Poslovni broj: 5 P-195/19-36

 

               

        Republika Hrvatska                                                                                   

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-195/19-36        

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja A. P., OIB: ……………., iz R., S. R. 60, zastupan po punomoćniku V. C., odvjetniku iz V., protiv 1.tuženika mlt. L. P., OIB: ……………….., iz V., A. H. 8 i 2.tuženika mlt. F. P., OIB: …………., iz V., A. H. 8, oboje zastupani po odvjetnici H. L. H., preuzimateljici ureda odvjetnice I. D. Ž., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 12. listopada 2022.,  u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika V.a C. te odvjetnice Hane L. H., preuzimateljice ureda odvjetnice I. D. Ž., punomoćnika tuženih, 27. listopada 2022.

 

p r e s u d i o     j e

             

              I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u V. pod poslovnim brojem Ovr Ob-…….. ovrhovoditelja mlt. L. P. i mlt. F. P. zastupani po majci i zakonskoj zastupnici K. P.. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

 

              II Nalaže se tužitelju A. P., OIB: ……………., iz R., S. R. 60, naknaditi troškove postupka 1.tuženiku mlt. L. P., OIB: ……………., iz V., A. H. 8, u iznosu od 3.712,50 kuna / 492,73 eura1 u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev 1.tuženika L. P. za naknadom troškova postupka.

 

              III Nalaže se tužitelju A. P., OIB: ………………., iz R., S. R. 60, naknaditi troškove postupka 2.tuženiku mlt. F. P., OIB: ……………….., iz V., A. H. 8, u iznosu od 3.712,50 kuna / 492,73 eura1 u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev 2.tuženika F. P. za naknadom troškova postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

              Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u odnosu na 1.tuženika mlt. L. P. u iznosu od 36.000,00 kuna, a u odnosu na 2.tuženika mlt. F. P. u iznos od 36.000,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.  U tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u V., Stalne službe u V. broj Ovr Ob-……. od 21. lipnja ………..g. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, u navedenom predmetu rješenje o ovrsi donijeto je na temelju presude Općinskog suda u V. poslovni broj P-….. od 31. listopada 20...g. Navedenom presudom naloženo je tužitelju plaćati uzdržavanje tuženicima od dana pravomoćnosti presude tj. od 21. studenog 2014.g. Tuženici nemaju pravo tražiti naplatu uzdržavanja temeljem navedene presude obzirom je tuženik izvršavao svoju obvezu prema tužiteljima. Vrijednost predmeta spora tužitelj je označio u visini od 5.000,00 kuna. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika.

              2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju vrijednost predmeta spora označenu u iznosu od 5.000,00 kuna, obzirom kako njihova tražbina prema tuženiku radi koje su pokrenuli ovrhu iznosi 72.000,00 kuna te stoga predlažu utvrditi vrijednost predmeta spora u iznosu od 72.000,00 kuna. Nadalje navode da su podnijeli prijedlog za izravnu novčanu naplatu temeljem presude Općinskog suda u V. broj P-310/14 od 31. listopada 2014. kojim traže prisilnu naplatu uzdržavanja u iznosu od 36.000,00 kuna za svakog tuženika – ovrhovoditelja, odnosno ukupno 72.000,00 kuna. Ovo stoga jer je tužitelj bio obvezan plaćati uzdržavanje za tuženike te je dosadašnjom ukupnom uplatom od 18.800,00 kuna podmirio obveze do 30. ožujka 2015.g. dok od 1. travnja 2015. pa do trenutka podnošenja zahtjeva tužitelj nije podmirio svoje obveze u ukupnom iznosu od 72.000,00 kuna, odnosno po 36.000,00 kuna za svakog tuženika.

              3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je spis broj Ovr Ob-33/18, sada Pu Ovr-1552/19, očitovanje Hrvatske poštanske banke d.d., te je saslušan tužitelj A. P. i zakonska zastupnica tuženih K. P..

              3.1. Sud nije prove dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem koji dokaz je predložen od strane tužitelja 2. rujna 2019.g. na glavnoj raspravi, imajući u vidu odredbu čl.299. st.2. Zakona o parničnom postupku, obzirom na činjenicu da je prethodni postupak u tom trenutku već bio zaključen, da je prijedlog podnijet na glavnoj raspravi, a ne radi se o dokazu kojeg tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije podnijeti, obzirom je tužitelj već u tužbi naveo kako je plaćanja vršio preko banke te je stoga bilo realno za očekivati neophodnost provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine obveze, odnosno iznosa kojeg je tužitelj do sada platio.

              4. Sukladno odredbi čl.37. st.2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s čl.40. st.3. ZPP-a sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika u iznosu od 36.000,00 kuna. Ovo stoga jer je uvidom u spis Ovr Ob-33/18 nedvojbeno utvrđeno da je svaki od tuženika podnio zahtjev za izravnu naplatu u iznosu od 36.000,00 kuna.

              5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:

              5.1. Tijekom postupka nesporna je aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je tužitelj temeljem presude Općinskog suda u V. broj P-310/14 od 31. listopada 2014.g. imao obvezu plaćati uzdržavanje za svakog tuženika u iznosu od 1.000,00 kuna; da je tužitelj izvršio određene uplate na ime uzdržavanja za korist tuženih; da su tuženici podnijeli zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu svoje tražbine svatko u iznosu od 36.000,00 kuna, a koja tražbina proizlazi iz presude Općinskog suda u V. broj P-310/14 od 31. listopada 2014.g.; da je zahtjev za izravnu naplatu podnijet 23. ožujka 2018.g.; da se zahtjev za izravnu naplatu odnosi na vrijeme počevši od 1. travnja 2015. pa zaključno s mjesecom ožujkom 2018.

5.2. Među strankama sporna je činjenica je li tužitelj podmirio obveze prema tuženicima u vremenskom periodu za koji je podnijet zahtjev za izravnu naplatu, tj. za vrijeme od 1. travnja 2015. pa zaključno s mjesecom ožujkom 2018.

5.3. Nesporne činjenice proizlaze iz spisa Ovr Ob-33/18 kojem prileži zahtjev za izravnu naplatu, kao i očitovanje Hrvatske poštanske banke.

6. Iz očitovanja Hrvatske poštanske banke d.d. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj izvršio određeni broj uplata za korist tuženih, a zadnje uplate koje su izvršene od stane tužitelja za korist tuženika bile su sa 7. ožujkom 2018.g. Dakle, uplate su izvršene prije nego li su tuženici podnijeli zahtjev za izravnu naplatu FINA-i. Naime, zahtjev je podnijet 23. ožujka 2018., dok je zadnja evidentirana uplata bila 7. ožujka 2018.g. Sud je u cijelosti prihvatio očitovanja dostavljena od Hrvatske poštanske banke.

6.1. Iz iskaza K. P. razvidno je kako je tužitelj imao obvezu plaćati uzdržavanje za tuženike koju obvezu je u početku uredno izvršavao, da bi isti u mjesecu ožujku 2015.g. otišao u Irsku i tada nije redovito plaćao uzdržavanje. Sve uplate učinjene od strane tužitelja vršene su na račun K. P., te je tužitelju u tri navrata dao i određeni iznos novca na ruke i to jednom u iznosu od 50,00 eura, te dva puta u iznosu po 1.000,00 kuna tijekom 2017.g. Uzdržavanje koje je plaćao tužitelj plaćeno je isključivo na račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke.

6.2. Iz iskaza tužitelja A. P. razvidno je kako je isti imao obvezu plaćati uzdržavanje za svako dijete u iznosu od 1.000,00 kuna. Svo vrijeme je redovito plaćao uzdržavanje i nakon odlaska u Republiku Irsku. Iznose uzdržavanja uplaćivao je na račun K. P. otvoren kod Hrvatske poštanske banke, a određeni iznos uzdržavanja dao je osobno K. P.. Kada god bi djeci iz Irske slao pakete uvijek bi poslao i određeni iznos novca. Na ruke K. P. davao je cjelokupan iznos alimentacije tj. 2.000,00 kuna, pri čemu nitko nije bio nazočan te nije tražio potvrdu od K. P. za primljeni novac.

6.3. Iskaz K. P. i tužitelja sud je prihvatio u dijelu koji se odnosi na obvezu uzdržavanja tužitelja prema tuženicima, visine istog, kao i činjenice da je tužitelj plaćanje uzdržavanja izvršavao na račun K. P. otvoren kod HPB. U navedenom dijelu iskazi su suglasni te u skladu s očitovanjem Hrvatske poštanske banke. Također sud je prihvatio i iskaz tužitelj i K. P. u dijelu da je tužitelj određeni iznos novca na ime uzdržavanja predao osobno na ruke K. P.. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je u više navrata K. P. predao iznos od 2.000,00 kuna na ime uzdržavanja jer je u navedenom dijelu iskaz suprotan iskazu K. P. te iskaz tužitelja niti jednim dokazom nije potvrđen. Katarina P. učinila je nespornom činjenicu da je tužitelj njoj na ruke predao u tri navrata na ime uzdržavanja iznos od 50,00 eura, te dva puta po 1.000,00 kuna. Dakle, nije se radilo o višestrukim predajama cjelokupnog iznosa uzdržavanja kako to navodi tužitelj.

7. Sukladno odredbi čl.219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je čl.221.a ZPP-a propisano ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju na tužitelju je bila obveza dokazati svoje navode, odnosno dokazati da uplatama koje je izvršio je podmirio i obveze s naslova uzdržavanja za vremenski period od 1. travnja 2015.g. pa nadalje. Ove činjenice mogle su se utvrditi jedino temeljem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja ili nespornim utvrđenjem od strane tuženika. U konkretnom slučaju zbog propusta tužitelja nije provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje a tuženici osporavaju da bi tužitelj izvršio svoje obveze za vremenski period za koji su podnijeli zahtjev za izravnu naplatu. Uplate koje je tužitelj vršio tuženici su uračunali u obveze koje su dospjele do zaključno 31. ožujka 2015. U takvoj situaciji obveza je tužitelja dokazati da je platio više odnosno podmirio svoje obveze i nakon 31. ožujka 2015. Ovdje sud ima u vidu i činjenicu da su tuženici zahtjev za izravnu naplatu podnijeli 23. ožujka 2018. potražujući isplatu za dospjele iznose unazad tri godine. Dakle, u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tuženici su imali nedvojbena saznanja o iznosu obveze koju je tužitelj morao podmiriti, uzeli su u obzir iznose koje je tužitelj podmirio u odnosu na ukupno dospjeli iznos do 31. ožujka 2018. Kako tužitelj nije dokazao da je izvršenim uplatama podmirio obveze dospjele poslije 31. ožujka 2018.g. to je sud odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7.1. Nadalje, sud ima u vidu i odredbu čl.2. st.1. ZPP-a prema kojem sud odlučuje o granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren je na proglašenje nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr Ob-33/18. No, uvidom u spis broj Ovr Ob-33/18 (sada Pu Ovr-1552/19) radi se o spisu tada Općinskog suda u V., Stalna služba u V., sada Općinskog suda u V., utvrđeno je da se radi o prijedlogu tužitelja – ovršenika A.a P. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Dakle, ovako koncipiranim tužbenim zahtjevom tužitelj zapravo negira sam svoj prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovo stoga jer pod brojem Ovr Ob-33/18 nije donijeto rješenje o ovrsi u korist ovrhovoditelja – tuženika niti je na bilo koji način pod navedenim poslovnim brojem određena obveza tužitelja na ispunjenje tražbine tuženika kao ovrhovoditelja.

8. OdL. o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. u svezi s čl.155. st.1. i 2. ZPP-a. Naime, u odnosu na ispostavljeni troškovnik od strane tuženih sud je utvrdio ukupan iznos koji pripada tuženicima te takav iznos podijelio sa 2, obzirom svaki od tuženika u jednakom omjeru, tj. 50% sudjeluje u ukupnoj vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud tuženicima priznao za sastav odgovora na tužbu 110 bodova sukladno tbr.8. toč.1., za pristup na ročišta od 7. svibnja 2019., 10. lipnja 2019., 2. rujna 2019., 27. lipnja 2022. i 12. listopada 2022. po 110 bodova sukladno tbr.9. toč.1., za pristup na ročišta od 10. lipnja 2020., 21. rujna 2020. i 1. rujna 2021. priznato je po 27,5 bodova za svako ročište sukladno tbr.9. toč.5., obzirom na uvećanje od 10% za zastupanje više osoba sukladno tbr.36. obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kuna sukladno tbr.50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dakle, tuženici su ostvarili pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 7.425,00 kuna, a koji iznos je podijeljen s brojem tuženika (2), te je stoga svakom tuženiku priznao naknadu troškova u iznosu od 3.712,50 kuna.

8.1. Tuženicima nije priznat trošak ročište od 8. travnja 2020. obzirom je navedeno ročište bilo odgođeno rješenjem od 27. ožujak 2020. (list 62 spisa), također nije priznat niti trošak podneska od 15. rujna 2021. jer navedeni podnesak sud ne cijeni opravdanim. Nadalje nije priznat niti trošak ročišta za objavu presude jer navedeni trošak nije specificiran.

8.2. Kako tužitelj nije uspio u postupku isti je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

9. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci, 27. listopada 2022.

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                         Ivica Raguž

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku odvjetnik V. C., V.

2. tuženici po punomoćniku odvjetnica H. L. H., V.

 

             

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450