Broj: 33 Ovr-930/2019-50

                                                                                                               

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000  Osijek                                                                                              Broj: 33 Ovr-930/2019-50

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

                            Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Miri Brnjevarac, u ovršnom postupku ovrhovoditelja D. I. I. A., Š., B., OIB: ..., zastupanog po zakonskim zastupnicima A. P., Š., Z., OIB: ..., i F. O., Š., L., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Z. D. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. iz O., radi ovrhe na nekretninama, 27. listopada 2022.

 

r i j e š i o     j e

 

                            Odgađa se ovrha u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja se vodi kod ovog suda pod brojem P-1027/20.

 

Obrazloženje

 

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, ovaj sud je 11. prosinca 2019. donio rješenje o ovrsi broj: 33 Ovr-930/2019-4 kojim je na temelju ovršne isprave određena ovrha na nekretnini ovršenika i to na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 22. rujna 2005., solemniziranog od strane javnog bilježnika L. P. iz O., dana 5. listopada 2005., pod brojem ..., a koji Ugovor je postao ovršan 1. travnja 2008., radi naplate dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja i to na ime glavnice iznosa od 304.699,43 kn s kamatama i troškovima postupka.

 

2. Nakon poduzetih niza ovršnih radnji u ovom ovršnom predmetu, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirane privatne isprave i slično), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

3. Dakle, sudovi koji postupaju među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima, solemniziranim privatnim isprava koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, ima ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koja zahtjeva pravo Europske unije.

 

4. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/2018 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru), nepoštene odnosno nišetne u odnosu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja1993.

 

5. Sukladno zaključku usvojenom na  naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. S tim u svezi, prvostupanjski sud ima mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, s time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj  ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti, s time ako se potrošač ne očituje, to se ne može smatrati izjavom o odricanju od zaštite.

 

6. Slijedom navedenog sud je izvršio uvid u ovosudni spis a napose u Ugovor o kreditu koji je osnovom rješenja o ovrsi u ovom ovršnom predmetu te našao da je ovršenik, i to sukladno Zakonu o zaštiti potrošača – čl. 4 st. 1. toč. 21. (NN 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), potrošač, budući je isti kao fizička osoba sklapao ugovor o kreditu, te da isti glasi u CHF.

 

7. Nadalje sukladno naprijed navedenim zaključcima od 11. ožujka 2022. sud je s tim u svezi zakazao ročište na koje je pozvao punomoćnika ovrhovoditelja i ovršenika uz punomoćnika. Na ročište se odazvao ovršenik uz punomoćnika dok se ročištu nije odazvao uredno pozvani ovrhovoditelj. Na istom je konstatirano da je u ovom ovršnom predmetu doneseno rješenje o ovrsi na temelju Ugovora o kreditu u CHF te da je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li taj (potrošački ugovor) ništetne ugovorne odredbe te zatražio od ovršenika da se izjasni da li želi ostati vezan ugovornim odredbama ugovora o kreditu, na šta se ovršenik izjasnio da ne želi ostati vezan tim ugovornim odredbama (odnosno da se poziva na zaštitu) te dodao da se pred Općinskim sudom u Osijeku već vodi parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pod brojem P-1027/20, da je u navedenom parničnom predmetu donesena nepravomoćna presuda kojom je tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odbijen, te da se spis povodom žalbe ovdje ovršenika, ondje tužitelja, nalazi na Županijskom sudu, zbog čega predlaže sudu odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u predmetu P-1027/20.

 

8. Kako u ovom predmetu nije sporno da je ovršenik već pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (a kako se ovršenik u toj parnici mogao pozivati i na ništetnost ugovora o kreditu koji je osnovom rješenja o ovrsi) to je sud donio odluku kao u izreci rješenja.

 

9. Slijedom navedenog, a slijedeći pravni stav iz presude EU-C-407/18 ovršenik nije bio dužan u konkretnoj situaciji u smislu čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući takva  vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava gore navedene presude.

 

10. Presude Suda Europske unije predstavlja izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i druge države članice. Kako je ovršenik ispunio pretpostavke  za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ-a i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

11. Naime, odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno poduzimanje ovršnih radnje s ciljem sprječavanja štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga zbog kojih se ovrha odgađa, od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe.

 

12. U slučaju da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, sud nastavlja ovrhu i omogućuje ovrhovoditelju da ostvari svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.

 

U Osijeku 27. listopada 2022.

 

             Sudac

Mira Brnjevarac, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

                            Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 (osam) dana računajući od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

 

Dostaviti:

1. pun. ovrhovoditelja
2. pun. ovršenika
3. FINA – uz rješenje Županjskog suda u

Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi

      broj: 19 Gž-1159/2021-2 od 21. listopada 2021.