3 P-160/2022-6                      

 

 

          

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

  Osijek, Zagrebačka 2                                              Poslovni broj: 3 P-160/2022-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u  pravnoj stvari tužitelja R. HRVATSKA za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: ...,kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv tuženika L. C. d.o.o.P. Ž. 1, OIB; ... kojeg zastupa punomoćnik D. B. odvjetnik iz P., radi isplate 13.940,04 kn,nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. listopada 2022 u nazočnosti zakonskog zastupnika tuženika i pun. tužitelja, te ročišta za objavu presude održanog  28. listopada 2022.  

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Nalaže se tuženiku L. C. d.o.o., Ž. 1, P., OIB: ..., da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, na ime naknade za korištenje poslovnog prostora plati iznos od 13.940,04 kn (trinaesttisućadevetstočetrdeset kuna i četirilipe) /1.850,16 EUR-a[1] (tisućuosamstopdeseteuraišesnaestcenti) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi od 6,30 % godišnje od 18. listopada 2019. do 31. prosinca 2019 , po stopi od 6,11 % godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020, po stopi od 5,89 % godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020, po stopi od 5,75 % godišnja od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021, po stopi od 5,61 % godišnje od 1. srpnja 2021. do 31.12.2021, po stopi od 5,49 % od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. i po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:     

 

- na iznos od 4.115,63 kn od 18. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 4.115,63 kn od 22. studenog  2019. do isplate,

- na iznos od 4.115,63 kn od 20. prosinca 2019. do isplate i

- na iznos od 1.593,15 kn od 20. siječnja  2020. do isplate,

 

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka  u iznosu od 3.000,00 kn (tritisućekuna) / 398,16 EUR-a1 (tristodevedesetosameuraišesnaestcenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 13.940,04 kn u kojoj navodi da je vlasnik poslovnog prostora u P., u ulici S. R.-F. C. br. 30, površine od 113 m2, označenog u zemljišnoj knjizi kao 2. suvlasnički dio: 546/10000 Etažno vlasništvo (E-2) u zgradi na k.č.br. 1514/1 S. R.-F. C. dvorište i zgrada mješovite uporabe kbr. 30 i 32, kbr. 2A upisanoj u z.k.ul.br. 7755 u k.o. P., te da je vlasništvo tužitelja  na navedenom poslovnom prostoru uknjiženo na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi Zemljišnoknjižni odjel Požega br. Z-2873/2014od 29.01.2016, koje je povodom prigovora potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Požegi br. 6.Z-1359/2016 od 7. rujna 2018.

 

2. Dodaje da je na  temelju Odluke o prijenosu prava upravljanja nekretninama br. 4/2019 Ministarstva državne imovine Klasa:372-03/18-01/34 Ur.broj: 536-03-01/01-19-10 od 26.06.2019. predmetnom nekretninom upravljalo  u ime i za račun tužitelja društvo Državne nekretnine d.o.o. Zagreb (čiji je osnivač tužitelj), sve do 1. srpnja 2020, kada je Odlukom Ministarstva državne imovine Klasa: 372-03/18-01/34 Ur.broj: 536-03-01/01-20-26 od 30.06.2020. predmetni poslovni prostor ponovo predan na upravljanje Ministarstvu državne imovine.

 

3. Navodi da je predmetni poslovni prostor koristio tuženik bez valjane pravne osnove sve do 13. siječnja  2020. temeljem zaključenog ugovora o  zakupu sa nevlasnikom,  trgovačkim društvom P. dolina d.d. iz P. (sada E. d.d.) od 24. kolovoza 2018., dakle, u vrijeme kada je već tužitelj bio  uknjižen kao vlasnik poslovnog prostora, te da je na poziv Državnih nekretnina d.o.o. od 8. siječnja 2020. tuženik predao poslovni prostor u posjed tužitelju  o čemu je sačinjen zapisnik o primopredaji od 13. siječnja 2020.

 

4. Nadalje, navodi da je tužitelj utvrdio da tuženik koristi predmetni poslovni prostor očevidima od 7. lipnja 2019. i 15. studenog 2019., a dopisom od 10. rujna 2019., Državne nekretnine d.o.o. su obavijestile tuženika o promjeni vlasništva na poslovnom prostoru i obvezi plaćanja naknade za korištenje prostora po

 

  Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

ispostavljenim računima, a tuženik je dopisom od 4. ožujka 2020. izvijestio Državne

nekretnine da će podmiriti dospjele obveze po ispostavi računa, ali to ni do danas nije učinio.

 

5. Dodaje je tuženik koji je koristio predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove sukladno čl. II Odluke Ministarstva državne imovine Klasa: 372-01/18-01/134, Ur.broj:536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018., dužan platiti naknadu za korištenje prostora u visini zakupnine koja je utvrđena po kriterijima lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi, a u konkretnom slučaju to je Pravilnik o utvrđivanju zakupnine i djelatnosti u poslovnom prostoru Grada Požege Klasa: 372-01/19-01/36 Ur.broj: 2177/01-01/01-19-2 od 14.  svibnja 2019. objavljen u Službenim Novinama Grada Požege br.11 od 30. svibnja 2019.

 

6. Dodaje da prema navedenom Pravilniku izračunata mjesečna zakupnina za površinu poslovnog prostora od 113 m2 koji se nalazi u 2. zoni grada iznosi 3.292,50 kn bez PDV-a a s obzirom da su Državne nekretnine obveznik plaćanja PDV-a mjesečna naknada iznosi 4.115,63 kn mjesečno s PDV-om, te da tuženik na ime naknade za korištenje poslovnog prostora duguje tužitelju ukupan iznos od 13.940,04 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao što je to u izreci presude. 

 

7. Navodi da je prije  podnošenja tužbe tužitelji je sukladno čl. 186a. ZPP-a tuženiku dostavio  zahtjev za mirno rješenje spora koji se je podneskom od 8. lipnja 2022. očitovao da zahtjev ne prihvaća i da ga smatra neosnovanim te da je Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podneskom od 6. lipnja 2022, upućenom punomoćniku tuženika, još jednom pokušalo tuženika uvjeriti u osnovanost zahtjeva i opravdanost mirnog rješenja spora, no, tuženik je podneskom od 10. svibnja 2022. to odbio.

 

              8. U odgovoru na tužbu  tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika navodeći da je tuženik bio pošteni posjednik navedenog poslovnog prostora, a što proizlazi iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između P. doline d.d. (sada E. d.d.), i L. c. d.o.o. od 24. kolovoza 2018. godine, gdje je jasno i nedvosmisleno ugovoreno kako zakupodavac jamči zakupniku da je vanknjižni vlasnik poslovnog prostora koji je predmet navedenoga U., slijedom čega je tuženik uistinu vjerovao zakonodavcu kako je on vanknjižni vlasnik predmetnoga poslovnog prostora, te ga je na taj način posljedično doveo u zabludu.

 

9. Dodaje da direktor tuženika kao neuka stranka i kao osoba koja nema znanja o pravu i zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, primitkom navedenoga dopisa je i dalje je bio uvjeren kako je pošteni posjednik, naročito jer je to jamčio zakupodavac.

 

10. Dodaje da je tuženik bio pošteni posjednik navedenog poslovnog prostora jer nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed a osobito iz razloga što je trgovačko društvo Požeška dolina d.d. jamčilo tuženiku da je ono vanknjižni vlasnik predmetnog poslovnog prostora pa samim time i njegov zakonit, istinit i pošten posjednik.

 

              11. Nadalje napominje kako je Republika Hrvatska vlasnik predmetnog prostora od sredine 2015., što je vidljivo u zemljišnoknjižnom izvatku, a postoji mogućnost kako je vlasnikom postala i puno prije, te postavlja pitanje  zašto Republika Hrvatska nije tražila predaju posjeda od zakupodavca Požeška dolina d.d. odmah nakon stjecanja prava vlasništva, a naročito kada je donesena presuda u kaznenom predmetu, i to upravo zbog predmetnoga poslovnog prostora, već je navedeno napravila prema poštenom posjedniku L. C. d.o.o. koji je ispunio sve obveze prema zakupodavcu.

 

              12. Dodaje da sukladno čl. 164. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, te ističe da Republika Hrvatska ima pravo tražiti povrat stečenog bez osnove od P. doline d.d. sukladno čl. 1111. ZOO-a a budući da je iz obavijesti zakupodavca predmetnog poslovnog prostora, P. doline od 4. travnja 2022. razvidno da je tuženik sve svoje obveze za zakup predmetnog poslovnog prostora podmirio zakupodavcu.

 

              13. Tuženik opreza radi u slučaju da sud ne odbaci tužbu predlaže da sud obavijesti treću osobu o parnici odnosno trgovačko društvo P. dolina d.d. sukladno čl. 211. ZPP-a.

 

              14. Tužitelj ističe da navodi tuženika o plaćanju zakupnine zakupodavcu Požeška dolina d.d. nisu od utjecaja za konkretni slučaj.

 

15. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: izvadak i Sudskog registra za tuženika, izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Požegi broj zk.ul. 7755 od 21. ožujka 2022., rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-2873/14 od 29. lipnja 2016. i broj Z-1359/16 od 7. rujna 2018., Odluka RH Ministarstvo državne imovine o prijenosu upravljanja nekretninama br. 4/19. od 26. lipnja 2019., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 24. kolovoza 2018., zapisnik  o primopredaji poslovnog prostora od 13. siječnja 2020. i zapisnik o očevidu  poslovnog prostora  od 7. lipnja 2019., zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 15. studenog 2019., dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 10. rujna 2019. s HP potvrdom o primitku, e mail tuženika od 4.ožujka 2020., Odluka o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu RH od 12. lipnja 2018., Pravilnik o utvrđivanju zakupnine i djelatnosti u poslovnom prostoru Grada Požege Klasa: 372-01/19-01/36, Ur. broj : 2177/01-01/01-19-2 od 14. svibnja 2019., izračun naknade za poslovni prostor – PP7439 od 10.rujna 2019., izvod otvorenih stavki na iznos od 14.058,89 kn od 2. ožujka 2022., zahtjev za mirno rješenje spora br. N-DO-4/22-2 od 23. ožujka 2022. sa HP potvrdom o primitku, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 10. svibnja  2022., dopis ŽDO Slavonski Brod od 6. lipnja 2022. i očitovanje tuženika od 8. lipnja 2022.

 

16. Nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik poslovnog prostora u P. u U. S. R. br. 30, površine od 113 m2 označenog u zemljišnoj knjizi kao 2 suvlasnički dio 546/10000 etažno vlasništvo (E-2) u zgradi na kč.br. 1514/1 S. R. – F. C. dvorište i zgrada mješovite uporabe kbr. 30 i 32, kbr. 2A u površini od 113 m2, a što je razvidno i  iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Požegi br. zk.ul. 7755 k.o. P. (list spisa 7-14), te da je tužitelj vlasništvo na navedenom poslovnom prostoru uknjižio na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi zk. odjel Požega poslovni broj Z-2873/14. od 29. siječnja 2016. koje je povodom prigovora P. doline d.d. P. potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-1359/16. od 7. rujna 2018. (list spisa 15-21)

 

17. Također je nesporno da je predmetnom nekretninom u ime i za račun tužitelja upravljalo društvo Državne nekretnine d.o.o. Zagreb čiji je osnivač tužitelj i to na temelju Odluke o prijenosu prava upravljanja nekretninama br. 4/19. RH Ministarstva Državne imovine od 26. lipnja 2019. Klasa: 372-03/18-01/34 Ur. broj: 536-03-01/01-19-10 (list spisa 22-28) , te da je Odlukom RH Ministarstva državne imovine Klasa: 372-03/18-01/34, Ur. broj: 536-03-01/01-20-26 od 30. lipnja 2020. predmetni poslovni prostor pod oznakom PP7439POV ponovo predan na upravljanje Ministarstvu državne imovine (list spisa 29-33)

 

18. Isto tako je nesporno da je tuženik zaključio Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sa trgovačkim društvom P. dolina d.d. kao zakupodavcem dana 24. kolovoza 2018. u ukupnoj površini 102,40 m2 (list spisa 34-38), te da je Ministarstvo državne imovine izvršilo očevid na licu mjesta na kojem je utvrđeno da tuženik koristi predmetni poslovni prostor u površini od 113,00 m2, a što je razvidno iz zapisnika od 7. lipnja 2019. potpisanom od strane službene osobe Ministarstva državne imovine i zakonske zastupnice tuženika.(list spisa 42)

 

19. Također je očevid izvršilo i društvo  Državne nekretnine d.o.o. Zagreb koje je upravljalo u ime i za račun tužitelja predmetnom nekretninom od 26. lipnja 2019. dana 15. studenog 2019. a što je razvidno iz zapisnika o izvršenom očevidu koje je isto tako utvrdilo da predmetni poslovni prostor koristi tuženik (list spisa 44), a iz dopisa Državne nekretnine d.o.o. Zagreb od 10. rujna 2019. je razvidno da je tuženik obaviješten da je Republika Hrvatska utvrđena kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a temeljem rješenja o povezivanju knjige položenih ugovora i glavne knjige na nekretninama upisanim u zk.ul. br. 5304 k.o. P. od 29. siječnja 2016. te da će navedeno društvo tuženiku ispostavljati račune s osnova naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora počevši od 1. listopada 2019. na dalje u iznosu od 3.292,50 kn uvećano za PDV  sukladno čl. 1111 – 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21. u daljnjem tekstu ZOO-a) i čl. 6. Poreza na dodanu vrijednost (list spisa 45-46).

 

20. Budući da je iz navedenog nesporno utvrđeno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u razdoblju koje navodi tužietlj u tužbi, nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

 

              21. Nadalje, iz e maila od 4. ožujka 2020. koji je uputio tuženik Državnim nekretninama d.o.o. je razvidno da tuženik moli da mu se pošalju računi za najam po opomeni u iznosu od 16.581,37 kn te da mu se dozvoli obročna otplata duga jer još nije počeo raditi u novom lokalu koji uređuje. (list spisa 47)

 

              22. Nesporno je da je tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora od 23. ožujka 2022. radi isplate naknade za korištenje poslovnog prostora u iznosu od 13.940,00 kn, koji zahtjev tuženik nije prihvatio u svom očitovanju od 8. lipnja 2022. koje je zaprimljeno od strane tužitelja od 10. lipnja 2022. (list spisa 64-72) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 186a. ZPP-a.

 

              23. Sukladno čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 73/00, 114/01, 79/06,  141/06., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12., 152/14., 81/15. i  94/17.) :

 

(1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

 

(2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

 

(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

(4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

 

              24. U konkretnom slučaju tuženikov posjed predmetne nekretnine je bio zakonit jer je predmetni poslovni prostor koristio temeljem zaključenog Ugovora o zakupu sa trgovačkim društvom P. dolina d.d., istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, te pošten jer tuženik nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed budući je zakupodavac P. dolina d.d. u ugovoru o zakupu jamčio tuženiku da je vanknjižni vlasnik navedenog poslovnog prostora.

 

25. Međutim, nakon što ga je tužitelj dopisom od 10. rujna 2019. obavijestio da je utvrđen vlasnikom navedenog poslovnog prostora temeljem rješenja Općinskog suda u Požegi od 29. siječnja 2016. te da će tuženiku društvo koje upravlja navedenim poslovnim prostorom Državne nekretnine d.o.o. ispostavljati račune s osnova naknade za korištenje poslovnog prostora počevši od 1. listopada 2019., tuženik je postao nepošteni posjednik.

 

26. Sukladno čl. 165. st. 6 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a sukladno st. 1 istog članka, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. 

 

27. Sukladno navedenoj odredbi tuženik je u obvezi tužitelju isplatiti naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od 1. listopada 2019. koji datum je odredio tužitelj u dopisu od 10. rujna 2019. kada je obavijestio tuženika da je utvrđen vlasnikom navedenog poslovnog prostora do 13. siječnja 2020. kada je predao predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju temeljem zapisnika o primopredaji.

 

28. Visinu naknade tužitelj je odredio sukladno Odluci Ministarstva državne imovine Klasa: 372-01/18-01/134, Ur. broj: 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018. i Pravilnikom o utvrđivanju zakupnine i djelatnosti u poslovnom prostoru Grada Požege Klasa: 372-01/19-01/36,Ur. broj:2177/01-01/01-19-2 od 14. svibnja 2019. sukladno kojem mjesečna zakupnina za površinu poslovnog prostora od 113 m2 koji se nalazi u II Zoni grada iznosi 3.292,50 kn bez PDV-a odnosno 4.115,63 kn mjesečno s PDV-om obzirom da su D. nekretnine d.o.o. Z. obveznik plaćanja PDV-a.

 

29. Sukladno navedenim kriterijima tužitelj je tuženiku obračunao naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora za mjesece listopad, studeni i prosinac 2019. svaki u iznosu od 4.115,63 kn s PDV-om i za 12 dana mjeseca siječnja 2020. u iznosu od 1.593,15 kn s PDV-om odnosno ukupan iznos naknade od 13.940,04 kn za razdoblje od 1. listopada 2019. do 13. siječnja 2020. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

30. Ovo je razvidno iz izračuna naknade za poslovni prostor PP7439 od 10. rujna 2019. i izvatka otvorenih stavki od 2. ožujka 2022. (list spisa 61-63)

 

31. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da obavijesti treću osobu o parnici odnosno trgovačko društvo P. dolina d.d. iz P. (sada E. d.d.) budući da tuženik to nije učinio sukladno odredbi čl. 211. st. 1 ZPP-a, odnosno podneskom koji sadržava razloge obavijesti i u kakvom se stanju nalazi parnica već je samo predložio da sud obavijesti navedenu treću osobu o parnici.

 

32. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost sklapanja ugovora o zakupu sa trgovačkim društvom P. dolina d.d. iz P. (sada E. d.d.) sasluša zakonski zastupnik tuženika I. M. budući je tuženik provođenje ovog dokaza predložio protivno odredbi čl. 461a. st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14.,  70/19. i 80/22. u daljnjem tekstu ZPP)

 

33. Slijedom svega navedenog ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan pa presudio kao u izreci presude sukladno odredbi čl. 18. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21. u daljnjem tekstu ZOO-a)

 

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5 a u svezi s čl. 155.  i čl. 163. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.000,00 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku  – državnom odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.) Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9. t. 1 i 3 -  za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 1.000,00 kn, sastav tužbe – 1.000,00 kn, pristup na ročište od 11. listopada 2022. – 1.000,00 kn.

 

 

U Osijeku 28. listopada 2022.                              

 

ZAPISNIČAR                                                                                             S U D A C

Sanja Ban                                                                                              Gordana Njari

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana od dana objave pismeno putem ovog suda. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu  (čl. 467a. ZPP-a)