REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda D. R. kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari tužitelja A. K. O. …. iz K. K.,
R. 18, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., protiv
tuženika Z. banka d.d. T.. bana J. J. 10, Z.. OIB
……., zastupane po punomoćniku odvjetničkom društvu P. &. iz Z. I. , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave
zaključene dana 14.rujna. 2022 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja
A. V. odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. G., a u izočnosti
uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu 28.listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od
83.815,27 kuna/11.124,20 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom
obračunatoj po stopi o d15% do 31,12.2007. od 01.01.2008 do 31.07.2015. po
kamatnom stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate,
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za trio postotna poena
koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do ispate, kako
slijedi:
na iznos od 6,25 kn od 01.06.2006.
na iznos od 124,52 kn od 01.03.2008.
na iznos od 174,56 kn od 01.04.2008.
na iznos od 65,67 kn od 01.05.2008.
na iznos od 29,29 kn od 01.06.2008.
na iznos od 78.48 kn od 01.07.2008.
na iznos od 0,02 kn od 01.08.2008.
na iznos od 11,63 kn od 01.09.2008.
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P-1718/2022
na iznos od 64,55 kn od 01.10.2008.
na iznos od 377,13 kn od 01.11.2008.
na iznos od 147,68 kn od 01.12.2008.
na iznos od 402,41 kn od 01.01.2009.
na iznos od 436,96 kn od 01.02.2009.
na iznos od 454,39kn od 01.03.2009.
na iznos od 413,02 kn od 01.04.2009.
na iznos od 407,03 kn od 01.05.2009.
na iznos od 342,15 kn od 01.06.2009.
na iznos od 285,11 kn od 01.07.2009.
na iznos od 358,05 kn od 01.08.2009.
na iznos od 400,97 kn od 01.09.2009.
na iznos od 376,49 kn od 01.10.2009.
na iznos od 352,66 kn od 01.11.2009.
na iznos od 407,40 kn od 01.12.2009.
na iznos od 459,25 kn od 01.01.2010.
na iznos od 513,84 kn od 01.02.2010.
na iznos od 499,51 kn od 01.03.2010.
na iznos od 591,43 kn od 01.04.2010.
na iznos od 567,75 kn od 01.05.2010.
na iznos od 589,45 kn od 01.06.2010.
na iznos od 848,24 kn od 01.07.2010.
na iznos od 789,35 kn od 01.08.2010.
na iznos od 1.010,29 kn od 01.09.2010.
na iznos od 893,75 kn od 01.10.2010.
na iznos od 806,10 kn od 01.11.2010.
na iznos od 1.018,44 kn od 01.12.2010.
na iznos od 1181,31 kn od 01.01.2011.
na iznos od 1.063,22 kn od 01.02.2011.
na iznos od 1.080,53 kn od 01.03.2011.
na iznos od 995,71 kn od 01.04.2011.
na iznos od 1.021.90 kn od 01.05.2011.
na iznos od 1.310,27 kn od 01.06.2011.
na iznos od 1.350,79 kn od 01.07.2011.
na iznos od 1.646,01 kn od 01.08.2011.
na iznos od 1.530,67 kn od 01.09.2011.
na iznos od 1.350,95 kn od 01.10.2011.
na iznos od 1.346,26 kn od 01.11.2011.
na iznos od 1.326,62 kn od 01.12.2011.
na iznos od 1.391,87 kn od 01.01.2012.
na iznos od 1.463,70 kn od 01.02.2012.
na iznos od 1.465.85 kn od 01.03.2012.
na iznos od 1.420,70 kn od 01.04.2012.
na iznos od 1.439,03 kn od 01.05.2012.
na iznos od 1.465.97 kn od 01.06.2012
na iznos od 1.436,93 kn od 01.07.2012.
na iznos od 1.439,43 kn od 01.08.2012.
na iznos od 1.412,64 kn od 01.09.2012.
na iznos od 1.363,08 kn od 01.10.2012.
na iznos od 1.423,50 kn od 01.11.2012.
P-1718/2022
na iznos od 1.445,45 kn o d 01.12.2012.
na iznos od 1.436,68 kn od 01.01.2013.
na iznos od 1.348,44 kn od 01.02. 2013.
na iznos od 1.409,60 kn od 01.03.2013.
na iznos od 1.423,60 kn od 01.04.2013.
na iznos od 1.396,13 kn od 01.05.2013.
na iznos od 1.314,80 kn od 01.06.2013.
na iznos od 1.264,30 kn od 01.07.2013.
na iznos od 1.309,06 kn od 01.08.2013.
na iznos od 1.339,30 kn od 01.09.2013.
na iznos od 1.418,67 kn od 01.10.2013.
na iznos od 1.375,31 kn od 01.11.2013.
na iznos od 1.394,71 kn od 01.12.2013.
na iznos od 1.410,59 kn od 01.01.2014.
na iznos od 1.358,30 kn od 01.02.2014.
na iznos od 1.389,51 kn od 01.03.2014.
na iznos od 1.373,48 kn od 01.04.2014.
na iznos od 1.342,33 kn od 01.05.2014.
na iznos od 1.328,26 kn od 01.06.2014.
na iznos od 1.334,43 kn od 01.07.2014.
na iznos od 1.373,58 kn od 01.08.2014.
na iznos od 1.413,63 kn od 01.09.2014.
na iznos od 1.410,07 kn od 01.10.2014.
na iznos od 1.430,19 kn od 01.11.2014.
na iznos od 1.459,08 kn od 01.12.2014.
na iznos od 1.447,32 kn od 01.01.2015.
na iznos od 1.463,68 kn od 01.02.2015.
na iznos od 1.463,68 kn od 01.03.2015.
na iznos od 1.464,60 kn od 01.04.2015.
II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na
ime parničnog troška iznos od 11.507.12 kn/1.527,26 eura sa zakonskim zateznim
kamatama koje tijeku od 21.12.2021., pa do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,.
Obrazloženje:
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 05.06.2019. tužitelj je naveo: Tužitelj je
dana 20.01.2006. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje
Ugovor) broj 02/06 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u
iskazan kao 67129,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB.
2. Tuženik je u gore navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru
i to u čl. 1 Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu
kredita je u čl. 2 i čl. 7 Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2 naveo visinu
kamatne stope u iznosu od 4,90%godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora
kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj
P-1718/2022
odluci same banke (Temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke
d.d.") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će
se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor
ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta
uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši
odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme
zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio
egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope
ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
(dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i
poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu. Zbog
ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupa
ka kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja i
to pred T. sudom u Z. pod poslovnim brojem P- U
navedenom postupku V. t sud R. je dana 13.6.2014. odlučujući po
žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-…….., u točki II,potvrdio
presudu TS u Z., poslovni broj P-, kojom se utvrđuje da je tuženik
Z. .. d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od
10.09.2003 do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača
korisnika kredita, a time i interese i prava tužiteljice tako što je potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva
u skladu s jednostavnom odlukom banke a kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,
a koja je ništetna , odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem
P.- od 14.06.2018. potvrdio presudu u Z., poslovni broj
P-… kojom se utvrđuje da je tuženik Z. d.d. (kao
prvotuženik u postupku) u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio
interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje
tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak,a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora
nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom
pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time
tuženik postupao odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne
novine" broj96/13 i to člancima 81.,82, i 90 a od 7.8.2007.do 31.12.2008. protivno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj:
79/07,125/07, 75/09, 79/09 i 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97, te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima
3. U svom odgovoru na tužbu od 07.10.2019. tuženik je naveo: Deklaratorni tužbeni
zahtjevi neuredni su io neodređeni, dakle nepodobni za raspravljanje pa tuženik
predlaže da ih sud odbaci, podredno odbije. Sudska praksa razvila je jasne
kriterije za određenost ovakvih tužbenih zahtjeva. osim navedenog, a u odnosu
na prvo postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev, tuženik ističe da je zahtjev kako
glasi usmjeren k utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i
plati kamatu. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondematornog
zahtjeva. Ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženog novčanog iznosa.
P-1718/2022
Tužba je nekonkluzivna. Činjenične tvrdnje iz tužbe u kojima se obrazlaže da je
tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 85.551,30 kn,
ne odgovaraju dokazima pa ni prvom stanju stvari,U vezi s uvodno istaknutim
prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez
osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v.VSRH
rev-… od 26.06,1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr … od
6.2.2013..)a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine
uplate..Tuženik drži da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula
zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u
presudi broj Rev-…. od 20.03.2018,.
4. Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona
o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz
presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa
potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve
do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje
njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao
u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to
bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u
svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa.Iz
navedenog proizlazi kako E. akceptira potrebu daljnjeg
unaprijeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće
harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od
stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu
potrebna njihova harmonizacija. Dakle, Ako Prijedlog ove Direktive bude
prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti
harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u
pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa
osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem
zakonodavnog akta H. S., usklađenog s Direktivom.Što se triče
valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno
navedeno u članku 1. Ugovora kao i u članku 23. P) Ugovora gdje se neposredno
prije tužiteljeva potpisa, navodi da je tužitelj upoznat s činjenicom da su sve
obveze na povrat kredita vezane uz valutnu klauzulu te izrijekom potvrđuje da
pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjena tečajnih odnosa za
vrijeme postojanja …ovog Ugovora".
5. Valutna klauzula j e izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba.
Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja
tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje
tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu
Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano
ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako nije sporan niti
drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. ugovorom je
ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita,
sukladno članku 1021. ZOO je platiti redovnu kamatu. Kamata određena
ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene
maksimalne iznose. Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja
CHF prema EUR primarni cilj Š. … (kao št je cilj H.-a
stabilnost kune prema E. op.a), ali također kako Š. ne
P-1718/2022
vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (I)
okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u E. uvođenjem E.
došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta
te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se
švicarska valuta priblažava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj
ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Tuženik je korisnika kredita informirao o
(poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u
CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade
na odobrenju kredita dužni pridržavati. Počevši od 01.01.2013. godine kamatna
stopa mijenja se u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog
parametra (u konkretnom slučaju:6M LIBOR za CHF), a čija je promjena
neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom
slučaju 6,485 postotnih poena.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ugovor
o kreditu, br. 2/06, aneks ugovora o kreditu, otplatni plan kredita obavijest o
promjenama kamatnih stopa po kreditu, prometi po kreditu, nalaz i mišljenje
sudskog vještaka M. T. od 01.02.2021. god.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Punomoćnici parničnih stranaka su potpisali parnični trošak.
9. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka nije sporno da
su iste zaključile ugovor o kredit kao i aneks ugovora o kreditu , i isti kredit je
konvertiran.
10. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazala
prijepornim da li tužiteljica ima pravo potraživati, preplaćene iznose , sa osnova
razlike u tečaju CHF kao i razlike zbog promjenjive kamatne stope. Dana 17.09.
2019 godine Vrhovni sud RH je , u postupku kolektivne pravne zaštite tzv. Slučaj
F." donio odluku pod poslovnim brojem Rev- kojom je potvrdio
presudu V. R. pod poslovnim brojem Pž-… od 14.06.2018. godine a
kojom je već ranije potvrđena presuda TS u Z., poslovni broj P-
od 4.7.2013. godine te je pravomoćno presuđeno kako je valutna klauzula u
švicarskim francima nezakonita i ništetna.
11.Sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku čl. 502. c. (dalje ZPP9 te
Zakona o zaštiti potrošača čl. 138 a (sada lk. 118, dalje ZZP) ovakva presuda
obvezuje ovaj sud te ovaj prvostupanjski sud ne može u ovom postupku donijeti
nikakvu drugačiju odluku pošto je vezan za pravno utvrđenje ove presude o
ništetnosti ugovorne klauzule u švicarskim francima, a što ukazuje i Vrhovni sud
u svojoj odluci poslovni broj Rev…. od 19.3.2019. godine kada
upozorava na izravan učinak pravomoćnih presuda iz spora kolektivne pravne
zaštite što znači da u pogledu osnova potraživanja sudovi u pojedinačnim
postupcima nemaju potrebu izvođenja bilo kakvih dokaza, osim izvesti dokaz
finanancijsko knjigovodstvenim vještačenjem u smislu utvrđenja iznosa koje je
tuženik neosnovano stekao pošto bi vođenje postupka na drugačiji način
predstavljalo povredu odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti
potrošača vezano za kolektivnu pravnu zaštitu.
P-1718/2022
12.U pogledu Općih uvjeta također tuženik neosnovano prigovara jer je i to tom
pitanju odlučio Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev od
19.03.2019. u kojoj odluci je VSRH, po izvanrednoj reviziji Zagrebačke banke
d.d. jasno ustvrdio kako je kamatna stopa utvrđena na ovaj način također
samovoljno i protuzakonito određena od strane tuženika i to baš na identičan
način na koji je tuženik od početka ugovornog odnosa samovoljno određivao
kamatne stope.
13.Sukladno iznijetom jasno je da je tuženik i nakon donošenja bilo kakvih
dokumenata, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa nezakonito naplaćivao
kamatnu stopu koja je veća od početne kamatne stope te neosnovano stjecao
mjesečne iznose koje tužitelj sada potražuje u ovoj tužbi tim više št je ponovno
samovoljno odredio i maržu i parametar i to na način da je "zatečenu kamatnu
stopu" naprosto samovoljno podijelio na proizvoljno određenu maržu i parametar.
14.Prigovor zastare je neosnovan pošto je i tom pitanje riješeno odlukom Vrhovnog
suda RH poslovni broj Rev- u kojoj je najviši sud dana 20.03.2018
zauzeo pravno shvaćanje u vezi pitanja zastare u istovjetnim predmetima, i to po
izvanrednoj reviziji Zagrebačke banke d.d. kako je tijek zastare prekinut
podnošenjem tužbe u sporu kolektivne pravne zaštite te da nikakve zastare u
ovom predmetu nema niti može biti. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja
prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno da je tužena kao
poslovna banka povrijedila prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita u
smislu da je ugovorila nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive
kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku pa da joj je
dužna vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene
uplatama više plaćenih anuiteta na ime promjenjive kamatne stope na ime
valutne klauzule sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine") br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu
:ZOO) koja visina tužbenog zahtjeva da je utvrđena provedenim financijskim
vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev. Pri tome sud
je primjenjio odredbe članak 81. stavka 1. i 2. članka 83., članka 84. i članka 87.
Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u
vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, u daljnjem tekstu Zakon o
potrošačima) ukazujući i na odredbe članka 241. 215., 323 i 1115 ZOO.
15.Dakle u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi
potpuni dokazni postupak,a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda
Republike Hrvatske odlukom Rev. od 19. ožujka 2019. Ovo stoga jer
prema odredbi članka 502. stavak 1 ZPP zdruge, tijela ustanove ili druge
organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje
registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih
kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim
zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti
tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe
koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem,
uključujući i propuštanjem, teže povrijeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne
interese i prava.
P-1718/2022
16.Odredbom čl. 502 b. ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502., ZPP , dok je u
članku 502 c ZPP propisan učinak presude donije po tužbi za zaštitu kolektivnih
interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu
u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude
kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.. stavak 1. ZPP da su
određenim postupanjem uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na
njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim
postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na
utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom
iz čl. 502.a stavak 1. ZPP. Dakle imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama koje
kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću
primjenu citiranih odredaba čl. 502.c. ZPP-a ovaj sud prihvaća kao pravilno
pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje
pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih
odredaba ( a tužena nije dovela u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je
pokrenula tužiteljica kao potrošač) , nije nužno provoditi poseban dokazni
postupak. što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda. Vezano za presudu
E. broj C od 9. srpnja 2020 te isticanje prigovora da bi se u
konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje
primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13 EEZ, tuženoj ponovno
valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava
potrošača te presuda donesenih po tim tužbama. Tužena je sve navedene
prigovore mogla i morala isticati u navedenim postupcima u kojima su prihvaćeni
zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se
poziva tužitelj, a za koja je utvrđenja vezan sud u ovome postupku, temeljem
naprijed spomenutih odredaba članka 502.a članka 502 .h. ZPP. Utoliko u
navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tužene. S obzirom da učinak
nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc unatrag od trenutka sklapanja
Ugovora smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nje bila ugovorena
tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (Što je
sukladno odlukama E. suda za ljudska prava u kojima je E. sud
utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba
proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite
nepoštenih odredaba. U konkretnom slučaju kod utvrđenja nepoštenim a time i
ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi
i jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski
franka , tužiteljica je stekla pravo od tužene zahtjevati isplatu novčanih iznosa
koje je isplatila temeljem tih ništetnih odredaba. Kako je tužiteljica istaknutim
zahtjevima zatražila isplatu upravo novčanih iznosa koje je tužena isplatila
temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud
pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito nalazi i
mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primjenio
materijalno pravo kada je tuženu kao nepoštenog stjecatelja obvezao da
tužiteljici isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama koje tijeku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa
do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koji reguliraju
P-1718/2022
opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i
kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
17.Sud smatra da nije osnovan prigovor radi prebijanja. manje kamatne stope
proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i
niže) a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja cijeneći naprijed
navedeno nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog
nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga
ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a a time niti tražbina tužene
po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan prigovor zastare budući je
od prvog dospjelog iznosa i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020.
nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti
kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na
potraživanje tužiteljice.
18.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. T. proizlazi od 01.02.2021 da
je temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 20.1.2020. tužiteljica A.
K. u razdoblju od 01.5.2006 god,. pa do 15.4.2015. zbog promjene kamatne
stope i primjene valutne klauzule više platila u iznosu od 83.815,24 kn.
19.Kako je tužitelj u cijelosti uredio tužbeni zahtjev temeljem nalaza i mišljenja
sudskog vještaka M. T. to je takav tužbeni zahtjev trebao u cijelosti
usvojiti odnosno kao u izreci ove presude.
20.Ovaj sud smatra da nije osnovan prigovor radi prebijanja jer je došlo do
nezakonitog postupanja tuženika a tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji
niti obveza vraćanja nećeg što nije niti primila a time niti tražbina tužene po
osnovi ništetnih ugovornih odredbi nije osnovana a i nastupila je zastara
potraživanja. iz razloga što tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.
21.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
22.Odluka o troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZKP-a, a isti troškovi se
sastoje od sastava tužbe 1000 kn, pristupa na ročište ,od 3.12.2019-1000,00 kn.
pristupa na ročište od 27.02.2020-1000,00kn. pristupa na ročište od 15.11.2021-
1000 kn sastava podneska od 17.02.2021-1000,00kn. sastava podneska od
10.11.2021-1000 kn,pristupa na ročište 15.11.2021-1.000,00 troškova
vještačenja- 2000 kn ,sudskih pristojbi tužbe- 1.205,70 kn, pa zbrajajući te iznose
dolazi se do iznosa od 11.507,12 kn koji iznos je i naveden u izreci ove presude.
Split, 28. listopada 2022.
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK,v.r.
