest. zem. 3723 k.o. T., u suvlasništvu stranaka i to dio nekretnine u skici vještaka T. Č. označen slovima A,B,C,D,E,F,A u površini od 3897 m2, te se zabranjuje tuženiku svako buduće pačanje u predmetnu nekretninu u suvlasništvu stranaka.

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 59.375,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena a koja teče od dana presuđenja pa do isplate.

 

3.Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14,70/19, 80/22– dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da se ukine i ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju suposjeda nekretnine označene kao čest. zem. 3723 (katastarske oznake 7232) upisanoj u Z.U. 870 k.o. T., i to upravo onoga dijela koji je na skici vještaka dipl.ing. geodezije T. Č. označen slovima A-B-C-D-E-F u površini od 3897 m2, te zabrana pačanja tuženika u predmetnu nekretninu, pa se radi o reivindikacijskom zahtjevu iz odredbe članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/, 143/12, 125/14,81/15-pročišćeni tekst, 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV), koji sadrži i elemente tužbe radi zaštite od uznemiravanja (actio negatoria) iz članka 167. ZV-a.

 

7. U postupku nije prijeporno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tužitelji i tuženik, te da suvlasnički dio tuženika na navedenoj nekretnini iznosi 1470/94080 dijela.

 

8. Među strankama nije prijeporno ni to da je tuženiku pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo od 22. kolovoza 2005. dodijeljena rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova eksploatacije tehničko-građevnog kamena za eksploatacijsko područje K. V. B. 1 i to upravo na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 3733/3, katastarske oznake 7242 u površini od 22655 m2 Z.U. 119 k.o. T.

 

9. Prijeporno je, je li tuženik isključio tužitelje iz suposjeda predmetne nekretnine na način da je bez njihove suglasnosti i odobrenja vršio eksploataciju i crpljenje kamena i pijeska na dijelu te nekretnine u površini od 3897 m2 koji je na skici premjeravanja mjerničkog vještaka T. Č. od 28. lipnja 2007. označen slovima A-B-C-D-E-F.

 

10.Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

 

 da dio čest. zem. 3723 u površini od 3897 m2 u naravi predstavlja dio „kave“, odnosno da je na istome jasno vidljiv iskop nastao eksploatacijom kamena, te da je taj dio na skici premjeravanja vještaka T. Č. od 28. lipnja 2007. prikazan slovima A,B,C,D,E,F,

 

 da prema nalazu i mišljenju istog vještaka od 18.rujna 2020. navedeni dio čest. zem. 3723 u naravi predstavlja iskop, time da je veći jugozapadni dio tog iskopa površine cca 2710 m2 neravan i relativno nepristupačan, a manji sjeveroistočni dio površine cca 1187 m2 je zemljani plato u razini platoa eksploatacijskog polja K. B. P.,

 

 da iz sadržaja dopisa Državnog inspektorata od 24. travnja 2006. proizlazi da je rješenjem Ureda Državne uprave Splitsko dalmatinske županije Službe za gospodarstvo od 22. srpnja 2005. trgovačkom društvu K. P. d.o.o. T., na EP K. B. 1 dodijeljena rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena i to na dijelu čest. zem. 3733/3 za što su riješeni imovinsko pravni odnosi,

 

 da je iz istog dopisa razvidno kako se pokretno postrojenje i deponije

 prerađenog materijala tehničko-građevnog kamena nalaze i na čest. zem. 3723 k.o. T., koja je predmet ovoga postupka,

 

11. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja koja tuženik nije doveo u sumnju iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud tužiteljima pružio zatraženu vlasničku zaštitu iz odredbe članka 161. stavka 1. i članka 162. ZV-a, jer je smatrao da su tužitelji dokazali svoje suvlasništvo na spornoj nekretnini, kao i da je tuženik postavljanjem pokretnih postrojenja i deponija prerađenog kamena na sporni dio predmetne nekretnine bez suglasnosti tužitelja isključio tužitelje iz suposjeda navedene nekretnine.

 

12. Iz samog pojma suvlasništva proizlazi da je suvlasništvo - vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno, idealno određeni, pa slijedi da pravo u cjelini pripada svima zajedno, udio svakom pojedincu, a vlasnička ovlaštenja svakome suvlasniku.

 

12.1. Upravo je to načelo izraženo u odredbi članka 42. stavka 1. ZV-a prema kojemu svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika.

 

12.2. Suvlasnik ima pravo na zaštitu svog idealnog dijela i prema drugim suvlasnicima, što uključuje i zahtjev za predaju u posjed njegova suvlasničkog dijela, jer je suvlasnik glede onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, vlasnik i pripadaju mu prema svakome (dakle i prema ostalim suvlasnicima) sve vlasničke ovlasti (članak 37. stavak 4. ZV).

 

12.3. Suvlasnici mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i /ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, time da sukladno odredbi članka 38. stavka 1. ZV-a svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

12.4. Navedene materijalnopravne odredbe daju ovlast suvlasniku na zaštitu prava vlasništva temeljem članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. ZV-a, odnosno u konkretnom slučaju pravo zahtijevati predaju u suposjed predmetne nekretnine, radi vršenja suposjeda u skladu sa suvlasničkim omjerom.

 

13. Tužitelji su nesporno zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine u određenom idealnom dijelu, pa su već na osnovi tih okolnosti ovlašteni zahtijevati od tuženika predaju suposjeda sporne nekretnine, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

14. Naime, kod činjenice da su stranke prema odredbi članka 36. ZV-a suvlasnici predmetne nekretnine, oni svi zajedno u smislu odredbe članka 39. ZV-a imaju pravo posjedovanja i upravljanja tom stvari.

 

15. Prema odredbi stavka 2. članka 39. ZV-a kada je neki suvlasnik poduzeo poslove glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključio da je tuženik na predmetnoj nekretnini vršio eksploataciju i vađenje kamena koji poslovi po svojoj naravi spadaju u izvanredne poslove, jer premašuju okvire redovitog upravljanja, te da za poduzimanje tih radnji nije imao suglasnost svih suvlasnika, sve u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ZV-a.

 

16.1.Neosnovano tuženik tvrdi da na spornom dijelu predmetne nekretnine nije vršio navedene radnje, odnosno da je eksploataciju kamena sa navedenog dijela ove nekretnine vršila tvrtka A. T. d.o.o. i to prije nego je tuženiku dodijeljena koncesija za vađenje kamena za eksploatacijsko područje K. V. B. 1, jer na suprotan zaključak upućuje dopis Državnog inspektorata od 24. travnja 2006., kao i dopis Policijske postaje T. od 19. travnja 2006. (list 14A spisa).

 

17. Kako je prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda upravo tuženik, bez suglasnosti tužitelja, vršio eksploataciju kamena sa predmetne nekretnine, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima kao suvlasnicima neposjednicima pružio zatraženu vlasničkopravnu zaštitu iz odredbe članka 161. stavka 1. i članka 162. ZV-a, odnosno prihvatio zahtjev na predaju suposjeda sporne nekretnine od tuženika kao suvlasnika posjednika.

 

18. Međutim, s pravom tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zabranio tuženiku svako buduće pačanje u predmetnu nekretninu u suvlasništvu stranaka. Naime, sukladno odredbi članka 38. stavka 1. ZV-a svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

19. S obzirom na navedeno tuženik je kao suvlasnik predmetne nekretnine, ovlašten koristiti spornu nekretninu ne povrjeđujući prava ostalih suvlasnika. Stoga je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava zabranio tuženiku svako buduće pačanje u predmetnu nekretninu, jer mu je na taj način zapravo onemogućio da koristi navedenu nekretninu sukladno svojim suvlasničkim ovlaštenjima. Pri tome je za navesti da tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom nisu tražili zabranu eksploatiranja i vađenja kamena sa predmetne nekretnine.

 

20. Slijedom naprijed iznesenoga trebalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima preda u posjed spornu nekretninu, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženiku zabranjeno pačanje u predmetnu nekretninu i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

21. Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavka 4. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

21.1.Tužitelji su konačno u sporu uspjeli sa oko 80%, dok je uspjeh tuženika, 20%, pa je tuženik sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljima 60% njihovog troška. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio visinu troška tužitelja u iznosu od 59.375,00 kuna, pa tužiteljima od navedenog troška pripada iznos od 35.625,00 kuna kojega im je tuženik dužan naknaditi, kako je to i navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

U Splitu 2. studenoga 2022.