1              Poslovni broj: 4 Kž-780/2022-6

 

Poslovni broj: 4 Kž-780/2022-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. P., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog N. P., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-133/2019 od 14. ožujka 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022. u prisutnosti branitelja okrivljenika, odvjetnika T. K.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba okrivljenog N. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom okrivljeni N. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je temeljem članka 235. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

 

2.              Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu S. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.792,19 kuna. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenom N. P. podmiriti troškove prvostupanjskog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

3.              Protiv presude podnio je žalbu okrivljeni N. P., po branitelju T. K., odvjetniku iz V. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak te podredno da se obustavi kazneni postupak. Okrivljenik je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

4.              Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.

 

5.              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

 

6.              Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i okrivljeni N. P., a pristupio je branitelj okrivljenika, odvjetnik T. K. koji je u cijelosti ostao kod svih navoda istaknutih u žalbi.

 

7.              Žalba okrivljenog N. P. nije osnovana.

 

8.              Suprotno tvrdnji žalitelja, izreka presude nije proturječna sama sebi niti razlozima presude jer je jasno i određeno navedeno, kako u izreci presude tako i u obrazloženju iste, da je mjesto počinjenja kaznenog djela parkiralište trgovačkog centra S. d.o.o., a da je šteta prouzročena trgovačkom društvu S. H. d.o.o. Iz ovih razloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

9.              Žalitelj u navodima žalbe tvrdi da je snimka video nadzora prostora parkirališta trgovačkog centra S. d.o.o. "ili nezakonit dokaz o kojem drugostupanjski sud vodi brigu po službenoj dužnosti ili stvar nije u dovoljnoj mjeri razjašnjena provođenjem dokaza na predmetnu okolnost". Razloge zbog kojih smatra da bi snimka video nadzora bila nezakonit dokaz, žalitelj nije naveo.

 

10.              U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pregledao snimku video nadzora koja snima prostor parkirališta trgovačkog centra S. d.o.o., dakle javni prostor, a koja snimka je oduzeta od strane djelatnika policije uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i to nakon počinjenja kaznenog djela. Iz ovog razloga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer ovaj drugostupanjski sud nalazi da snimka video nadzora u konkretnom slučaju nije nezakoniti dokaz.

 

11.              U odnosu na prigovor žalitelja da u konkretnom slučaju ne postoji "valjani prijedlog za progon" jer je prijedlog za progon podnijela V. S. koja nije oštećena kaznenim djelom niti je osoba ovlaštena za zastupanje oštećenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da takav prigovor nije osnovan. Naime, prijedlog za kazneni progon podnijela je V. S., voditeljica trgovačkog centra S. d.o.o. na čijem parkiralištu je došlo do oštećenja stvari, pa je u tom svojstvu i ovlaštena za podnošenje prijedloga za kazneni progon.

 

12.              Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, žalitelj ne negira da je inkriminiranog dana prilikom izlaska sa svojim osobnim vozilom s parkirališta trgovačkog centra S. d.o.o. krenuo prema rampi, iako je rampa ostala spuštena te ju svojim vozilom savio u ležištu i podigao čime ju je iskrivio, a na koji način je i nastala šteta za oštećenika. Razlog takvog ponašanja prema iskazu okrivljenika je da se rampa nije htjela podignuti kada je svoju parkirnu karticu stavio u parkirni aparat, ali negira da bi postupao s namjerom oštećenja rampe te se poziva na svoje zdravstveno stanje i situaciju koja je na njega djelovala kada 15 minuta nije mogao izaći vozilom iz parkirališta.

 

13.              Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da činjenica što 15 minuta, a kako to tvrdi žalitelj, nije mogao izaći vozilom iz parkirališta zbog neispravnosti rampe, ne opravdava njegovo ponašanje da vozilom nasilno gura, odnosno podiže rampu koja je u spuštenom položaju znatno niža od visine vozila. U svakom slučaju je okrivljenik imao mogućnost u trgovini provjeriti iz kojih razloga se rampa ne diže i zatražiti pomoć, a što on nije učinio.

 

14.              Okrivljenik tvrdi da se u inkriminirano vrijeme osjećao zdravstveno loše jer je u jutarnjim satima zaboravio popiti tabletu za tlak i da je zbog toga otišao kući s mjesta događaja. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik od ranije pod terapijom zbog primarne hipertenzije, a da se inkriminiranog dana nije osobno obratio liječnici radi eventualne zdravstvene pomoći.

 

15.              Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud obranu okrivljenika ocijenio isključivo usmjerenu izbjegavanju kaznene odgovornosti.

 

16.              Iz ovih je razloga, a na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud utvrdio u protupravnim radnjama okrivljenika bitna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, time da je okrivljenik postupao s neizravnom namjerom svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, pa je na to pristao. Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je dao jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17.              U navodima žalbe žalitelj tvrdi da bi se u odnosu na ovo kazneno djelo moglo raditi o beznačajnom djelu.

 

18.              Za prosudbu je li neko djelo beznačajno treba imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu treba voditi računa o načinu postupanja počinitelja, stupnju krivnje i posljedici koja je nastupila.

 

19.              Imajući u vidu da je okrivljenik počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari kako je to opisano u izreci pobijane presude, da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom i da je nastupila posljedica, odnosno, šteta za oštećenika u iznosu od 5.792,19 kuna, ovaj drugostupanjski sud ne smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu u smislu članka 33. KZ/11.

20.              Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio osobne prilike okrivljenika, a to su: da je zaposlen, neoženjen, bez djece te posebno da do sada nije osuđivan. Otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, prvostupanjski sud nije našao. Uzimajući u obzir da su na strani ličnosti okrivljenika nađene samo olakotne okolnosti, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 235. stavka 1. KZ/11 osudio okrivljenika na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

21.              Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je po članku 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 18. listopada 2022.