1              Poslovni broj: Gž-1355/2022-3

Poslovni broj: Gž-1355/2022-3

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz S., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-576/2020-13 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-576/2020-13 od 22. travnja 2022.

 

II. Trošak sastava odgovora na žalbu se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik,u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove materijalne – imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 523.478,77 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

-0,01 kuna od 01. siječnja 1983.g

-0,03 kuna od 01. siječnja 1984.g.

-0,05 kuna od 01. siječnja 1985.g.

-0,12 kuna od 01. siječnja 1986.g.

-0,8 kuna od 01. siječnja 1987.g.

-0,03 kuna od 01. veljače 1987.g.

-0,03 kuna od 01. ožujka 1987.g.

-0,03 kuna od 01. travnja 1987.g.

-0,03 kuna od 01. svibnja 1987.g.

-0,03 kuna od 01. lipnja 1987.g.

-0,02 kuna od 01. srpnja 1987.g.

-0,02 kuna od 01. kolovoza 1987.g.

-0,03 kuna od 01. rujna 1987.g.

-0,04 kuna od 01. listopada 1987.g.

-0,04 kuna od 01. studeni 1987.g.

-0,04 kuna od 01. prosinca 1987.g.

-0,04 kuna od 01. siječnja 1988.g.

-0,08 kuna od 01 veljače 1988.g.

-0,08 kuna od 01. ožujka 1988.g.

-0,08 kuna od 01. travnja 1988.g.

-0,07 kuna od 01. svibnja 1988.g.

-0,07 kuna od 01. lipnja 1988.g.

-0,07 kuna od 01. srpnja 1988.g.

-0,07 kuna od 01. kolovoza 1988.g.

-0,08 kuna od 01. rujna 1988.g.

-0,07 kuna od 01. listopada 1988.g.

-0,06 kuna od 01. studeni 1988.g.

-0,06kuna od 01. prosinca 1988.g.

-0,06 kuna od 01. siječnja 1989.g.

-1,43 kuna od 01. veljače 1989.g.

-1,27 kuna od 01. ožujka 1989.g.

-0,92 kuna od 01. travnja 1989.g.

-1,20 kuna od 01. svibnja 1989.g.

-1,69 kuna od 01. lipnja 1989.g.

-1,90 kuna od 01. srpnja 1989.g.

-2,03 kuna od 01. kolovoza 1989.g.

-2,18 kuna od 01. rujna 1989.g.

-1,67 kuna od 01. listopada 1989.g.

-1,67 kuna od 01. studeni 1989.g.

-1,67 kuna od 01. prosinca 1989.g.

-1,67 kuna od 01. siječnja 1990.g.

-4,80 kuna od 01. veljače 1990.g.

-4,80 kuna od 01. ožujka 1990.g.

-8,01 kuna od 01. travnja 1990.g.

-11,64 kuna od 01. svibnja 1990.g.

-11,64 kuna od 01. lipnja 1990.g.

-11,64 kuna od 01. srpnja 1990.g.

-11,64 kuna od 01. kolovoza 1990.g.

-11,64 kuna od 01. rujna 1990.g.

-8,01 kuna od 01. listopada 1990.g.

-8,01 kuna od 01. studeni 1990.g.

-8,01 kuna od 01. prosinca 1990.g.

-6,38 kuna od 01. siječnja 1991.g.

-6,53 kuna od 01. veljače 1991.g.

-6,53 kuna od 01. ožujka 1991.g.

-6,53 kuna od 01. travnja 1991.g.

-6,53 kuna od 01. svibnja 1991.g.

-6,53 kuna od 01. lipnja 1991.g.

-6,53 kuna od 01. srpnja 1991.g.

-6,53 kuna od 01. kolovoza 1991.g.

-6,53 kuna od 01. rujna 1991.g.

-6,53 kuna od 01. listopada 1991.g.

-6,53 kuna od 01. studeni 1991.g.

-6,53 kuna od 01. prosinca 1991.g.

-6,53 kuna od 01. siječnja 1992.g.

-25,97 kuna od 01. veljače 1992.g.

-28,38 kuna od 01. ožujka 1992.g.

-51,20 kuna od 01. travnja 1992.g.

-102,69 kuna od 01. svibnja 1992.g.

-131,91 kuna od 01. lipnja 1992.g.

-177,48 kuna od 01. srpnja 1992.g.

-201,81 kuna od 01. kolovoza 1992.g.

-238,57 kuna od 01. rujna 1992.g.

-310,47 kuna od 01. listopada 1992.g.

-452,30 kuna od 01. studeni 1992.g.

-630,81 kuna od 01. prosinca 1992.g.

-835,66 kuna od 01. siječnja 1993.g.

-312,35 kuna od 01. ožujka 1993.g.

-732,81 kuna od 01. travnja 1993.g.

-1.322,48 kuna od 01. svibnja 1993.g.

-2.205,17 kuna od 01. lipnja 1993.g.

-3.100,85 kuna od 01. kolovoza 1993.g.

-4.029,10 kuna od 01. rujna 1993.g.

-5.375,92 kuna od 01. listopada 1993.g.

-6.426,04 kuna od 01. studenoga 1993.g.

-5.886,96 kuna od 01. prosinca 1993.g.

-6.093,88 kuna od 01. siječnja 1994.g.

-4.771,26 kuna od 01. veljače 1994.g.

-4.348,49 kuna od 01. ožujka 1994.g.

-4.303,29 kuna od 01. travnja 1994.g.

-4.309,75 kuna od 01. svibnja 1994.g.

-4.282,98 kuna od 01. lipnja 1994.g.

-3.987,65 kuna od 01. srpnja 1994.g.

-4.013,52 kuna od 01. kolovoza 1994.g.

-3.966,86 kuna od 01. rujna 1994.g.

-2.117,68 kuna od 01. rujna 1995.g.

-2.013,78 kuna od 01. listopada 1995.g.

-2.011,90 kuna od 01. studenoga 1995.g.

-2.112,62 kuna od 01. prosinca 1995.g.

-2.085,42 kuna od 01. siječnja 1996.g.

-2.620,50 kuna od 01. veljače 1996.g.

-2.462,10 kuna od 01. ožujka 1996.g.

-2.585,21 kuna od 01. travnja 1996.g.

-2.692,26 kuna od 01. svibnja 1996.g.

-2.703,98 kuna od 01. lipnja1996.g.

-2.546,52 kuna od 01. srpnja 1996.g.

-2.330,07 kuna od 01. kolovoza 1996.g.

-2.326,91 kuna od 01. rujna 1996.g.

-2.526,47 kuna od 01. listopada 1996.g.

-3.100,25 kuna od 01. studenoga 1996.g.

-3.201,96 kuna od 01. prosinca 1996.g.

-3.296,84 kuna od 01. siječnja 1997.g.

-3.721,85 kuna od 01. veljače 1997.g.

-3.968,26 kuna od 01. ožujka 1997.g.

-3.910,45 kuna od 01. travnja 1997.g.

-4.178,88 kuna od 01. svibnja 1997.g.

-4.026,97 kuna od 01. lipnja 1997.g.

-4.135,49 kuna od 01. srpnja 1997.g.

-4.641,84 kuna od 01. kolovoza 1997.g.

-4.410,87 kuna od 01. rujna 1997.g.

-4.228,83 kuna od 01. listopada 1997.g.

-3.998,77 kuna od 01. studenoga 1997.g.

-4.211,19 kuna od 01. prosinca 1997.g.

-4.311,36 kuna od 01. siječnja 1998.g.

-4.399,64 kuna od 01. veljače 1998.g.

-4.350,73 kuna od 01. ožujka 1998.g.

-4.488,49 kuna od 01. travnja 1998.g.

-4.411,22 kuna od 01. svibnja 1998.g.

-4.461,30 kuna od 01. lipnja 1998.g.

-4.629,76 kuna od 01. srpnja 1998.g.

-4.386,63 kuna od 01. kolovoza 1998.g.

-4.427,74 kuna od 01. rujna 1998.g.

-4.072,22 kuna od 01. listopada 1998.g.

-4.075,21 kuna od 01. studenoga 1998.g.

-4.312,36 kuna od 01. prosinca 1998.g.

-4.172,13 kuna od 01. siječnja 1999.g.

-4.995,79 kuna od 01. veljače 1999.g.

-5.501,80 kuna od 01. ožujka 1999.g.

-5.787,48 kuna od 01. travnja 1999.g.

-5.878,03 kuna od 01. svibnja 1999.g.

-6.013,48 kuna od 01. lipnja 1999.g.

-6.112,52 kuna od 01. srpnja 1999.g.

-5.796,47 kuna od 01. kolovoza 1999.g.

-6.011,40 kuna od 01. rujna 1999.g.

-5.995,56 kuna od 01. listopada 1999.g.

-6.081,67 kuna od 01. studenoga 1999.g.

-6.413,54 kuna od 01. prosinca 1999.g.

-6.514,04 kuna od 01. siječnja 2000.g.

-8.128,87 kuna od 01. veljače 2000.g.

-8.316,60 kuna od 01. ožujka 2000.g.

-8.444,76 kuna od 01. travnja 2000.g.

-8.981,98 kuna od 01. svibnja 2000.g.

-8.711,37 kuna. od 01. lipnja 2000.g.

-8.399,25 kuna od 01. srpnja 2000.g.

-8.593,77 kuna od 01. kolovoza 2000.g.

-9.001,48 kuna od 01. rujna 2000.g.

-9.026,96 kuna od 01. listopad 2000.g.

-9.497,22 kuna od 01. studenoga 2000.g.

-9.353,84 kuna od 01. prosinca 200.g.

-8.541,16 kuna od 01. siječnja 2001.g.

-8.569,36 kuna od 01. veljače 2001.g.

-8.623,78 kuna od 01. ožujka 2001.g.

-9.018,.48 kuna od 01. travnja 2001.g.

-8.545,60 kuna od 01. svibnja 2001.g.

-8.735,93 kuna od 01. lipnja 2001.g.

-8.919,63 kuna od 01 srpnja 2001.g.

-8.361,64 kuna od 01. kolovoza 2001.g.

-8.563,73 kuna od 01. rujna 2001.g.

-8.379,56 kuna od 01. listopada 2001.g.

-8.366,44 kuna od 01. studenoga 2001.g.

-8.549,87 kuna od 01. prosinca 2001.g.

-8.542,27 kuna od 01 siječanja 2002.g.

-9.059,48 kuna od 01. veljače 2002.g.

-8.876,13 kuna od 01. ožujka 2002.g.

-8.738,68 kuna od 01. travnja 2002.g. do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g do 31. srpnja 2015.god. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 152.025,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

 

2.              Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3.              Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade materijalne (imovinske) štete od 523.478,77 kuna u vidu izgubljene zarade (razlika u plaći koju je tužitelj ostvarivao radeći uredske poslove i plaće drugog časnika palube zbog kojeg radnog mjesta smatra da bi napredovao po redovnom tijeku stvari), a za koju štetu tvrdi da mu je nastala za vrijeme odsluženja vojnog roka u bivšoj JNA u razdoblju od 15. prosinca 1980. do 18. rujna 1981., kada je otpušten kao nesposoban za vojnu službu, a zbog oštećena meniska lijevog koljena.

 

6.              Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno:

 

- da je tužitelj služio vojni rok u bivšoj JNA u V. P. ..., P. u vremenu od 15.12.1980. do 25.3.1981. te u V. P. ..., Š. od 25.3.1981. do 18.9. 1981., kada je otpušten kao nesposoban za Vojnu službu.

 

7.              U postupku je sporno je li tužitelj za vrijeme služenja vojnog roka zadobio ozljedu meniska lijevog koljena zbog čega je trpio nematerijalnu i materijalnu štetu u smislu traženog - da više nije bio sposoban za rad na radnom mjestu na kojemu je radio do početka služenja vojnog roka, odnosno do kojeg bi po redovnom tijeku stvari napredovao - ili se kod tužitelja radi o oboljenju koje je nastalo prije nego je tužitelj stupio na odsluženje vojnog roka te je sporno je li tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

 

8.              Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

 

- da iz iskaza preslušanih svjedoka J. T. i T. M. proizlazi kako su jedno vrijeme služili vojni rok zajedno s tužiteljem u Šibeniku te im je poznato da je tužitelj, između ostalih dužnosti, dnevno trebao obavljati jutarnju tjelovježbu, vršiti stražu i obavljati druge tjelesno teže poslove. Nadalje, poznato im je, da se nakon nekog vremena, tužitelj žalio na bolove u lijevoj nozi, te da nije mogao izdržati napore tjelovježbi i drugih obveza ročnika, zbog čega je upućen na liječenje u V. u B., gdje mu je izvršena operacija lijevog koljena. Odmah nakon povrata s liječenja da je tužitelj otpušten iz postrojbe te je otišao kući prije završetka vojnog roka;

- da iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je na odsluženje vojnog roka poslan kao osoba ograničeno sposobna za služenje vojske i to zbog problema s desnim koljenom, a da je, nakon doživljene ozlijede pri služenju vojnog roka i operacije na lijevom koljenu koja je uslijedila nakon toga, iz vojske otpušten kao vojno nesposobna osoba. Prilikom služenja vojnog roka da je imao određenih pošteda zbog desnog koljena, čak je bio oslobođen i dijela vojne obuke, dugog marširanja i stražarenja, ali ni jedna pošteda da se nije odnosila, niti je određena zbog problema s lijevim koljenom. Prilikom odlaska u vojsku, liječnička komisija da je utvrdila kako mu je lijeva noga zdrava, a do ozljeđivanja da je došlo za vrijeme služenja vojnog roka;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. I. Z., spec. ortopeda, u bitnom proizlazi da je do oštećenja meniska lijevoga koljena došlo u vrijeme služenja u JNA, na mnogim pregledima i operativnim zahtjevima prije odlaska na služenje vojnog roka kod tužitelja da nije pronađena  lezija medijalnoga meniska u lijevom koljenu pa je ovaj vještak zaključio da menisk lijevog koljena nije bilo oštećen prije odlaska u JNA, već a je do oštećenja došlo za vrijeme služenja vojske;

- da je spec. med. rada dr. M. V.-B. u svom nalazu od 1.9.2006. i 19.2.2007. utvrdila da je tužitelj zbog problema s desnim (ostranjenje meniskusa), a i lijevim koljenom (operativno odstranjenje alarne plike bez lezije meniskusa) bio sposoban za poslove časnika na brodu prije odlaska u JNA. Naime, zapreka za daljnji rad na brodu u službi palube, a koja se odnosi na koljene zglobove je isključivo, kako vještak citira „jako izražena i uznapredovala artroza koljena“. Kako tužitelj u vrijeme prije odlaska u JNA nije imao artrozu koljena, pogotovo uznapredovalu, udovoljavao je uvjetima Pravilnika za rad na brodu u službi palube. Nakon ozljede meniskusa lijevog koljena u JNA te njegovog operativnog odstranjenja 1981. godine, navodi dalje vještak, također nema podataka o funkciji lijevog koljena. Unatoč tome, nakon izvršenog operativnog zahvata nije bilo artroze lijevog koljena, a pogotovo uznapredovale, pa je i s te strane tužitelj udovoljavao zdravstvenim uvjetima prema Pravilniku za utvrđivanje uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova i bordova unutarnje plovidbe. Prvi put se u med. dok. pojavljuje dijagnoza artroze i to oba koljena, 2000.g. i to u nalazu fizijatra a da nije potkrijepljena RTG nalazom koljena. Kako se i tu ne radi o uznapredovaloj artrozi koljena, vještak navodi da je tužitelj i tada udovoljavao zdravstvenim kriterijima za časnika na palubi prema Pravilniku;

- da u dopuni svoga nalaza od 28. veljače 2007. vještak medicine rada ostaje kod svog ranijeg nalaza s tim da ističe kako je u osobnom liječničkom kartonu tužitelja upisano da je tužitelj zbog posljedica ozljede meniskusa lijevog koljena, zadobivene u JNA, bio radno nesposoban od momenta nastale ozljede tj. 13.05.1981.g. pa do 31.03.2002.g., a sve zbog operativnog zahvata te kasnijeg provođenja fizikalne terapije. Zbog posljedica navedene ozljede bio je radno nesposoban i od 17. 05. 1982.g. do 14. 06. 1982.g. zbog fizikalnog tretmana i na koncu od 24.01.1983.g. do 07.02.1983.g. zbog liječenja po ortopedu;

- da u dopuni nalaza od 10. travnja 2014. vještakinja dr. V. – B. je navela kako je već ranije u svojim vještvima iskazala da je tužitelj i prije stupanja u JNA imao problema s oba koljena. Na desnom koljenu mu je izvršen operativni zahvat na samom meniskusu, a na lijevom operativni zahvat drugih struktura koljena, pa je na takvom terenu i nastalo kasnije oštećenje meniskusa za vrijeme služenja vojnog roka u JNA, a zbog čega je nad tužiteljem izvršen i operativni zahvat. Nakon toga tužitelj nije više bio sposoban za vojni rok. Pregledom medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis nakon što je dr. V. – B. ranije vještačila u ovom predmetu, doznala je da je tužitelj i dalje imao tegobe s oba koljena, zbog čega se intenzivno liječio po spec. ortopedu i fizijatru. U odnosu na nalaze koje je tužitelj dostavio u vrijeme davanja ranijeg vještva, i iz kasnije priloženih nalaza neprijeporno je da je kod tužitelja nastupilo izrazito pogoršanje u oba koljena, prije svega u desnom i to u smislu izražene kontrakture, pogotovo desnog koljena, a u nešto blažoj formi i u lijevom. Da je tome tako potvrdio je i novi rendgenološki nalaz oba koljena, u kojemu se vidi, posebno na desnom koljenu, a u nešto blažem stupnju i na lijevom, uznapredovale teške artrotske promjene, zbog čega je tužitelju preporučena i ugradnja umjetnoga koljenog zgloba desnog, na što tužitelj za sada ne pristaje. S takvim zdravstvenim stanjem tužitelj danas nije sposoban niti za jedan posao na brodu, a osobito ne za poslove u službi palube. Međutim, vještakinja naglašava da je to u prvom redu zbog promjena na desnom koljenu, ali u manjoj mjeri i na lijevom, i s obzirom da je oštećenje meniskusa lijevoga koljena tužitelja, koje je, kako je to vještak ortoped u svome vještvu naglasio, u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa služenjem vojnog roka. Zbog toga u ukupnoj radnoj nesposobnosti tužitelja, oštećenje meniskusa lijevoga koljena participira s 20%. To znači da tužitelj, u prvom redu zbog bolesti desnoga koljena nije sposoban za rad na brodu, a zbog lijevoga koljena u manjem postotku. Da je imao samo ozljedu meniskusa lijevoga koljena, a s obzirom da je ona nastala na već od ranije oštećenom koljenu, zbog čega je, kao i zbog desnoga koljena, bio ograničeno sposoban za obavljanje vojnog roka, tužitelj ne bi bio radno nesposoban.

- da je dr. V. – B., u dopuni od 10. travnja 2014. ispravila svoje vještvo od 28.2.2007., u kojemu je lapsusom navela 2002. umjesto 1982.. Ističe da je, zbog posljedice predmetne ozljede tužitelj bio privremeno radno nesposoban od 17. svibnja 1982. do 14. lipnja 1982. i to zbog provođenja fizikalne terapije, kao i od 24. siječnja 1983. do 7. veljače 1983. zbog liječenja po ortopedu. Još jednom je napomenula da su sve tri radne nesposobnosti koje je navela isključiva posljedica liječenja zbog predmetne ozljede lijevoga meniskusa;

- da je vještak dr. Z. P., spec. ortoped dao također svoj nalaz u postupku. U vještvu od 4. veljače 2015. ističe da je vještak dr. Z., u svojim vještvima, stručno elaborirao cijeli slučaj tužitelja, uz medicinski potpuno jasna obrazloženja svojih stavova, te njegove zaključke, s kojima se dr. P. u cijelosti slaže, svakako treba uzeti u obzir. Naime, u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji nigdje se ne navodi oštećenje medijalnog meniskusa lijevoga koljenja prije stupanja tužitelja u bivšu JNA. I nakon operacijskog zahvata na lijevom koljenu od 10.05.1976., kada je koljeno otvarano, nije se utvrdila ozljeda medijalnog meniskusa. Prijeporan je nalaz iz V. u B. naveden u Otpusnom pismu od 25.11.1980., u kojemu se navode oštećenja medijalnog meniskusa lijevoga koljena i predlaže operacijski zahvat. Opisuje se medijalni meniskus normalnog oblika, te da jednim dijelom nedostaje. Takav opis, samo na temelju artrografskog nalaza nije indikacija za operacijski zahvat, tim više što je meniskus opisan da je "urednog oblika s manjim nedostajućim dijelom" koji niti je evidentiran a niti kliničkim pregledom potvrđen. Vještak napominje da artrografija nije egzaktna dijagnostička metoda već samo ukazuje na mogućnost oštećenja pojedinih struktura koljena pa se i nalaz artrografije mora uzeti s rezervom. Uostalom, tako opisani nalaz medijalnoga meniskusa lijevog koljena ne predstavlja indikaciju za operacijski zahvat jer se i u svakodnevnoj praksi, kod parcijalne rupture (djelomičnoga oštećenja) meniskusa, operacijskim zahvatom odstrani samo odvaljeni dio meniskusa, a neoštećeni dio ostavi, i bolesnik s takvim koljenom dalje može obavljati svakodnevni posao. Ovdje nije bio potreban operacijski zahvat upravo zbog toga što nije evidentiran parcijalno odvaljeni dio meniskusa, a sam meniskus bio je urednoga oblika. Ako se smatralo da je prisutna lezija meniskusa lijevoga koljena, tada bi se tužitelj morao proglasiti ili privremeno nesposobnim ili potpuno nesposobnim za služenje vojnog roka (s obzirom da je već odstranjen meniskus desnoga koljena), a što nije učinjeno već je proglašen ograničeno sposoban za službu u JNA, što znači da se smatralo da navedena "artrografski evidentirana ozljeda meniskusa" nije zapreka za služenje vojnoga roka uz određena ograničenja. Činjenica je da je nakon dolaska na služenje vojnog roka, prvih mjeseci tužitelj obavljao sve propisane poslove bez tegoba koje su se počele javljati tek sredinom veljače 1981.god., dakle dva mjeseca nakon dolaska u tadašnju JNA. Iz svega navedenoga vještak smatra da je ozljeda medijalnoga meniskusa lijevoga koljena kod tužitelja nastala nakon početka služenja vojnoga roka u JNA, a nikako prije toga;

- da vještak P. nadalje ističe da se vještak, specijalist medicine rada dr. M. V. B. u svom nalazu od 31. kolovoza 2006. pozvala na Pravilnik za utvrđivanje uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova i brodova unutarnje plovidbe (u daljnjem tekstu: Pravilnik). U Pravilniku su decidirano određene zdravstvene kontraindikacije (zapreke) i to posebno za daljnji rad na brodu. Tim Pravilnikom postavljeni su zdravstveni kriteriji posebno za službu palube, službu stroja, kao i za ostale službe na brodu. U svome vještvu specijalist medicine rada navodi "…da nakon operacijskoga odstranjenja meniskusa lijevoga koljena u JNA nije bilo artroze lijevoga koljena, a pogotovo uznapredovale, pa je i sa te strane tužitelj udovoljavao zdravstvenim uvjetima prema citiranom Pravilniku, pa kako se ne radi o uznapredovaloj artrozi koljena može se kazati da je tužitelj tada udovoljavao zdravstvenom kriteriju za časnika palube…". Problematično je u ovom nalazu specijaliste medicine rada što se u svojoj ocjeni radnih sposobnosti tužitelja poziva isključivo na Pravilnik, i to je bio jedini kriterij po kojemu je i donijeto mišljenje, međutim, navodi dalje dr. P., u medicini se ne mogu postavljati kriteriji isključivo prema Pravilniku, što se najbolje vidi iz hodograma tužiteljeva oboljenja. Nakon odstranjenja medijalnoga meniskusa desnoga koljena, stanje tužitelja je bilo dobro i zbog toga je nastavio plovidbu i raditi kao časnik palube. Također i nakon tri operacijskog zahvata na lijevom koljenu (od kojih je relevantan samo onaj od 10. 05. 1976. god. kada je koljeno otvarano i nije nađeno oštećenje meniskusa, dok su ostala dva praktički više kozmetičke naravi i urađeni su isključivo zbog tegoba u vanjskom dijelu koljena), nigdje nije navedeno bilo kakvo oštećenje meniskusa. Međutim, nakon ozljede medijalnoga meniskusa lijevoga koljena za vrijeme služenja vojnog roka u bivšoj JNA i konačno operativnoga odstranjenja istoga 23. 05. 1981.god., te nakon provedene fizikalne terapije kontinuirano sve do rujna 1981.god., zbog nezadovoljavajućega rezultata provedenoga liječenja tužitelj je proglašen nesposobnim za službu u JNA. Iz vojske izlazi na štakama, kod kuće nastavlja s fizikalnom terapijom i nakon toga, te povremeno i dalje provodi fizikalno liječenje, praktički sve do danas, uz potpuno nezadovoljavajuće stanje lijevoga koljena. Specijalist medicine rada, prema mišljenju dr. P., propustio je utvrditi da se svako odstranjenje meniskusa ne mora razvijati zadovoljavajućim tijekom, a što se upravo u ovome slučaju i dogodilo na lijevom koljenu tužitelja. Vidi se da je sve ove godine provodio povremeno fizikalnu terapiju bez povoljnoga učinka, da su bolovi bili sve jači, što je na kraju rezultiralo i stanjem koljena koje je utvrđeno kliničkim pregledom. Dr. P. napominje da se artroza koljena razvija protekom vremena, a odstranjenje meniskusa je predispozicija za njeno brže nastajanje. Po njegovom mišljenju, artroza sama po sebi, makar i uznapredovala, nije razlog za procjenu radne sposobnosti ako ne pokazuje simptomatologiju u smislu ograničene pokretljivosti, bolova, ponavljanih izlijeva u koljenu. Dakle, procjena radne sposobnosti morala se donijeti isključivo na temelju kliničkoga pregleda kojim bi se utvrdilo stanje koljena tužitelja, i tek tada bi takvo mišljenje bilo vjerodostojno. Dr. G., također specijalist medicine rada, nakon kliničkoga pregleda i uvida u stanje koljena tužitelja, ispravno je, prema vještaku P. procijenio da tužitelj nije sposoban za rad na brodu već isključivo na kopnu. Napominje i to da odstranjenje meniskusa u oba koljena predstavlja ozbiljan hendikep u svakodnevnome životu počevši od nemogućnosti dugotrajnoga stajanja i hodanja, nošenja i dizanja teških tereta, zatim očekivanih ponavljanih izlijeva u koljenima uz potrebu za punkcijom, mirovanjem i dr. To se, naravno, događa kada liječenje ne daje očekivani rezultat, što se u ovom slučaju odnosi na stanje lijevoga koljena. S takovom predispozicijom, a osobito u lošem stanju lijevoga koljenja, tužitelj sigurno nije bio sposoban obavljati svoj posao na brodu, a koji traži penjanje i spuštanje niz stube, dugotrajno stajanje i hodanje i kod mirnoga i kod uzburkanog mora. Uz sve to, protokom vremena dolazi do sve jačih artrotskih promjena koje se manifestiraju često ograničenom gibljivošću, bolovima i izljevima;

- da s obzirom na loše stanje lijevoga koljena nakon operacijskoga zahvata koje je utvrđeno i kliničkim pregledom ali i priloženom medicinskom dokumentacijom koja potvrđuje da se tužitelj cijelo vrijeme pokušavao rehabilitirati fizikalnim liječenjem, vještak P. smatra da tužitelj, nakon izlaska iz bivše JNA, sigurno nije više bio sposoban za obavljanje svoga posla na brodu već isključivo na kopnu i to u vidu nekog uredskog ili sličnog posla koji ne zahtjeva duže stajanje ili hodanje ili fizičko naprezanje. Prema vještaku zbog lošeg tijeka liječenja lijevoga koljena značajno je pogoršano stanje i desnoga tužiteljeva koljena;

- da u svojoj dopuni vještva od 10. prosinca 2021. vještakinja dr. M. V. – B., spec. medinice rada ističe da se u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji nigdje ne navodi oštećenje medijalnog meniskusa lijevoga koljena tužitelja prije stupanja u JNA pa tako niti kod operacijskog zahvata na lijevom koljenu od 10. svibnja 1976., kada je koljeno otvarano, nije se utvrdila ozljeda lijevoga meniskusa. Vještak dr. P. detaljno je elaborirao stanje lijevog koljena tužitelja, a u odnosu na nalaz od 25. studenog 1980., navodeći da smatra da je ozljeda medijalnog meniskusa lijevoga koljena kod tužitelja nastala nakon početka služenja vojnog roka u JNA, a nikao prije toga. Nadalje, dr. P. smatra da se kod tužitelja odstranjenje meniskusa lijevoga koljena nije razvijalo zadovoljavajućim tijekom, da je tužitelj sve godine nakon operacije povremeno provodio fizikalnu terapiju bez povoljnog učinka, da su bolovi bivali sve jači, što je na kraju rezultiralo i stanjem koljena koje je utvrđeno kliničkim pregledom, a da se artroza koljena razvija protokom vremena te da je odstranjenje meniskusa predispozicija za njeno brže nastajanje. Po njegovom mišljenju artroza ima značaj samo ako postoji simptomatologija u smislu ograničene pokretljivosti, bolova i ponovljenih izljeva u koljenu. U zaključku svoga vještva vještak P. navodi da je stanje desnog koljena tužitelja pogoršano u odnosu na ranije nalaze, upravo zbog lošeg tijeka liječenja lijevoga koljena;

- da dr. V. – B. dalje navodi da je vještva koja je ranije dala u ovom predmetu temeljila na medicinskoj dokumentaciji koja joj je bila dostupna. U postupku je prijeporno kada je nastupilo oštećenje meniskuksa lijevoga koljena. Vještak ortoped dr. P. u vještvu je naveo da je to oštećenje nastalo nakon početka služenja vojnog roka, nikako prije toga, što je potvrdio detaljnim uvidom u medicinsku dokumentaciju, a što je sukladno i s vještvom ortopeda dr. I. Z. koje je vještakinja uzela u obzir kod davanja svoga vještva i ocijenila da je tužitelj prije odlaska služenja vojnog roka bio sposoban za poslove časnika palube na brodu. U svojim ranijim vještima navela je kako se radna sposobnost ocjenjuje prema principima struke medicine rada te da procjenu funkcijskog oštećenja u ovom slučaju vrši specijalist ortoped. Vještak ortoped dr. P. izvršio je klinički pregled tužitelja i ocijenio stupanj funkcijskoga oštećenja lijevoga koljena, što kod donošenja njezine ocjene radne sposobnosti u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, na temelju koje je ocijenila radnu sposobnost tužitelja, nije imao. Vještak ortoped procijenio je da se radio o visokom stupnju funkcijskoga oštećenja te uznapredovalim artrotskim promjenama koje su potvrđene radiološki, što potvrđuju i subjektivne smetnje koje ima tužitelj. Nalaz vještaka ortopeda odgovorio je na prijeporna pitanja koje je i navodila u svojim vještvima, a to je da je nedostajala procjena funkcije koja je bitna za donošenje radne sposobnosti prema principima struke medicine rada. Vještak ortoped je detaljno odgovorio i na sva pitanja vezana za teške artotske promjene lijevoga koljena, koja su važna za procjenu radne sposobnosti tužitelja za poslove časnika palube na brodu, sukladno Pravilniku za utvrđivanje zdravstvene radne sposobnosti članova posade pomorskih brodova;

- da vještakinja dr. V. – B. zaključuje da iz svih iznesenih činjenica u vještvu vještaka dr. P. neprijeporno proizlazi da je tužitelj s navedenim stanjem lijevoga koljena bio sposoban za poslove časnika palube na brodu prije dolaska na odsluženje vojnog roka. Nakon služenja vojnoga roka, za vrijeme kojega je zadobio ozljedu meniskusa lijevoga koljena, tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova časnika palube, kako prema principima struke medicine rada, tako i sukladno Pravilniku za utvrđivanje zdravstvene radne sposobnosti članova posade pomorskih brodova. 33. U postupku je preslušan svjedok R. M., zaposlenik J. S. P. iz S., danas J., kroz čitavo vrijeme u kojemu je tužitelj bio zaposlenik te tvrtke. Svjedok je kroz to vrijeme u toj firmi radio na radnom mjestu referenta kadrovske službe za palubu, pa je kao obnašatelj poslova toga radnog mjesta imao saznanja o kretanju tužitelja u tvrtki od njegova zaposlenja do umirovljenja;

- da prema iskazu svjedoka R. M. tužitelj se u J. S. P. iz S. zaposlio kao pripravnik, a onda je radio kao časnik palube na brodu do odlaska u ondašnju JNA. Kada se vratio iz vojske, odnosno kada je otpušten, prijavio je ozljedu koju je zadobio u JNA. Radilo se o ozljedi koljena koja je bila takva da tužitelj, po odredbama Pravilnika o zdravstvenoj sposobnosti, nije bio sposoban za daljnji rad na brodu. Zbog te nesposobnosti, u tvrtki mu je nađeno radno mjesto u kadrovskoj službi, pa je tužitelj od tada radio kao službenik. Tužitelj je kao službenik nadalje radio sve do svoga umirovljenja. Svjedok ističe da tužitelj, nakon izlaska iz vojske, nikada više nije plovio. Zbog svoje zdravstvene nesposobnosti nije mogao dobiti liječniku potvrdu, a bez nje nije mogao raditi kao pomorac. Do odlaska u bivšu JNA tužitelj je uredno obavljao liječničke preglede, dobivao liječničke potvrde, te plovio odnosno radio kao časnik na brodu;

- da je D. B., tužiteljeva supruga, također preslušana kao svjedok. Ona u svom iskazu navodi da je njezin suprug, nakon izlaska iz bivše JNA imao velikih zdravstvenih problema s koljenima. Stanje koljena se s vremenom rapidno pogoršavalo, posebno stanje lijevog koljena. To koljeno često je otjecalo, tužitelj je trpio boli, nije se mogao baviti sportom, zbog bolova u koljenu nije mogao kleknuti ni čučnuti. Bilo je doduše perioda kada bi se tužitelj osjećao bolje, naročito ljeti kada je mogao plivati, ali bi onda uslijedili periodi kada bi ga oba koljena boljela i kada bi morao uzimati liječničke terapije. Zbog stanja lijevog koljena te zbog većih opterećenja desnoga, tužitelju se pogoršalo stanje i desnoga koljena. Takvo stanje konstatno je sve do danas. Svjedokinja dalje navodi da je do odlaska u JNA tužitelj imao oko osam godina radnoga staža kadeta i časnika na brodu, a nakon otpuštanja iz vojske nikada više nije plovio odnosno radio kao časnik na brodu. Uopće nije mogao dobiti liječničku potvrdu, a da bi se uopće ukrcao na brod. Ozljede koljena koje je pretrpio prije odlaska u vojsku sanirane su, pa je nakon toga tužitelj mogao obavljati poslove svoga radnog mjesta na brodu, a također se rekreativno baviti sportom, što se nakon izlaska iz vojske promijenilo;

- da u postupku su na okolnost nastanka tužiteljeve nesposobnosti obavljanja poslova i zadaća radnog mjesta časnika palube i uzročno-posljedične veze s predmetnom ozljedom njegova lijevog koljena, zadobivenom na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA, vještačili vještaci dr. M. V.-B., spec. medicine rada i dr. Z. P., spec. ortoped;

- da je vještak dr. Z. P. u svom nalazu i kritičkom osvrtu na ranija vještva i dokumentaciju priloženu spisu, istaknuo kako se vještačenje dr. V. - B. temelji isključivo na Pravilniku za utvrđivanje uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova i brodova unutarnje plovidbe (dalje: Pravilnik), bez neposrednoga pregleda tužitelja. Također je naveo da u obzir treba uzeti utvrđenja hodograma tužiteljeva oboljenja i liječenja na koje ukazuje medicinska dokumentacija, te nalaze i mišljenja dr. I. Z. spec. ortopeda i dr. B. G. spec. medicine rada. Vještak je posebno istaknuo da je stanje tužitelja, nakon odstranjenja medijalnoga meniskusa desnoga koljena, bilo dobro te je nastavio plovidbu i rad kao časnik palube. Niti nakon izvedena tri operacijska zahvata na lijevom koljenu do odlaska u JNA nije imao oštećenja meniskusa toga koljena. Nakon otpusta iz bivše JNA, a nakon zadobivene ozljede medijalnoga meniskusa lijevoga koljena, tužitelj je provodio fizikalno liječenje, uz potpuno nezadovoljavajuće stanje toga koljena. Osobito se naglašava da se svako odstranjenje meniskusa ne mora razvijati zadovoljavajućim tijekom, a upravo se u slučaju tužitelja dogodilo da se stanje lijevog koljena nije, nakon takvoga zahvata, popravilo. Dr. P. je procjenu radne sposobnosti tužitelja donio i na temelju kliničkoga pregleda kojim se utvrdilo stanje koljena tužitelja. Pregledom je utvrđeno da liječenje lijevoga koljena nije dalo očekivani rezultat, a upravo zbog lošeg stanja toga koljena nakon operacijskoga zahvata tužitelj nije, nakon izlaska iz bivše JNA, bio više sposoban za obavljanje svoga posla na brodu na radnom mjestu časnika palube. Do ovih utvrđenja dr. P. je došao pregledom priložene medicinske dokumentacije te kliničkim pregledom tužitelja;

- da vještakinja dr. V. – B. u nadopuni nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2021. zaključuje da je tužitelj sa stanjem lijevog koljena kakvo je bilo prije njegova odlaska u JNA, bio sposoban za poslove časnika palube na brodu, a da nakon služenja vojnog roka, za vrijeme kojega je zadobio ozljedu meniskusa toga koljena, nije sposoban za obavljanje poslova časnika palube na brodu i to kako prema principima struke medicine rada tako i prema Pravilniku za utvrđivanje zdravstvene radne sposobnosti članova posade pomorskih brodova.

 

9.              Na okolnost utvrđivanja visine izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio u razdoblju od 13. svibnja 1981. do 31. ožujka 2002. sud prvog stupnja je izveo dokaze pregledom cjelokupne dokumentacije priložene spisu, a vezane za primanja tužitelja i usporednih radnika u tom razdoblju te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo V. K.

 

10.              Prema nalazu i mišljenju vještaka K. od od 19. veljače 2010. je utvrđena prosječna plaća usporednih radnika u bruto iznosima, i to za Ž. M. i A. G., koji su obavljali dužnost drugoga časnika palube na brodovima J. te visinu primanja koja je ostvarivao tužitelj u utuženom razdoblju u bruto iznosima. Prilikom utvrđivanja ostvarene plaće usporednih radnika za razdoblje od 13. svibnja 1981. do 31. prosinca 1990., uz njihove plaće u dinarima, u obzir da je uzet i dodatak koji su ostvarivali u USD, a koji je pripadao radnike za vrijeme ukrcaja i plovidbe broda izvan teritorijalnih voda. Nadalje, za razdoblje od 1. siječnja 1991. do 31. ožujka 2002. vještak nije utvrđivao prosječnu plaću usporednih radnika budući pomorci nisu bili u radnom odnosu već su se na brodovima zapošljavali sklapanjem ugovora, na način da su na brodu provodili sedam mjeseci, dok su pet mjeseci bili iskrcani (doma) za što nisu primali plaću. Za navedeno razdoblje primali su fiksnu mjesečnu plaću (za sedam mjeseci). Mjesečna primanja tijekom cijele godine određena su tako da se ukupna primanja za razdoblje od sedam mjeseci podjele s 12 i na taj način dobiju primanja po mjesecima za čitavu godinu.

 

11.              Nakon utvrđivanja prosjeka plaća usporednih radnika i utvrđivanja primanja koje je tužitelj ostvarivao, vještak je utvrdio razliku između prosječnih plaća dva usporedna radnika i primanja tužitelja, odnosno utvrdio je izgubljenu zaradu tužitelja u bruto iznosu za razdoblje od 13. svibnja 1981.god. do 31. prosinca 1990.god. Za razdoblje od 01. siječnja 1991.god. do 31. ožujka 2002.god. utvrdio je razliku između ostvarenih primanja tužitelja i plaća koje su ostvarivali drugi časnici palube na osnovi sklapanja ugovora o ukrcaju na brodove.

 

12.              Budući da tužitelj u razdoblju od 13. svibnja 1981.god. do 19. rujna 1981.god., kao i u razdoblju od 01. rujna 1994. do 31. srpnja 1995.god. nije bio u radnom odnosu, navedena razdoblja vještak nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja izgubljene zarade tužitelja.

 

13.              Prosjek primanja dva usporedna radnika do 31. prosinca 1990.god., kao i mjesečne plaće za drugog časnika palube za razdoblje nakon 01. siječnja 1991.god. vještak je prikazao u koloni broj 6 tablice 1 koju je dao u prilogu svog vještva (stranice 225 – 230 spisa). U koloni broj 3 tablice 1 prikazao je primanja koja je ostvarivao tužitelj u bruto iznosima kod svog poslodavca. U koloni broj 7 tablice 1 prikazao je razliku u bruto iznosima navedenih primanja, odnosno prikazao je izgubljenu zaradu tužitelja za razdoblje od 13. svibnja 1981.god. do 31. ožujka 2002.god. po mjesecima, odnosno na razini godine.

 

14.              Iz kolone broj 7 navedene tablice razvidno je da postoji bruto razlika u svoti od 523.478,77 kn, koju bi tužitelj ostvario da je radio na radnom mjestu drugog časnika palube u utuženome razdoblju.

 

15.              Vještak napominje da je tužitelj u mjesecima siječnju i veljači 1993.god. ostvario veća primanja od primanja koja su ostvarili drugi časnici palube na brodovima. Razlika koja se odnosi na više ostvarena primanja tužitelja u mjesecu siječnju u svoti od 392,77 kn i veljači u svoti 682,11 kn, a koja predstavljaju negativnu razliku, vještak nije uzeo u obzir, već je razliku iskazao kao nulu (0).

 

16.              Na vještvo vještaka V. K. od 19. veljače 2010.god. stranke nisu imale prigovor. Tužitelj je 18. studenoga 2010.god. precizirao tužbeni zahtjev u dijelu kojim traži naknadu izgubljene zarade sukladno nalazu i mišljenju vještaka K. od 19. veljače 2010.

 

17.              Za razdoblje od 1982. do 1986. zatražio je izgubljenu zaradu na godišnjoj razini, dok je od 1. siječnja 1987. do 31. ožujka 2002. naknadu zatražio po mjesecima.

 

18.              Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje posebno cijeneći i mišljenje vještaka dr. Z. P. i dr. M. V. –B., koji prihvaća u cijelosti, uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, kao i nalaz dr. B. G., spec. medicine rada te i nalaz vještaka dr. I. Z., spec. ortopeda, da je tužitelj do predmetne ozljede bio sposoban obavljati poslove i zadaće radnog mjesta časnika palube, a da je nakon zadobivanja predmetne ozljede te zbog toga što liječenje te ozljede nije imalo zadovoljavajući tijek, nakon otpusta iz JNA bio nesposoban raditi na istom radnom mjestu, zbog čega je u svojoj tvrtki premješten na radno mjesto službenika.

 

19.              Također je u smislu iznesenog sud prihvatio  i iskaze svjedoka R. M. te je njegovo kazivanje ocijenio vjerodostojnim iz razloga što je bio zaposlenik tvrtke u kojoj je radio i tužitelj, odnosno kroz sporno vrijeme radio je na radnom mjestu referenta kadrovske službe za palubu, te je imao konkretna znanja o kretanju tužitelja u tvrtki od njegova zaposlenja do umirovljenja.

 

20.              Radi svega iznesenog, sud prvog stupnja je smatrao da je tužitelj u postupku dokazao da je njegova nesposobnost obavljanja poslova i zadaća radnog mjesta časnika palube posljedica zadobivene ozljede lijeve noge za vrijeme služenja u bivšoj JNA te da je štetu koju je zbog toga pretrpio odgovorna tužena u smislu odredbe članka 195. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO/91) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje : ZOO/05).

 

21.              Gore navedena činjenična utvrđenja te pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, u opširno provedenom postupku, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo, o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, na koji se žaliteljica i upućuje.

 

22.              Po stavu ovog žalbenog suda, u konkretnom slučaju za štetu je odgovorna tuženica temeljem Zakona o odgovornosti RH za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ („Narodne novine“, broj 117/03) u svezi s članom 154. stavak 1. i 195. stavak 2. ZOO/91.

 

23.              Zakonom o narodnoj obrani ("Službeni list SFRJ", broj 8/69) ne postoji propisana objektivna odgovornost za štetu, a sukladno odredbi članka 4. Zakona o odgovornosti pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu štete nastalu u bivšoj SFRJ primjenjuju se kao pravna pravila propisi, koji su bili na snazi u vrijeme uzrokovanja štete, ukoliko su u suglasnosti s Ustavom RH, a što znači da konkretno u ovom slučaju valja primijeniti odredbe odgovornosti ZOO-a/91.

 

24.              Prema odredbi članka 154. stavak 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu se odgovora bez obzira na krivnju.

25.              U konkretnom slučaju, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, posebice nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. M. V. B., koja je dopunila nalaz i mišljenje od 10.12.2021. prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen. U svezi s žalbom tužene koja upire na navodne kontradiktornosti u nalazu i mišljenju navedene vještakinje, odgovoriti je da se ne radi o kontradiktornosti, već o korigiranju nalaza i mišljenja, sukladno procjeni funkcije koljena od strane spec. ortopeda, s kojom vještakinja ranije nije raspolagala.

 

26.              Imajući u vidu da su svi vještaci u skladu sa domenom svoje specijalizacije suglasni u pogledu odlučnih činjenica glede ozljeđivanja meniskusa lijevog koljena tužitelja za vrijeme odsluženja vojnog roka JNA i radne nesposobnosti tužitelja za obavljanje poslova časnika palubnog na brodu, u konkretnom slučaju, nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja, u čemu tužena ustrajava u žalbi, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

 

27.              Nadalje, neosnovana je žalbena tvrdnja prema kojoj posljedica predmetne ozljede za vrijeme odsluženja vojnog roka u JNA bi bila sekundarnog karaktera, već da je posljedica ranijih ozljeda oba koljena koje je tužitelj pretrpio prije odsluženja vojnog roka, a koje su prema žalbi okarakterizirane kao ozljede primarnog karaktera.

 

28.              U odnosu na navedeno odgovoriti je da u postupku nije bilo sporno da je tužitelj prije upućivanja na odsluženje vojnog roka 1974. operiran zbog povrede medijarnog meniskusa desnog koljena. Međutim, ova ozljeda nije utjecala na radnu sposobnost tužitelja za obavljanje poslova radnog mjesta časnika palube, obzirom na činjenicu da je prema potvrdi o liječničkom pregledu od 7.9.1978. broj 1471 tužitelj utvrđen sposobnim za službu na brodu te je prije odsluženja vojnog roka plovio i bio izložen uobičajenim fizičkim aktivnostima.

 

29.              Nadalje, spisu prileži i Otpusna lista Klinike za kirurške bolesti V. broj 6187/80 od 25.11.1980. iz koje je vidljivo da je kod tužitelja utvrđena dijagnoza "Meniscectonia medialis genus dex. cacta. Bonarthrosis dex" te je dana ocjena sposobnosti za službu u JNA "Ograničeno sposoban".

 

30.              Temeljem iznesenog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj prije stupanja u JNA bio isključivo ograničen i sposoban za vojnu službu zbog bolesti desnog, a ne lijevog koljena te se nigdje ne navode bolesti i ozljede lijevog koljena kao razlog ograničene sposobnosti, a koju odlučnu činjenicu potvrđuju sudski vještaci u svojim nalazima i mišljenjima.

 

31.              Nadalje, u žalbi tužena ističe kako je VSRH u ovom predmetu svojom odlukom Rev-x-856/2016-2 od 10.11.2020. ukinuo presudu ovoga suda Gž-752/2016 od 25.2.2016., kao i prvostupanjsku presudu broj Px-79/13 od 28.10.2015. te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-2017/2019 od 22.1.2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1.4.2002. do 31.5.2016. u odnosu na isti štetni događaj, a to sve iz gore navedenih razloga koji su sporni u ovom postupku, odgovoriti je da je zaista VSRH u citiranoj odluci ukinuo presude sudova nižeg stupnja uz uputu da je potrebno jasno naznačiti zašto sudovi smatraju da je za štetu odgovorna tužena.

 

32.              Nadalje, odluka Županijskog suda u Zagrebu nije od odlučne važnosti za ovaj postupak iz razloga što se u tom postupku nije raspravljalo o odgovornosti tužene za nastanak štete tužitelju te je sud cijeneći ranije odluke ovog suda posebno citiranu odluku Gž-752/16 od 25.2.2016. na neki način izvršio preocjenjivanje dokaza izvedenih u ovom postupka, smatrajući da nema uzročno-posljedične veze između služenja tužitelja u JNA i nastale štete.

 

33.              Naime, taj sud je smatrao da nedostaje pretpostavka za postojanje odgovornosti tuženice za štetu tužitelju, a to je štetna radnja, odnosno konkretni štetni događaj koji bi bio uzrokom nastanka štete, čiju naknadu tužitelj traži u ovom postupku, a samim time i postojanje uzročno-posljedične veze između činjenice odsluženja vojnog roka i štetne posljedice-bolesti lijevog koljena. Ovdje je navesti dodatno izneseno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-1759/84 od 2.12.2010. u odnosu na točku 1. navedene odluke utvrđeno da je tužitelj zadobio oštećenje meniska lijevog koljena za vrijeme služenja vojnog roka u JNA, radi čega je naloženo tuženoj na ime nematerijalne štete isplatiti tužitelju iznos od 31.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2.12.2010. do konačne isplate.

 

34.              Dakle, neosnovano se tužena u žalbi referira na citiranu odluku Županijskog suda u Zagrebu, kojom odlukom je taj sud zauzeo drugačiji pravni stav glede odgovornosti tužene za naknadu štete, ali temeljem činjenica koje proizlaze iz ovog konkretnog postupka.

 

35.              S obzirom na sve navedeno, a suprotno iznesenog ovaj žalbeni sud smatra da su ispunjene pretpostavke odgovornosti tužene za štetu bez obzira na činjenicu što je izostao konkretan štetni događaj. Dakle, vrijeme služenja vojnog roka u JNA predstavlja za tužitelja štetni događaj, uslijed kojeg je tužitelju nastala šteta pa je tužena temeljem gore navedenih odredbi dužna tužitelju naknaditi štetu koju je prvostupanjski sud pravilnu utvrdio, visinu koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

 

36.              Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužene, a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 27. listopada 2022.