1

Poslovni broj: UsI-1468/2021-10

 

 

 

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-1468/2021-10

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. G. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata, 31. listopada 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/21-03/3, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 22. ožujka 2021. i nalaganje tuženiku da u roku 15 dana donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja kojim mu priznaje status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata u razdoblju od travnja 1991. godine do travnja 1994. godine.

             

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-563-01/21-03/3, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 22. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: 563-01/19-03/3, URBROJ: 511-01-149-20-1032 od 31. siječnja 2020., kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, kao pripadnika pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, u vremenu od travnja 1991. godine do travnja 1994. godine.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da je u upravnom postupku nepravilno izveden zaključak iz prezentiranog činjeničnog stanja u pogledu njegovog sudjelovanja kao hrvatskog branitelja - dragovoljca u Domovinskom ratu. Ističe kako se nakon podnošenja predmetnog zahtjeva odazvao pozivu VII. Policijske postaje Zagreb 17. rujna 2019. te iznio kronologiju događaja i doprinio odgovarajuće dokaze. Pri tome je naveo imena osoba koje je susretao, opisao dio kontakata koje je ostvario. Opisuje da je kao tajnik Zagrebačkog sportskog saveza sudjelovao u prvim aktivnostima formiranja postrojbi i bio uključen u Zapovjedništvo teritorijalne obrane, za što je dobio odgovarajuću iskaznicu (kopirana tijekom službenog razgovora). U kolovozu 1991. bio je uključen u rezervni sastav Ministarstva unutarnjih poslova, za što je dobio odgovarajuću iskaznicu, a koncem 1991. godine je bio uključen u Službu, za što je dobio iskaznicu (broj …) sa slikom. Smatra nevjerojatnim da tuženik „nema podataka o njegovoj pripadnosti ili angažiranju u postrojbama pričuvnog sastava policije MUP sjedište”, a tužitelj mu je dao podatak o izdavanju iskaznice pričuvnog sastava MUP-a RH, nakon toga i iskaznice SZUP-a br. … Nevjerodostojno je i da tuženik nema podatke o materijalima koje je tužitelj osobno dostavio - dokumentima, VHS i audio zapisima obavještajnog karaktera iz vremena Domovinskog rata, koji na koncu predstavljaju arhivsku građu, posebno i o usmeno prenesenim obavijestima o kojima se morala sačiniti službena bilješka. Ističe da je u vremenu od travnja 1991. do travnja 1994. pribavio niz operativnih informacija s terena, posebno s područja Banja Luke, Zadra, Gospića, Šibenika, Karlovca, izvještaja, tonskih i video zapisa, koje je izravno predavao pomoćniku ministra unutarnjih poslova za SZUP-a J. V. Tužitelj tvrdi da je zadužio uniformu MUP-a i formacijsko oružje, isplaćivani su mu troškovi goriva, za što je potpisao financijske dokumente. Ističe kako tuženik u potpunosti ignorira vrijednost i značaj obavještajnih podataka u planiranju i pripremi oružanih aktivnosti, već sve svodi na „izravni oružani otpor agresoru”. Budući da tuženik u žalbenom postupku nije uvažio valjane argumente i dokaze tužitelja, nije prikupio informacije ili stupio u kontakt s osobama koje je tužitelj naveo u razgovoru s policijskim službenikom VII. PP (pomoćnik ministra za SZUP J. V., ministar I. J., general D. G., šef kabineta ministra obrane L. B., I. T., brigadir J. K., brigadir Ž. O. i drugi) i na taj način propustio provesti upravni postupak utemeljen na zakonu, tužitelj predlaže sudu da poništi osporeno rješenje i naloži tuženiku da u roku 15 dana donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja kojim mu priznaje status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata u periodu od travnja 1991. godine do travnja 1994. godine.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da je prije donošenja rješenja izvršen uvid u sve raspoložive evidencije koje sadrže podatke važne za donošenje pravilne odluke i u spise predmeta te je utvrđeno pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Tako je utvrđeno da tužitelj u spornom razdoblju nije obavljao poslove u vezi s izravnim oružanim otporom agresoru niti je djelovao u vezi s otporom, kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Napominje da je iz zapisnika koji je sastavljen u Policijskoj upravi zagrebačkoj, VII. Policijskoj postaji 17. rujna 2019. vidljivo da je tužitelju sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku  omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari. Tuženik ukazuje da je iz pismena Uprave policije, Službe za javni red od 13. lipnja 2019. vidljivo da u evidencijama bivšeg Odjela pričuve nema podataka o pripadnosti ili angažiranju tužitelja u postrojbama pričuvnog sastava MUP-a u sjedištu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6.              Na raspravi tužitelj navodi da je 1985. godine prilikom organizacije Univerzijade upoznao generale S. i Č., a kako je bio tajnik sportskog saveza, imao je ozbiljne kontakte posvuda. Bio je oslobođen JNA zbog visokog tlaka. Kad je počela agresija na Republiku Hrvatsku uključio se u Štab teritorijalne obrane, 1991. je stupio u rezervni sastav MUP-a i nakon toga u Službu za zaštitu ustavnog poretka. Kontaktirao je s pomoćnikom ministra o čemu mora postojati dokumentacija. Kada je objavljen Registar hrvatskih branitelja bio je jako iznenađen što ga u registru nema. Podnio je zahtjev za status branitelja, ali nakon proteka prekluzivnog roka. Kada je omogućeno ponovno podnošenje zahtjeva, podnio je predmetni zahtjev te je dobio poziv na razgovor u Policijsku postaju u Nehajskoj. Tamo je razgovarao sa službenikom koji je bio korektan, ali nedovoljno informiran o predmetu postupka. Opisuje da je preko sportskih veza stupio u kontakt s kapetanom prve klase B. iz Banjalučkog korpusa koji je bio hrvat te je išao nekoliko puta u Banja Luku i dobio korisne informacije, koje je prenio šefu kabineta L. B. gospodinu T. Direktno je s ministrom dogovarao odlaske u Gospić, Zadar, Novu Gradišku te je donosio natrag informacije, pa čak i tonske zapise. Od tajnice ministra dobio je troškove za putovanja, imao je uniformu i oružje te opremu za snimanje. Ozlojeđen je što ga nema u nikakvim evidencijama i što nema status branitelja, jer je prikupio ključne obavještajne informacije, a smatra kako branitelji nisu samo oni koji su s oružjem bili u rovovima. Primjerice, gospodinu Vukasu je donio informacije iz milicijske stanice u Petrinji koja je bila pod okupacijom, 1991. godine je bio kod šefa milicije u Beogradu M. N. Ističe da je prvostupanjsko tijelo propustilo kontaktirati sve ljude koje je naveo u svojoj izjavi i kojima je prenosio obavještajne informacije. Dodaje kako je u Gospiću za vrijeme generala S. i N. uspostavio kontakt sa šefom obrane Gospića da se neutralizira situacija koja je već bila kritična. Ističe da je od ministra J. na poklon dobio pištolj, što bi trebalo nešto značiti, jer se oružje nije samo tako dijelilo.

7.              U izjavi danoj na zapisnik broj: 511-19-33/1-4-78/2019. IJ  od 17. rujna 2019. tužitelj je naveo da se njegov zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja odnosi isključivo kao pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova. Na postavljeno pitanje od koje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova je bio angažiran tijekom Domovinskog rata izjavio je da je u prijašnjoj državi za vrijeme JNA nakon liječničkog pregleda trajno oslobođen služenja vojnog roka. Početkom devedesetih dok je bio zaposlen kao tajnik Zagrebačkog športskog saveza i kao glavni tajnik Hrvatskog karate saveza, tijekom 4., 5. i 6. mjeseca 1991. godine bio je angažiran za prikupljanje operativnih informacija kao direktna veza između generala Č., koji je bio na dužnosti u tadašnjem Sekretarijatu za obranu u Gradskom poglavarstvu te generala D. G. i između g. B., kapetana l. klase Banjalučkog korpusa, koje su informacije prenošene g. T., šefu kabineta ministra L. B. Tijekom 9. mjeseca 1991. godine bio je angažiran na istim poslovima kao veza između kapetana S. u Petrinjskom korpusu i Grada Zagreba. Svi ti poslovi obavljani su u dogovoru s g. I. J., koji je tada postao zamjenik ministra, a kasnije i ministar unutarnjih poslova, koji bi to mogao i potvrditi, a kojeg osobno poznaje i od ranije. Direktno nadređeni mu je bio g. J. V., koji je bio pomoćnik ministru J. U navedenim poslovima pomagao mu je i V. D., koji je kasnije otišao na poslove u Gradskom poglavarstvu i J. K., koji je kasnije radio u Glavnom stožeru veza u gradu Zagrebu. U navedenom periodu u vojarni na Črnomercu u Zagrebu dobio je iskaznicu Zapovjedništva teritorijalne obrane grada Zagreba te u sjedištu od MUP-a RH iskaznicu rezervnog sastava MUP-a koja je kasnije zamijenjena iskaznicom SZUP-a sa slikom, koju više ne posjeduje, s obzirom da je istu nakon razduženja 15. travnja 1994. morao vratiti u MUP. Nadalje navodi kako nikada nije bio u borbenom sastavu i da je uglavnom radio u civilnoj odjeći zbog prirode posla, radi prikupljanja operativnih informacija, a da je 1991. godine od ministra J., uz posvetu, na poklon dobio vatreno oružje, pištolj Češka Zbrojovka, koje je potom 1992. godine registrirao. Na postavljeno pitanje da li se za vrijeme posjedovanja iskaznice pričuvnog sastava MUP-a vodio u evidenciji VII Policijske postaje Zagreb, isti je naveo kako se nikada nije vodio ni u jednoj evidenciji policijskih postaja u Zagrebu.

7.1.              Tužitelj je predao u spis potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od SZUP-a MUP br. 5814 od 15. travnja 1994. povodom oduzimanja službene iskaznice pričuvnog djelatnika Službe za zaštitu ustavnog poretka ser. br. …, reg. broj: …, na ime Ž. G., zatim iskaznicu Zapovjedništva TO Grada Zagreba i vizit kartu g. M. L., tadašnjeg pom. načelnika PU zagrebačke, koji mu je dao preporuku za razgovor kod tadašnjeg šefa kabineta g. T. te jednu fotografiju na kojoj se on nalazi u vojnoj uniformi u sredini s dvojicom kolega.

8.              Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je utvrđeno da u službenim evidencijama nema podataka da je tužitelj u vremenu od travnja 1991. do travnja 1994. obavljao poslove u vezi s izravnim oružanim otporom agresoru ili da je djelovao u vezi s tim otporom, kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Iz pismena Uprave policije, Službe za javni red od 13. lipnja 2019. vidljivo je da u evidencijama bivšeg Odjela pričuve nema podataka o pripadnosti ili angažiranju tužitelja u postrojbama pričuvnog sastava policije MUP sjedište. Tuženik zaključuje kako je iz izjave tužitelja od 17. rujna 2019. vidljivo da u spornom periodu nije obavljao poslove u vezi s izravnim oružanim otporom agresoru niti je djelovao u vezi tog otpora kao pripadnik postrojbi pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

9.              Prema članka 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

              a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9.1.              Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9.2.              Sukladno članku 5. istoga Zakona dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. (stavak 1.).

Dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora:

a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili

b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. (stavak 2.).

10.              Imajući u vidu da je prema citiranim odredbama Zakona za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i sudjelovanja u oružanom otporu agresoru i djelovanja u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), sud na temelju stanja spisa nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, prikupljanje obavještajnih i operativnih informacija, iako je bilo od iznimne važnosti za obranu suvereniteta Republike Hrvatske, ne može se podvesti pod definiciju iz članka 3. stavka 2. Zakona, koja zahtijeva sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište). Kako je nesporno da tužitelj nije kao pripadnik postrojbe Oružanih snaga sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru odnosno nije bio pripadnik borbenog sektora, prema citiranim odredbama ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata. To ne znači da tužitelj nije dao doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali ne na način propisan člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. Zakona, odnosno da je bio angažiran kao pripadnik borbenog sektora, jer se aktivnosti koje tužitelj navodi ne mogu smatrati borbenim djelovanjem sukladno citiranoj odredbi.

11.              Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Zagrebu 31. listopada 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.