Poslovni broj: 6 Povrv-742/2021-10

 

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA                                               

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6                                                        Poslovni broj: 6 Povrv-742/2021-10

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Splitu po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja O. G. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa I. M., odvjetnik u S., protiv tuženika V. j.d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa H. B., odvjetnik u S., radi isplate (v.p.s. 21.486,75 kn / 2.851,78 EUR), 28. listopada 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S., Posl. br.: OVRV-9024/2019 od 31. listopada 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 7.178,06 kn / 952,69 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom od 1.12.2014. do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 678,58 kn / 90,06 eur1 sa zateznom kamatom od 31. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom se dijelu prihvaća tužbeni zahtjev.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S., Posl. br.: OVRV-9024/2019 od 31. listopada 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 14.308,69 kn / 1.899,01 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 6.987,96 kn / 927,46 eur1 od 1.12.2014. do isplate i na iznos od 7.320,73 kn / 971,63 eur1 od 1.12.2014. do isplate, sve po stopi koja se određuje sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.352,50 kn / 179,51 eur1 te predvidive troškove ovrhe u iznosu od 1.012,50 kn / 134,38 eur1, sve sa zateznom kamatom od 31. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom se dijelu odbija zahtjev tužitelja.

 

III Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.157,08 kn / 419,02 eur1.

 

 

Obrazloženje

 

1. Nakon što je javni bilježnik M. P. iz S., po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, na temelju priložene vjerodostojne isprave – konto kartice koju tužitelj vodi za tuženika kao izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br.: OVRV-9024/2019 od 31. listopada 2019. kojim je naložena isplata tražbine iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 21.486,75 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja do isplate te su odmjereni nastali troškovi postupka u iznosu od 2.031,08 kn i predvidivi troškovi postupka u iznosu od 1.012,50 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio pravodobni prigovor.

 

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, tuženik je kao ovršenik naveo da pobija u cijelosti rješenje o ovrsi javnog bilježnika jer da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju, pogotovo ne s datumom dospijeća 30. studenog 2014. ističući prigovor promašene pasivne legitimacije te konfuznost i neutemeljenost traženja ovrhovoditelja koja se ogleda u sadržaju konto kartice koju je 27. kolovoza 2019. izdao za ovršenika, zaključno s danom 27. kolovoza 2019. iz koje je vidljivo da ovrhovoditelj prema ovršeniku nema evidentiranih nikakvih otvorenih dugovanja za 2014. godinu. Nadalje je istakao kako ovrhovoditelj nije naveo temeljem pravnog odnosa između stranaka, a da iz isprave koju je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, nije vidljiv ni predmet, ni vrsta, ni opseg ispunjenja novčane obveze te navedena isprava ne predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu u smislu članka 31. stavak 2. Ovršnog zakona. Tuženik je kao ovršenik "opreza radi" istakao prigovor zastare, budući da je Zakonom o obveznim odnosima propisan trogodišnji zastarni rok za tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga tako da eventualno tražbina iz 2014. i postoji prema ovršeniku, ista je zastarjela na dan 31. listopada 2019. kada je podnesen prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, osporio je rješenje o ovrsi javnog bilježnika i u dijelu za odmjereni trošak postupka. Stoga je predložio staviti izvan snage rješenje o ovrsi te nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3. Nakon pravodobno podnesenog prigovora, sud je rješenjem poslovni broj 25 Povrv-890/2019-14 od 10. rujna 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve u smislu članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona. Budući se radi o sporu male vrijednosti to je točkama 2. – 5. izreke tog rješenja sud postupio sukladno odredbama članka 461.a ZPP-a i upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a stavak 3. i stavak 4. ZPP-a te na odredbe članka 461.a stavak 6. i 7. ZPP-a na način da je ovrhovoditelj (tužitelj) dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da je ovršenik (tuženik) dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog (tužiteljevog) podneska iz točke 2. izreke tog rješenja dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u podnescima iz točke 2. i 3. izreke tog rješenja te nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno točki 4. izreke tog rješenja, sud neće uzeti u obzir.

 

4. U nastavljenom parničnom postupku u predmetu poslovni broj 25 Povrv-890/2019, tužitelj je u podnesku od 25. rujna 2020. uz dostavljene račune tužitelja na kojima temelji svoju tražbinu i to račun broj … od 11.11.2014. za iznos od 7.178,06 kn (stranice 78 i 79 spisa), račun broj … od 19.08.2014. za iznos od 7.320,73 kn (stranice 80 i 81 spisa) i račun broj … od 12.08.2014. za iznos od 6.989,96 kn (stranice 82 i 83 spisa), dostavio i račune na kojima ne temelji tražbinu tužitelja koja je predmet ovog postupka (stranice 24 – 77 spisa), navodeći da je po nalogu tuženika za tuženika naručivao robu od društva V. d.d., a zatim je te troškove prefakturirao tuženiku računima tužitelja koje sve račune je tuženik evidentirao u svojim poslovnim knjigama i istima nije prigovorio, niti je račune vratio tužitelju.

 

5. Tuženik je ustrajao u osporavanju osnova i visine zahtjeva tužitelja pozivajući se na sadržaj prigovora podnesenog protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ustrajući u prigovoru zastare potraživanja tužitelja koje se temelji na isporučenoj robi, uz dostavljanje novih otvorenih stavki tužitelja iz kojih da ne proizlazi dug tuženika prema tužitelju u zahtijevanom iznosu.

 

6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj je već u podnesku od 16. listopada 2020. naveo kako je rok dospijeća po utuženim računima 01.01.2015., a postupak da je pokrenut 31. listopada 2019., to da njegova utužena tražbina nije zastarjela.

 

7. Podneskom od 2. prosinca 2020. tuženik je obavijestio sud i tužitelja da je uvidom u svoju knjigovodstvenu evidenciju utvrdio kako je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja, ali je ustrajao u istaknutom prigovoru zastare.

 

8. Presudom ovog suda poslovni broj 25 Povrv-890/2019 od 18. veljače 2021. i rješenjem o ispravku od 26. veljače 2021., u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, a za više zatraženi trošak u iznosu od 1.000,00 kn zahtjev tuženika je odbijen.

 

9. Protiv prvostupanjske odluke žalbu su podnijeli i tužitelj i tuženik te je spis u povodu žalbi stranaka dostavljen na nadležni postupak Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske koji je u povodu žalbi tužitelja i tuženika rješenjem poslovni broj 7 Pž-3269/2021-3 od 25. kolovoza 2021. točkom I. izreke ukinuo presudu ovog suda od 18. veljače 2021. ispravljenu rješenjem od 26. veljače 2021. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a točkom II. izreke riješio je na način da o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odluči u konačnoj odluci. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud je naveo da pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije moguće ispitati jer da na okolnost pravne prirode poslovnog odnosa između stranaka za koji je prvostupanjski sud utvrdio da proizlazi iz kupoprodaje, nije izveden dokaz saslušanja stranaka, koji dokaz prvostupanjski sud nije izveo, niti je za takvu odluku dao valjane razloge to da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te je uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku izvede predložene dokaze, prije svega dokazni prijedlog saslušanjem stranaka te da ocijeni pravnu prirodu poslovnog odnosa između stranaka i donese na zakonu osnovanu i pravilnu presudu.

 

10. U ponovljenom postupku u predmetu poslovni broj 6 Povrv-742/2021 suglasnošću stranaka, obnovljeni su rezultati izvedenih dokaza u predmetu Povrv-890/2019 te je sukladno uputi drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja odlučeno izvesti dokaz saslušanjem stranaka i to zastupnika po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika te je na ročištu od 12. rujna 2022. izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Petra Zekana i zastupnika po zakonu tuženika A. M., dok je tužitelj odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja N. J. Z., a suglasnošću stranaka odustalo se od izvođenja dokaza financijskog vještačenja, budući je tuženik tijekom postupka potvrdio da se koristio pravom na odbitak pretporeza po računima tužitelja. Sud je u dokaznom postupku pregledao isprave i dokumentaciju koje se nalaze u spisu.

 

11. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava koje se nalaze u spisu, očitovanjem stranaka u postupku i iskazima saslušanih zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

 

12. Ovaj postupak je spor male vrijednosti u kojem se primjenjuju odredbe članka 457. do članka 467.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) u vezi sa člankom 502. stavak 1. ZPP-a. Osim što je ovaj spor – spor male vrijednosti, isti se vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o platnom nalogu u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.

 

13. Za predmetni poslovni odnos između stranaka, tužitelj je tvrdio da je isti utemeljen na Ugovoru o nalogu prema kojem je tuženik bio u svojstvu nalogodavca, a tužitelj u svojstvu nalogoprimca na način da je tuženik dao nalog tužitelju za narudžbu robe široke potrošnje po kojem nalogu je tužitelj postupao i od druge pravne osobe V. d.d. naručivao robu za tuženika, koja mu je naručena roba isporučena i za koju robu je tužitelju V. d.d. ispostavio račune, pa je tužitelj sukladno nalogu tuženika, tu istu robu isporučio tuženiku i ispostavio mu račune, koji računi su prefakturirani računi ispostavljeni tužitelju od V. d.d.

 

14. Nasuprot toj tvrdnji, tuženik je ustrajao u tvrdnji da je poslovni odnos između tužitelja i tuženika proizlazi iz kupoprodaje te je tuženik ustrajao u istaknutom prigovoru zastare za tražbinu tužitelja u cijelosti iz poslovnog odnosa kupoprodaje jer su tražbine tužitelja starije od tri godine sukladno članku 228. stavak 1. ZOO-a, a naknadno je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, osim što je ustrajao u prigovoru zastare iz poslovnog odnosa kupoprodaje od tri godine istakao prigovor zastare iz Ugovora o nalogu za tražbinu tužitelja po računima broj … od 19. kolovoza 2014. u iznosu od 7.320,73 kn i za račun broj … od 12. kolovoza 2014.

 

15. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja P. Z. razvidno je da u ime tužitelja Ugovor o nalogu zaključio sa tuženikom raniji zastupnik po zakonu tužitelja D. M. i direktor društva tuženika, koja osoba zastupniku po zakonu tužitelja nije bila poznata. Zastupnik po zakonu tužitelja je istakao da se tužitelj bavi proizvodnjom, preradom i prodajom maslinovog ulja, ali da je u trenutku kada se ostvario poslovni odnos sa tuženikom 2014. tužitelj po nalogu tuženika naručivao robu od društva V. d.d. te da je istu robu proslijedio tuženiku uz prefakturiranje računa društva V. d.d. koji su ispostavljeni tužitelju, ispostavom računa tuženiku. U odnosu na ekonomski interes tužitelja da na takav način posluje sa društvom V. d.d. i sa tuženikom, naveo je da je društvo tužitelja isporučilo maslinovo ulje društvu V. d.d. koje nije moglo na drugi način podmiriti svoje obveze prema tužitelju, već na način da tužitelj trećoj tvrtki isporuči robu iz asortimana društva V. d.d. i kompenzira svoje potraživanje prema društvu V. d.d. naplatom od treće osobe, od tuženika, ustrajući u tvrdnji da se ne radi o kupoprodaji, već o nalogu kojeg je tužitelj izvršio za tuženika.

 

16. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika A. M., zaključuje se kako je navedeni bio direktor tuženika te osnivač tuženika, kako sa tužiteljem tuženik nije imao pisani ugovor u vezi predmetne robe te kako su tuženik po A. M., kao direktoru tuženika i D. M., kao tadašnji direktor tužitelja, zaključili usmeni ugovor na način da je tuženik naručivao robu od tužitelja. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu naveo i sljedeće: "osnovao sam društvo tuženika 2014. i počinjao raditi, ali tek početkom rada društva tuženika, tuženik je imao probleme s poslovanjem te sam se obratio gospodinu D. M. iz društva O. G. d.o.o. kojeg sam osobno poznavao i s njim sam zaključio ugovor o kupoprodaji robe na način da se tužitelj obvezao naručiti i isporučiti robu tuženiku. Ja sam preuzimao robu od tužitelja. Nije mi bio poznat poslovni odnos između društva V. d.d. i tužitelja i napominjem da se poslovni odnos tužitelja i tuženika temeljio na kupoprodaji."

 

17. Iz navedenih iskaza zastupnika po zakonu stranaka, zaključuje se da je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem sadašnje osobe zastupnika po zakonu tužitelja P. Z., koji nije osobno ugovarao poslovni odnos sa tuženikom, već je isti posao ugovarao D. M. što proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika A. M., koju činjenicu tužitelj nije osporio, pa saslušani zastupnik po zakonu tužitelja ima posredna saznanja o poslovnom odnosu između stranaka. Međutim, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da se tuženik obratio ranijem zastupniku po zakonu tužitelja D. M. za pomoć kako bi tuženik prevladao početne probleme u poslovanju tuženika i tuženik je u svom poslovanju u vezi predmeta poslovanja tuženika 2014. još uvijek "lutao", stoga sud smatra da je tuženik po svom zastupniku po zakonu dao nalog tužitelju u svezi predmetne robe te da su tuženik i tužitelj bili u poslovnom odnosu ugovora o nalogu.

 

18. Odredbom članka 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove za koje poslove nalogoprimac ima pravo na naknadu, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa, a prema odredbi članka 768. ZOO-a o obavljenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne. Nadalje, odredbom članka 773. stavak 1. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak iako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kada su učinjeni.

 

19. Dakle, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je tuženik sa tužiteljem zaključio usmeni ugovor o nalogu sukladno naprijed navedenim odredbama ZOO-a, koji nalog je tužitelj prihvatio i izvršio. Iako je tuženik od tužitelja naručio određene količine robe koje je dalje tužitelj po nalogu tužitelja naručio od društva V. d.d., pravni odnos između tužitelja i tuženika nije odnos koji proizlazi iz kupoprodaje već iz Ugovora o nalogu kako je i naprijed navedeno. Da se radio o Ugovoru o nalogu između stranaka razvidno je iz svakog ispostavljenog računa tužitelja prema tuženiku jer svaki od tih računa ima isti datum isporuke robe, datum izdavanja računa kao i datum valute, odnosno dospijeća svakog od navedenih računa, a na poleđini svakog od tih računa postoji račun društva V. d.d. za tužitelja.

 

20. Kako je tuženik potvrdio da je u svojim poslovnim knjigama knjižio svaki od računa tužitelja za koje je koristio i pravo na odbitak pretporeza, pa budući da je na svakom od tih računa na poleđini navedeno društvo V. d.d. te da se radi o prefakturiranim računima, tuženiku je moralo biti poznato da se radi o robi društva V. d.d. i sud ne može prihvatiti njegov prigovor da se radi o pravnom odnosu između stranaka koji proizlazi iz kupoprodaje. Kako je naprijed navedeno, pravni odnos između stranaka temelji se na ugovoru o nalogu sukladno navedenim odredbama članka 763., članka 768. i članka 773. stavak 1. ZOO-a te se na istaknuti tuženikov prigovor zastare za tražbine koje proizlaze iz mandatnog odnosa primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a, kojom odredbom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

21. Međutim i primjenom članka 225. Zakona o obveznim odnosima sud je utvrdio da je tražbina tužitelja djelomično u zastari i to za tražbinu u iznosu od 6.987,96 kn prema računu tužitelja broj … od 12. kolovoza 2014. (tužitelj pogrešno u prijedlogu za ovrhu navodi da ga pripada kamata od 01.12.2014. do isplate, a pripada ga kamata od 13.08.2014. do isplate jer je u tom računu navedeno dospijeće 12.08.2014., stranica 82 i 83 spisa) te za tražbinu tužitelja u iznosu od 7.320,73 kn po računu tužitelja broj … od 19.08.2014. (tužitelj opet pogrešno navodi dospijeće tog računa da je 01.12.2014., a u računu je navedeno dospijeće 19.08.2014., pa tužitelju pripada kamata od 20.08.2014. do isplate, stranice 80 i 81 spisa). Kako je tužitelj za predmetnu tražbinu u ukupnom iznosu od 14.308,69 kn podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku 31. listopada 2019. to je za navedene tražbine koje su utužene nakon proteka roka od pet godina od dana dospijeća svakog ispostavljenog računa tužitelja prema tuženiku, nastupila zastara te je u tom dijelu prihvaćen tuženikov prigovor zastare.

 

22. Obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o nalogu, to nije nastupila zastara za potraživanje po računu tužitelja broj … od 11. studenog 2014. za iznos od 7.178,06 kn jer od dospijeća tražbine tužitelja iz tog računa, 11.11.2014. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 31. listopada 2019., nije protekao rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a i ta tražbina tužitelja nije u zastari.

 

23. Stoga je sud za tražbinu tužitelja u iznosu od 7.178,06 kn sa zateznom kamatom od 01.12.2014. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećana za 8 postotnih poena, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kao i u dijelu za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 678,58 kn, budući da je tužitelj u postupku uspio sa 33,41% koji troškovi su odmjereni sukladno članku 6. i članku 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12, dalje Pravilnika) i sukladno odredbama članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14) te odredbama članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a.

 

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT) te Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21) i zahtjevu stranaka na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava te vrijednosti predmeta spora od 21.486,75 kn / 2.851,78 eur1, kao i omjeru uspjeha stranaka u postupku. U odnosu na vrijednost predmeta spora, tužitelj je u postupku uspio sa 33,41%, a tuženik sa 66,59% te je razlika u korist tuženika od 33,18%.

 

25. Tuženiku, kojeg u parnici zastupa odvjetnik odmjeren je slijedeći trošak:

- za sastav prigovora – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr.8/1 OT u vezi Tbr.11/1), za sastav obrazloženog podneska od 12.10.2020. – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr.8/1 OT), za zastupanja na ročištima od 17.11.2020., od 15.01.2021., od 23.05.2022. i od 12.09.2022., svako po 100 bodova – ukupno 400 bodova ili iznos od 4.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), za pristup ročištu od 13.10.2020., koje ročište je odgođeno – 25 bodova ili iznos od 250,00 kn (Tbr. 9/5 OT), za sastav podneska od 02.12.2020., koji podnesak se ubraja u ostale podneske – 25 bodova ili iznos od 250,00 kn (Tbr. 8/3 OT) te za sastav žalbe od 25. veljače 2021., koju je tuženik podnio pobijajući troškove postupka koji mu nisu odmjereni u iznosu od 1.000,00 kn uz PDV, koja odluka je rješenje suda, pa tuženiku za sastav žalbe pripada nagrada prema Tbr.10/5 OT – 50 bodova ili iznos od 500,00 kn ili ukupno iznos od 7.000,00 kn / 929,06 eur1, kojem iznosu je pridodan PDV od 25 % u iznosu od 1.750,00 kn / 232,26 eur1 te sudska pristojba za prigovor u iznosu od 565,00 kn i sudska pristojba za žalbu u iznosu od 200,00 kn ili sveukupno iznos od 9.515,00 kn / 1.262,86 eur1.

S obzirom na utvrđeni omjer uspjeha u sporu od 33,18% u korist tuženika, tuženiku je u tom postotku odmjeren trošak u iznosu od 3.157,08 kn / 419,02 eur1 i riješeno je kao u točci III izreke ove presude.

Za napomenuti je da su u ovom postupku na dvojan način izraženi iznosi sukladno Zakonu u uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022 i 88/22) primjenom fiksnog tečaja od 7,53450 kn.

 

U Splitu 28. listopada 2022.

 

Sudac

 

Nevenka Marunica, v.r.

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

 

Dna:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450