1

                            Poslovni broj: Gž-1075/2022-2

Poslovni broj: Gž-1075/2022-2

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB:…, iz O., zastupanog po punomoćnicima O.D. M. i J., odvjetnicima iz O., protiv tuženog R. A. d.d., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćnicima O.D. G. & G., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-965/2021-5 od 10. ožujka 2022., 31. listopada 2022.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tuženika kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-965/2021-5 od 10. ožujka 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje kojim je riješeno da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom previđenih razloga te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile, a kojom je ugovorena mjesna nadležnost sjedišta tuženika.

5. Sud prvog stupnja razmatrao je poštenje ugovorne odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti u smislu Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP) te je u smislu odredbe članka 49., 51. i 55. ZZP-a zaključio da je ta ugovorna odredba ništetna. Naime, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, kojeg je pripremio tuženik, da stranke o ugovornim odredbama nisu pojedinačno pregovarale te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi. Po ocjeni suda ugovorna odredba prema kojoj je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu zbog toga što je mjesto prebivališta tužitelja (Osijek) udaljeno oko 280 km od Zagreba pa bi ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti tužitelju izazvala visoke troškove dolaska na sud čime, po ocjeni suda, u procesno pravnom položaju ugovornih stranaka postoji znatna neravnoteža. Iz tih razloga sud zaključuje da nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. stavak 1.-4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP).

6. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da je donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije dao razloge zbog kojih je upravo Općinski sud u Osijeku mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu. Obzirom da je sud utvrdio da je prorogacijska klauzula u ugovoru zaključenom među strankama ništetna bio je dužan obrazložiti zbog čega bi upravo Općinski sud u Osijeku bio mjesno nadležan jer iz podataka tužbe proizlazi da je sjedište tuženika u Zagrebu.

6.1. Isto tako sud nije naveo sve razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zaključak da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna.

6.2. Naime, prema pravnom stavu usvojenom na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti“. U smislu prihvaćenog pravnog shvaćanja sud prvog stupnja prije svega trebao je dostaviti prigovor mjesne nenadležnosti tužitelju radi očitovanja, što je sud propustio učiniti, s obzirom da je za ocjenu ništetnosti prorogacijske klauzule bilo potrebno utvrditi činjenice o kojima se je trebao izjasniti tužitelj. Također, sud je u obrazloženju rješenja bio dužan, sukladno citiranom pravnom shvaćanju, navesti razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako je bio dužan navesti vrijednost predmeta ovog spora, kao i imovno stanje tužitelja kao potrošača, kako bi se rješenje po eventualnoj žalbi moglo ispitati.

7. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku sud prvog stupnja prije svega će dostaviti odgovor na tužbu tuženika u kojem je istaknut prigovor mjesne nenadležnosti tužitelju radi očitovanja te će saslušati tužitelja radi utvrđenja činjenica odlučnih za osnovanost prigovora mjesne nenadležnosti u smislu citiranog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske u točki 6.2. ovog obrazloženja te će potom ponovno ocijeniti radi li se o valjanoj ili ništetnoj ugovornoj odredbi. Ako bi sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna, tada je potrebno u obrazloženju rješenja navesti razloge o tome zbog čega bi upravo Općinski sud u Osijeku bio mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu, obzirom da je sjedište tuženika u Zagrebu.

Koprivnica, 31. listopada 2022.