Poslovni broj: 9 P-3001/2019-24             

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: N. J., OIB: …, D. K. Š., kojeg zastupa punomoćnica P. M., odvjetnica u Š. protiv tuženika: 1) R. H., OIB:…, zastupanog po ODO u Š., G.U.P., Š.,2) M. J., D. K. Š., 3) I. L., Š., 4) M. B., D. K. D., 5) S. Š., D. K. Š., 6) D. Š., Š., 7) B. Š., D. K. Š., i 8) D. J., D. K. Š, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 22.rujna 2022.godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zzz tuženika ad.1., objavljene dana 28.listopada 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

Utvrđuje se da je tužitelj N. J., OIB: …, D. K. Š., vlasnik za cijelo dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest.br. 2029/4 K.O. D. označenog slovima C-D-E-F-C, površine 1502 m2, te čest.br. 2029/5, upisane u Z.U. 2433 K.O.D., sukladno skici mjesta očevida od dana 14.travnja 2022.godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku K. Š. dipl.ing.geod.koja skica mjesta očevida čini sastavni dio ove presude.

 

                                                     Obrazloženje

 

1.Tužitelj je dana 9.prosinca 2019.godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenim fizičkim dijelovima nekretnina označenim kao čest.zem. 2029/4 i 2029/5 K.O.D., a točno precizirano nakon izvršenog uviđaja na licu dana 4.travnja 2022.godine na način kao u izreci ove odluke, pozivajući se na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok.M. J., a ovaj nasljeđivanjem iza smrti svog oca tužiteljeva djeda pok.R. J. (pok.I.).

 

1.1. Tužitelj podredno ističe da se nalazi u mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dugi niz godina, a nastavno na svoje prednike od pamtivijeka.

 

1.2. U katastarskoj evidenciji da su u posjedovnim listovima upisani pok.M. J. te tuženici ad.2 do ad.5..

 

1.3. Predmet spora narodnog naziva D. da se nalazi u zaseoku J. u D. i u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom  i pripadajućim pomoćnim objektima i vinogradom, čije granice su vidljive u cijelosti na terenu.

 

2. Prvotuženica se protivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ističući kako tužitelj nije dokazao da bi posjedovao predmet spora neprekinuto 40 godina do 1941.godine odnosno da iz priloženih dokaza uz tužbu ne proizlazi osnovanost potraživanja tužitelja. Ostali tuženici se nisu protivili tužbi niti odazivali pozivima suda za pristup na održana ročišta.

3. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Prijedlog od dana 15.svibnja 2019.godine (list 4 i 5 spisa), Odgovor od dana 27.srpnja 2019.godine pod brojem N-DO-103/2019 (list 6 spisa); geodetski situacijski nacrt K. više d.o.o. Š. od dana 23.travnja 2019.godine (list 7 spisa), Rješenje iza smrti M. J. posl.br. O-227/09 od dana 16.lipnja 2009.godine (list 8 do 10 spisa), Rješenje iza smrti R. J. posl.br. O-214/94 od dana 7.listopada 1994.godine (list 12 i 13 spisa),Prijepis posjedovnog lista broj 2044 i 1414 sve K.O.D. D. Š.. 8list 14 i 15 spisa), Izvadak (list 52 do56) i Izvadak za tužiteljeva pradjeda I. G. J. (rođen 22.lipnja 1870.godine).

3.1.Sud je izveo uviđaj na licu mjesta dana 4.travnja 2022.godine uz prisustvo stalnog sudskog vještaka K. Š. dipl.ing.geod kojom prilikom su saslušani na mjestu spora i svjedoci D. J. i A. J. (list 37 i 38 spisa) te po primitku skice lica mjesta izvršio uvid u istu.

4.Tužitelj je putem svog punomoćnika, a po primitku skice mjesta očevida uredio tužbu i tužbeni zahtjev.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nasljeđivanjem od svog oca M. J., a ovaj od svog oca (djeda tužitelja)  R. J., a podredno dugogodišnjim posjedom svojim osobno tako i preko svojih pravnih prednika.

5.2. Temeljem navoda stranka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP), ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje

5.3. Uviđajem na licu mjesta vještak je identificirao pokazanu nekretninu               kao k.č. 2029/5 za cijelo i dio k.č. 2029/4 k.o. D., a u naravi da je to površina sa svih strana vidljivo obilježena (zid, žičana ograda) na kojoj je smještena kuća s prizemljem i katom, dvorište, pomoćni objekt, dio vrta/rasadnika (k.č. 2029/5), dok je na dijelu k.č. 2029/4 preostali dio vrta/rasadnika maslina, te vinograd s nekoliko stabala smokava i bajama. Površina dijela k.č. 2029/4 iznosi 1502 m2. U spis je priložena geodetska situacija izrađena od L. G. od 23. travnja 2019. godine, koja po svom sadržaju odgovara zatečenom stanju na terenu. Predmetni dio k.č. 2069/4 na skici mjesta očevida će biti označeno slovima C-D-E-F-C.

5.4. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja sud je prilikom održavanja uviđaja, na licu mjesta saslušao svjedoke D. J. (rođen 1949. godine) i A. J. (rođen 1968.godine).

Svjedok D. J. je u svom iskazu iskazao kako mu je poznat predmet spora jer se sjeća da je dida (djeda) od tužitelja R. J. na predmetu spora imao vinograd, a naknadno je otac od tužitelja M. napravio kuću. R. J. je umro 1994. godine u dobi od oko 80 godina. Poznato mu je, obzirom da su ovdje svi J. i da su sve istraživali radi sebe, da je u crkvenoj evidenciji evidentirano tko je kada došao u ovaj kraj, pa tako zna da su ovdje došli još i prednici od tužiteljevog djeda. Po priči iz mjesta zna da je ovdje već bio i I. J., pradida od tužitelja. Svi su oni ovdje držali vinograde i gonili stoku, pa tako zna da je R. J. imao kravu i konja koje je ovdje držao. Nikad im nitko nije ometao, niti osporavao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Njegova kuća da je preko puta od tužiteljeve i postojao je suhozid s gornje strane terena i bočno, međutim prilikom gradnje kuće (osamdesetih godina) suhozidi su srušeni, a kamenje se iskoristilo za gradnju kuće (za temelje).

Svjedok A. J. je u svom iskazu naveo kako su tužiteljev dida R. i njegov pok. dida P. rođena braća, da mu je dobro poznat predmet spora jer da živi ovdje od rođenja. Istraživanjem crkvenih knjiga da je našao podatak da je šukundida od tužitelja Š. (S.) J. rođen 1829., a umro 1874. godine, još došao u J. i od tada se zemlja prenosi s koljena na koljeno. Š. J. je svoju parcelu podijelio u šest dijelova, jer je imao šest sinova, pa je tako jednog od sinova dopao predmetni dio zemlje, i to pokojnog I., kojeg je kasnije naslijedio R. J.. Iskazuje kako je podijeljena čestica zemlje na tri brata i to njegovog dida P., tužiteljevog dida R. i njihovog brata V.. Kasnije se zemlja prenosila s koljena na koljeno, pa zna da je tako prešlo na oca M. J., a od oca na tužitelja. Pamti dida R. i on je tu obrađivao vinograd, imao zasađene smokve koje pamtim već tada kao velike, te je s gornje i bočne strane bilo ograđeno suhozidom. Kuću da je gradio M. sa svojim ocem R.. Suhozid je tada srušen kako bi se stavljalo kamenje u temelje.

5.5. Glede iskaza saslušanih svjedoka kazati je da su oni po viđenju suda u bitnom iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo, posebice glede činjenica koje se odnose na povijest posjedovanja. Svjedočili su o činjenicama koje su im poznate neposredno i posredno te su potvrdili navode iz tužbe kao i činjenice koje u većem dijelu proizlazi i iz ostalih dokaza. K tome, imajući u vidu činjenicu rodbinske povezanosti među svjedoka A. J. sa tužiteljem i samim time njihova možebitna zainteresiranost za uspjeh tužitelja u ovom postupku, svjedok je iskazivao u svim bitnim dijelovima identično, a navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta u odnosu na rodoslovlje obitelji, prenošenje s koljena na koljeno, podjelu zemlje među nasljednicima J., a posebno uzevši u obzir da u tako malom mjestu  stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno.

6. Predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka -iskaza svjedoka koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornim dijelovima predmetne nekretnine, kao i o rečenim saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe, dugi niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikom ometanom posjedu tužitelja (i to počevši još za života djeda tužitelja R. J. rođenog 1910., preminulog 1994.godine), a čak prema iskazu svjedoka A. J. od šikundida do kojih saznanja je došao pretraživanjem crkvenih knjiga, koje su predane u sudski spis kao Izvadak iz pod rednim brojem 23, gdje je vidljiva činjenica rođenja tužiteljeva šukundjeda Š. S. J. (20.veljače 1829.godine), međutim iz priloženih izvadaka doznajemo podatke o dolasku J. u ovaj predio pa se tako saznaje rođenje šukundjeda i pradjeda tužitelja što zasigurno ukazuje na njihov dolazak u ovaj kraj doista od davnina, ali nema konkretni utjecaj na posjedovanje upravo predmeta spora kao takvog.

7. Nadalje, s svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici istiće se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do dana 06. travnja 1941. godine), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980. godine, odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu,

 

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

 

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

 

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika izvršavan glede spornih realnih dijelova predmetne nekretnine makar počev od 40-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok prvotuženica tijekom postupka nije niti isticala tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužitelj predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužitelja - kojim traže da se utvrde vlasnicima odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine - valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

 

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

 

11.O troškovima ovog postupka sud nije odlučivao budući da stranke isti nisu niti potraživale (čl. 164.ZPP).

          12.Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 28.listopada 2022.                                                                          

                                                                                             Sudac

                                                                                                                   Martina Miočević Šušnjić, v.r.