Poslovni broj: 6 Gž Ob-30/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., P. Z., koga zastupaju članovi uprave I. J. i D.-A. M., a ove punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o., Z., i drugotuženika D. S. iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-10/2021 od 9. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice M. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-10/2021 od 9. kolovoza 2022. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tužiteljici M. S. da tuženiku pod 1) A. B. d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 12.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. S. koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je M. S. iz Z., OIB: ..., vlasnica nekretnine oznake kat. čest. ... k.o. Z., u naravi kuća i dvor, ukupne površine 657 m2, upisane u zk. ul. ... u ½ suvlasničkog dijela.

 

1. Utvrđuje se da su Ugovor o kreditu br. 236-282/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje sa sporazumom o osiguranjem, br. 231-205/2006, te Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje br. 231-207/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, ništetni u dijelu u kojemu je M. S. iz Z., OIB: ..., vlasnica u ½ suvlasničkog dijela na nekretnini oznake kat. čest. ... k.o. Z., u naravi kuća i dvor, ukupne površine 657 m2, upisane u zk. ul. ...

 

2. Nalaže se brisanje upisanog založnog prava sa imena M. S., OIB: ..., na nekretnini oznake ... k.o. Z., u naravi kuća i dvor, ukupne površine 657 m2, upisane u zk. ul. ..., a to za ½ njezinog suvlasničkog dijela."

 

II. Nalaže se tužiteljici M. S. da tuženiku pod 1) A. B. d.d. naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 12.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. kolovoza 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika pod 1) za naknadom troška odbija kao neosnovan.«

2. Protiv citirane presude u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva te nisu utvrđene neke od odlučnih činjenica. Iz iskaza saslušanih stranaka jasno proizlazi da je tužiteljica suvlasnica čest. zem. ... k.o. Z. jer je predmetna nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja braka te je tužiteljica ulagala jednako kao i drugotuženik, koji je formalno podignuo kredit. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, a podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.  

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju upire žalba tužiteljice, jer je izreka presude razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

 

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

5.2. Stoga žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je suvlasnica čest. zem. ... k.o. Z. u ½ suvlasničkog dijela, utvrđenje da su Ugovor o kreditu br. 236-282/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje sa sporazumom o osiguranjem, br. 231-205/2006 te Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje br. 231-207/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine ništetni te da se naloži brisanje založnog prava s njezinog imena za suvlasnički udio od ½ dijela.

 

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da iz Ugovora o kreditu br. 236-282/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 10. studenoga 2004. (dalje Ugovor) proizlazi da je predmetni Ugovor potpisan od strane H. A.-A.-B. d.d., pravnog prednika prvotuženika, kao davatelja kredita, D. S. iz Z., ovdje drugotuženika kao korisnika kredita i založnog dužnika, zatim D. S. iz Z. kao sudužnika, A. P. iz V. kao sudužnika i M. S. iz Z., ovdje tužiteljice kao sudužnika,

 

- da je predmetni Ugovor sklopljen za kupnju kuće,

 

- da je Ugovor osiguran između ostalog zasnivanjem založnog prava i na nekretnini kat. čest. ... k.o. Z., koja je ovdje predmet spora, a koja je u to vrijeme bila upisana na imenima V. L. pok. I. i J. L. pok. I. svakog za ½ dijela (čl. 10. Ugovora),

 

- da je založni dužnik D. S., ovdje drugotuženik svojim potpisom na tom Ugovoru potvrdio da su sve nekretnine iz čl. 10. u cijelosti njegovo vlasništvo te da na istima ne postoje nikakvi tereti (čl. 11. Ugovora),

 

- da je Ugovor solemniziran od strane D. G. R., javnog bilježnika u Z. pod brojem OU-867/04-1 11. studenoga 2004., a da su isti na solemnizaciju između ostalih podnijeli D. S., ovdje drugotuženik i M. S., ovdje tužiteljica,

 

- da je osobama koje su podnijele ispravu radi solemnizacije javni bilježnik istu pročitao zajedno sa prilozima te ih upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, nakon čega su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz tog akta proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravoj volji,

 

- da je M. S., ovdje tužiteljica, potpisala svaku stranicu Ugovora,

 

- da predmetnom Ugovoru prileži Kupoprodajni ugovor sklopljen između V. L. i J. L. kao prodavatelja s jedne strane i D. S., ovdje drugotuženika, kao kupca s druge strane, čiji predmet je između ostalog bila i predmetna nekretnina oznake čest. br. ... k.o. Z., u naravi kuća i dvorište, te da je ugovoreno da će kupac prodavateljima isplatiti dogovorenu kupoprodajnu cijenu na račune koje će oni otvoriti kod H. A.-A.-B. d.d.,

 

- da iz iskaza tužiteljice i drugotuženika proizlazi da su isti zasnovali brak ...., u kojem je ... rođeno jedno dijete te da je njihova bračna zajednica trajala sve do 2020. kada se tužiteljica odselila, iako brak još uvijek nisu formalno razveli, a da je ovdje predmetna nekretnina kupljena 2004. na način da je drugotuženik podigao kredit s rokom otplate od 15 godina i koji je danas otplaćen iz zarade koja je ostvarena poslovanjem obrta u vlasništvu drugotuženika, a u kojem je bila zaposlena i tužiteljica od 1999. do 2009/2010. te se predmetna nekretnina koristila za potrebe tog obrta,

 

prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljica i drugotuženik predmetnim Ugovorom od 10. studenoga 2004. ugovorili da predmetna nekretnina čini njegovo posebno vlasništvo, da je i u slijedećim ugovorima sklopljenim 2006. drugotuženik potvrdio da je ista u cijelosti njegovo vlasništvo, da tužiteljica od 2004. do podnošenja predmetne tužbe nije zatražila utvrđenje da predmetna nekretnina čini bračnu stečevinu i upis svoga prava suvlasništva niti zabilježbu postojanja braka u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetna nekretnina njezino suvlasništvo, a posljedično i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje da su ugovori ništetni jer drugotuženiku nije bila potrebna njezina suglasnost da s nekretninom raspolaže i da se izvrši brisanje založnog prava s imena tužiteljice, uz napomenu da njezino pravo suvlasništva u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije ni upisano.

 

8. Deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela je odbijen jer je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna nekretnina posebna imovina drugotuženika.

 

8.1. S obzirom na to da je sukus predmetne tužbe utvrđenje ništetnosti ugovora u odnosu na tužiteljicu kao suvlasnicu predmetne nekretnine i nalog za brisanje upisanog založnog prava s njezinog imena, za takvu vrstu postupka je pravno irelevantno je li predmetna nekretnina bračna stečevina koju su tužiteljica i drugotuženik stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u smislu odredaba čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03., 17/04. i 136/04.) ili je posebno vlasništvo drugotuženika, što može biti predmetom raspravljanja u posebnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine između tužiteljice i drugotuženika. U tome smislu je i zaključak prvostupanjskog suda da bi predmetna nekretnina činila posebno vlasništvo drugotuženika, a u čemu se uglavnom iscrpljuje obrazloženje pobijane presude, nebitan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.   

 

9. Što se tiče zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora i brisanja založnog prava s imena tužiteljice, valja istaći da se valjanost ugovora, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

 

9.1. Kod zaključenja predmetnog Ugovora tužiteljica je sudjelovala kao sudužnik, potpisala je sve stranice Ugovora i podnijela zajedno s drugotuženikom Ugovor na solemnizaciju javnom bilježniku, dakle znala je i pristala na to da drugotuženik radi dobivanja kredita za kupnju kuće založi predmetnu nekretninu na kojoj se upisuje kao isključivi vlasnik.

 

9.2. Isto tako, od zaključenja Ugovora (10. studenoga 2004.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (18. siječnja 2021.) tužiteljica nije poduzela odgovarajuće pravne radnje radi zaštite svoga prava suvlasništva (pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja bračne stečevine i upisa prava suvlasništva, zahtjev za zabilježbu spora, zahtjev za zabilježbu postojanja braka, prigovor treće osobe u ovrsi i zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom), već je tek ovom tužbom zatražila utvrđenje prava suvlasništva, utvrđenje ništetnosti ugovora i brisanje založnog prava s njezinog imena.

 

10. S druge strane, prednik prvotuženika je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige (čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst), svoju tražbinu je osigurao zasnivanjem založnog prava na nekretnini u isključivom vlasništvu drugotuženika, nije mogao znati da bi tužiteljica, supruga korisnika kredita i založnog dužnika te sudužnica, pretendirala na kakvo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini, dakle njegovo postupanje je bilo savjesno i u dobroj vjeri, jer je postupao pouzdajući se u stanje u zemljišnim knjigama, a tužiteljica nije ni navodila, a niti to čini u žalbi, konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazila eventualna nesavjesnost prednika prvotuženika, 

 

11. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom da nisu utvrđene okolnosti koje bi upućivale na ništetnost Ugovora, prvostupanjski sud je odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora i brisanje založnog prava s imena tužiteljice, i po ocjeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

12. Daljnja posljedica odbijanja navedenih zahtjeva tužiteljice je i odbijanje (deklaratornog) zahtjeva tužiteljice upravljenog prema prvotuženiku radi utvrđenje da je suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 1401/2017-2 od 17. prosinca 2019.).

 

13. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o parničnom trošku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) kada je tužiteljici naloženo da prvotuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 12.500,00 kn.

 

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

15. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke kojim je zahtjev prvotuženika za naknadom troška u preostalom dijelu odbijen, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 2. studenoga 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Franka Zenić, v.r.