Poslovni broj: 82 Gž-1822/2021-8

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 82 Gž-1822/2021-8

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Suzane Kapustić, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Jadranke Travaš, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S.1, OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u V., protiv tuženika Ž. S., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku mr. sc. K. L., odvjetniku u V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-482/2020-6 od 24. ožujka 2021., nakon javne sjednice održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-482/2020-6 od 24. ožujka 2021.

 

2.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

3.             Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.061,50 kn/671,68 EUR-a[1] u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.              Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I.              Utvrđuje se da je pravno nevaljan ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 18. studenog 2011. godine između B. S.2, (OIB: …) iz R. kao primateljice uzdržavanja i tuženika Ž. S., (OIB: …) iz R., kao davatelja uzdržavanja, te da ne proizvodi pravne učinke.

 

II.              Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pok. B. S.2, (OIB: …) iz R., sačinjavaju nekretnine obuhvaćene ugovorom iz točke I. ove presude i to čkbr. 265 O. ograda sa 3297 m2, čkbr. 281 oranica M. sa 6690 m2, čkbr. 282 kuća, dvije zgrade, dvor i oranica sa 1317 m2 i čkbr. 1950 vinograd T. potok sa 977 m2 iz zk. ul. br. 396 k. o. R., odnosno da ove nekretnine temeljem ugovora iz točke. I. ove presude nisu vlasništvo tuženika Ž. S., (OIB: …) iz R., pa se nalaže tuženiku izdati tabularnu ispravu radi uspostave z.k. stanja upisa prava vlasništva od vremena prije predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle, da se predmetne nekretnine upišu na ime i kao vlasništvo B. S.2, (OIB: …) iz R., u cijelosti, jer će u protivnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

III.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II.              Nalaže se tužitelju da tuženiku  nadoknadi parnični trošak u iznosu od 114.575,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražio je trošak sastava žalbe specificiran u žalbi.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda. Zatražio je trošak žalbenog postupka troškovnikom predanim u javnoj sjednici vijeća.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi ne proturječe stanju spisa, pa se u svemu može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Isto tako ispitujući presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

6. U prethodnom razmatranju spisa utvrđeno je da bi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsku presudu trebalo ponovno ukinuti, pa je stoga primjenom odredbe čl. 366.a st. 2. i 3. u vezi s čl. 373.b st. 3. Zakona o parničnom postupku pa je stoga određeno izvođenje dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. B. R., koji dokaz je izveden pred prvostupanjskim sudom.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tuženika i pokojne B. S.2 kao primateljice uzdržavanja, a radi nesposobnosti pokojne B. S.2 za rasuđivanje i protivnosti ugovora moralu te utvrđenje da ostavinsku imovinu pokojne B. S.2 čine nekretnine koje su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, izdavanja tabularne isprave i uknjižbe.

 

8. U žalbenom stadiju postupka sporno je da li je pokojna B. S.2 u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da li je tuženiku bilo poznato da je primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora bila krajnje teškog zdravstvenog stanja kada je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica, a što bi bilo nemoralno.

 

9. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je ugovor u smislu odredbe čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora kao i da je u vrijeme zaključenja ugovora primateljica uzdržavanja bila komunikativna osoba, pokretna, obilazila je susjede i s njima razgovarala, održavala kuću urednom i kuhala, poznavala susjede i nije se „gubila“ prije odlaska u bolnicu, da nije imala naznake na zloćudni tumor, kao i da je bila na pregledu 14. i 15. studenoga 2011. kada prema njezinom obiteljskom liječniku dr. Z. S. nije imala psihičkih poremećaja, radilo se o dezorijentiranosti, zaboravljivosti, nemogućnosti sjećanja naziva predmeta, dok je u pogledu osoba, vremena i prostora bila u redu zaključio da sve kad bi se i prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. B. R. ne bi mogla donijeti presuda o pravnoj nevaljanosti ugovora, jer je tužba podnijeta izvan roka, jer se radi o pobojnom ugovoru budući ugovor koji je zaključila osoba koja nije imala potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje ugovora nije ništav, već pobojan, a pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora da prestaje istekom roka od godine dana do saznanja za razlog pobojnosti. Kako je tužitelj na ročištu održanom 20. veljače 2012. izjavio da će osporavati pravnu valjanost ugovora, a tužba je podnesena 22. veljače 2013. to je po mišljenju prvostupanjskog suda tužitelj propustio rok za poništenje navedenog ugovora. Dalje je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da pokojna B. S.2 u trenutku pisanja ugovora tj. 18. studenoga 2011., kao ni na dan sklapanja ugovora 24. studenoga nije bila sposobna za rasuđivanje.

 

10. Kako je vještačenje sposobnosti za rasuđivanje pokojne B. S.2 provedeno obzirom na njezino zdravstveno stanje na dan potpisivanja ugovora, a ne na dan sklapanja ugovora, tj. na dan kad je izvršena ovjera ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane suca općinskog suda, to je provedeno dopunsko vještačenje po vještaku dr. B. R. Dopunskim vještačenjem je utvrđeno da se ne može isključiti da je pokojna B. S.2 bila lucidna u trenutku ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

11. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor koji sklopi osoba nesposobna za rasuđivanje pobojan.

 

12. U smislu odredbe čl. 276. st. 1. ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje ugovora. Nesposobnost za rasuđivanje ugovorne strane u trenutku sklapanja ugovora čini svaki, pa tako i predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

13. Ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo je formalni ugovor i za njegovu valjanost potrebno je da bude ovjeren od strane suca koji je ugovorne strane prethodno upozorio na pravne posljedice zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa stoga ugovor koji nije sklopljen na način predviđen u čl. 580. ZOO-a ne proizvodi pravne učinke. Stoga je predmetni ugovor sklopljen 24. studenoga 2011., jer iz sadržaja ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da su ugovor stranke pred sucem vlastoručno potpisale, a koji ugovor im je pročitan od strane suca koji ih je upozorio na pravne posljedice iz čl. 579.-589. ZOO-a.

 

14. Relevantno razdoblje za ocjenu sposobnosti primateljice uzdržavanja za rasuđivanje je dakle dan ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, tj. 24. studenog 2011. Imajući u vidu iskaz suca koji je ovjerio predmetni ugovor, iskaze saslušanih svjedoka o ponašanju iste u vremenu neposredno pred sklapanje ugovora kao i nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. B. R. ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je primateljica uzdržavanja B. S.2 bila nesposobna za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, kao što je već navedeno medicinski vještak imajući u vidu relevantnu medicinsku dokumentaciju i prirodu bolesti pokojne B. S.2 ne može isključiti da je ista u trenutku potpisivanja ugovora bila lucidna odnosno da je bila sposobna za rasuđivanje i sklapanje pravovaljanog ugovora.

 

15. Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza, posebice medicinske dokumentacije otpusnog pisma bolnice „S. M.“ utvrđuje da je tek nakon zaprimanja pokojne B. S.2 u bolnicu, a što je bilo nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, istoj dijagnosticiran ekspanzivni proces na mozgu, što tuženik nije mogao znati kao laik, kao i da zasigurno nije mogao znati da boluje od bolesti od koje se u relativno kratkom roku umire.

 

16. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tužitelj u žalbi zapravo drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od prvostupanjskog suda, odnosno osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a što nema podlogu u izvedenim dokazima.

 

17. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da tuženik, a imajući u vidu da u trenutku zaključenja ugovora nije imao saznanja o bolesti svoje majke, kao i da informacije koje je imao od liječnika obiteljske medicine budući je sa majkom bio kod istog prije zaključenja predmetnog ugovora, u trenutku zaključenja predmetnog ugovora nije kao laik mogao prognozirati trajanje života pokojne majke, primateljice uzdržavanja. Sama činjenica da je primateljica uzdržavanja završila na bolničkom liječenju i umrla dva mjeseca po zaključenju ugovora nema utjecaja na valjanost predmetnog ugovora, budući da isti u sebi ima elemente aleatornosti. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora nije znao niti mogao znati za krajnje teško zdravstveno stanje svoje majke kada je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica to ugovor nije protivan moralu niti ništetan iz navedenog razloga u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

18. Tome valja dodati i da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je predmetni ugovor zaključen na inicijativu pokojne B. S.2, a ne tuženika, pa sve utvrđene okolnosti slučaja i po mišljenju ovog suda ukazuju da tuženik nije nemoralno postupao prilikom zaključenja ugovora.

 

19. Odluka o troškovima postupka se žalbom posebno ne osporava, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

20. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

21. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

22. Tuženiku su dosuđeni kao potrebni troškovi žalbenog postupka i to troškovi zastupanja na ročištu 29. rujna 2022. (Tbr. 9/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarifa - 100 bodova), zastupanje na raspravi pred drugostupanjskim sudom 2. studenoga 2022. (Tbr. 9./6. Tarife - 100 bodova) izbivanja njegovog punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja na sjednicu vijeća 2. studenoga 2012. u sjedištu Županijskog suda u Zagrebu u trajanju od 5 sati (Tbr. 35. Tarife– 25 bodova po satu), računajući vrijednost boda iznosom od 10,00 kn po Tbr. 50. Tarife, sve uz pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife po stopi od 25% te putni troškovi na relaciji V. – Z. – V. (Tbr. 46. Tarife – 300 km, računajući 30% od cijene bezolovnog benzina od 98 oktana od 11,10 kn, za svaki prijeđeni kilometar) sve u ukupnom iznosu od 5061,50 kn.

 

23. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 2. studenoga 2022.

 

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

                                                                                                                                    Suzana Kapustić, v.r.