Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz Z., G. 12, OIB:
………., zastupanog po pun. N. M., odvj. u Splitu, protiv tuženika
K. bolnički centar Split, OIB:………. 21000 Split, S. 1, zastupanog
po zakonskom zastupniku ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M., dr.med., a on
po pun. B. D., dipl.iur, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene
dana 26. rujna 2022. nazočnosti pun. tužitelja N. M., odvj. u Splitu i pun.
tuženika B. D., dipl. iur., objavljene dana 31. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici
bruto iznos u visini od 20.491,12 kn/2.719,64 € na ime razlike plaće u razdoblju od 1.
siječnja 2016. godine do 31.siječnja 2017. godine s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koja teče na bruto iznos od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na
iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima
plaće, specificirano kako slijedi:
- na iznos od 2048,99 kn od 16.veljače.2016.,do isplate
- na iznos od 1963,41 kn od 16. ožujka 2016.g., do isplate, - na iznos od 1739,02 kn od 16. travnja 2016.g., do isplate, - na iznos od 1920,70 kn od 16. svibnja 2016.g., do isplate,
- na iznos od 1448,88 kn od 15. lipnja 2016.g., do isplate,
- na iznos od 1535,77 kn od 15. srpnja 2016.g., do isplate,
- na iznos od 1354,59 kn od 16. kolovoza 2016.g., do isplate, - na iznos od 1506,67 kn od 16. rujna 2016.g., do isplate,
- na iznos od 1538,97 kn od 16. listopada 2016.g., do isplate, - na iznos od 1538,35 kn od 16. studenog 2016.g., do isplate, - na iznos od 1435,99 kn od 16. prosinca 2016.g., do isplate,
- na iznos od 1479,89 kn od 16. siječnja 2017.g., do isplate, - na iznos od 979,89 kn od 16. veljače 2017.g., do isplate.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka
u iznosu od 8.125,00 kn/1.080,93 € s zakonskom zateznom kamatom koja na taj trošak
teče od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna
poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 08.12.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od
siječnja 2016. do srpnja 2017. bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u
smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09).
Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata
javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim
Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i
to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada Republike
Hrvatske i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od
5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno
čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je
daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s
prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da su dana 26. listopada
2011. su također između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljeni
i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u
obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu
predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a
sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona
o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također
ističe kako su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012.
usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u
vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da
osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec
u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje
stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve
slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015.
Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za
drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom
tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom
DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za
2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je
potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da
aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015.
ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu
objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tužitelj je prethodno podnio tužbu kojom je
predložio da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi platne liste
tužitelja za utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan
isplatiti tužitelju iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom
financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće,
zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini
mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na
iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da tužitelju isplati parnični
trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u
roku od 15 dana.
1.1. Podneskom od 08.10.2021. tužitelj navodi da proširuje tužbeni zahtjev na razdoblje do 10.11.2017.
2. Na pripremnom ročištu održanom 17.11.2021. tuženik je naveo da ne
osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva u smislu da tužiteljici pripada pravo na
uvećanje osnovice od siječnja 2016. do siječnja 2017., a za razdoblje nakon toga da
osporava osnov tužbenog zahtjeva. Tuženik je predložio, a radi ekonomičnosti
postupka, na okolnost visine tužbenog zahtjeva dostaviti vlastiti obračun potraživanja
u utuženom razdoblju.
3. Podneskom zaprimljenim 03.06.2022. tužitelj je dostavio u spis uređeni
tužbeni zahtjev u skladu s podacima koje mu je dostavio tuženik pa je zatražena isplata
razlike manje isplaćene bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa
siječnjem 2017. u ukupnom bruto iznosu od 20.491,12 kuna sa pripadajućom
zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, navodeći da je
tužbeni zahtjev preciziran u skladu s izračunom dostavljenim od strane tuženika.
3.1. Tuženik je podneskom od 29.06.202. iskazao da se protivi djelomičnom
povlačenju tužbe koje je tužitelj izvršio podneskom od 03.06.2022. Obzirom da se radi
o djelomičnom povlačenju tužbe, da isto treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja
troška postupka.
3.2. Sud je stava da se u konkretnom slučaju radi o tužbi iz čl. 186b ZPP-a pa
postavljanje određenog tužbenog zahtjeva po svakom mjesecu za razdoblje od
siječnja 2016. do zaključno sa rujnom 2016., a što je po prvi put u podnesku od
06.07.2022. i to nakon što je tuženik dostavio zatražene podatke, u smislu odredbe čl.
186b st.4. ZPP-a ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Naime, u trenutku
proširenja tužbenog zahtjeva iz podneska od 08.10.2021., tužitelj nije raspolagao
platnim podacima za uređenje proširenog dijela tužbenog zahtjeva. Tužitelj je konačno
precizirao tužbeni zahtjev za utuženo razdoblje podneskom od 03.06.2022., po
zaprimanju relevantnih podataka od strane tuženika. Dakle, ne može se smatrati da je
tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva, jer tijekom postupka nije precizirao tužbeni
zahtjev za prošireno razdoblje nakon siječnja 2017.
4. Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7.
prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. Studenog
2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za
statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost
DZS-a od 27. studenog .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće
tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenje za
javnost od 20. listopada 2016., a koje odluke su javno dostupne na internetu te je
pregledana spisu druga priložena dokumentacija.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće
temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do
zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom iznosu od 20.491,12 kn.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen
kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno
da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn
te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.
8. Među strankama nije sporna ni valjanost ni pravna snaga te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u
javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i
isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici
od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.
9. Naime, iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni
ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o
radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka
na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.,
dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od stavka 1. istog
članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene
pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.
10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi: - da su Vlada
RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih
u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,
Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni
sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u
kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama,
a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1.
siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6%
u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, - da
su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju
osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III.
utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim
službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno
dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili
način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-
om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću
u Republici Hrvatskoj, - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada
2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,
s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno
dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa
ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja
opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5
godina, - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće
za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je
iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila
sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011.
11. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom
čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne
novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje
Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama
Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim
službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na
temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja
2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog
ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio
sadržaja TKU-a.
11.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.
te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim
tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje:
TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove
izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“
12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano
potražuje isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 18.934,48 kn.
12.1. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje
IDD Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi
da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše,
Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju
samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao
jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je
razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.
12.2. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma
bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno
trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca
sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma,
treba naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da
se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.
12.3. Budući su nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima
je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje
aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca
2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim
službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja
je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za
mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.
13. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn pa
je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u
ukupnom iznosu od 20.491,12 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće čiji iznosi među
strankama nisu sporni pa je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.
13.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine"
br. 57/22) i Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro =
7,53450 kuna.
14. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s
odredbom članka 29. ZOO-a i odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a, osim u dijelu koji se odnosi
na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u
bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak.
4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika
porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.
15. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, 37/22). Tužitelju je određen trošak zastupanja po punomoćniku u
granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav
podnesaka od 19.01.2021. i 3.6.2021. po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima
održanim 17.11.2021., 03.02.2022. i 22.09.2022. po 1.000,00 kn, za pristup na objavno
ročište 500,00 kn, koji iznos je trebalo uvećati za iznos od 1.625,00 kn na ime
pripadajućem PDV-a, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom
iznosu od 8.125,00 kn/1.080,93 €. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne
kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove
odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. 16. Sukladno navedenom,
odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 31. listopada 2022.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u
postupku.
DNA: -pun. tužitelja
-tuženiku
-u spis