1

Poslovni broj: 24 Pr-18/2019-37

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-18/2019-37

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz S. P. S., OIB:…, zastupan po odvjetnicima iz O. d. V.&p. j.t.d. iz Z.,  protiv tuženika Z. z. h. m. B.-p. ž., S. B., OIB:…, zastupan po punomoćnici J. A. P., mag. iur. radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 24. listopada 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, I.-F. G., odvjetnika iz Z. i punomoćnice tuženika J. A. P., mag. iur., a u nenazočnosti tužitelja, 31. listopada 2022

.

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženiku Z. z. h. m. B.-p. ž., S. B., OIB:…, da tužitelju Ž. B. iz S. P. S., OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 3.593,43 kuna (slovima: tri tisuće petsto devedeset tri kune i četrdeset tri lipe) / 476,93 eura[1] (slovima: četiristo sedamdeset šest eura i devedeset tri centa) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

- za prosinac 2013. godine, na iznos od 21,46 EUR/161,66 kuna od 16.01.2014.,

- za svibanj 2014. godine, na iznos od 34,21 EUR/257,72 kuna od 16.06.2014.,

- za kolovoz 2014. godine, na iznos od 29,60 EUR/223,03 kuna od 16.09.2014.,

- za rujan 2014. godine, na iznos od 13,99 EUR/105,44 kuna od 16.10.2014.,

- za studeni 2014. godine, na iznos od 8,72 EUR/65,69 kuna od 16.12.2014.,

- za prosinac 2014. godine, na iznos od 21,00 EUR/158,25 kuna od 16.01.2015.,

- za siječanj 2015. godine, na iznos od 4,27 EUR/32,16 kuna od 16.02.2015.,

- za veljaču 2015. godine, na iznos od 1,98 EUR/14,94 kuna od 16.03.2015.,

- za travanj 2015. godine, na iznos od 0,83 EUR/6,23 kuna od 16.05.2015.,

- za svibanj 2015. godine, na iznos od 7,16 EUR/53,91 kuna od 16.06.2015.,

- za lipanj 2015. godine, na iznos od 44,68 EUR/336,62 kuna od 16.07.2015.,

- za kolovoz 2015. godine, na iznos od 22,51 EUR/169,59 kuna od 16.09.2015.,

- za rujan 2015. godine, na iznos od 5,12 EUR/38,59 kuna od 16.10.2015.,

- za listopad 2015. godine, na iznos od 16,33 EUR/123,05 kuna od 16.11.2015.,

- za siječanj 2016. godine, na iznos od 12,93 EUR/97,45 kuna od 16.02.2016.,

- za ožujak 2016. godine, na iznos od 1,50 EUR/11,29 kuna od 16.04.2016.,

- za travanj 2016. godine, na iznos od 0,20 EUR/1,54 kuna od 16.05.2016.,

- za svibanj 2016. godine, na iznos od 51,44 EUR/387,58 kuna od 16.06.2016.,

- za kolovoz 2016. godine, na iznos od 23,62 EUR/177,95 kuna od 16.09.2016.,

- za rujan 2016. godine, na iznos 36,01 EUR/271,31 kuna od 16.10.2016.,

- za studeni 2016. godine, na iznos od 1,03 EUR/7,75 kuna od 16.12.2016.,

- za siječanj 2017. godine, na iznos od 59,36 EUR/447,23 kuna od 16.02.2017.,

- za ožujak 2017. godine, na iznos od 4,10 EUR/30,86 kuna od 16.04.2017.,

- za travanj 2017. godine, na iznos od 1,16 EUR/8,74 kuna od 16.05.2017.,

- za svibanj 2017. godine, na iznos od 1,01 EUR/7,60 kuna od 16.06.2017.,

- za srpanj 2017. godine, na iznos od 19,87 EUR/149,74 kuna od 16.08.2017.,

- za veljaču 2018. godine, na iznos od 2,81 EUR/21,17 kuna od 16.03.2018.,

- za ožujak 2018. godine, na iznos od 13,21 EUR/99,55 kuna od 16.04.2018.,

- za travanj 2018. godine, na iznos od 2,54 EUR/19,16 kuna od 16.05.2018.,

- za svibanj 2018. godine, na iznos od 1,05 EUR/7,93 kuna od 16.06.2018.,

- za srpanj 2018. godine, na iznos od 1,10 EUR/8,29 kuna od 16.08.2018.,

- za kolovoz 2018. godine, na iznos od 1,05 EUR/7,93 kuna od 16.09.2018.,

- za rujan 2018. godine, na iznos od 11,08 EUR/83,48 kuna od 16.10.2018.,

 

do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem  polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana. 

 

              II Nalaže se tuženiku  Z. z. h. m. B.-p. ž., S. B., OIB:…, naknaditi tužitelju Ž. B. iz S. P. S., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu od 7.501,25 kn (slovima: sedam tisuća petsto jedna kuna i dvadeset pet lipa) / 995,59 eura[2] (slovima: devetsto devedeset pet eura i pedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (31. listopada 2022.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika Z. z. h. m. B.-p. ž., S. B.,  radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, a radni odnos mu je reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11, 88/13 i 143/14, dalje: KU Zdravstva) i temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 24/17, dalje: Temeljni KU). Rad tužitelja organiziran je u raznim oblicima rada  (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Plaću tužitelja regulira čl. 47. KU zdravstva i čl. 51. Temeljnog KU, a odredbe KU zdravstva u čl. 51., 57. i 59. , a Temeljni KU u čl. 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat  od  osnovne vrijednosti toga sata. Tužitelj je od  1. prosinca 2013. do dan podnošenja tužbe kao medicinski tehničar ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom  čl. 86. ranijeg ZR-a("Narodne novine"  broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), te odredbom čl. 94. sadašnjeg ZR-a ("Narodne novine" broj 91/14 i 127/17).

 

3. U tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65. KU zdravstva ("Narodne novine" broj 88/13), koji je bio na snazi od 1.  lipnja 2013. do 30. studenog 2013. propisano je : "razliku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste." Odredbom  čl.  57. KU zdravstva ("Narodne novine" broj 143/13- u primjeni od 1. prosinca 2013.), propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta druge vrste".

U navedenom spornom razdoblju tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati.

 

4. U vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 1. listopada 2015.), tužitelj je ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a. Dodatka I KU ("Narodne novine" broj 96/15), propisano je "iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostalih ljudi i ostalih zdravstveni radnici  i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". 

Tuženik od 1. listopada  2015. tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu.

 

5. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po ranije navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

6. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da mu tuženik nije platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te mu je umanjio iznos plaće.

 

7. Sukladno navedenom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do dana podnošenja tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradio u redovnom radu, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, čime je povrijedio  pravo iz čl. 86. ZR-a/2009. i pravo iz čl.  94. ZR-a/2014., a povezano s čl. 67. KU zdravstva ("Narodne novine" 126/11), čl. 65. KU zdravstva ("Narodne novine" broj 83/13), i čl. 57. st. 2. Temeljnog KU ("Narodne novine" broj 143/12).

 

8. U navedenom vremenskom  razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužitelju na osnovnu plaću za sve sate koje je  odradio u prekovremenom radu, iako je tužitelj  i  u redovnom i u prekovremenom radu, radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno  pravo iz čl. 86. ZR-a/2009. i čl. 94. ZR-a/2014. u svezi čl.  69. KU zdravstva ("Narodne novine 126/11), čl. 66. ("Narodne novine" 88/13) i čl. 59. Temeljnog KU ("Narodne novine" 143/12), zbog čega je tužitelju isplaćena plaća u umanjenom iznosu.

 

9. Budući su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, te da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem za izračun neisplaćenog dijela plaće,  tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev pa sukladno odredbi čl. 186.b. Zakona o parničnom  postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), predlaže sudu naložiti tuženiku  u roku 15 dana u spis dostaviti tužiteljevu  evidenciju rada za period od 1. prosinca 2013. do dana dostave i platne liste za navedeni period, odnosno, tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu.

 

10. Nakon dostave dokumentacije i obavljenog financijskog vještačenja, tužitelj je  postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom  vještaka Mirjane Radman-Funarić u ukupnom iznosu od 3.593,43 kn.

 

11.  U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda  Republike Hrvatske pred kojim  je pokrenut revizijski postupak obzirom na različitost odluke donesene pred prvostupanjskim sudovima,  uložene od strane zdravstvenih ustanova koje zastupaju Državna odvjetništva, uz činjenicu da je riječ o javnom interesu, odnosno o interesu cijelog zdravstvenog sustava.  Tuženik ukazuje da cjelokupni zdravstveni kadar u mreži javne zdravstvene službe u Republici Hrvatskoj, obračunava plaće na jednak način i to kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), pa tako i tuženik, a COP se vrši sukladno Ugovoru o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013., koji je Vlada Republike Hrvatske potpisala sa financijskom agencijom. U utuženom razdoblju na plaću tužiteljice kod tuženika primjenjivali su se zakoni, propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

 

12. Tuženik se ne protivi podnošenju stupnjevite tužbe kao niti prijedlogu tužitelja za dostavu dokumentacije ali se protivi prijedlogu za provođenje vještačenja sve dok sud ne zauzme stajalište o spornim pravnim pitanjima donošenjem međupresude, a ujedno tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže sudu u ovoj pravnoj stvari kao umješača na strani tuženika pozvati Republiku Hrvatsku iz razloga jer isti ne vrši obračun plaća, već samo isplatu obračunatih plaća od strane COP-a, te iz navedenog razloga tuženik nema mogućnosti na bilo koji način utjecati na obračun plaća.

 

13. Tuženik ne spori da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran u raznim oblicima rada (nejednaki raspored radnog vremena i rad u turnusu), a u kojim  oblicima rada je tužitelj ostvarivao i određeni broj prekovremenih sati. Na plaću tužitelja da su se paralelno  primjenjivali zakoni, propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama, odnosno na radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Čl. 7. st.1. Zakona o radu "Narodne novine " broj 93/14 i 127/17) propisano je da radnik ima temeljno pravo na isplatu plaće  za obavljeni rad, a prema čl.  94. istog Zakona, ima pravo između ostalog i na povećanu plaću za otežane uvjete rada,  za koje tužitelj ističe da mu nisu obračunati na pravilan način. Zakon o radu uređaje samo pravo radnik na plaću, no ne definira pojam osnovne plaće, već se samo navodi kao obvezan sadržaj sklopljenog ugovora o radu, prema čl. 15. st. 1. toč.8. Nadalje, Zakon o radu ne uređuje niti dodatke radnika na osnovnu plaću, već u odredbi čl.  94. govori o pravu radnika na povećanu plaću za, između ostalog,  otežane uvjete rada. Dakle,  ZR uređuje samo opća pravila kod određivanja prava na plaću, a da samo uređenje iznosa plaće je regulirano drugim pravnim izvorima. Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09, dalje: Zakon o plaćama), koji se primjenjuje na tuženika, s obzirom da je tuženik zdravstvena ustanova kojoj se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u  čl. 4. određuje da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun  plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Čl. 9. Zakona o plaćama, jasno se navodi da se KU utvrđuju poslovi s posebnim uvjetima rada te pravo na posebne dodatke za službenike i namještenike koji rade u tim poslovima.

 

14. Tuženik nadalje navodi da se u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjivao do 28. veljače 2018. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 143/13 i dodatak I 96/15), a od 1.ožujka 2018.   Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 28/18), a da su relevantna i prava iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17 i 47/18) odnosno Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dodatak I 141/12, dodatak II  150/13, ispravak dodatka  II  153/13), te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 24/17). Odredbom čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i dodatak I 96/15), odnosno odredbom čl.  45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18), definirano je što je plaća, odnosno da plaću radnika čini osnovan plaća i dodaci na plaću, a osnovnu plaću radnika čiji umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen  i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Tuženik posebno ističe da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću pri čemu treba uzeti u obzir odredbe čl.  54.  i 57. KU te čl.55. KU/2018 koji određuje da se dodatak na posebne (otežane) uvjete rada isplaćuje radnicima na način da se osnovna plaća uveća za određeni postotak 20% u odnosu na tužitelja, a ne 25% kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi, a taj dodatak na posebne uvjete rada iskazan je prema zasebnom popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, koji čini sastavni dio KU. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da se osnovna plaća uvećava u fiksnom postotku i to na redovnu osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na ostvarene radne sate. Ovo iz razloga što je osnovna plaća definirana kao mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati i njena visina ne ovisi o broju efektivno odrađenih sati tako da dodaci za posebne (otežane) uvjete rada predstavljaju fiksni iznos koji nije ovisan o broju efektivno odrađenih sati. Tuženik ističe da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača, a ne medicinskog tehničara.

 

15. Tuženik ne spori da tužitelj od 1. listopada  2015. odnosno od dana stupanja na snagu  dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 96/15), ostvaruje pravo na dodatak od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to od osnovne plaće, kako je i definirano odredbom čl. 59.a. navedenog dodatka, odnosno trenutno važećom odredbom  čl.  58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 28/18). Nadalje navodi da je odredbom  čl. 51. KU ("Narodne novine" 143/13 i dodatak I 96/15), odnosno odredbom  čl.  49. KU ("Narodne novine" broj 28/18), nedvosmisleno određen način uvećanja plaće u slučaju prekovremenog rada i to kao uvećanje na osnovicu bez prethodno obračunatih drugih dodataka, odnosno da je propisano  da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uveća za 50%. Zbog navedenog, tuženik tvrdi da osnovna plaća ne sadrži u sebi dodatke na plaću odnosno da je nedvojbeno da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću, bez uvećanja na ime drugih dodataka pa tako i dodatka od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

 

16.. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim  zahtjevom jer da iz navedenih odredbi KU i dodatka KU ne proizlazi, odnosno da isti ne sadrži posebnu odredbu o isplati dodataka na plaću uz uvećanje prekovremenog rada te da je tuženik tužitelju pravilno obračunavao isplaćenu plaću u utuženom razdoblju.

 

17. Sud je  obavijestio  Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici međutim Republika  Hrvatska nije prihvatila stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene te je tužena predložila da se kao umješača pozove  Županiju Brodsko-posavsku jer da je ista osnivač tuženika i da za obveze tuženika solidarno odgovara, što je ovaj  sud rješenjem odbio obzirom da je predmet ovog postupka ostvarivanje prava odnosno isplata plaće tužitelja po osnovu radno-pravnog statusa kod tuženika.

 

18. Odbijen je i prijedlog za prekid odnosno zastoj postupka i donošenje međupresude jer za navedeno nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. U međuvremenu, Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18 održanoj 9. prosinca 2019.  zauzeo pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine" broj 143/13 i 96/15),  koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.  57. KU i prava na uvećanje plaća za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl.  59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

19. U tijeku postupka tuženik je dostavio radno pravnu dokumentaciju nužnu za izračun potraživanja, a tužitelj je predložio da se vještačenjem obuhvati razdoblje do 31. prosinca 2018.

 

20. Rješenjem je određeno  provođenje financijskog vještačenja, a povjereno je stalnom sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i knjigovodstva, dr. sc. M. R.-F., dipl.oec, vl. Experta obrta za financije i knjigovodstvene usluge iz S. B.

 

      Zadatak vještačenja je utvrditi jesu li tužitelju u razdoblju od 1. prosinca 2013. zaključno sa prosincem 2018. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno utvrditi jesu li tužitelju plaćeni dodaci i uvećanja na sve odrađene sate prema odredbama koje uređuju dodatak na staž, za redovan i prekovremeni rad, te na tako utvrđene sate rada izračunati uvećanje po osnovi:

-          otežanih uvjeta rada

-          odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi,

-          razliku naknade plaće za godišnji odmor

-          obračunati prekovremeni rad za vrijeme neradnih dana, blagdana i državnih praznika

 

21. Proveden je dokazni postupak  uvidom u spis i dokaze provedene u postupku, pročitana je Odluka o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i  HRM TDU), dopisi Ministarstva zdravstva od 25. siječnja 2018. i 19. veljače 2018., Odluka tuženika od 1. srpnja 2013., Anex odluke od 15. studenog 2013., Odluke tuženika od 31. siječnja 2014., 30. rujna 2014., 30. siječnja 2015., 29. svibnja 2015., 30. rujna 2015., 29. siječnja 2016., 31. svibnja 2016., 30. rujna 2016., 31. siječnja 2017., 31. svibnja 2017., 29. rujna 2017., 31. siječnja 2018., 30. svibnja 2018. i 28. rujna 2018., raspored rada s nejednakom satnicom, Obrazloženje izračuna plaća 2012 Alfa revizije d.o.o. od 22. listopada 2012., Uputa Ministarstva zdravlja od 11. veljače 2014. za evidenciju radnog vremena i obračun plaća u skladu s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Izvješće HZZO od 16. veljače 2016., dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018. s pravnim mišljenjem izvanrednog profesora dr.sc. V. G., Rješenje o plaći, Odluke o godišnjem odmoru, obračunske liste plaće, odluke o nejednakom rasporedu radnog vremena, pomoćne evidencije te Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka dr.sc. M. R.-F., a koja je i saslušana na ročištu za glavnu raspravu.

 

22. Nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj svezi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

 

23. Nesporno je među strankama da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača, a predmet spora je zahtjev  za isplatu razlike plaća za razdoblje od 1. prosinca 2013. do zaključno 31. prosinca 2018. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, razlike  naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana  u ukupnom  iznosu koji je tužitelj specificirao nakon provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 3.593,43 kn bruto zajedno s pripadajućim  zakonskim zateznim kamatama, osim  na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

 

24. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o radu  ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17- dalje ZR), određeno je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću  u iznosu utvrđeno propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a odredbom čl. 94 ZR-a je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom  za koji je zakonom  određeno da se ne radi, da radnik ima pravo na povećanu plaću. Dodaci na plaću radnika u zdravstvu za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni su Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 143/13- na snazi od 1.prosinca 2013. do 1.  ožujka 2018. – dalje KU/13) kojim  je u čl.  51. propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom  25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Odredbom čl. 52. KU/13 istovjetno kao i odredbom  čl.  50 KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa,  evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

 

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13.

Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21,48 i 148."

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, a na što ukazuje irecentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općima odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

Zaključak br. 153. se u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

Dakle od 21. prosinca 2015.  redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

 

25. Člankom 57. KU/13, odnosno čl. 55 KU/18,određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji je u konkretnom slučaju iznosio 20 % . U članku 59. a. Dodatka I KU, koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. određeno je da iznimno od čl.  59. Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi  i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Isto uređuje i odredba čl.  58. KU/18.

Visina dodataka između stranaka nije sporna.

 

26. Sukladno odredbi čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18, plaću zdravstvenih radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su određeni kao stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

27. Navedeni kolektivni ugovori istodobno daju pravo na isplatu više različitih dodataka odnosno na temelju Kolektivnih ugovora tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl.  52., 57. i 59.a. KU/13 odnosno čl. 49.,  50., 55. i 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo radniku, odnosno tužitelju, na isplatu dodatka po navedenim osnovama jer isti, i u redovnom i u prekovremenom radu radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada.

 

28. Zbog navedenog, tužitelji ima pravo i na dodatke za prekovremeni rad sukladno odredbi čl.  51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, a kako je to i izraženo u zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), koji u redovnom radu imaju pravo  na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.  57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

29. Obzirom da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, posljedično sud utvrđuje da tuženik nije tužitelju ispravno obračunavao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun  naknade za godišnji odmor. Visinu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje Zakon o radu/14 u čl 81. odnosno u čl. 60. Zakona o radu/09 prema kojima radnik ima pravo za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom  o radu ili ugovorom  o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri  mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 36. st.1. KU/13, odnosno odredbom čl. 34. KU/18, radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a st. 2. istog članka određuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

30. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. M. R.-F. utvrđena je visina tužbenog zahtjeva, a iz nalaza i mišljenja vještaka  proizlazi da je tuženik propisanu osnovicu za obračun plaće uvećao za  pripadajući koeficijent složenosti poslova radnog mjesta te na tako utvrđenu osnovnu plaću obračunavao minuli rad na odrađene sate u redovnom vremenu i na sate za prekovremeni rad. Tuženik je obračunavao tužitelju dodatke za rad u drugoj smjeni, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom te uvećanje plaće za prekovremeni rad prema odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prekovremeni sati tužitelja obračunati su prema Odlukama o nejednakom rasporedu radnog vremena u četveromjesečnom razdoblju u skladu s čl.  66. Zakona o radu, a u prekovremeni rad  na taj način ulazi rad koji nastaje iz redovnog turnusa i zamjene radnika, prekovremeni rad koji nastaje zbog bolovanja radnika i potreba osiguranja utvrđuje se i isplaćuje mjesečno.  Tuženik je obračunavao tužitelju dodatak za posebne uvjete rada te dodatak za odgovornost na plaću za redovan rad  uvećan za minuli rad, a dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak za odgovornost tuženika nije obračunao za sate odrađene u prekovremenom radu. Prilikom vještačenja (kao i u obračunu plaće tuženika), nije obračunat minuli rad na naknadu za godišnji odmor, budući da je pri obračunu godišnjeg odmora korištena bruto plaća isplaćena u posljednja tri mjeseca prije mjeseca za koji se obračunava godišnji odmor u koju je već uključen minuli rad. Vještačenjem je utvrđena ukupna razlika neisplaćene plaće tužitelja u ukupnom iznosu 3.593,43 kn.

 

31. Obzirom  na prethodna utvrđenja i činjenicu da među strankama nije sporna visina konačno specificiranog tužbenog zahtjeva sud utvrđuje sukladno odredbi  čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014.) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14 i 127/17) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. te odredbama članka 57. i 59.a  Kolektivnog ugovora/2013 i Dodatka I, da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Dakle, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili u prekovremenom radu te pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

Sukladno odredbi  čl.  29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO), tužitelju pripada i zakonska zatezna   kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa utvrđene razlike plaća do isplate, tekućom od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec (dospijeće tražbine).

 

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi  čl.  154. st. 1. i  čl.  155. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju su, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) priznati slijedeći troškovi: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. točka 1. Tarife u iznosu od 500,00 kn, trošak zastupanja tužitelja na pripremnim ročištima održanima  11. ožujka, 24. svibnja i 25. listopada 2019. na kojima se nisu izvodili dokazi po Tbr. 9/2. Tarife za svako ročište iznos od 250,00 kn, umjesto zatraženog iznosa od 500,00 kn, te trošak zastupanja na ročištima 15. rujna 2022. i 24. listopada 2022. na kojima su se izvodili dokazi po Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 500,00 kn po ročištu. Tužitelju je priznat trošak podneska od 19. veljače 2019. kojim tužitelj odgovara na navode odgovora na tužbu, trošak podnesaka od 17. siječnja 2022. kojim podneskom se tužitelj očituje na podnesak tuženika o spornim pitanjima i od 12. listopada 2022. kojim podneskom tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom financijskog vještačenja po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za svaki podnesak po 500,00kn, kao i trošak podnesaka od 4. listopada 2019. kojim po nalogu suda, određuje zadatak vještačenja i od 2. rujna 2021. kojim tužitelj dostavlja sudu dokaz o uplati iznosa nagrade za vještačenje  po Tbr. 8./3. 3. Tarife u iznosu od 125,50 kn po podnesku. Na ove iznose tužitelju je priznat i trošak PDV po Tbr. 42. Tarife u iznosu 1.000,25 kn.

 

Priznat je i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn jer je navedeni trošak bio nužan za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Dakle, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 7.501,25 kn, a koji trošak je naložen tuženiku platiti tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93,14, 59/16, 73/17).

 

Tužitelju nije priznat trošak podneska od 20. svibnja 2019. jer navedeni podnesak nije bio nužan u ovom postupku, a  nije priznat niti zatraženi trošak podneska od 24. listopada 2022. koji predstavlja troškovnik, kojeg je tužitelj obvezan specificirati i predati po zaključenju glavne rasprave ukoliko zahtjeva naknadu troškova postupka. Tužitelju nadalje nisu priznati zatraženi troškovi za preporučene pošiljke kao niti za bankarsku uslugu jer za navedene troškove tužitelj ne dostavlja sudu račun iz kojega bi se mogla utvrditi visina zatraženih troškova.

 

33. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18).

 

34.  Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 31. listopada 2022.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda Županijskom sudu

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DN-a:

 

1.Odvjetnik Z. V., Z.

2. Zavod za h. m. B.-p. ž., S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti