Poslovni broj: 9 Kžmp-33/2022-4

 

 

                                                                                         Poslovni broj: 9 Kžmp-33/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Mirjane Rigljan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. Č., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 3. u vezi sa člankom 229. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-396/2021. od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 2. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba osuđenog V. Č. odbija se kao neosnovana.

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-396/2021. od 21. travnja 2022., na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11. nad osuđenim V. Č. ima se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i 1 (jedan) dan.

 

2. Žalbu protiv rješenja pravodobno je podnio osuđeni V. Č. po braniteljici L. Č., odvjetnici iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se „…utvrdi nastup zastare izvršenja kazne“ ili da se „…pobijano rješenje preinači na način da se ne opozove izvršenje rada za opće dobro“.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Osuđenik tvrdi da je u smislu članka 83. stavka 1. alineja 6. KZ/11., nastupila zastara izvršenja predmetne kazne, jer je proteklo šest godina od pravomoćnosti presude. Nastavno u žalbi nastoji dovesti u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da nije svojom krivnjom izvršio rad za opće dobro na slobodi, ukazujući da ga „probacijska službenica nije uputila na izvršenje rada za opće dobro na slobodi, sukladno njegovom tada utvrđenom prebivalištu, koje je bilo na području G. Z.“. Na izneseni način, osuđenik smatra da do neizvršavanja rada za opće dobro nije došlo njegovom krivnjom.

 

7. Nasuprot tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je zakonito i pravilno zaključio da osuđenik svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro, a nije osnovan ni  prigovor zastare izvršenja rada za opće dobro na slobodi, odnosno kazne zatvora istaknute u žalbi.

 

8. Osuđenik je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kmp-64/2014. od 5. listopada 2015. (pravomoćna 20. veljače 2020.), proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 3. u vezi sa člankom 229. stavka 1. točke 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine), koja je na temelju članka 55. stavka 1. i 3. u vezi članka 64. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro, na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada, uz upozorenje da će se odrediti izvršenje kazne u cijelosti ili ne izvršenom dijelu, ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro.  

 

9. Naime, odredbom članka 83. stavka 1. alineje 6. KZ/11. određeno je da se izrečena kazna zatvora zbog zastare ne može se izvršavati  kad od pravomoćne presude protekne 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine. Stoga, zastara izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen V. Č.,  nastupit će tek 20. veljače 2026., računajući od pravomoćnosti presude (kojom mu je izrečena predmetna kazna), uslijed čega nema ni govora o tome da je u konkretnom slučaju nastupila zastara izvršenja kazne zatvora, koja je zamijenjena radom za opće dobro.

 

10. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11., nakon što je utvrdio da osuđenik (isključivo) svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro, po navedenoj (pravomoćnoj i izvršnoj) presudi, zamijenio izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i 1 (jedan) dan, a što jasno proizlazi iz izvješća S. za probaciju, P.ured G. od 27. rujna 2021. 

  

11.  U odnosu na izvršavanje rada za opće dobro iz navedenog izvješća i podataka P. ureda jasno proizlazi da je osuđenik upozoren s pravima, obvezama i načinom izvršenja sankcije izrečene spomenute presude, kada je potpisao izjavu o pristanku na izvršavanje izrečenog mu rada za opće dobro, kao i to da je u to vrijeme rješenjem bio raspoređen na izvršavanje sankcije u H.-G. društvo C. križa O., u kojem je odradio 77 sati, za koje vrijeme od samih početaka pokazivao neodgovoran odnos prema izvršavanju određenog rada, ne poštujući dogovore i termine dolaska, dok je 25. srpnja 2019. fizički napao volontera C. križa, gluhonijemu osobu, na koji način je počinio prekršaj protiv javnog reda i mira. Nakon toga, uslijedila je promjena pravne osobe (29. studenog 2019.) rješenjem probacijskog ureda G., upućen na izvršavanje rada za opće dobro u C. za beskućnike, K., na što je upozoren da mora započeti s izvršenjem sankcije, nakon čega nije došao u pravnu osobu na izvršenje rada za opće dobro, a o razlozima ne dolaska nije obavijestio probacijsku službu ili pravnu osobu.

 

12. Na sjednici izvanraspravnog vijeća, održane 9. prosinca 2020., odlučeno je da se osuđeniku da još jedna prilika da izvrši preostali, a ne izvršeni rad za opće dobro. Rješenjem od 9. ožujka 2021. došlo je do ponovnog upućivanja na rad u društvo H. šume d.o.o. u kojem je odradio ukupno 160 sati rada za opće dobo. Zadnji put na izvršavanje rada za opće dobro, pristupio je 7. srpnja 2021., nakon čega je  P. služba 14. rujna 2021. zaprimila obavijest pravne osobe da se osuđenik više ne javlja, niti dolazi na izvršavanje rada za opće dobro.

 

13. Pored navedenih činjenica, koje ni osuđenik ne osporava žalbom, kod donošenja pobijanog rješenja osnovano je prvostupanjski sud imao u vidu da je pozvao osuđenika kako bi se mogao očitovati o navodima probacijskog ureda i svom odnosu prema sankciji koju je (u preostalom djelu) trebao izvršiti, iako je uredno pozvan, nije se odazvao. Sve navedene okolnosti, neuredno i neredovito izvršavanje rada za opće dobro, a potom i potpuna neaktivnost unatoč njegovom pristanku na rad u novo određenim pravnim osobama i po ocjeni ovog suda nedvojbeno ukazuje da svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro (koje nije izvršio u cijelosti jer ima još izvršiti 483 sata rada za opće dobro), čime su ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 7. KZ/11.

 

14. Stoga, žalbeni navodi osuđenika u sklopu svih iznesenih činjenica ne dovode u sumnju ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da je do neizvršavanja rada za opće dobro došlo isključivo krivnjom osuđenika.

 

15. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci rješenja.

 

            

U Zagrebu, 2. studenog 2022.

 

 

    Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                   Jasna Smiljanić, v.r.

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Dubravka Puhovski