Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
Poslovni broj: 66 P-1974/2021-12
1
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Šibeniku Ulica Stjepana Radića 81, Šibenik |
Poslovni broj: 66 P-1974/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja Ž. P. iz V, OIB: … i 2. tužiteljice T. L. iz S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku B. E., odvjetniku iz Š., protiv tužene R. H., OIB: …, zastupana po O. d. o. u Š., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon provedenog ročišta glavne rasprave održane 6. listopada 2022. u nazočnosti 1. tužitelja Ž. P. i punomoćnika tužitelja, te zakonskog zastupnika tužene, na ročištu za objavu i uručenje odluke 28. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
1. Tužitelji ad.1. Ž. P. i ad.2. T. L. (dalje: tužitelji) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 23. rujna 2021. navode da je na nekretnini oznake čest. zem. 1630/55, koja je upisana u zk.ul. 1822 k.o. Z., kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana tužena R. H. (dalje: tužena). Takva uknjižba prava vlasništva da je pogrešna i ništava, jer su upravo tužitelji stvarni vlasnici predmetne nekretnine u cijelosti, odnosno svaki od tužitelja za po 1/2 dijela. Naime, pradjed i prednik tužitelja P. B. pok. D. da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1418/82 od dana 28. prosinca 1983. utvrdio svoje pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 1630/1 K.O. Z. površine cca 2400 m2 koji dio je na skici vještaka geometra U. B. od 10. rujna 1983. označen slovima A-B-C-D. Nadalje navode da je P. B. pok. D. pravo vlasništva predmetne nekretnine za života prenio svom sinu M. B., dok su potonjeg sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika V. V. iz Š., broj: O- 327/10 od dana 07. svibnja 2010. naslijedile na jednake dijelove sestre i to S. P. i A. M. S.. Iza smrti pok. S. P. da je istu u odnosu na predmetnu nekretninu naslijedio sin, ovdje tužitelj ad. 1. Ž. P., sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika K. R. iz L. broj: O-1685/2014 od 12. studenog 2014., dok je iza smrti pok. A. M. S. istu u cijelosti naslijedila kćer, ovdje tužiteljica ad. 2. T. L., sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. iz V., broj: O-2/16 od 15. siječnja 2016., te su na opisani način tužitelji postali vlasnici predmetne nekretnine za cijelo, i to svaki za po 1/2 dijela.
1.1. Tužitelji nadalje navode da je tužitelj ad. 1. sukladno presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1418/82 od 28. prosinca 1983., prijavnim listom i rješenjem DGU, Područni ured za katastar Š., klasa: UP/I-932-07/20-02/664 izvršio parcelaciju na način da je od dijela matične čest. zem. 1630/1 k.o. Z. u odnosu na koji dio je iskazani prednik tužitelja utvrdio svoje pravo vlasništva ranije opisanom presudom formirao nekretninu oznake čest. zem. 1630/55 K.O. Z. koja je predmet ovog postupka, a što je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku provedeno rješenjem poslovni broj: Z-10468/2020 od 22. rujna 2020.
1.2. Kako tužitelji imaju pravni interes da u cijelosti riješe vlasničke odnose, te usklade zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, to isti predlažu da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se tužitelji utvrđuju suvlasnicima predmetne nekretnine, svaki za ½ dijela, te da se isti ovlaste da ishode uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a kako to glasi u točki I. izreke ove presude.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu predložila da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu navodeći da su tužitelji podnijeli tužbu protiv RH prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora. Naime, tužena je navela da su se tužitelji obratili tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora koji zahtjev je zaprimljen 26. travnja 2021., te da je tužena dopisom od 27. travnja 2021. zatražila dopunu dokumentacije na način da tužitelji prilože dokaze tko je od P. B. stekao predmetnu nekretninu, te da prilože prijavni list iz kojeg bi bilo vidljivo da je utužena nekretnina formirana na temelju navedene presude, s obzirom da iz prostoručne skice, koja je priložena uz presudu, nije moguće identificirati nekretninu. Kako tužitelji nisu dopunili zahtjev, a iz dokumentacije koju su priložili uz zahtjev tužena da nije bila u mogućnosti donijeti odluku o osnovanosti zahtjeva, to da se ima smatrati da zahtjev nije bio niti podnesen. Ista je tijekom postupka navela da nije sporno da je prednik tužitelja presudom posl. broj: P-1418/82 utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine, već da je u predmetnoj stvari sporno tko je naslijedio pok. P. B. u pogledu predmetne nekretnine.
3. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem preslika osobnih iskaznica za tužitelje (list spisa 3,5), presude Općinskog suda u Šibeniku posl. broj: P-1418/82 od 28. prosinca 1983. sa pripadajućom skicom mjesta očevida (list spisa 7-10), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika V. V. iz Š., posl. broj: O-327/10 od 07. svibnja 2010. (list spisa 11-12), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika K. R. iz L. posl. broj: O-1685/2014 od 12. studenog 2014. (list spisa 13-14), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. iz V., posl. broj: O-2/16 od 15. siječnja 2016. (list spisa 15-16), rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik., posl. broj: Z- 10468/2020 od 21. rujna 2020. (list spisa 17), zahtjev za mirno rješenje spora od 26. travnja 2021. (list spisa 18-19), dopis RH, ODO-GUO Š. od 27. travnja 2021. (list spisa 20, 28), geodetski elaborat od 15. siječnja 2019. (list spisa 35-143), izvršen je uvid u zbirku isprava u predmetu posl. broj: Z-10468/2020 (list spisa 144-164; 169-195), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka D. B. (list spisa 165-166) i prvotužitelja Ž. P. (list spisa 166).
4. Na ročištu glavne rasprave održanom 6. listopada 2022. tužitelji su odustali od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, te su odustali od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice ad.2. T. L. navodeći da ista ima identična saznanja o predmetu spora kao i tužitelj ad.1. Ž. P. koji je u predmetnoj stvari saslušan.
5. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.
6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. U odnosu na navode tuženika da bi tužbu trebalo odbaciti budući tužitelji nisu ispunili pretpostavke iz odredbe čl. 186. a ZPP, odnosno da su isti podnijeli tužbu protiv R. H. prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, sud iste ne nalazi osnovanim.
8. Naime, odredbom čl. 186.a ZPP propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv R. H., osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Stavkom 5. označenog članka propisano je ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu, dok je st. 6. propisano da će sud odbaciti tužbu protiv R. H. podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.
9. Uzimajući u obzir da su se tužitelji prije podnošenja tužbe obratili tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 26. travnja 2021., da su u zahtjevu iznesene sve činjenice na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev te predloženi svi raspoloživi dokazi, te da zahtjev za mirno rješenje spora sadrži istovjetan zahtjev kakav je podnesen i u predmetnoj tužbi, to sud zaključuje da su tužitelji zahtjev podnijeli sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, neovisno što je tužena u svom podnesku od 27. travnja 2021. od tužitelja zatražila da joj dostave dodatnu dokumentaciju. Naime, uzimajući u obzir ranije navedeno, kao i tumačenjem citirane zakonske odredbe, ovaj sud utvrđuje da tužitelji nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nemaju obvezu podnositi dodatnu dokumentaciju. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da su tužitelji zahtjev za mirno rješenje spora podnijeli prije podnošenja predmetne tužbe, te da zahtjev u roku od tri mjeseca nije prihvaćen od strane tužene, to sud smatra da su tužitelji ispunili procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u predmetnoj stvari.
10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1418/82 od 28. prosinca 1983. utvrđeno je da je sud povodom zahtjeva tužitelja P. B. pok. D., podnesenog protiv tuženika O. Š., zastupane po javnom pravobranitelju, donio presudu kojom je tužitelj utvrđen vlasnikom dijela čest. zem. 1630/1 upisane u zk.ul. 1822 k.o. Z. u površini od cca 2400 m2, a koji dio je pobliže označen u skici vještaka geometra B. U. od 10. rujna 1983. slovima A-B-C-D.
11. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno od strane javnog bilježnika V. V. iz Š., kao povjerenika Općinskog suda u Šibeniku broj: O-327/10, UPP/OS-49/10 od 7. svibnja 2010. utvrđeno je da je ostavinsku imovinu pok. M. B. pok. P., kao izvanknjižno vlasništvo činila čest. zem. 1630/1, zk.ul. 1822 k.o. Z. u površini od cca 2400 m2, sukladno presudi Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1418/82 od 28. prosinca 1983., te su njegovim nasljednicima proglašene sestre S. P. i A. M. S., svaka za ½ dijela.
12. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno od strane javnog bilježnika K. R. iz L. kao povjerenika Općinskog suda u Varaždinu broj: O-1685/14-5, UPP-OS-219/14-5 od 12. studenog 2014. utvrđeno je da je ostavinsku imovinu pok. S. P., kao izvanknjižno vlasništvo činila čest. zem. 1630/1, k.o. Z. u površini od 1200 m2, te je njezinim nasljednikom proglašen sin Ž. P. za cijelo.
13. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno od strane javnog bilježnika A. G. kao povjerenika Općinskog suda u Šibeniku broj: O-2/16, UPP/OS-8/16-5 od 15. siječnja 2016. utvrđeno je da je ostavinsku imovinu pok. A. M. S., kao izvanknjižno vlasništvo činila ½ dijela čest. zem. 1630/1, upisane u zk.ul. 1822 k.o. Z. u površini od 2400 m2, te je njezinim nasljednikom proglašena kćer T. L. za cijelo.
14. Uvidom u zbirku isprava ovog suda u predmetu broj: Z-10468/2020 utvrđeno je da je ovaj sud rješenjem poslovni broj Z-10468/2020 od 21. rujna 2020., a temeljem Prijavnog lista DGU Područnog ureda za katastar Š. br. UP/I-932-07/20-02/664 i pravomoćnog rješenja DGU Područni ured za katastar Š. od 7. srpnja 2020. izvršio cijepanje čest.zem. 1630/1 pašnjak površine 384.740 m2 na način da je od iste nastala predmetna čest. zem. 1630/55, pašnjak površine 2344 m2. Uvidom u rješenje DGU, Područnog ureda za katastar Šibenik od 7. srpnja 2020. utvrđeno je da je parcelacija izvršena temeljem geodetskog elaborata br. 2019-5 D. K., dipl.ing.geod., koji je potvrđen od strane DGU, Područni ured za katastar Š. klasa: 932-06/2020-02/860, ur.broj: 541-24-02/3-20-3 od 5. svibnja 2020., a kojim elaboratom je provedena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1418/82, koja je pravomoćna 24. siječnja 1984.
15. Svjedok D. B., nesrodan, u svom iskazu je naveo da mu je poznato da je prvotni vlasnik predmetne nekretnine bio pok. P. B. koji je za života istu darovao sinu M. B.. Nadalje je naveo da se on osobno sjeća da je pok. M. predmetnu nekretninu obrađivao prije više od 20 godina. Svjedok je naveo da je pok. P. B. osim sina M. ima i dvije kćeri koje su majka i teta 1. tužitelja, a koje nisu polagale nikakva prava na predmetnoj nekretnini za života M., međutim da su ga iste naslijedile budući M. nije imao svojih potomaka. Svjedok je naveo da pokojnom M. B. nitko nikada nije osporavao vlasništvo, a ni posjed predmetne nekretnine.
16. Tužitelj Ž. P. je u svom iskazu naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja obraslo zemljište, a ranije da je predstavljala voćnjak, te da je ista sa svih strana ograđena suhozidom. Nadalje je naveo da je prvotni vlasnik iste bio njegov djed, pok. P. B., koji je istu stekao nasljeđivanjem od svojih prednika. Nasljednici pok. P. da su bili tužiteljev ujak M. B., te njegove sestre S. P. i M. S.. Predmetnu nekretninu pokojni P. da je za života dao svome sinu M. koji nije imao svojih potomaka, te da su istoga naslijedile tužiteljeva majka S. i teta M.. On da je naslijedio majku, a tetu M. da je naslijedila 2. tužiteljica. Nadalje je naveo da pokojnom M. B. nitko nikada nije osporavao vlasništvo, a ni posjed predmetne nekretnine, te da se ista u nesmetanom posjedu njihove obitelji nalazi više od sto godina.
17. Iskaze 1. tužitelja Ž. P. i svjedoka sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim i istinitim budući su isti u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s ostalim izvedenim dokazima. Tako iz iskaza istih proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine ranije bio pok. P. B. koji je istu za života darovao sinu M. B., koji nije imao svojih potomaka, te su ga naslijedile sestre A. M. S. i S. P..
18. Odredbom čl. 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
19. Odredbom čl. 115. ZVDSP propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je st. 3. propisano da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Nadalje, odredbom čl. 73. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) propisano je da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
20. Odredbom čl. 128. st.1. ZVDSP propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je st. 2. propisano da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.
21. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze zasebno i u cjelini sud je utvrdio da je prednik tužitelja P. B. u odnosu na prednika tužene pred ovim sudom ishodio pravomoćnu presudu poslovni broj: P-1418/82 od 28. prosinca 1983. kojom je isti utvrđen vlasnikom posebnog dijela nekretnine oznake čest.zem. 1630/1 k.o. Z. u površini od oko 2400 m2, a koji dio je u skici vještaka mjernika B. U. od 10. rujna 1983. označen slovima A-B-C-D, a što među strankama nije ni sporno. Geodetskim elaboratom br. 2019-5 od 15. siječnja 2019., a kojim je provedena označena presuda, izvršena je parcelacija matične čest.zem. 1630/1 k.o. Z. na način da je od iste odvojen dio koji je presudom stekao P. B., te je taj dio dobio novu oznaku, i to oznaku čest.zem. 1630/55, površine 2344 m2, k.o. Z., a koja nekretnina je predmet ovog postupka. Svoj udio na matičnoj čest.zem. 1630/1 k.o. Z., a koji odgovara novoformiranoj čest. zem. 1630/55 k.o. Z., P. B. pok. D. je darovao svom sinu M. B. prije više od dvadeset godina a kako to proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka i 1. tužitelja, te je M. B. od tada pa do svoje smrti bio u nesmetanom posjedu iste. Da je M. B. od oca P. B. darovanjem stekao vlasništvo predmetne nekretnine proizlazi kako iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka, tako i iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti istoga u kojem se navodi da je predmetna nekretnina činila njegovu ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvo. Nakon smrti M. B. predmetnu nekretninu su naslijedile njegove sestre S. P. i A. M. S., svaka za ½ dijela. Naslijeđeni dio S. P. je naslijedio njezin sin, u ovom postupku označeni 1. tužitelj Ž. P., a udio A. M. S. je naslijedila 2. tužiteljica T. L., a kako to proizlazi iz spisu priloženih rješenja o nasljeđivanju. Uzimajući u obzir da su tužitelji dokazali pravni slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, odnosno da su isti dokazali da je njihov prednik P. B. u trenutku smrti bio vlasnik predmetne nekretnine (što među strankama nije ni sporno), te da su dokazali slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od svog prednika P. B., to je sud utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na nekretninu pobliže označenu u izreci ove presude, kao i zahtjev da isti temeljem ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove presude.
22. Tužitelji i tužena su zatražili naknadu troška postupka.
23. Cijeneći uspjeh stranaka sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP sud je utvrdio da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa tužbenim zahtjevom, te da im je tužena dužna naknaditi trošak postupka.
24. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, valjalo je tužiteljima zastupanim po odvjetniku priznati kao troškove potrebne za vođenje predmetnog postupka: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr.7. toč.1. u svezi s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 5. srpnja 2022. i 6. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč.1. u svezi s Tbr. 50. Tarife, sve uvećano za pripadajući pdv po stopi od 25% u iznosu od 750,00 kuna sukladno odredbi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22). Nadalje, tužiteljima je valjalo priznati i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kuna (koji iznos su tužitelji i platili prilikom podnošenja tužbe) sukladno odredbi čl. 4. toč.1. u svezi s čl. 7. st.1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje u tekstu: ZSP), te u svezi s Tbr.1. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kuna sukladno čl. 4. toč. 4. ZSP u svezi s Tbr. 2. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, slijedom čega je tužiteljima dosuđen ukupan trošak u iznosu od 4.350,00 kuna, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.
25. Neosnovano tužitelji potražuju naknadu troška sastava podneska od 6. srpnja 2022. u prilogu kojeg dostavljaju sudu geodetski elaborat temeljem kojeg je u zemljišnim knjigama ovog suda izvršena parcelacija matične čest. zem. 1630/1 k.o. Z. budući po utvrđenju ovog suda nije bilo potrebe da tužitelji isti dostavljaju jer dostavljeni geodetski elaborat prileži spisu ovog suda poslovni broj: Z-10468/20, a koji je sud pribavio sukladno točki II. izreke raspravnog rješenja od 5. srpnja 2022.
26. Budući je tužena u cijelosti izgubila predmetnu parnicu to ista nema pravo na naknadu troška postupka, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ove odluke.
27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Šibeniku 28. listopada 2022.
Sudac:
Marija Knez, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450
[2] Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450
[3] Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.