REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari
tužiteljice I.B.A. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku D.P., odvjetniku u Z., protiv tuženika škola D.D. iz Z., OIB …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika D.P. i punomoćnice tuženika K.H., dana 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o j e

1. Nalaže se tuženiku škola D.D., Z., OIB:…, da tužitelju, I.B.A., Z., OIB: …, plati iznos od 6.529,24 kuna / 866,58 eura1, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 492,37 kn od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 463,20 kn od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 533,51 kn od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 407,59 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 477,69 kn od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 477,82 kn od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 454,99 kn od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 462,06 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 460,68 kn od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 475,14 kn od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 447,45 kn od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 479,92 kn od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 422,42 kn od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 474,40 kn od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri

1 fiksni tečaj konverzije

2 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

postotna poena, u roku od 15 dana, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanog u navedenim iznosima.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.437,50
kn / 456,23 eur2, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 27. listopada 2022.
do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanjakredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika, a to je bila i u
razdoblju između prosinca 2015. i veljače 2017. godine, na radnom mjestu kako je to
navedeno u platnim listama. Tuženik, kao poslodavac, predstavlja javnu službu u
smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

2. Dana 23. studenog 2006. godine, između Vlade RH i Sindikata javnih službi,
sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum),
kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (dalje:
Osnovica) za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. godine, među
istim strankama, sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama (dalje: Dodatak Sporazumu), kojim je određeno da Osnovica ostaje na
razini osnovice iz 2008. godine, u iznosu od 5.108,84 kuna bruto. Člankom III.
Dodatka Sporazumu određen je način povrata Osnovice, uvećanjem za 6%, na iznos
od 5.415,37 kuna bruto, kada se za to ispune uvjeti (rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto).

3. Dana 26. listopada 2011. godine, među istim strankama, sklopljene su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje:
Izmjene Dodatka Sporazuma), čiji sadržaj je usvojen i u obliku Arbitražne odluke, od

7. prosinca 2011. godine, a kojim izmjenama su ponovno definirani uvjeti za korekciju
Osnovice. Člankom XI stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazuma, ugovoreno je
razdoblje važenja u trajanju od 5 godina, s time da je, zbog pravila o produženoj
primjeni Kolektivnog ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu (3 mjeseca),
primjena istog trajala do 26. siječnja 2017. godine. Dana 28. prosinca 2012. godine,
Vlada RH i Sindikati javnih službi usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena
Dodatka Sporazuma (dalje: Vjerodostojno tumačenje). Odredbom članka III Izmjena
Dodatka Sporazuma, ugovoreno je da će Osnovica iznositi 5.415,37 kuna bruto za
mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili
više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a, dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do
prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. Dana 28. kolovoza 2015.
godine, Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je prvu procjenu

2 fiksni tečaj konverzije

3 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, u kojem se navodi kako
prva procjena pokazuje da je spomenuti BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto
tromjesečje 2014. godine. Navedeno je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna

2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine, DZS objavio je prvu procjenu
tromjesečja BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine, u kojem se navodi kako prva
procjena pokazuje da je spomenuti BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto
tromjesečje 2014. godine. Navedeno je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. prosinca

2015. godine. Aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a
iznosi 2% (1,2% + 2,8% = 4% ; 4% : 2 = 2%), čime je krajem studenog 2015. godine
ispunjen uvjet iz članka III Izmjena Dodatka Sporazuma, obzirom da su u tom
mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Člankom VII c stavak 3. Izmjena
Dodatka Sporazuma određeno je da, ako se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava
"za mjesec", tada se ta primjena, isplata, odnosno povišica vrši u prvom sljedećem
mjesecu. Slijedom toga, po ispunjenju spomenutih uvjeta, Osnovica u iznosu od

5.415,37 kuna bruto trebala je biti primijenjena od prosinca 2015. godine pa nadalje,
sve do prestanka važenja akta iz točke 5. ove tužbe, odnosno do 26. siječnja 2017.
godine. U prilogu je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prosinca 2020.
godine kojom je potvrđena pravna osnova za ovu tužbu i kojom je Vrhovni sud
Republike Hrvatske odbio reviziju Republike Hrvatske i potvrdio ranije presude koje
su donesene u korist radnika.

4. Tuženik nije izvršio korekciju tužiteljičine plaće, primjenom Osnovice u iznosu
od 5.415,37 kuna bruto, već je u navedenom razdoblju, nastavio obračunavati plaću
primjenom osnovice od 5.108,84 kuna. Tužiteljica stoga potražuje razliku plaće
prema obračunu iz tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 52. st. 1. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama određeno je da se plaća
isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između dviju
isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dok je čl. 92. st. 3. Zakona o radu, određeno da
se plaća isplaćuje za prethodni mjesec najkasnije do petnaestog dana u idućem
mjesecu.

5. Tužiteljica od tuženika potražuje iznos naveden u tužbenom zahtjevu, sa
zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni, manje plaćeni
mjesečni iznos, od prvog sljedećeg dana po dospijeću pa do isplate. Tužiteljica
potražuje od tuženika ukupan iznos od 6.529,24 kuna bruto sve s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz
naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu, pritom ne spori činjenicu da je tužiteljica zaposlenik tuženika.
Iz odgovora na tužbu proizlazi kako nije sporno da je dana 25. studenog 2006. god.
između Vlade RH s jedne strane te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog
obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i
Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti, niti da je sporno da je dana 13. svibnja 2009. god. sklopljen
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26.
listopada 2011. god. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, sve kako
navodi i tužitelj.

4 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

7. Međutim, tuženik ističe kako je pogrešan navod tužiteljice da bi Dodatak
Sporazumu od 13. svibnja 2009. god. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.
listopada 2011. god. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili nešto
slično u odnosu na Sporazum o Dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, već da
isti predstavlja dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici
plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 2006. god., a koji sporazum je
različit sporazum od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenog 2006. god.

8. Nadalje, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav,
obveznost te sadržaj istih. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.
listopada 2011. potpisane su od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o
osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od osam
potpisnika. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. je
parafirao, ali ne i potpisao – dakle – nije niti sklopio jedan potpisnik Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama i potpisnik Dodatka Sporazumu – Samostalni
sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a slijedom čega da bi bile pravno
valjane, sve Izmjene i Dopune imaju se uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka
ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, razvidno je
da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka. Pravna situacija je ista i
u slučaju kada se radi o kolektivnom ugovoru - da bi izmjene kolektivnog ugovora bile
pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni
ugovor. Slijedom čega tuženik ističe da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće
Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od dana 26. listopada 2011. god. te ne postoji
utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaću u javnim
službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu.

9. U odnosu na pravnu narav i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama od 23. studenog 2006. god., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja

2009. god. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god.
tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovori budući
sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu
ZoR-a. Naime, poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s
pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo s
predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se
kolektivni ugovor sklapa te navedeni predstavnici nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog
vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne
pregovore iz odredbe čl. 186. ZoR-a. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj
pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ali ne i
kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava.

10. Zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja pri odboru sindikata za
kolektivne pregovore ne može se raditi o kolektivnim ugovorima, stoga ne postoji
subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim
službama. Također, niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od dana 23. studenog 2006. god. i pripadajućih Dodataka Sporazumu te
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru jer

5 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

isti sadržajem ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i
neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. Budući naprijed navedeni
pravni izvori nisu kolektivni ugovor po svojoj pravnoj naravi, to dovodi do toga da ne
postoje odredbe s normativnim učinkom, pa se ni tužiteljica kao radnica zaposlena
kod tuženika koji je javna ustanova, ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana i
potraživati prava iz Sporazuma.

11. Osporava se navod tužiteljice da bi u utuženom razdoblju osnovica za obračun
plaće iznosila 5.415,37 kn bruto temeljem čl. III. Izmjena i Dopuna dodatka
Sporazumu od 26.10.2011. Naime, plaća u javnim službama uređuje se prije svega
odredbama ZPJS-a i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („NN“ 39/09 i
124/09; u daljnjem tekstu: Zakon o osnovici). Prema odredbi čl. 4. ZPJS-a plaću
službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku
navršenu godinu radnog staža, dok prema odredbi čl. 5. istog Zakona polazište za
utvrđivanje osnovice za izračun plaće čini prijedlog proračuna za sljedeću godinu,
sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u
Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini koju utvrđuje DZS i objavljuje u „Narodnim
novinama“. Konačno, članak 2. Zakona o osnovici uređuje način utvrđivanja osnovice
plaće u javnim službama. Navedena uređenja plaće i osnovice plaće u javnim
službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje od kojeg
otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove
osnovice koji bi proizlazio iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada

2011. god. bio bi u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici. Slijedom
navedenog, sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama dana 29. studenog 2016. god. s primjenom od 1. siječnja 2017. god., u
primjeni je bila osnovica za obračun plaće u visini 5.108,84 kn bruto prema Dodatku
Sporazuma od 13. svibnja 2009. god.

12. Tuženik ističe kako tužiteljica pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za
primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn
bruto iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući isti previđaju
da u čl. VII. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu stoje uvjeti nužni za
ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a prema kojima se
uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog
BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prošle godine). Kako je nakon sklapanja Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu realni tromjesečni BDP zabilježio dvanaest
konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog
tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to
nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III. – V. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja

2016. godine pa nadalje. To znači kako okolnosti za povećanje osnovice u javnim
službama u iznosu i na način kako to navode tužitelji nisu nastupile.

13. Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obračun razlike plaća
tužiteljice (str. 6 spisa), Dodatak Sporazumu o osnovici 2009. (str. 7-11 spisa),

6 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu 2011. (str. 12-19 spisa), DZS priopćenja za
javnost (str. 20-25 spisa), procjene DZS-a (str. 26-30, 52-55 spisa), arbitražnu odluku
(str. 31-38 spisa), vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012. (str. 39-41 spisa), sudsku
praksu (str. 42-51, 69-94 spisa), Sporazum o osnovici plaće u javnim službama (str.
56-58 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

15. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

16. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev
tužiteljice osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlika u plaći u utuženim razdobljima.

18. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena
kod tuženika. Osim što navedena činjenica nije sporna, ona nedvojbeno proizlazi iz
priloženih ugovora o radu. Nadalje, među strankama nije sporno niti da tuženik kao
poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. ZPJS-a te da je tuženik u
utuženim razdobljima isplaćivao tužiteljima plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

19. Sporno je pravno pitanje - je li tuženik tužiteljici u utuženim razdobljima bio
dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev
tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. god. te arbitražnoj
odluci od 7. prosinca 2011. god.

20. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to
Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama
Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u
djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili dana 23.
studenog 2006. god. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim
Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama
povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske
osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada
RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. god. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. godine u visini od

5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na
način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili dana 26. listopada

2011. god. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu
potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po

7 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III.
Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući
uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se
određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u
nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se
odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca

2011. god. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela
Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a
kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih
službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011.
god. donijeli 28. prosinca 2012. god. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o
osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII.
Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim
podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. godine do
zaključno trećeg tromjesečja 2014. godine, tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su
također da je u drugom tromjesečju 2015. godine zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u
trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s
time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a
objavljen 04. prosinca 2015. god. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016.
god. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu
od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. god., tj. počevši s plaćom za
mjesec siječanj 2017. godine, a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
godine.

21. Dakle, za odlučivanja u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- dana 23. studenog 2006. god. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih
službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je
ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u

2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. god. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na
iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl.
IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi
uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok
su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS
početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te
dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu
od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. god. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih
službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u
javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u
javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg

8 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do
prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011. god. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i
dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da
se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih
izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih
izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast
BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. god. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7.
prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje
stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve
sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je
u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za

2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1.
siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i
sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.
sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki
III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku
Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kn bruto.

22. Prije svega valja reći da je prigovor tuženika vezan za ništetnost i nevaljanost
Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, te konačno Vjerodostojnog
tumačenja u cijelosti neosnovan. Naime, činjenica je da navedene Izmjene nisu
doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici
plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost
navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja
za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni
Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao
navedene Izmjene. Slijedom navedenog, sud smatra da su Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane
stoga i proizvode određene pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz odluka
Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3.4.2017.g., Revr 847/10-2 od

7.12.2011.g., te odluke Revr 1797/09-2 od 7.2.2012.g.), te odluke Ustavnog suda RH
broj U-III/3535/2013 od 5.3.2015.g. Konačno, navedene Izmjene i dopune unesene

9 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

su i u odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovor za službenike i
namještenike u javnim službama („NN“ 141/12; u daljnjem tekstu: TKU/12) od 12.
prosinca 2012. god., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po
navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači
daje i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju
ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u
svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili
svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i
potpisali. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim
službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim - prema
odredbi iz čl. 192. ZoR-a kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka
koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz
radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga
odnosa, te se dakle upravo u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u
javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati
određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno
sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja
poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u
javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet
godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle
s danom 25. listopada 2016. god., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih
se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i
daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je
važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017. god.

23. Obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. god. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen
sukladno citiranoj odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama,
temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom
između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za
službenike i namještenike u javnim službama („NN“ 115/10; u daljnjem tekstu:
TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih
Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4.
TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i
dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4.
citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. god., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili
novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o
dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. god. važeći
dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.
Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12.
Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada

2011. god., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće,
predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno
proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. god.
prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja
primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su
uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka

10 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

Sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016., a
što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. god.

24. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. god.
objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj
procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom
tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje,
DZS je 27. studenog 2015. god. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće
tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP
u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.
Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto
tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom
tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je
aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog

2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni
pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene
prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako
se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a
za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)
prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se
primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u
sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015.
povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

25. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. god. te Arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011. god. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo
sporno da su tužitelji u cijelom spornom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika
koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s
povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao
njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo
iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao
svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(„NN“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) svaki
dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati
ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik
ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da
tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom
osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove,
odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose
isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Tuženikova obveza tužiteljima isplatiti
razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III.

11 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26. listopada 2011. god. i
temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. god. proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a
kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati
odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u
skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih
ugovora i pravilnika o radu.

26. Slijedom navedenog, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe
čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. Pri
tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i
dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad
realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja
navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim
razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje
nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP
stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. god. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već
isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome
ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to
na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala
iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem
Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. god., obzirom je odredbom čl. IV. st.

5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca

2012. god. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi
korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. god. pa nadalje.
Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počam od siječnja 2016.
pa nadalje, bio obvezan tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici
propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god.,
odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV.
Izmjena Dodatka Sporazumu.

27. Tuženik ističe prigovor zastare za sva utužena potraživanja.

28. Prigovor zastare je neosnovan. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZOR-a
primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZoR-a. Tužba u ovoj
pravnoj stvari podnesena je unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je
neosnovan tuženikov prigovor. U odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije
protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

29. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama
nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev.

30 Napominje se da je tuženik na ročištu 19. rujna 2022. god. naveo da ne osporava visine tužbenog zahtjeva niti zatraženi tijek kamate.

31. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne
kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate,
sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZOR-a.

12 Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

32. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.

1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužiteljici, sud je vodio računa o
vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku
tužiteljice te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

34. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj
tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav tužbe od 26.03.2021. (75 bodova po tbr. 7/1
OTH), za sastav podneska od 03.06.2022. (75 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup
na ročište održano 19.09.2022. (75 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište
održano 27.10.2022. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV
po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 3.437,50 kn.

35. Sud je tužiteljici priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30.
st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi
određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

Zagreb, 27. listopada 2022.

Sudac:

            Siniša Marinović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa
odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1.,

2., 4.-6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku