1          Poslovni broj:12 Povrv-506/2021-19

 

 

                                                                      

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6                                                        Poslovni broj: 12 Povrv-506/2021-19

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja E.-C. d.o.o. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. J. L., odvjetnik iz J. L. M. Odvjetničko društvo j.t.d. Z., protiv tuženika T. L. d.o.o. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u M., radi isplate iznosa od 46.400,62 kn / 6.158,42 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 9. rujna 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja L. R., odvjetnika u Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. Z. te punomoćnika tuženika, 28. listopada 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. A. V. iz M. poslovni broj Ovrv-405/2020 od 17. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 46.400,62 kn / 6.158,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi propisanoj člankom 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a koja stopa je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, teku kako slijedi:

- na iznos od 17.098,18 kn / 2.269,32 EUR od 24. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7.459,88 kn / 990,10 EUR od 25. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.801,38 kn / 239,08 EUR od 26. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 15.856,96 kn / 2.104,58 EUR od 27. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 983,92 kn / 130,59 EUR od 29. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2.033,80 kn / 269,93 EUR od 6. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1.157,50 kn / 153,63 EUR od 23. kolovoza 2019. do isplate,

kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.267,50 kn / 300,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. 

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. A. V. iz M. poslovni broj Ovrv-405/2020 od 17. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 43,50 kn / 5,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. do isplate te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.004,00 kn / 133,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.689,00 kn / 1.020,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 EUR kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik A. A. V. iz M. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-405/2020 od 17. studenog 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 46.400,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

 

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući to rješenje u cijelosti. U podnesenom prigovoru tuženik je naveo da su predmetni posao dogovarali gosp. B. i gđa. S., koji da su dogovorili da će gosp. B. materijalom iz svojih trgovačkih centara pratiti građevinske radove na obiteljskoj kući gđe. S. u P., a ona da će za potrebe tužitelja organizirati prijevoz keramike iz Š. Zbog pojednostavljenja posla da je bilo dogovoreno da predmetni materijali idu preko tuženika, a da se na kraju napravi trojna kompenzacija. Tužitelj da nije uzeo zadužnicu od gđe. S., kao garanciju za prijevoz, a zbog čega da se sada neosnovano tereti tuženika. Tuženik da nije uzeo materijal, već da je isti doveden na gradilište obitelji S. te stoga tuženik smatra da ne može odgovarati za njihove loše dogovore.

 

3. Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, a kojem sudu je javni bilježnik dostavio svoj spis radi odlučivanja o prigovoru tuženika, se rješenjem poslovni broj Povrv-122/2020 od 16. veljače 2021. oglasio stvarno nenadležnim te je odlučio da će predmet ustupiti ovom sudu, kao stvarno nadležnom. Nakon pravomoćnosti tog rješenja, spis je dostavljen ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-506/2021-2 od 28. srpnja 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              5. U nastavku ovog postupka tužitelj se podneskom od 12. kolovoza 2021. očitovao na navode iz prigovora tuženika te je iste osporio kao netočne i paušalne. Tužitelj je naveo da je svoju obvezu u vidu isporuke robe ispunio, dok tuženik svoju obvezu plaćanja tužitelju iznosa od 46.400,62 kn za isporučenu robu nije ispunio. Tužitelj ističe da su računi dostavljeni tuženiku za izvršene usluge, nakon što su one dogovorene, a te račune tuženik da je uredno zaprimio, iste da je nije osporavao niti je imao bilo kakve primjedbe na izvršene usluge. Zaprimljene račune tužitelja, tuženik da je unio u svoje poslovne knjige te po tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

 

              6. U podnesku od 11. veljače 2022. tuženik je ustraju u osporavanju postojanja tužiteljevog potraživanja, navodeći da je 2018. izvodio radove na izgradnji bazena u P. za investitora gđu. A. S. iz P., koja da je vlasnik i direktor društva J. p. s. S. d.o.o. P. Nadalje, tuženik navodi da je postignut usmeni sporazum o kompenzaciji kojem da su nazočili gđa. A. S. te zastupnici po zakonu tužitelja i tuženika i to u sjedištu tužitelja u M. Sporazum da se sastojao u tome da će se cijena građevinskog materijala potrebnog za gradnju bazena gđe. S. u P. kompenzirati na način da će njena tvrtka J. p. s. S. d.o.o. za tužitelja iz inozemstva uvesti keramičke pločice. Tuženik navodi da je započeo izvoditi radove na gradnji bazena, ali da ih nije dovršio jer je došlo do nesuglasica s investitorom glede plaćanja za izvedene radove. Stoga, tuženik da je prekinuo s radovima i otišao s gradilišta te da je investitoru, odnosno njenom trgovačkom društvu u skladu s naprijed navedenim sporazumom o kompenzaciji između investitora i tužitelja poslao račun za prefakturiranje troškova građevinskog materijala. Sukladno navedenom, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

              7. Tužitelj je osporio iznesene navode tuženika o postojanju usmenog sporazuma o kompenzaciji, ističući da nikada nije bio u poslovnom odnosu s društvom J. p. s. S.d.o.o., kao ni s gđom A. S., a niti da su isti ikada tužitelju pružali bilo kakvu uslugu i/ili isporučili robu. Nadalje, kompenzacija za predmetnu robu da nikada nije izvršena te da takav dogovor između stranaka nikada nije sklopljen, ni pismeno niti usmeno. Isto tako, tužitelj da nema saznanja o bilo kakvom odnosu tuženika s navedenom A. S. i njenim društvom pa da su stoga izneseni navodi tuženika u potpunosti netočni i isključivo usmjereni na odugovlačenje postupka. Tužitelj je naglasio da je predmet ovog postupka njegovo potraživanje prema tuženiku temeljem isporučene robe, a koju isporuku robe da tuženik ne spori te da je ista dokazana i valjano provedena u poslovnoj dokumentaciji stranaka.

 

              8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – otvorene stavke od 22.10.2020. (stranica 4 spisa), račune tužitelja s pripadajućim otpremnicama (stranice 32-44 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo J. p. s. S. d.o.o. (stranice 49-56 spisa), tuženikov račun br. 15/2/2 od 7.2.2019. (stranica 57 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tuženika – knjiga ulaznih računa (URA) za 2018. (stranice 64-71 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava M. od 2.5.2022. s priloženom dokumentacijom (stranice 77-86 spisa), te je isto tako izveden dokaz saslušanjem svjedoka A. P. iz S. Sud je odbio odnosno odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zz stranaka, jer je s obzirom na suprotstavljene tvrdnje stranaka o postojanju dogovora o kompenzaciji koje tuženik navodi, smatrao izvođenje tog dokaza nepotrebnim i suvišnim.

 

              9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

              10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46.400,62 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene za isporučenu robu u razdoblju od travnja 2018. do srpnja 2019.

 

              11. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prema članku 438. stavak 1. ZOO-a, kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (računu).

 

              12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – otvorenih stavki od 20.10.2020. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 46.400,62 kn, po ukupno sedam računa. Razvidno je da je prvih šest računa tužitelja izdano u 2018. i to računi broj 5050/001/20 od 23.4.2018., broj 5138/001/20 od 24.4.2018., broj 5214/001/20 od 25.4.2018., broj 471/006/23 od 26.4.2018., broj 5382/001/20 od 28.4.2018. i broj 5656/001/20 od 5.5.2018., dok je posljednji račun broj 8046/001/20 od 23.7.2019. izdan u 2019. U otvorenim stavkama su uz svaki od tih računa, osim broja i datuma izdavanja računa, navedeni i podaci o datumima dospijeća računa, kao i nepodmirenom iznosu koji tužitelj potražuje po svakom od tih računa.

 

              13. Tužitelj je dostavio u spis račune (stranice 32-44 spisa) te je iz brojeva tih dostavljenih računa, datuma izdavanja i datuma njihovog dospijeća razvidno da se radi o računima koji su navedeni u otvorenim stavkama tužitelja od 22.10.2020. Svi dostavljeni računi glase na tuženika kao kupca, odnosno obveznika plaćanja računa, te su računi izdani s osnova isporučene robe – građevinskog materijala (oplata, grede, paljena žica, vilice razne, cement i dr.), izuzev posljednjeg utuženog računa od 23.7.2019. koji je izdan za isporučeni zamrzivač K. Uz svaki od dostavljenih računa priložene su i pripadajuće otpremnice, a iz kojih je razvidno da je u istima navedena roba, po vrsti i količini, koja odgovara podacima iz računa na koje se te otpremnice odnose. Također, razvidno je da je u tim otpremnicama tuženik označen kao primatelj robe te su iste od strane primatelja potpisane, a kojim potpisom je tuženik ujedno i potvrdio primitak robe naveden u otpremnicama.

 

              14. S obzirom da je tuženik u prigovoru osporavao postojanje utuženog potraživanja, sud je na prijedlog tužitelja, a sukladno odredbama članka 221.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), zatražio od tuženika i nadležne ispostave Porezne uprave dostavu isprava odnosno podataka iz kojih će biti razvidno je li tuženik utužene račune tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza.

 

              15. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. istog članka ZPP-a, sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. tog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kn. Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kn, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

 

              16. Tuženik je podneskom od 28. travnja 2022. dostavio u spis knjigu svojih ulaznih računa za 2018., a isti dokument dostavila je i Porezna uprava S., Ispostava M., svojim dopisom od 2. svibnja 2022. kojim je obavijestila sud o korištenju pretporeza tuženika po računu tužitelja br. 5050/001/20.

 

              17. Iz dostavljene knjige ulaznih računa tuženika koja se odnosi na razdoblje od 1.1.2018. do 31.12.2018. (stranice 64-71 i 79-86 spisa), razvidno je da je tuženik u 2018. evidentirao u svojim poslovnim knjigama više ulaznih računa tužitelja, a od utuženih računa evidentirao je ukupno pet računa koji su knjiženi kod tuženika u 6. mjesecu 2018., pod red. brojevima 116, 117, 118, 119 i 120. Dakle, radi se o računu tužitelja broj 5050/001/20 od 23.4.2018. koji je knjižen kod tuženika u iznosu od 18.617,56 kn, a po kojem računu tužitelj potražuje 17.098,18 kn, dakle manje. Nadalje, radi se o računu tužitelja broj 5138/001/20 od 24.4.2018. koji je knjižen kod tuženika u iznosu od 7.459,88 kn i koji iznos tužitelj potražuje o tuženika po tom računu. Zatim o računu tužitelja broj 5214/001/20 od 25.4.2018. koji je knjižen kod tuženika u iznosu 1.801,38 kn i koji iznos tužitelj potražuje o tuženika po tom računu. Zatim o računu tužitelja broj 471/006/23 od 26.4.2018. koji je knjižen u poslovnim knjigama tuženika u iznosu od 17.057,63 kn, a po kojem tužitelj sukladno izvodu otvorenih stavki potražuje iznos od 15.865,96 kn, dakle manje. Konačno, radi se i o računu tužitelja broj 5656/001/20 od 5.5.2018. koji je knjižen u poslovnim knjigama tuženika u iznosu od 2.033,80 kn i koji iznos tužitelj potražuje o tuženika po tom računu. Iz dostavljene knjige ulaznih računa tuženika proizlazi je da je tuženik po svim navedenim računima tužitelja koristio pravo na odbitak pretporeza. Samim time, tuženik je po ocjeni ovog suda priznao osnovanost i visinu naprijed navedenih utuženih računa tužitelja.

 

              18. Tuženik je tijekom postupka potvrdio kako nije sporno da je naprijed navedene račune tužitelja knjižio u poslovnim knjigama i po istima koristio pravo na odbitak pretporeza. Na ročištu od 29. travnja 2022. tuženik je najprije potvrdio da mu je tužitelj isporučio robu navedenu u utuženim računima, da bi zatim na ročištu od 29. svibnja 2022. naveo kako ispravlja taj svoj navod na način da potvrđuje isporuku robe po računima tužitelja koji su knjiženi u njegovim poslovnim knjigama, dok osporava da bi tužitelj isporučio robu iz preostala dva računa koje tuženik nije knjižio.

 

              19. Vezano za utuženi račun tužitelja broj 5382/001/20 od 28.4.2018. po kojem tužitelj potražuje iznos od 983,92 kn, a na koji iznos je taj račun i izdan, potrebno je navesti da sama činjenica da tuženik taj račun nije knjižio, ne ukazuje na neosnovanost tog računa. Naime, tužitelj je uz taj račun, a kao što je to već naprijed navedeno, priložio i pripadajuću otpremnicu (stranice 38-39 spisa) iz koje je razvidno da se ista odnosi, po vrsti i količini robe navedene u otpremnici, upravo na račun broj 5382/001/20. U otpremnici je kao primatelj robe naveden tuženik te je otpremnica od strane tuženika kao primatelja potpisana. Budući da tuženik nije posebno osporavao potpis na toj otpremnici, a koji potpis odgovara potpisu tuženika na otpremnicama koje se odnose na druge račune (račune br. 5214/001/20 i br. 5656/001/20), po kojima primitak robe tuženik nije osporavao, to je stoga sud zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku robu i po računu br. 5382/001/20 te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje cijene za isporučenu robu iz tog računa.

 

              20. U odnosu na posljednji utuženi račun tužitelja broj 8046/001/20 od 23.7.2019. u iznosu od 1.157,83 kn, ističe se da je tuženik u spis dostavio samo knjigu ulaznih računa za 2018. S obzirom da je taj račun tužitelja izdan u 2019., kao i obzirom da tuženik nije dostavio izvadak iz poslovnih knjiga - knjigu ulaznih računa ili bilo kakvu drugu ispravu koja bi se odnosila na 2019., to se stoga, a sukladno odredbama članka 221.b stavak 4. u vezi s stavkom 1. ZPP-a, ima smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza i po tom računu tužitelja, a samim time se ima smatrati da tražbina tužitelja i po tom računu postoji. Za taj račun tužitelj je također dostavio pripadajuću otpremnicu koja glasi na tuženika kao primatelja robe i koja je potpisana od primatelja.

 

              21. Sukladno navedenom, ovaj sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je tuženiku isporučio robu iz utuženih računa te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje utuženog iznosa na ime cijene za isporučenu robu. Upravo stoga, teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju, bio je na tuženiku.

 

              22. Tuženik je u prigovoru i tijekom ovog postupka tvrdio da je između stranaka i A. S. odnosno njenog društva J. p. s. S. d.o.o. postojao dogovor o kompenzaciji, po kojem dogovoru je utužene račune tužitelja trebala platiti A. S. ili njeno društvo, a sve to vezano za izgradnju njenog bazena u P. Tužitelj je postojanje takvog dogovora izričito osporio, navodeći da ni s A. S., a niti s njenim društvom nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu, kao i da mu poslovni odnos tuženika s tom osobom, odnosno društvom J. p. s. S. d.o.o. nije poznat. Kod takvih suprotstavljenih tvrdnji stranaka, sud je smatrao suvišnim izvoditi dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka, jer je očito da bi isti ostali kod svojih već iznesenih navoda te se njihovim saslušanjem ne bi mogao na nedvojben način utvrditi postojanje takvog dogovora. Postojanje takvog dogovora, po ocjeni ovog suda, mogao se utvrđivati saslušanjem A. S., za koju tuženik tvrdi da je upravo bila osoba koja je sudjelovala u sklapanju takovog usmenog dogovora o kompenzaciji. Međutim, tuženik njeno saslušanje nije predložio. Tuženik je u odnosu na svoje navode o postojanju dogovora o kompenzaciji predložio saslušati svjedoka A. P., navodeći da se radi o radniku tuženika koji je izvodio radove na predmetnom bazenu za A. S., a koji prijedlog je sud prihvatio te je na ročištu od 9. rujna 2022. u svojstvu svjedoka saslušan A. P.

 

23. U svom iskazu, svjedok A. P. u bitnom je naveo da mu ni stranke ovog postupka, a niti predmet spora i njihov odnos nije poznat. Iskazao je da se sjeća da ga je gospodin S. D. prije više godina pozvao da za njega obavi nekakve radove na bazenu u vlasništvu osobe koja bi se mogla prezivati S., ali da nije siguran, te da se radilo o armiračkim radovima. Te radove da je obavljao približno tjedan dana, a nakon toga da mu je gospodin D. rekao da ne mora više dolaziti pa da je stoga prestao s obavljanjem tih radova. Svjedok je iskazao da mu nisu poznati bilo kakvi sporazumi niti dogovori između tužitelja i tuženika te osobe A. S., za koju je naveo da nikada za nju nije čuo. Ponovio je da mu odnos između stranaka ovog postupka ni bilo kakvi njihovi dogovori nisu poznati. Odgovarajući na posebna pitanja, naveo je da su se radovi na bazenu o kojima je iskazivao obavljali u okolici Hotela L., u blizini S., te da se radilo o grubim radovima, a za izvođenje kojih da se koristilo željezo i izolacija. Iskazao je i da je gospodin D. na gradilište za bazen dovozio i drugi građevinski materijali s kojim on nije radio, a taj materijal da je dostavljan kroz više dana.

 

24. Kako je dakle svjedok A. P. naveo da mu odnos između stranaka, kao i bilo kakvi dogovori između stranaka i A. S. nisu poznati, to se iz iskaza tog svjedoka nije mogla utvrditi osnovanost navoda tuženika o postojanju dogovora o kompenzaciji.

 

25. Osnovanost takvih navoda tuženika ne proizlazi niti iz tuženikovog računa broj 15/2/2 od 7.2.2019. Naime, tuženik je tvrdio da je u skladu s postignutim sporazumom o kompenzaciji između tužitelja i A. S., kao vlasnika i direktora društva J. p. s. S. d.o.o., poslao navedeni račun za prefakturiranje troškova građevinskog materijala. Iz tog računa tuženika od 7.2.2019. vidljivo je da je tuženik taj račun izdao društvu J. p. S. d.o.o. P. te da se u opisu izdanog računa navodi prefakturiranje građevinskog materijala. Nadalje, u tom računu je također navedeno da se radi o prefakturiranom građevinskom materijalu prema računima u prilogu. Međutim, tuženik nije dostavio račune koji bi bili prilog tom njegovom računu. S obzirom da iz samog sadržaja računa tuženika broj 15/2/2 nije razvidno da bi se taj račun odnosio na robu iz utuženih računa tužitelja, kao i obzirom da tuženik nije dostavio priloge tom računu, to stoga niti iz tog računa tuženika ne proizlazi osnovanost njegovih navoda o postojanju bilo kakvog sporazuma o kompenzaciji.

 

              26. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbama članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je isporučio tuženiku robu navedenu u utuženim računima, dok s druge strane tuženik kao kupac i preuzimatelj te robe nije dokazao da je tužitelju platio cijenu za isporučenu robu, a niti je dokazao da je između stranaka postojao dogovor o kompenzaciji kojeg navodi, odnosno da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza. Stoga je, a temeljem odredbi članka 376. stavak 1. i članka 438. stavak 1. ZOO-a, tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 46.400,62 kn, na ime kupoprodajne cijene za isporučenu robu, trebalo usvojiti.

 

27. Sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a, tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Isto tako i prema članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15, dalje: ZFPPN), dužnik novčane obveze koji zakasni s ispunjenjem duguje vjerovniku, pored glavnice i zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem, po stopi određenoj stavkom 2. tog članka, odnosno po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena.

 

28. Budući da tuženik nije po dospijeću podmirio utužene račune tužitelja te stoga isti kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate koje teku od prvog dana nakon dana dospijeća na plaćanje svakog pojedinog računa pa do isplate, kako je to tužitelj i zatražio, i to po zatraženoj stopi propisanoj člankom 12.a stavak 2. ZFPPN-a, a koje odredbe se primjenjuju na poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluge.

 

29. Radi navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 46.400,62 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

30. Platni nalog iz rješenja o ovrsi trebalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 2.267,50 kn, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 814,00 kn s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 203,50 kn, sukladno člancima 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje OT), sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

 

31. U odnosu na preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 43,50 kn, a koji se prema popisu troška odnose na trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 34,80 kn i obračunati PDV u iznosu od 8,70 kn, sud smatra da zahtjev za naknadu tih troškova nije osnovan budući da tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku i visini tih troškova, odnosno nije dokazao da mu je taj trošak uistinu i nastao i to upravo u toj visini. Pri tom se napominje da, u skladu s odredbama Pravilnika, javni bilježnik na materijalni trošak dostave nema pravo obračunati PDV. Isto tako, neosnovanim su ocijenjeni i predvidivi troškovi ovršnog postupka određeni u ukupnom iznosu od 1.004,00 kn, koji bi se odnosili na troškove javnog bilježnika za potvrdu ovršnosti, izvida pravomoćnosti, dostave pravomoćnog rješenja odnosno spisa radi odbacivanja prijedloga ili žalbi na rješenje te sastava prijedloga za izvansudsku ovrhu, sve s obračunatim PDV-om, a to također iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova. Uostalom, ti predvidivi troškovi po ocjeni ovog suda nisu ni mogli nastati, jer je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Sukladno tome, za preostali iznos troškova ovršnog postupka od 43,50 kn te za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.004,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo je ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

 

32. Slijedom navedenog, a sukladno odredbama članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

 

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), a sve obzirom na vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

 

34. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 12.8.2021., kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 29.3.2022., 29.4.2022., 27.5.2022. i 9.9.2022. u iznosu od po 1.000,00 kn za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 28.6.2022. u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, te za sastav podneska od 6.5.2022. u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a. Na tako priznati trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 5.500,00 kn, trebalo je priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.375,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 814,00 kn, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

 

35. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 28.6.2022. u iznosu od 750,00 kn, jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, već je ročište odgođeno prije početka raspravljanja zbog izostanka pozvanog svjedoka pa stoga tužitelju za to ročište pripada trošak po Tbr. 9. t. 5. OT-a (25%), što mu je i priznato, a ne trošak po Tbr. 9. t. 1. OT-a kako je to tužitelj neosnovano zatražio. Isto tako, nije mu priznat ni više zatraženi trošak za sastav podneska od 6.5.2022. u iznosu od 750,00 kn, jer se ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalom podnesku, u kojem tužitelj dijelom ponavlja već iznesene navode, pa mu stoga za taj podnesak pripada trošak u smislu Tbr. 8. t. 3. OT-a (25%), što mu je i priznato. Na tako nepriznati trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 1.500,00 kn, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 375,00 kn.

 

36. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.689,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova u iznosu od 1.875,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

 

37. Na kraju, napominje se da su novčani iznosi koji su navedeni u uvodu i izreci ove presude u kunama, iskazani i u eurima, sukladno odredbama članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), preračunavanjem po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro.

 

U Splitu 28. listopada 2022.

 

          Sudac

 

    Paško Bačić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.