Poslovni broj 11 P-369/2013-137

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                 Poslovni broj 11 P-369/2013-137

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice C. O. d.d. Z1., V. J. 33, F. Z., O. kneza B. 20, OIB:…, protiv tuženika E. O. d.d. Z1, P. Z., O. kneza B. 5, OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z1, p. Z2, radi plaćanja regresnog duga, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 13. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja K. V. i punomoćnika tuženika M. B., na ročištu za objavu odluke od 28. listopada 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z1, P. Z2da na ime regresnog duga isplati tužitelju C. O. d.d. Z1, V. J. 33, F. Z. iznos od 695.964,19 kn/92.370,32 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 356.527,84 kn od 10. srpnja 2013.,

- na iznos od 18.125,86 kn od 10. listopada 2013.,

- na iznos od 201.012,39 kn od 24. listopada 2013.,

- na iznos od 5.000,00 kn od 10. listopada 2013.,

- na iznos od 4.980,00 od 10. listopada 2013.,

- na iznos od 4.679,25 kn od 12. listopada 2013.,

- na iznos od 22.472,85 kn od 11. listopada 2013.,

- na iznos od 1.150,00 kn od 7. studenog 2013.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 8. studenog 2013.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 3. prosinca 2013.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 3. siječnja 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 5. veljače 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 4. ožujka 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 2. travnja 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 3. svibnja 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 13. svibnja 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 3. lipnja 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 2. srpnja 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 2. kolovoza 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. lipnja 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. srpnja 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. kolovoza 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 2. rujna 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 12. rujna 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 2. listopada 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. studenog2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 4. studenog 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 2. prosinca 2014.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. prosinca 2014.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 3. siječnja 2015.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 13. siječnja 2015.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 3. veljače 2015.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. veljače 2015.,

- na iznos od 4.148,00 kn od 6. ožujka 2015.,

- na iznos od 1.500,80 kn od 11. ožujka 2015.,

 

do isplate po promjenjivoj kamatnoj stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

              II              Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z1, P. Z2. da na ime zakonskih zateznih kamata na dio podmirenog regresnog duga isplati tužitelju C. O. d.d. Z1, V. J. 33, F. Z2. iznos od 63.561,20 kn/8.436,02 eura sa zakonskom procesnom kamatom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po promjenjivoj kamatnoj stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

              III              Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z.1, OIB: … da na ime regresnog duga isplatu tužitelju C. o. d.d. Z.1, OIB: … iznos od 312.629,20 kuna/41.493,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom:

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. travnja 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. travnja 2015. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. svibnja 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. svibnja 2015. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. lipnja 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. lipnja 2015. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. srpnja 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. srpnja 2015. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. kolovoza 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. kolovoza 2015. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. rujna 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. rujna 2015. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. listopada 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. listopada 2015. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. studenog 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. studenog 2015. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. prosinca 2015. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. prosinca 2015. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. siječnja 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. siječnja 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. veljače 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. veljače 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. ožujka 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. ožujka 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. travnja 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. travnja 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. svibnja 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. svibnja 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. lipnja 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. lipnja 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. srpnja 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. srpnja 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. kolovoza 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. kolovoza 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. rujna 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. rujna 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. listopada 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. listopada 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. studenog 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. studenog 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. prosinca 2016. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. prosinca 2016. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. siječnja 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. siječnja 2017. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. veljače 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. veljače 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. ožujka 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. ožujka 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. travnja 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. travnja 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. svibnja 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. svibnja 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. lipnja 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. lipnja 2017. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. srpnja 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. srpnja 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. kolovoza 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. kolovoz 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. rujna 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. rujna 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. listopada 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. listopada 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. studeni 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. studeni 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 06. prosinca 2017. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. prosinac 2017. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. siječnja 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. siječnja 2018. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. veljače 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. veljače 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. ožujka 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. ožujka 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. travnja 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. travnja 2018. godine, 

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. svibnja 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. svibnja 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. lipanj 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. lipnja 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. srpnja 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. srpnja 2018.godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. kolovoza 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. kolovoza 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. rujna 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. rujna 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. listopada 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. listopada 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. studenog 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. studenog 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 07. prosinca 2018. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. prosinca 2018. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. siječnja 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. siječnja 2019. godine

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. veljače 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. veljače 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. ožujka 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 13. ožujka 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. travnja 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. travnja 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. svibnja 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. svibnja 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. lipnja 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. lipnja 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 02. srpnja 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. srpnja 2019.godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. kolovoza 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 14. kolovoza 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. rujna 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. rujna 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 08. listopada 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. listopada 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 05. studenog 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 12. studenog 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. prosinca 2019. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. prosinca 2019. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 03. siječnja 2020. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. siječnja 2020. godine,

na iznos od 4.148,00 kuna od 04. veljače 2020. godine,

na iznos od 1.150,80 kuna od 11. veljače 2020. godine,

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

 

              IV              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"I              Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z1, P. Z2 da tužitelju C. O. d.d. Z1, V. J. 33, F. Z2. od presuđenja i ubuduće preuzme obvezu na isplatu renti oštećenoj M. I. iz Z2. u iznosu od 4.148,00/550,53 eura mjesečno.

II              Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z.1, P. Z2. da od tužitelja C. O. d.d. Z1, V. J. 33, F. Z2. od presuđenja i ubuduće preuzme obvezu na isplatu renti oštećenoj M. I. iz Z2. u iznosu od 1.150,80 kn /152,73 eura od dana presuđenja pa do dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište  uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

III              Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z1, P. Z2. plaćati mjesečnu rentu oštećenoj M. I. iz Z.2, OIB: 18762912840 u iznosu od 4.148,00 kuna /550,53 eura od dana presuđenja pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskim zateznom kamatom tekućom na svaki mjesečni obrok od prvog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana."

i

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.000,00 kuna/1.858,12 eura, sve u roku od 8 dana. 

 

 

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 3. prosinca 2013. u bitnome navodi kako je u prometnoj nezgodi 13. srpnja 1997. teške tjelesne povrede zadobila M. S. (sada I.) iz Z.2. Ona je bila putnica u vozilu reg. oznake ZD … kojim je upravljao N. M., koje je bilo osigurano kod tužitelja, a prometnu nezgodu je skrivila N. J. koja je upravljala vozilom reg. oznake i broja ZD …, a koje je bilo osigurano kod tuženika. Oštećena je u prometnoj nezgodi zadobila trzajnu ozljedu vratne i grudne kralježnice, natučenje oglavka, potres mozga i ozlijede leđne moždine. Tužitelj ima potraživanje prema tuženiku temeljem regresa i to temeljem dvije pravomoćne presude donesene u parničnim postupcima u kojima je tuženik sudjelovao kao umješač, pa tako one u odnosu na tuženika imaju intervencijski efekt. Radi se o presudama Općinskog suda u Zadru posl.br. P-269/08 od 16. svibnja 2011. (postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-2494/11 od 11. siječnja 2013) i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5217/08 od 8. ožujka 2011. (djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-2231/11 od 30. travnja 2013.). Temeljem navedenih presuda tužitelj je oštećenoj isplatio i dalje isplaćuje iznose temeljem glavnice duga, troškova i dospjele rente i to na ime neimovinske štete, rente za tuđu njegu i pomoć, te također parnične troškove i sudske pristojbe, a o čemu dokaze dostavlja u spis. Regresne zahtjeve sa obračunima to dokazima uplata, tužitelj je dostavio tuženiku tri navrata. Na dan podnošenja tužbe, tužitelj od tuženika potražuje ukupno 618.096,22 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, temeljem pravomoćnih presuda do dana podnošenja tužbe tuženik je na žiro račun tužitelja uplatio dio potraživanja i to u ukupnom iznosu od 1.173.310,67 kuna i tuženik svoje regresno dugovanje prema tužitelju nije osporio. Tužitelj je također pokušao postići dogovor s tuženikom oko budućeg plaćanja rente M. I. u iznosu od 4.148,00 kuna i 1.150,80 kuna mjesečno pa je čak dostavio tuženiku Sporazum o reguliranju plaćanja duga, te preuzimanja plaćanja rente, a što je tuženik odbio. U ovom postupku tužitelj potražuje dakle, na ime regresnog duga iznos od 618.096,19 kuna, na ime zakonskih zateznih kamata na dio podmirenog regresnog duga iznos od 63.561,20 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Nadalje traži od suda da naloži tuženiku preuzimanje obveze na isplatu renti oštećenoj M. I. u iznosu od 1.150,00 kuna i 4.148,00 kuna mjesečno. Također traži da se tuženiku naloži plaćanje naprijed navedenih renti mjesečno od dana presuđenja pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.
2.               Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom sudu 6. svibnja 2014. u bitnome navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode. U odnosu na potraživanje iz presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2691/08 tuženik navodi kako je od tužitelja zaprimio regresni zahtjev kojim ga tužitelj obavještava da je po toj odluci 25. ožujka 2013. zaprimljen iznos od 1.069.858,60 kuna. Sa navedenim tuženik smatra da je tužitelju u cijelosti naknadio njegovo potraživanje. Neosnovano je tužiteljevo potraživanje procesnih kamata jer se kamate na glavnicu mogu uglavničiti samo kada je glavnica isplaćena u cijelosti odnosno kada se ne potražuje nikakva glavnica. Budući da tužitelj u ovom postupku potražuje i glavnicu onda može potraživati samo kamatu na dio isplaćene glavnice za razdoblje od dospijeća do isplate, pa je tako neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom II. Tuženik smatra kako je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu pod točkama III-V budući da se istim pokušava tuženiku nametnuti obveza po pravomoćnoj odluci u predmetu u kojem nije bio stranka. Tuženik ne spori pravo tužitelja na regres, ali to pravo tužitelj stječe tek u trenutku kada izvrši isplatu. U odnosu na potraživanje iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5217/08 tuženik ističe kako su neosnovani navodi tužitelja budući da je tužitelj u cijelosti zanemario isplatu koju je izvršio po pravomoćnom dijelu ove presude, a koju isplatu mu je tuženik refundirao zbog čega je na strani M. I. došlo do stjecanja bez osnova, odnosno dva puta joj je plaćena ista obveza. Naime, tužitelj je svojom žalbom podnesenom na gornju presudu pobijao samo dio presude, te je isplatio nepobijani iznos na ime naknade za smanjenje životne aktivnosti, naknade za naruženost, naknade za tuđu njegu i pomoć i pripadajuće kamate u ukupnom iznosu od 103.452,05 kuna i to 8. lipnja 2011. Tuženik je 28. ožujka 2013. zaprimio regresni zahtjev tužitelja za iznos od 103.452,05 kuna gdje je očitom omaškom bilo navedeno da se odnosi na presudu Općinskog suda u Zadru iz kojeg razloga je tuženik 4. travnja 2013. taj iznos refundirao tužitelju. Nakon primitka drugostupanjske odluke tužitelj je 9. srpnja 2013. oštećenoj isplatio na ime neimovinske štete, rente od 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2013., troška i dospjele rente do 31. prosinca 2008. ukupni iznos od 356.527,84 kune. Budući da je navedenom odlukom na ime neimovinske štete oštećenoj dosuđen ukupan iznos od 87.000,00 kuna od kojeg je tužitelj 8. lipnja 2011. isplatio iznos od ukupno 62.000,00 kuna, obveza tužitelja po toj osnovi je na dan 9. srpnja 2013. iznosila 25.000,00 kuna, a ne 87.000,00 kuna koliko je tužitelj isplatio, pa je tako tužitelj na ime neimovinske štete dva puta platio isti iznos, isto kao i na ime tuđe pomoći i njege (iznos od 38.000,00 kuna tužitelj je uplatio 8. lipnja 2011., a nije ga odbio prilikom isplate 9. srpnja 2013.). Tuženik je 18. srpnja 2013. zaprimio regresni zahtjev tužitelja, odmah je uočio naprijed navedene propuste kod isplate. M. I. se obratila društvu Vještak T. d.o.o. radi obračuna obveze po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu. Navedeno društvo je 7. listopada 2013. sačinilo obračun uvidom u koji je utvrđeno da je također zaboravljena (zanemarena) isplata iznosa od 103.452,05 kuna. Oštećena je istoga dana podnijela Financijskog agenciji protiv tužitelja zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršene odluke Županijskog suda u Zagrebu uz koji je dostavila specifikaciju tražbine sačinjenu po društvu Vještak T. d.o.o. Iz svega iznesenoga proizlazi neosnovanost potraživanja tužitelja iz točke I tužbenog zahtjeva, jer je prilikom isplate iznosa od 356.527,84 kuna tužitelj dva puta ispunjavao istu obvezu, dok je prilikom zapljene iznosa od 223.817,50 kuna došlo do stjecanja bez osnove na strani oštećene M. I.. Također, neosnovano je i potraživanje isplaćene pristojbe u korist državnog proračuna budući da tužitelj od tuženika može regresno potraživati isključivo ono što se odnosi na ispunjavanje stvarne obveze prema oštećenoj.
3.               Tužitelj je konačno uredio svoj tužbeni zahtjev 16. studenog 2016. navodeći kako je tužitelj po presudi P-2691/08 pozvao tuženika na uplatu iznosa od 1.173.310,65 kuna, te 103.452,05 kuna. Tuženik je uplatio u tri navrata i to 4. travnja 2013. 103.452,05 kuna, 18. rujna 2013. 510.204,37 kuna, te 27. rujna 2013. 559.654,25 kuna. Poslije tužbe tuženik nije uplatio iznose predmetnog regresnog potraživanja. U odnosu na presudu Pn-5217/08 tuženik uopće nije vršio uplate, pozivajući se da ne zna koji dio treba platiti. Tužitelj ističe kako ima pravo potražiti i kamate na kasnije uplaćene iznose, a tuženik ne spori obračun kamata izvršen po tužitelju, pa na tu okolnost ni ne treba izvoditi bilo kakve dokaze. Po tuženiku je sporno bilo može li tužbeni zahtjev u odnosu na rečene zakonske zatezne kamate biti samostalan tužbeni zahtjev, na što tužitelj smatra da može i to u odnosu na iznos od 63.561,20 kuna budući da su isplate tuženika bila prije tužbe. U odnosu na rentu tužitelj ističe da se nesporno ista i dalje plaća i to po osnovi izgubljene zarade i po osnovi tuđe pomoći, svi ti iznosi se prisilo naplaćuju s računa tužiteljice, pa tako tužiteljica ima pravo regresirati isplaćene iznose od tuženika. Tužitelj ističe kako sva novčana sredstava koja su isplaćena oštećenoj temeljem obje presude predstavljaju jedinstvenu novčanu obvezu. U odnosu na sporni iznos od 103.454,05 kuna tužitelj ističe kako je tuženik taj iznos uplatio prije pravomoćnosti presude posl. br. Pn-5217/08, i to na poziv tužitelja da uplati taj iznos na predmet P-2691/08.
4.               Ovaj sud je rješenjem od 21. lipnja 2021. odlučio spojiti ovosudne spise poslovnog broja P-369/2013 i P-144/2017. Naime, u postupku ranije vođenom pod brojem P-144/2017, tužitelj je tužbom od 6. lipnja 2017. regresno potražio od tuženika, a temeljem pravomoćnih i ovršnih presuda i to presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2231/2011 i Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2494/11, a na ime mjesečnih renti koje po citiranim presudama tužitelj isplaćuje oštećenoj M. I. počev od rujna 2014. pa do siječnja 2017. i to rente za izgubljenu zaradu u visini od 4.148,80 kuna i rente za tuđu njegu i pomoć u visini od 1.151,60 kuna mjesečno. Budući da se u ova dva postupka radi o istoj pravnoj osnovi, istim strankama, te budući da je za odlučivanje u oba predmeta potrebno objedinjeno obračunati visinu podmirenog i eventualno nepodmirenog odnosno eventualno pretplaćenog iznosa, odlučeno je o ova dva tužbena zahtjeva raspravljati pod jednim poslovnim brojem.
5.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-2691/08 (l.s. 7-17), presudu i rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. 19 Gž-2494/11 od 11 siječnja 2013. (l.s.18-28), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-5217/08-162 od 8. ožujka 2011. (l.s. 29-43), presudu Županijskog suda u Zagrebu 34 Gžn-2231/2011-2 od 30. travnja 2013. (l.s.44-53), dopis tužitelja od 25. ožujka 2013. upućen tužitelju (l.s. 54), nalog za doznaku po šteti AOF 675 1997/27 od 6. lipnja 2011. (l.s. 55 i 246-247), regresni zahtjev s potvrdama o naplati (l.s. 56-66), Sporazum o postupanju pri postizanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja (l.s.67-72), prijedlog za provođenje mirenja (l.s. 73-80), regresni zahtjev sa potvrdama o izvršenom plaćanju (l.s. 88-95), vještačenje po vještaku T. od 7. listopada 2013. (l.s.96-109), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja (l.s.113-122, 131-132, 179-210), presudu Županijskog suda u Sisku Gž-2444/12 od 14. studenog 2013. (l.s. 137-139), dopis FINA-e od 18. kolovoza 2014. (l.s. 142), specifikaciju naplate Gž-2494/11 (l.s. 143-157), dopis tužitelja upućen tuženiku od 17. listopada 2013. s prilozima (l.s. 214-221), pregleda po računu I. M. (l.s. 232-237), izvadak po kunskom poslovnom računu (l.s. 273-287), financijsko vještačenje predmeta Trgovačkog suda u Zadru (l.s. 296-322), spojeni spis P-144/2017 (l.s. 454-456), nalaz i mišljenje vještaka A. M. od 12. studenog 2021. (l.s. 474-527), dopunsko vještačenje vještaka A. M. od 11. veljače 2022. (l.s. 541-611), presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-613/2022-2 od 23. lipnja 2022. (l.s. 640-643), te je izvršen uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08 i proveden dokaz saslušanjem vještaka J. K. i A. M..
6.               Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
7.               Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je tijekom postupka predlagao provesti dokaz saslušanjem stranaka, međutim, isti je od navedenoga dokaznoga prijedloga izričito odustao.
8.               Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
9.               Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženiku za regresnom isplatom utuženog iznosa, a kojeg je tužitelj isplatio oštećenoj u prometnoj nezgodi – koja je bila putnica u automobilu osiguranom kod tužitelja, dok je prometnu nezgodu skrivio vozač automobila osiguranog kod tuženika.
10.          Također, tužitelj traži od suda da naloži tuženiku preuzimanje daljnje isplate renti oštećenoj M. I., od presuđenja ubuduće i to rente na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.150,80 kuna mjesečno te rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 4.148,00 kuna mjesečno.
11.          Tužbeni zahtjev tužitelja je u više navrata tijekom postupka preinačen uslijed konstantnih redovitih isplata odnosno prisilnih naplata mjesečnih renta oštećenih, čemu se tuženik protivio, međutim, primjenom odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a sud je te preinake dopustio smatrajući kako su iste svrsishodne za konačno rješenje odnosa među strankama.
12.          Prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
13.          Naprijed citirana zakonska odredba temeljem je ovoga postupka i predstavlja osnovu tužiteljevog potraživanja. Sama osnova potraživanja i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku nije sporna.
14.          Naime, tuženik je potvrdio navode tužitelja da je 13. srpnja 1997. u mjestu Zaton došlo do prometne nezgode u kojoj je stradala oštećenica M. I. (tada S.), koja je bila putnica u vozilu reg. oznake i broja ZD … kojim je upravljao N. M., a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja. Također, nesporno je i da je prometnu nezgodu skrivila N. J. koja je upravljala vozilom reg. oznake i broja ZD …, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika.
15.          Oštećena M. I. je potom pokrenula dva sudska postupka naknade štete protiv svog osiguratelja, ovdje tužitelja, a koji postupci su pravomoćno okončani.
16.          Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2691/08 od 16. svibnja 2011. utvrđeno je kako je ista donesena povodom tužbe tužiteljice M. I. protiv tuženika C. o. d.d. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d. radi naknade štete. Presudom je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 409.858,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, te joj od 1. siječnja 2011. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu od po 4.148,00 kuna, uz nalog tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 101.828,37 kuna.
17.          Presuda navedena pod točkom 8. obrazloženja potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2494/11 u dijelu u kojem je tuženik dužan isplatiti tužiteljici naknadu štete za razdoblje od 19. ožujka 2000. pa do 31. prosinca 2010. u sveukupnom iznosu od 408.376,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, te plaćati tužiteljici mjesečnu rentu u iznosu od 4.148,00 kuna dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda i to u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete za razdoblje od 1. ožujka 2000. do 18. ožujka 2000. u iznosu od 1.482,00 kuna kao i zatražena kamata na taj iznos, te je u tom dijelu odbačena tužba. 
18.          Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-5217/08 od 8. ožujka 2011. utvrđeno je kako je ista donesena povodom tužbe tužiteljice M. I. protiv tuženika C. o. d.d. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d. radi naknade štete. Presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 160.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na nematerijalnu štetu. Također naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova trajne tuđe njege i pomoći iznos od 126.218,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženiku je naloženo platiti na ime rente za tuđu njegu i pomoć mjesečni iznos od po 1.150,80 kuna počevši od 1. siječnja 2009. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i platiti parnični trošak u iznosu od 237.830,00 kuna.
19.          Presuda citirana pod točkom 10. obrazloženja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2231/2011 od 30. travnja 2013. u dijelu koji se odnosi na iznos od 87.000,00 kuna na ime nematerijalne štete, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova trajne tuđe njege i pomoći iznos od 126.218,89 kuna zajedno sa  zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti na ime rente za tuđu njegu i pomoć mjesečni iznos od po 1.150,80 kuna počevši od 1. siječnja 2009. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Odluka o trošku je potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak u iznosu od 82.540,98 kuna.
20.          U ovom postupku je, nadalje, nesporno kako je prije pokretanja postupka tuženik tužitelju po ovoj osnovi isplatio iznos od ukupno 1.069.858,60 kuna i to iznos od 510.204,37 kuna 18. rujna 2013. te iznos od 559.654,25 kuna 27. rujna 2013. Navedene iznose tuženik je tužitelju podmirio za iznose koje je tužitelj platio oštećenoj temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2861/08.
21.          Nakon toga tuženik po pozivu tužitelja istome 4. travnja 2013. isplaćuje iznos od 103.452,05 kuna. Nakon ove uplate nastaje problem zato što je tuženik smatrao da se ista odnosi na nepobijani dio iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08, dok je tužitelj tvrdio da se ta uplata odnosi na preostalo dugovanje po presudi Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2861/08.
22.          Nakon ovog trenutka do pokretanja ovoga postupka a i tijekom istoga tuženik odbija platiti tužitelju bilo koji iznos na ime regresnog potraživanja budući da smatra kako je došlo do krivog obračuna, jer da bi uplatama tužitelju iznosa koje isti traži, a i koje je isti uplatio oštećenoj M. I., došlo do dvostrukog plaćanja iznosa od 103.452,05 kuna. Tuženik, naime, navodi kako je tužitelj oštećenoj platio dvostruko navedeni iznos, upravo zbog omaške u računanju te se poziva na činjenicu da je sporni iznos uplaćen za nepobijani dio presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08, a da u trenutku pravomoćnosti te odluke tužitelj oštećenoj ponovno uplaćuje cjelokupno dugovanje iz toga predmeta neumanjeno za već uplaćeno u lipnju 2013.
23.          Iz svega iznesenoga, sud je proveo financijsko vještačenje, sa svrhom utvrđivanja spornih činjenica, a u nedostatku stručnog znanja za problematiziranu tematiku.
24.          Najprije je angažiran vještak za financije i bankarstvo J. K.. Iz njegovog nalaza i mišljenja od 3. srpnja 2015. proizlazi kako je tužitelj po osnovi presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvršio isplate oštećenoj u ukupnom iznosu od 705.823,59 kuna, a temeljem presude Općinskog suda u Zadru isplate u ukupnom iznosu od 1.173.310,67 kuna. Vezano za regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku od 2. travnja 2013. tuženiku je preostalo za uplatiti 63.912,92 kuna na ime zateznih kamata. Vezano za preostala dva regresna zahtjeva od 16. srpnja 2013. u iznosu od 356.537,84 kune i onaj od 17. listopada 2013. u iznosu od 256.270,35 kuna, a koji je opravdan u iznosu od 148.906,09 kuna preostalo je isplatiti iznos od 598.506,68 kuna glavnice duga i 126.102,17 kuna zateznih kamata. U taj iznos su uključene sve rentne isplate oštećenoj do ožujka 2015.
25.          Na gornje vještačenje prigovorio je tužitelj navodeći kako se iznos predmetnog potraživanja sastoji u utvrđivanju ukupnog iznosa od štete, odnosno iznosa koji je tužitelj isplatio oštećenoj po osnovi povrede prava osobnosti, ukupne neimovinske i imovinske štete za koju je nesporno odgovoran osiguranik tuženika. Imovinska i neimovinska šteta u konačnici je plaćena, te se još uvijek plaća temeljem ovrhe zbog obveze na rentu. Tužitelj nalazu i mišljenju vještaka prigovara u dijelu u kojem se navodi da se isplata iznosa od 103.452,05 kuna ne odnosi na isplaćeno po presudi Općinskog suda u Zadru. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže napraviti dopunu vještačenja na način da se taj iznos uzme prilikom obračuna duga po presudi Općinskog suda u Zadru.
26.          Tuženik je nalazu i mišljenju vještaka prigovorio prvenstveno navodeći kako je obračun obveze po presudi Općinskog suda u Zadru, a do 25. ožujka 2013. kada je izvršena zapljena potpuno suvišan, jer je sve to što je po toj zapljeni zatraženo u cijelosti plaćeno, što među strankama nije sporno, te nikakvo daljnje potraživanje po toj zapljeni nije niti predmet postupka. Tužitelj u odnosu na tu presudu potražuje samo kamatu zbog zakašnjelog plaćanja. Isto tako prigovara izračunu vještaka na strani 19-21 smatrajući da isti ne može vršiti prijeboj već eventualno naznačeno može biti predmetom regresa. Također, ni pristojbe ne mogu biti djelom izračuna jer one ne mogu biti predmetom regresa. Nadalje ne može se u izračunu obveze kamata na neplaćenu glavnicu izračunavati u apsolutnom iznosu jer to nije u skladu s materijalnim pravom. Također ističe da je potrebno da vještak razjasni konačne iznose iz mišljenja jer ti iznosi ne odgovaraju pojedinačnim iznosima koji su prije njih navedeni.
27.          Na gornje prigovore vještak J. K. očitovao se pisanim podneskom. U odnosu na prigovore tužitelja istakao je da se iznos od 103.452,05 kuna nikako ne može odnositi na presudu P-2691/08 budući da se ista odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade, dok se uplata naprijed naznačenog iznosa odnosi na postupak Pn-5217/08. Budući da se taj postupak odnosi na naknadu fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, strah, tuđu njegu i pomoć te duševne boli zbog naruženja, nikako se gornja uplata ne bi mogla podvesti pod presudu P-2691/08. U odnosu na prigovore tuženika vještak navodi ponajprije da je u nalazu i mišljenju postupio po rješenju o provođenju dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem čime otklanja sam prigovor tuženika u dijelu u kojem isti prigovara što se u obračun obveze tužitelja uračunava i presuda P-2691/08. Nadalje, dostavlja ispravak izračuna tablice za rentu za lipanj 2011. pa do 21. listopada 2013. kada je zatvorena dospjela obveza po presudi Pn-5217/08, te se preplaćeni iznos od 102.346,55 kuna može obračunati za podmirenje dospjele obveze po presudi P-2691/08. Dakle, stanje nepodmirenog duga na ime naknade štete zbog izgubljene zarade s danom 21. listopada 2013. iznosilo je 59.498,63 kuna, uz pripadajućih 215,17 kuna zateznih kamata. Uzimajući u obzir iznos preplaćenih sredstava po osnovi presude posl. br. Pn-5271/08, a s obzirom da se radi o istom štetnom događaju, prijebojem stanja isplaćenih naknada oštećenoj dolazi do podmirenja svih obveza i po osnovi presude P-2691/08 te ukupne preplate tužitelja prema oštećenoj u iznosu od 42.632,75 kuna. Konačno, vještak ističe kako je uplatom od 21. listopada 2013. u iznosu od 201.012,39 kuna podmireno sveukupno dugovanje tužitelja prema oštećenoj po obje presude te je ostvarena preplata u iznosu od 42.632,75 kuna. Navedena preplata može se rasporediti za kompenziranje budućih renti po obje presude koje je tužitelj dužan isplaćivati oštećenoj.
28.          Na daljnje prigovore vještak se očitovao usmeno na ročištu održanom 29. travnja 2019. i to na način da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore stranaka uz napomenu da je vjerojatno u međuvremenu bilo i drugih uplata pa taj izračun u ovom trenutku nije aktualan. Ostao je kod dijela nalaza u kojem navodi da je tužitelj oštećenoj temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-5217/08 preplatio iznos od 102.346,55 kuna, te misli, ali nije siguran da tužitelj nije sa pretplatom koja je utvrđena kompenzirao daljnje rente oštećenoj. Također nije siguran je li iznos sa str.21. glavnog nalaza i mišljenja od 103.452,05 kuna isplaćen prije ili poslije pravomoćnosti presude, ali pretpostavlja da takav podatak postoji u spisu. U odnosu na sve daljnje upite i prigovore vještak K. se ponovno pisano očitovao navodeći da je iznos od 103.452,05 kuna uzet u obzir pri obračunu duga što se vidi na str. 6. i 10. nalaza i mišljenja gdje je navedeni iznos raspodijeljen na troškove parničnog postupka u iznosu od 81.166,46 kuna i na pripadajuće zakonske zatezne kamate po troškovima parničnog postupka koji na dan uplate iznose 2.864,18 kuna, dok je preostalim iznosom od 19.421,41 kuna djelom podmiren dug po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu.
29.          U odnosu na sve izneseno po stalnom sudskom vještaku Josipu Klišmaniću tuženik je i dalje ustrajao u svojim prigovorima, te je predložio provesti dopunsko financijsko vještačenje na sve okolnosti koje je iznosio ranije pa tako postoji li dokaz da je pojedina stavka plaćena, kome je ta stavka isplaćena, po kojoj osnovi tužitelj tvrdi da je pojedinu stavku isplatio i postoje li za to dokazi, te je li bilo temelja za isplatu te stavke po osnovi za koju tužitelj navodi da ju je isplatio ili je isplatom izvršena pretplata po toj osnovi. Također predlaže se provesti dopunsko vještačenje i na okolnost iscrpljenosti limita. Naime, tuženik je izračunao kako je do toga trenutka (15. svibnja 2017.) po osnovi predmetnoga štetnoga događaja isplatio tužitelju odnosno trećim osobama ukupno 649.439,00 kuna, u koji iznos nisu uračunate kamate i troškovi jer se isti ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja iscrpljenosti limita osiguranja. Toga je trenutka tuženik dao nalog za isplatu tužitelju iznosa od 350.561,00 kuna na ime regresa, čime je dosegao iznos od 1.000.000,00 kuna koji sukladno odredbi čl. 85. Zakona o osiguranju važećem u vrijeme štetnog događaja i sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi automobilske odgovornosti predstavalja maksimalan iznos koji može predstavljati obvezu društva po jednom štetnom događaju, a po osnovi osiguranja od autoodgovornosti.
30.          Prema odredbi čl. 85. Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 9/94, 20/97 i 46/97) obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti (Narodne novine br. 72/94) određeno je da obveza društva za osiguranje za naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu Zakona o osiguranju ne može po jednom štetnom događaju za ostala motorna vozila za štete na osobama iznositi više od 1.000.000,00 kuna.
31.          U odnosu na ovaj prigovor iscrpljenosti limita osiguranja stranke su suprotstavile način izračuna odnosno stavove o tome koji se sve iznosi uzimaju u obzir prilikom računanja iscrpljenosti limita osiguranja. Tuženik je čak predložio da u dopunskom financijskom vještačenju sud vještaku naloži izvršenje toga izračuna, međutim, uvidom u zakonske i podzakonske odredbe vezane za ovaj prigovor, a isto tako proučavajući sudsku praksu, sud dolazi do zaključka kako se navedeni institut ne bi mogao primijeniti u ovom slučaju pa tako smatra tuženikov prigovor iscrpljenosti limita osiguranja neosnovanim. Naime, tuženik je u postupcima naknade štete koje je oštećenica iz predmetne prometne nezgode pokrenula protiv C. o. kao osiguratelja vozila u kojem je ista bila za vrijeme nezgode i zadobila teške tjelesne ozljede, bio umješač na strani tuženika (ovdje tužitelja), čime u odnosu na tuženika postoji intervencijski efekt iz tih parničnih postupaka koji se ogleda u tome da on ne može poricati činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari u donesenim presudama pri reguliranju svojih odnosa sa strankom kojoj se pridružio, odnosno sa tužiteljem, ako tijekom tih postupaka nije isticao prigovor nesavjesnog vođenja parnice ili, što je također mogao, ako nije isticao i ovaj ovdje sporan prigovor iscrpljenosti limita osiguranja. Naime, sud smatra kako bi taj prigovor mogao biti raspravljan ili uvažen u okolnostima u kojima se radi o naknadi štete na temelju autoodgovornosti, ali u ovom predmetu se radi o regresnom potraživanju tužitelja prema tuženiku, za već isplaćene iznose koji su pravomoćno utvrđeni u drugim postupcima (u kojima je tuženik, kako je ranije u više navrata istaknuto, sudjelovao kao umješač).
32.          Sukladno ostalim prijedlozima obaju stranaka koje su svojim prigovorima ukazivale na nezadovoljstvo i nepotpunost u spisu postojećeg nalaza i mišljenja, a kraj okolnosti da je ranije imenovani vještak J. K. brisan sa liste stalnih sudskih vještaka, sud je odredio provođenje dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po novom vještaku za financije i računovodstvo - A. M..
33.          Iz nalaza i mišljenja vještaka A. M. proizlazi kako je potraživanje tužiteljice po navedenim presudama za razdoblje od 19. ožujka 2000. do 4. veljače 2020., a po osnovi imovinske i neimovinske štete te parničnog troška ukupno 1.001.726,37 kuna (Tablica br. 1), dok je potraživanje tužiteljice po navedenim presudama za razdoblje od 1. lipnja 1998. do 4. veljače 2020. u ukupnom iznosu od 449.967,07 kuna (Tablica br. 2.). Ukupne uplate tuženika tužiteljici odnosno HZZO-u po osnovi liječenja oštećenice iznose 1.689.612,51 kuna (Tablica br. 3.). Nadalje, vještak je izvršio i obračun zakonskih zateznih kamata na iznose potraživanja tužiteljice po navedenim presudama za razdoblje od 19. ožujka 2000. do 4. veljače 2020., a po osnovi imovinske i neimovinske štete te parničnog troška, iz kojeg obračuna proizlazi da bi obveza iznosila 605.699,35 kuna, a plaćeno je 469.042,53 kune (Tablica br. 4.). Također, vještak je izvršio i obračun zakonskih zateznih kamata na uplate tuženika tužiteljici odnosno HZZO-u po osnovi liječenja oštećenice, umanjeno za plaćene glavnice i zakonske zatezne kamate, za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 11. veljače 2020. iz kojeg obračuna proizlazi da bi obveze po toj osnovi iznosile 297.466,72 kune, dok je plaćeno 291.678,66 kuna (Tablica br. 5.). Zaključeno, izvršen je i obračun zakonskih zateznih kamata na iznos parničnog troška (Tablica br. 6.). Na temelju svega iznesenog vještak zaključuje kako je tuženikov dug tužiteljici na dan 4. veljače 2020., odnosno 11. veljače 2020. u ukupnom iznosu od 701.458,65 kuna.
34.          Na gornji nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tužitelj ističući kako je iznos iz Tablice br. 3. od 350.561,00 kuna izvršen 15. svibnja 2019. trebao biti za podmirenje najstarije obveze po datumu dospijeća bez obzira na oznaku presude, tj. osnove iz koje je nastao pa tako iz te Tablice, stupac 8, potrebno je izostaviti iznos uplata od 269.192,89 kuna, a iznos od 350.561,00 kuna koristiti za eventualno pokriće sukladno redoslijedu uračunavanja.
35.          Vještak A. M. izradio je dopunsko vještvo u skladu s gornjim navodima tužitelja pa je tako u konačnom izračunu utvrđeno da je tuženik tužiteljici na dane 4. veljače 2020. i 11. veljače 2020. dužan ukupna iznos od 1.138.723,68 kuna.
36.          Nalazu i mišljenju vještaka A. M. kao i dopunskom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći sljedeće:

a)     tuženik ističe da se predmetno vještačenje ne može ni na koji način iskoristiti u ovoj parnici s obzirom na aktualni tužbeni zahtjev, kojim tužitelj regresno potražuje konkretno isplaćene novčane iznose glavnica isplaćenih oštećeniku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana kada je te isplate izvršio

b)     ističe da je potrebno utvrditi za svaku pojedinu stavku postoji li dokaz da je ista isplaćena

c)     potrebno je utvrditi koje je svaka pojedina stavka isplaćena, a budući da se regresom može potraživati samo isplate izvršene ošećeniku, ali ne i trećim osobama

d)     po kojoj osnovi je svaka stavka isplaćena, te postoji li za to dokaz

e)     je li bilo temelja za svaku isplatu po osnovi za koju tužitelj navodi ili je isplatom izvršena preplata po toj osnovi

f)       je li tužitelj plaćanjem oštećenici izvršenim 9. srpnja 2013. (356.527,84 kuna) propustio voditi računa o činjenici da je već 8. lipnja 2011. izvršio dio te isplate (103.452,05 kuna)

g)     tuženik traži i očitovanje u odnosu na navode o preplati u iznosu od 102.346,55 kuna

h)     tuženik ističe kako je neprihvatljiv izračun iz dopune vještačenja kojim se na prijedlog tužiteljice iz vještačenja izuzima naknada isplaćena oštećenici 4. travnja 2013. u iznosu od 103.452,05 kuna

i)        osporava tužiteljevo ustrajanje na dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na spojeni parnični predmet u iznosu od 350.561,00 kuna, a za koji nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju 15. svibnja 2019. i dostavio za to dokaz i

j)        tuženik ustraje na prijedlogu limita protiveći se navodima tužitelja da limit nije iscrpljen.

37.          U odnosu na gornje prigovore tuženika vještak se očitovao na način da se točka a), b), c) i j) odnose na pravna pitanja koja su u domeni suda. Točka g) se ne odnosi na vještaka M. pa se na istu neće ni očitovati jer takav nalog suda nije ni dobio, ali se u odnosu na iznos od 130.452,05 kuna očituje kako na isti nije naišao analizom svoga vještva i dopunskog vještva. Također iznos od 356.527,84 kune ne obuhvaća i navedeni iznos od 130.452,05 kuna. Glede navoda pod točkom h) vještak navodi da je na taj način postupio po nalogu suda i tužiteljice od 23. prosinca 2021. Zaključno, točka i) se odnosi isključivo na tužitelja.
38.          Sud je uvažio nalaz i mišljenje vještaka A. M. kao vjerodostojan dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Sud smatra da je isti izrađen stručno i sukladno pravilima struke, a tuženikovi prigovori na isto su ujedno i općeniti prigovori osnovanosti tužbenog zahtjeva, čije otklanjanje je obrazloženo na više mjesta u obrazloženju ove presude.
39.          Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju kompletno regresno potraživanje, a kako je to uređeno tužbenim zahtjevima tužitelja tijekom postupka, dok je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u dijelu u kojem isti traži od suda da naloži tuženiku preuzimanje plaćanja renti oštećenoj iz prometne nezgode, od presuđenja ubuduće, slijedom čega je temeljem naprijed citiranih odredbi valjalo odlučiti kao u izreci presude.
40.          Naime, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi kao i uvažavajući provedene nalaze i mišljenje vještaka financijske struke sud dolazi do zaključka kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu u kojem isti potražuje isplatu svih regresnih potraživanja plaćenih oštećenoj M. I.. Sud ne smatra osnovanim navode tuženika o preplati. Naime, za istaći je kako su svi plaćeni iznosi i to kako od strane tužitelja oštećenoj, tako od strane tuženika tužitelju, u nalazima i mišljenjima vještaka uzeti u obzir i činjenica da je tuženik u jednom trenutku smatrao da neki od iznosa nije bio ispravno obračunat već da bi plaćanjem istoga dva puta platio isto dugovanje odnosno da je plaćanjem istoga tužitelj oštećenoj platio dva puta istu štetu, ne umanjuje obvezu tuženika da nastavi dalje plaćati tužitelju iznose koje je isti platio oštećenoj, temeljem pravomoćnih odluka iz postupaka u kojima je i tuženik sudjelovao kao umješač.
41.          Nadalje, ne bi bili osnovani ni navodi tuženika kojima isti osporava uglavničenje kamate na već plaćeni dug, kako je to zatraženo pod točkom II presude, budući da se u konkretnom slučaju, suprotno navodima tuženika, obveza tuženika odnosno cjelokupno regresno potraživanje ne može smatrati jednom glavnicom pa da bi se tako kamate mogle uglavničiti tek podmirenjem cjelokupnog dugovanja. Naime, u konkretnom slučaju radi se o pojedinačnim odnosno djeljivim obvezama na koje je onda po plaćanju istih obračunata i uglavničena zakonska zatezna kamata na koju su naknadno, sukladno odredbama ZOO-a, obračunate i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe (čl. 31. st. 2. ZOO-a).
42.          Slijedom svega iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkama I, II i III.
43.          U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži od suda da naloži tuženiku preuzimanje obveze na isplatu rente oštećenoj od presuđenja i ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, za istaći je kako je isti neosnovan. Naime, ovdje se radi o tužbi radi isplate regresnog potraživanja dok je o obvezi naknade štete u okviru koje spadaju i isplata rente za tuđu njegu i pomoć i rente na ime izmakle zarade već raspravljeno i odlučeno u okviru parničnih postupaka vođenih pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. P-2861/08 i Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl. br. Pn-5217/08. U tim postupcima je i tuženik sudjelovao kao umješač, ali nije bilo govora o tome da on preuzme tu obvezu za ubuduće, jer on ni nije osiguratelj oštećene odnosno vozila u kojem je oštećena bila putnik, pa da bi onda on temeljem te osnove bio dužan njoj direktno naknaditi bilo koji vid štete.
44.          Nadalje, sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo od suda naložiti tuženiku isplatu rente oštećenoj u iznosu od 1.150,00 kuna mjesečno odnosno 4.148,00 kuna mjesečno, od dana presuđenja pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to kako iz razloga navedenih pod točkom 43. obrazloženja, tako i iz razloga što sud smatra da ne bi bio osnovan navod tužitelja taj dio tužbenog zahtjeva postavlja sukladno odredbi čl. 186. c ZPP-a. Naime, prema odredbi čl. 186. c ZPP-a tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes, može i prije dospjelosti tražbine zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti. Vrijeme dospjelosti tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu. Sud ne smatra kako je u konkretnom predmetu postavljen ovaj dio tužbenog zahtjeva sukladno čl. 186. c ZPP-a jer tužitelj ne navodi da bi tuženikova obveza plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente dospjela nakon što tužitelj istu isplati oštećenoj, već direktno nalaže tuženiku plaćanje iste.
45.          Slijedom iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom IV.
46.          Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a te sud sukladno odluci u ovoj pravnoj stvari smatra da bi svaka stranka trebala snositi svoj trošak postupka, sve sukladno uspjehu u sporu. Međutim, kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba uzimati kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u parnici te kraj korištenja izraza "djelomični uspjeh u sporu" trebalo bi isti ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga, u ovom slučaju, budući da je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u potpunosti, bez obzira na odluku prema kojoj se može smatrati da su obje stranke djelomično uspjele u sporu, ovaj sud odlučuje u cijelosti priznati tužitelju zahtjev za naknadom troška vještačenja i to kako po vještaku J. K. u iznosu od 4.000,00 kuna tako i po vještaku A. M. u iznosu od 10.000,00 kuna, što ukupno iznosi 14.000,00 kuna, budući da je upravo temeljem tih vještačenja, za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, donesena odluka u ovoj pravnoj stvari.
47.          Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Zadru 28. listopada 2022.

 

                                                                                                          Sutkinja

                                                                                                    Katarina Zdunić

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna  primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

 

DNA:

- Tužitelju uz poziv za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eura

- Tuženiku po pun.