1

Poslovni broj: 22 P-96/2022-6

                           

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 22 P-96/2022-6

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac u parničnom predmetu tužitelja N. D., OIB: … iz P., zastupanog po punomoćniku V. G., odvjetniku iz P. protiv tuženika H. T. d.d., OIB: … iz Z., zastupanog po odvjetnici D. H. Ž. iz O. društva H. i p. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. listopada 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika J. R., odvjetnika iz Z. odvjetničkog ureda R. i B. iz P., dana 31. listopada 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I                Tužitelj N. D., OIB: … iz P., odbija se u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Ovrha Općinskog suda broj Ovr-77/2022 od dana 22. veljače 2022. proglašava se nedopuštenom."

 

              II               Nalaže se tužitelju N. D., OIB: … iz P., da tuženiku H. T. d.d., OIB: … iz Z., na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 625,00 kn/ 82,95 eura[1] (šestodvadestpet kuna / osamdesetdva eura i devedesetpet centa), u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovr-77/2022 te se navodi kako je rješenjem suda broj Ovr-77/2022 od 22. ožujka 2022. tužitelj upućen u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U ranijem ovršnom postupku, koji se kod suda vodio pod brojem Ovr-412/04 i koji je prethodio postupku broj Ovr-77/2022, prema mišljenju tužitelja, zakonski uvjeti za obustavu ovrhe na pokretninama i plaći su stvarno nastupili još 2004. godine pa stoga tužitelj smatra da sud pogrešno (nakon gotovo dva desetljeća) tek sada obustavlja ovrhu na pokretninama i plaći, iako je to trebalo učiniti prije dva desetljeća kada su za to bili ispunjeni uvjeti. Tužitelj ističe činjenicu da je nakon neuspjele ovrhe na pokretninama i plaći tužitelja, sud trebao odmah od tuženika, a tamo ovrhovoditelja, zatražiti da u zakonski određenom roku od 2 mjeseca podnese prijedlog za promjenu sredstva ovrhe s uputom da će u protivnom ovrhu obustaviti. Također nije jasno što se s navedenim predmetom broj Ovr-412/04 događalo gotovo dva desetljeća te pretpostavlja da je isti bio arhiviran. U slučaju da je ovrha bila dostavljena FINI sud bi imao saznanja da ovrhu nije moguće provesti na pokretninama i plaći tužitelja budući da bi FINA takvu osnovu vratila uz napomenu da je osnova neprovediva. Temeljem ovakvih navoda i smatrajući da je svakako zastupila zastara tražbine tuženika, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom.

 

2. U odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2022. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da je nesporno da je Općinski u sud Požegi 12. veljače 2004. na temelju ovršnoga prijedloga tuženika donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-412/04, a kojim je bila određena ovrha na plaći/mirovini i pokretninama tužitelja, međutim nastavno na prigovor zastare tužitelja, tuženik ističe da je isti u cijelosti neosnovan te da je podnošenjem prvotnog ovršnog prijedloga 15. siječnja 2004. prekinut tijek zastare sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“  broj 35/05,  41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom. Tuženik nadalje napominje kako uzimajući  u obzirom da se predmetni postupak još vodi, odnosno da isti nije pravomoćno okončan, zastara nije niti počela ponovno teći te u prilog tome dostavlja sudsku praksu. Zaključno, tuženik ističe da je u ovršnom postupku kao ovrhovoditelj postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te je činjenica da se unatoč svim poduzetim radnjama još uvijek nije naplatio. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-412/04, a koji je kasnije dobio broj Ovr-77/2022.

 

4. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

5. Sporno je između stranaka da li je ovrha u ovosudskom predmetu Ovr-77/2022 dopuštena. Na sporne okolnosti sud je proveo dokaze predložene po parničnim strankama.

 

6. Rješenjem Općinskog suda u Požegi od 12. veljače 2004., a koje je postalo pravomoćno 11. ožujka 2004. određena je ovrha na plaći/mirovini  i pokretninama ovršenika radi namirenja tražbine u iznosu od 1.568,27 kn. Tijekom postupka održano je 25. svibnja 2004. uredovanje radi popisa pokretnina ovršenika kojom prilikom je utvrđeno da ovršenik nema imovine koja bi mogla biti predmet ovrhe te je ovrhovoditelj predložio sudu da naloži ovršeniku podnijeti prokazni popis imovine iz kojeg također proizlazi da isti ne posjeduje imovinu pogodnu za pljenidbu. Nakon toga ovrhovoditelj 3. listopada 2005. sudu podnosi prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na plaći koju isti ostvaruje kod poslodavca S. t. d.o.o. koji prijedlog sud usvaja rješenjem od 17. studenog 2005. Podneskom od 21. studenog 2011. ovrhovoditelj predlaže sudu nastaviti s ovršnim postupkom sukladno odredbi članka 177. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 125/11, 150/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16  - Odluka Ustavnog suda RH, 73/17 i 131/20 – dalje OZ-a) na način da pozove ovršenikovog dužnika S. t. d.o.o. da se izjasni o razlozima nepostupanja po pravomoćnom rješenju o ovrsi. Nakon toga tuženik podnosi prijedlog za promjenu sredstva ovrhe 10. veljače 2022. koji prijedlog Općinski sud u Požegi usvaja i izdaje rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-77/2022-2 od 25. veljače 2022. Protiv ovoga rješenja tuženik pravovremeno ulaže žalbu 11. ožujka 2022. zbog povrede odredbi članka 50. stavka 1. točke 3. i 11. OZ-a. Rješenjem Ovr-77/2022-5 od 22. ožujka 2022. upućen je ovršenik pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a, a u pogledu preostalih žalbenih razloga spis je upućen na odlučivanje višem sudu. Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj 3 Gž Ovr-131/2022-2 od 13. svibnja 2022. potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi broj Ovr-77/2022-2 od 25. veljače 2022. na način da potvrđuje točku I izreke rješenja kojim se obustavlja ovrha na pokretninama i plaći ovršenika te istodobno preinačava točke II, III i IV izreke rješenja  i odlučuje da se odbacuje prijedlog ovrhovoditelja od 8. veljače 2022. za promjenu predmeta i sredstva ovrhe kao nepravovremen pozivajući se na činjenicu da je ovrhovoditelj šest godina nakon donošenja rješenja o ovrsi na plaći bio upoznat s činjenicom da se ovrha ne može provesti budući da je predložio da se pozove ovršenikov dužnik izjasniti se o razlozima nepostupanja, pa je prihvaćanjem prijedloga za promjenu postupljeno suprotno odredbi članka 5. stavak 3. OZ-a.

 

7. Slijedom navedenog, više ne postoji osnov na koji se poziva tužitelj zbog kojeg bi ovrha u predmetu poslovnog broja Ovr-77/2022 bila nedopuštena. Naime, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-77/2022-2 od 25. veljače 2022. ukinuto je od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici rješenjem od 13. svibnja 2022. kojim se odlučivalo o drugim žalbenim razlozima iz članka 46. stavak 1. točka 3. OZ-a pa je stoga postalo nepotrebno odlučivati o prigovoru zastare iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a u rješenju o ovrsi koje više ne egzistira (o tome Županijski sud u Varaždinu, Gž Ovr-553/2019-2 od 26. ožujka 2019.).

 

8. Slijedom svega naprijed navedenog sud je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

 

9. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. stavak 2. u vezi s odredbom člankom 155. ZPP-a.

9.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 118/18 i 37/22 -dalje: Tarifa) tuženiku su kao potrebni priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 10. listopada 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), PDV u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 42 Tarife), dakle ukupno 625,00 kn.

9.2. O zakonskim zateznim kamatama na troškove sud nije odlučivao budući da isti nisu traženi niti specificirani.

 

10. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Požegi 31. listopada 2022.

 

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

 

 

DNA:

1. V. G., odvjetnik iz P.

2. OD H. i p. iz Z. (odvjetnica D. H. Ž.)