Poslovni broj Gž R-830/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijek

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-830/2022-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Prelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice V. M. iz K., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. H., dipl. iur. iz S. d. i l. s. i n. R., Z., protiv tuženika A. z. p. u p., r. i r. r., Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3824/2021-10 od 22. kolovoza 2022., 28. listopada 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu,  poslovni broj Pr-3824/2021-10 od 22. kolovoza 2022.,

 

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

             

              „ I. Nalaže se tuženiku, A. z. p. u p., r. i r. r., isplatiti tužiteljici, V. M., za ožujak i svibanj 2015. pripadajuću neto razliku naknade plaće za bolovanje u ukupnom iznosu od 645,72 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to, za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 315,35 kuna od 4. travnja 2015. i

- na iznos od 330,37 kuna od 6. lipnja 2015.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

 

2.  Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč.1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22.- dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz obvezu tužiteljice da mu naknadi troškove postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je porekla osnovanost žalbenih navoda i predložila da se žalba kao neosnovana odbije.

 

4. Žalba nije osnovana. 

 

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, pa žalbeni navodi kojim tužena sadržajno osporava prvostupanjsku presudu zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja nisu razmatrani.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom neto razlike naknade plaće zbog privremene spriječenosti za rad- bolovanje, za ožujak i svibanj 2015. u ukupnom iznosu od 645,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

8. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu „direktor Sektora za unutarnju reviziju“, navedeni ugovor o radu joj je otkazan uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu koji je prihvatila te je dalje radila na radnom mjestu „savjetnik ravnatelja“, a istovremeno je osporila otkaz. Pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Z. broj Pr-... od 18. rujna 2015. otkaz je utvrđen nedopuštenim te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto „direktor Sektora za unutarnju reviziju“ i dosuđeno joj je ukupno 5.501,42 kn na ime razlike plaće za razdoblje od srpnja 2014. do 31. siječnja 2015.. Tuženik je vratio tužiteljicu na rad dana 14. travnja 2016. na radno mjesto „direktorice Sektora za unutarnju reviziju“. Međutim, za razdoblje od 1. veljače 2015. do 13. travnja 2016. tužiteljici nije isplaćena razlika plaće između one koju je primala za radno mjesto „savjetnik ravnatelja“ i one koju je trebala primati za radno mjesto „direktorica Sektora za unutarnju reviziju“. Nakon otkaza tužiteljici je isplaćivana plaća po koeficijentu 2,619 za radno mjesto „savjetnik ravnatelja“ dok je koeficijent za radno mjesto „direktor Sektora za unutarnju reviziju“ 3,007. U drugom postupku donesena je presuda pod brojem Pr-... od 23. ožujka 2021. kojom je tužiteljici dosuđena razlika plaće, no međutim u tom postupku nije potraživala razliku plaće za bolovanje koje joj je pogrešno bilo isplaćivano u utuženom razdoblju, a što je konstatirano i u obrazloženju navedene presude na četvrtoj stranici. Za mjesec ožujak i svibanj 2015. poslodavac je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za bolovanje dulje od 42 dana iz razloga što nije uzeo u obzir plaće koje su tužiteljici trebale biti isplaćene po koeficijentu 3,007 za radno mjesto „direktorice sektora za unutarnju reviziju“, nego je naknadu plaće obračunao i isplatio po koeficijentu 2,619 za radno mjesto „savjetnik ravnatelja“. Stoga svojim tužbenim zahtjevom konačno preciziranim u podnesku od 31. ožujka 2021. tužiteljica potražuje od tuženika razliku naknade plaće za bolovanje za ožujak i svibanj 2015. u ukupnom iznosu od 645,72 kn neto, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.

 

9. U dokaznom dijelu postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da  je tužiteljica zaposlena kod tuženika, te da je pravomoćnom presudom pod brojem Pr-... od 18. rujna 2015. utvrđena nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu od 3. srpnja 2014., naloženo je tuženiku tužiteljicu vratiti na rad i isplatiti joj naknadu razlike plaće u ukupnom iznosu od 5.501,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama;

 

- da je potom vođen postupak pod brojem Pr-... u kojem je donesena presuda od 23. ožujka 2021. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime bruto razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2015. do 13. travnja 2016. iznos od 25.213,44 kn,

 

- da tužiteljica u ovom postupku potražuje razliku naknade za bolovanje za ožujak i svibanj 2015. dok joj je u postupku Pr-... dosuđena isključivo razlika plaće, a ne i naknade za bolovanje, što je jasno vidljivo iz obrazloženja navedene presude.

 

10. Na utvrđene činjenice sud  prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici razlike naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad za mjesece ožujak i svibanj 2015., sukladno odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13, 137/13, 98/19) kojom je propisano da naknadu plaće za vrijeme bolovanja od 43. dana obračunava i isplaćuje poslodavac, s tim da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu plaće.

 

11. Nije osnovan niti prigovor zastare istaknut tijekom postupka i u žalbi.  Naime, tužba je u ovom predmetu podnesena 1. veljače 2021., a presuda kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, od kada tužiteljica ima pravo potraživati razlike plaće i naknade plaće, je pravomoćna 2. veljače 2016., iz čega proizlazi da je tužba u ovom postupku podnesena u zastarnom roku od pet godina.

 

12.Slijedom izloženoga, žalbu tuženika u kojoj ponavlja tvrdnje koje je prvostupanjski sud raspravio i obrazložio i za to dao valjane razloge valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

13. Odluka o naknadi parničnog troška pravilna i valjano obrazložena, a trošak dosuđen sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP-a, te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 91/04., 37/05. i 59/07.)

 

14.Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st.1. ZPP-a).

 

 

Osijek, 28. listopada 2022.