Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija,
zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: I. A. iz P., C., OIB:
…, kojeg zastupa opunomoćenik B. E., odvjetnik u Š.,
S. R. D, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,
Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, bez
održavanja rasprave, dana 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-
02/22-03/01048910800, URBROJ: 341-99-06/2-22-2471 od dana 21. rujna 2022. i
predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/22-
03/01048910800, URBROJ: 341-99-06/2-22-2471 od dana 21. rujna 2022., tužitelj je,
u bitnom, naveo da drugostupanjsko tijelo postupa protivno uputi sadržanoj u
obrazloženju presude U. suda u S., poslovni broj: 7 Uslmio-447/20-6 od
dana 26. veljače 2021., u kojoj je jasno navedeno da Spisu tuženika prileži zapisnik
revizijskog tima broj XIII, broj: 05-R-41110 od dana 17. rujna 2010., u kojem se
konstatira da je tužitelj ostvario pravo na osnovu relevantnih činjenica, svojstvo RVI
30% IX grupe po osnovi rane zadobivene u svojstvu pripadnika OS HVO, te se
navodi i medicinska dokumentacija iz koje je to razvidno, pri čemu da se i u
obrazloženju rješenja od dana 9. travnja 2008. kojim je tužitelju priznat status RVI sa
30% invaliditeta, navodi kako je tužitelj ranjen 22. svibnja 1992. i 4. kolovoza 1994.“.
Nadalje, vezano za nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u
Splitu, evidencijski broj vještačenja: 714602 od dana 17. veljače 2022. na kojem se
temelji prvostupanjsko rješenje i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za
vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

-2- Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 807179 od dana 16. rujna 2022. na
kojem se temelji drugostupanjsko rješenje tužitelj ističe kako su navedena
vještačenja provedena nestručno i neobjektivno bez da se o provođenju istih
obavijestio tužitelj i bez da se tužitelju dalo priliku da se očituje na navedena
vještačenja i iznese prigovore. Tužitelj da drži da je u konkretnoj situaciji bilo
nepotrebno provoditi vještačenje pošto iz rješenja Federalnog ministarstva za pitanja
branitelja i invalida Domovinskog rata S., broj: R- 03/1-41-20108 od dana 9.
travnja 2008. jasno proizlazi invaliditet tužitelja te da navedeno rješenje tužitelj drži
dovoljnim osnovom da se istom prizna pravo na invalidsku mirovinu temeljem
ranjavanja primjenom čl. 142. st. 1. ZHBDR-a. Podredno tužitelj ističe kako spisu
prileži dokumentacije dostavljena od strane tužitelja iz koje proizlazi tužiteljeva
invalidnost. Slijedom navedenog da tužitelj predlaže da Naslovni sud poništi pobijano
rješenje tuženog tijela i predmet vrati tuženom tijelu na ponovno odlučivanje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u
skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u
skladu sa zakonskim propisima. Prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja
branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne
obveze M., Grupe/samostalni izvršitelj za pitanja evidencija iz oblasti vojne
obveze K., broj 07/33-45/1-29/21-1 od dana 1. rujna 2021. da proizlazi da je
tužitelj je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. travnja 1994. te
da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 22. svibnja 1992. i 4. kolovoza 1992.
Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-
oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida
domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008. da je tužitelju
priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta po osnovi
povrede zadobivene u obavljanju vojnih dužnosti kao pripadniku OS HVO-a počevši
od 1. prosinca 2007. Citirajući odredbu čl. 142. st. 1. ZOHBDR-a naveo je da je
prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za
vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,
Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 714602 od dana 17. veljače

2022., dok je osporeno rješenje tuženika doneseno temeljem nalaza i mišljenja
Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj
vještačenja: 807179 od dana 16. rujna 2022. u kojim je navedeno kako radna
sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za preko polovice u odnosu na zdravog
osiguranika te da kod njega nije nastupilo trajno smanjenje radne sposobnosti niti
djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Istaknuo je da je bitno razlikovati
pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,
djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet,
tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju
ranjavanja ili zatočeništva, odnosno statusa RVI od I do IV skupine po osnovi bolesti
ili ozljede da je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje da se
medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o
tome postoji li invalidnost prema čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom
navedenog da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/22-03/01048910800, URBROJ: 341-99-06/2-
22-2471 od dana 21. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. KLASA:

-3- Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

UP/I 141-02/21-03/01048910800, URBROJ: 341-19-06/2-21-8215 od dana 24.
ožujka 2022. kojim je pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane I.
A., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

4. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4.
Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,
29/17 i 110/21, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su
nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i
pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i
dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na
tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

6. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“
br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje:
ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne
sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna
sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične
razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad
obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim
sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.
Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je
kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali
se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može
profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na
drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne
sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz
stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i
sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim
radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog
vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju
njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da
potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog
osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju
koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez
preostale radne sposobnosti.

7. Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i
članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je
da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je
pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog
vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku
mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos
osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela
Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona
temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na
području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog
vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da
su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je
pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog
vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na

-4- Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu
za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog
tijela Bosne i Hercegovine.

8. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 141-02/22-03/01048910800
utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut
tužiteljevim zahtjevom podnesenim dana 11. prosinca 2019.; da je tužitelj rođen dana

6. srpnja 1946.; da je tužitelj hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe
Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od dana 8. travnja

1992. do 31. ožujka 1995.; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a; da je rješenjem
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj 92962
od dana 19. prosinca 2019. odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na invalidsku
mirovinu u smislu čl. 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i
članovima njihovih obitelji s obzirom da mu pravomoćnim rješenjem nije utvrđena
invalidnost po osnovi bolesti ili ozljede od I. do IV. skupine jer mu je prestalo pravo i
naknada osobne invalidnine; da je na navedeno rješenje tužitelj uložio žalbu koja je
rješenjem Područnog ureda u Š., broj 92962 od dana 26. veljače 2020.
odbačena kao nepravodobna; da je rješenjem Središnje službe u Zagrebu broj:
515721 od dana 31. ožujka 2020. u točki I izreke žalba na rješenje Područnog ureda
u Š., broj: 515721 od dana 26. veljače 2020. uvažena te je poništeno
navedeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u
Š. od dana 26. veljače 2020. te je uzeta u razmatranje žalba izjavljenu protiv
rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š.,
broj 92962 od dana 19. prosinca 2019. U točki II izreke odbijena je žalba na rješenje
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj:
929620 od dana 19. prosinca 2019.; da je tužitelj protiv navedenog rješenja Središnje
službe od dana 31. ožujka 2020. kod U.suda u S. pokrenuo upravni spor,
te da je presudom U. suda u S., poslovni broj: 7 Uslmio-447/20-6 od dana

26. veljače 2021. uvažena tužba i poništena točka II izreke rješenja tuženika, broj:
515721 od dana 31. ožujka 2020. uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju trebalo
provesti postupak u smislu odredbe čl. 142. st. 1. i st. 3. ZOHBDR-a u vezi odredbe
čl. 39. ZOMO-a; da je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu radi kompletiranja i
provođenja postupka medicinskog vještačenja u smislu odredbe čl. 39. ZOMO-a u
vezi s odredbom čl. 142. st. 3. ZOHBDR-a; da je rješenjem Federalnog ministarstva
za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva
za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9.
travnja 2008. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30%
invaliditeta po osnovi povrede zadobivene u obavljanju vojnih dužnosti kao
pripadniku OS HVO-a počevši od dana 1. prosinca 2007.; da je prema Uvjerenju
Službe za pitanja boraca, invalida, izbjegla i raseljena lica i socijalnu zaštitu, Općine
K. od dana 18. svibnja 2020. isplata invalidnine suspendirana do javljanja
tužitelja na Ijekarsku komisiju; da je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za
pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti
vojne obveze M., Grupe/samostalni izvršitelj za pitanja evidencija iz oblasti vojne
obveze K., broj 07/33-45/1-29/21-1 od dana 1. rujna 2021. tužitelj bio pripadnik
HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. travnja 1994. te da je na vojnoj dužnosti
povrijeđen dana 22. svibnja 1992. i 4. kolovoza 1992.; da je prvostupanjsko upravo
rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za
vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,
Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja: 714602 od dana 17. veljače

2022.; da je povodom žalbe pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za

-5- Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,
Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 807179 od dana 16. rujna 2022.

9. Dakle, da bi se tužitelju priznalo traženo pravo potrebno je da isti, sukladno
gore citiranim odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZHBDR kumulativno ispunjava
sljedeće pretpostavke: da se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a, da se radi o
državljaninu Republike Hrvatske te da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela
Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili
zatočeništva ili da mu je priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po
osnovi bolesti ili ozljede.

10. Naime, nesporno je između stranaka da je tužitelj hrvatski državljanin i
pripadnik borbenog sektora HVO-a, međutim iz spisu priloženog pravomoćnog
rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-
oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida
domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008. jasno proizlazi da
je I. A., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe
sa 30% invaliditeta po osnovi povrede, čime nije ispunjena jedna od kumulativno
propisanih pretpostavki da bi se primjenom gore citiranih odredbi čl. 142. ZHBDR i čl.

39. ZOMO uopće pristupilo vještačenju radne sposobnosti tužitelja, radi čega ovaj
Sud neće posebno iznositi što je utvrđeno u Nalazima i mišljenjima pribavljenim u
prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku.

11. Obzirom da tužitelju nije priznato svojstvo ratnog vojnog invalida po osnovi
ranjavanja ili zatočeništva niti status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po
osnovi bolesti ili ozljede pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i
Hercegovine, već status ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta po
osnovi povrede (koji stupanj nije obuhvaćen gore citiranom odredbom čl. 142. st. 2.
ZHBDR), to se nije niti moglo, a niti trebalo pristupiti vještačenju radne sposobnosti
tužitelja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

12. Dakle, kraj onog što proizlazi iz rješenja Federalnog ministarstva za pitanje
boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja
branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008.
nije niti potrebno posebno analizirati daljnje dokaze koji prileže spisu tuženog tijela
jer već uvidom u navedeno rješenje jasno proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete
propisane gore citiranom odredbom čl. 142. ZHBDR da bi mu se priznalo traženo
pravo, radi čega se svi prigovori tužitelja izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u
cijelosti neosnovanima.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, kraj gore utvrđenog činjeničnog stanja
koje nesporno proizlazi iz Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida
obrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i
invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008., po ocjeni
ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno
drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je
prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu
povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne
stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

14. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe,
osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti
pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem
članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

-6- Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

15. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 27. listopada 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja B. E., odvjetniku u Š., S.

R. .D

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3 - u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim
pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.