Poslovni broj: 10 P-738/2018-56

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA                                               

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6                                                             Poslovni broj: 10 P-738/2018-56

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja E. j.d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika G. S., S., OIB: …, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 23. rujna 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 27. listopada 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 24. studenog 2020.koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi imovinsku štetu u iznosu od 33.712,57 kn / 4.477,10 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 3. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi imovinsku štetu u iznosu od 1.757,41 kn / 233,38 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 3. siječnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

 

r i je š i o j e

 

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 84.530,02 kn / 11.225,76 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 3. siječnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn / 166,00 EUR-a.

 

Obrazloženje

 

1. Kod ovog suda u Splitu je dana 28. prosinca 2018. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

 

2. U tužbi tužitelj navodi kako je po objavljenom javnom pozivu podnio dana 8. studenog 2016. nadležnom odjelu G. S. zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području G. S. motornim vozilom reg. oznaka …, marka vozila C., tip vozila D. broj 5, boja zlatna sa efektom, hibridno vozilo, godina proizvodnje ..., broj šasije …. Tužitelj da je predao uredan zahtjev, odnosno uz isti da je dostavljena sva dokumentacija koja je propisana kao nužna uz objavljeni javni poziv. Tužitelj da je ispunio sve zakonske uvjete. Zahtjev tužitelja da je odbijen rješenjem tuženika Klasa: UP/I-330-01/17-02/04, Ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. Zahtjev da je odbijen uz obrazloženje da D. B., z.z. tužitelja, već posjeduje jednu dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području G. S. i to kao vlasnik obrta R.".

 

3. Tužitelj da je uredno protiv odluke G. S. podnio žalbu, te da je drugostupanjsko tijelo-Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture usvojilo žalbu kao neosnovanu i svojim upravnim aktom Klasa: UP/II-340-01/17-01/08, Ur. broj: 530-05-1-17-2 od 24. veljače 2017. poništilo navedeno rješenje Grada Splita i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U bitnom obrazloženje drugostupanjskog tijela da je bilo da je tužitelj ispunjavao sve propisane uvjete i da nisu postojale predispozicije za donošenje takvog prvostupanjskog akta. Poništenjem prvostupanjskog upravnog akta da su poništene sve pravne posljedice kojeg je isto proizvelo jer je od strane višeg tijela utvrđeno da isti nije zakonit ni svrhovit. Prvostupanjsko tijelo da je tek dana 8. veljače 2018. donijelo upravni akt kojem je tužitelju izdalo dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području G. S. Tako prvostupanjsko tijelo da je donijelo zakonski upravni akt i tužitelju izdalo dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području G. S. od dana 8. veljače 2018. premda da je takvu dozvolu trebalo izdati odmah nakon provedenog javnog natječaja, obzirom da je tužitelj ispunjavao sve propisane uvjete za izdavanje dozvole. Dva pravna subjekta da mogu bez ikakve zapreke sudjelovati na javnom natječaju i ishoditi svaki za sebe upravni akt uz uvjet dostave tražene dokumentacije po javnom natječaju. Tužitelj navodi kako se radi o dva zasebna subjekta koja u pravnoj prometu i prema trećima nastupaju samostalno što da je bio slučaj u predmetnoj stvari, neovisno o činjenici što je riječ o obrtu u vlasništvu z.z. tužitelja.

 

4. Tužitelj se poziva na članak 19. Ustava RH, članak 50., 96., 97., 98. Zakona o općem upravnom postupku, te članak 1089. Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je zbog nezakonitog djelovanja tuženika tužitelju nastupila imovinska šteta-izmakla dobit u iznosu od 120.000,00 kn jer da bi navedeni iznos tužitelj ostvario redovitim obavljanjem usluge autotaxi prijevoza u G. S. u razdoblju od donošenja poništenog prvostupanjskog upravnog akta pa do donošenja novog upravnog akta kojim je isto izdana tražena dozvola. Tako tužitelj da je od dana 2. siječnja 2017. pa do 8. veljače 2018. redovitim poslovanjem odnosno obavljanjem usluge autotaksi prijevoza na području G. S. mogao ostvariti izmaklu dobit u iznosu od 120.000,00 kn, a čija mogućnost ostvarenja da je propuštena zbog nezakonitog djelovanja tuženika. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi obvezao tuženika da mu naknadi imovinsku štetu u iznosu od 120.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 3. siječnja 2017. pa do isplate i troškovima parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

5. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 12. veljače 2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu u iznosu od 250.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

6. Kod ovog suda je dana 10. srpnja 2019. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika kojim se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava tužbeni zahtjev po osnovi i visini. Prvenstveno da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave. Ističe kako za primjenu te odredbe u kojoj bi eventualno odgovarala RH je potrebno da tužitelj dokaže da mu je šteta nastala nezakonitim radom jedinice lokalne samouprave u konkretnom slučaju tuženika, a iz narativnog dijela tužbe i priloženih isprava da ne proizlaze činjenice koje bi na to ukazivale. Za postojanje javnopravne odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave da je potrebno da se kumulativno ispune određene pretpostavke. Ističe kako nije sporno da je rješenjem Upravnog odjela Klasa: UP/I-330-01/17-02/04, Ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza koje je rješenjem po žalbi tužitelja poništeno rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uprava cestovnog i željezničkog prometa infrastrukture, Klasa: UP/II-340-01/17-01/08, Ur. broj: 530-05-1-17-2 od 24. veljače 2017. Međutim, da to nije činjenica koja bi dovela do odgovornosti za štetu, jer tužitelj da je protiv prvostupanjskog rješenja imao na raspolaganju pravni lijek koji je iskoristio. Pogreške koje bi tijelo državne uprave počinilo u primjeni procesnog i materijalnog prava da se ispravljaju u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i da ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave. Tako da je neutemeljen stav tužitelja da bi poništeno rješenje tuženika kojim se odlučivalo o njegovim pravima nezakonit rad tijela državne uprave.

 

7. Na ročištu održanom dana 13. rujna 2019. tužitelj navodi kako je osnov u predmetnoj pravnoj stvari sporna, pa predlaže prije provođenja dokaza na okolnosti utvrđivanja visine o osnovanosti tužbenog zahtijeva odlučiti međupresudom. Tužitelj se je protivio prijedlogu tuženika radi donošenja među presude u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi kako su prema članku 130. Ustava RH u obavljanju poslova iz svog djelokruga tijela jedinice lokalne i područne samouprave samostalna i da podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti državnih tijela, iz čega da je razvidno da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan i što da treba povezati odredbom članka 47. stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i sa samom odluku tuženika o autotaksi prijevozu.

 

8. Raspravnim rješenjem ovog suda s ročišta od 13. rujna 2019. sud je odbio prijedlog radi donošenja međupresude u ovoj pravnoj stvari.

9. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

 

10. Nakon provedenog vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke V. P., dipl. oec. iz trgovačkog društva Ž. d.o.o., tužitelj je u podnesku od 24. studenog 2020. konačno uredio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka na način kako je isti pobliže specificiran u izreci ove presude.

 

11. Dopisom od dana 22. kolovoza 2022. ovaj sud je po prijedlogu tužitelja obavijestio treću-osobu Republiku Hrvatsku ŽDO Split o otpočetoj parnici sukladno odredbi članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP-a).

 

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, te je izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku V. P., dipl. oec. iz trgovačkog društva Ž. d.o.o., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

 

13. Predmet tužbenog zahtijeva se odnosi na naknadu materijalne štete, za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nezakonitim (nepravilnim) radom tuženika.

 

14. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj po objavljenom javnom pozivu Splitsko-dalmatinske županije G. S. (list 5 i 6 spisa) podnio dana 8. studenog 2016. nadležnom odjelu G. S. zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području G. S. motornim vozilom:

- da je rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, G. S., Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo, odsjek za komunalne poslove Klasa: UP/I-330-01/17-02/04, Ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. (dalje: rješenje od 2. siječnja 2017.) tuženik odbijen sa zahtjevom za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza uz obrazloženje;

- da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uprava cestovnog i željezničkog prometa infrastrukture, Klasa: UP/II-340-01/17-01/08, Ur. broj: 530-05-1-17-2 od 24. veljače 2017. (rješenje od 24. veljače 2017.) poništeno naprijed citirano rješenje G. S. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje;

- da je dana 8. veljače 2018. donesen upravni akt kojem je tužitelju izdana dozvola za obavljanje autotaxi prijevoza.

 

15. Iz sadržaja obrazloženja rješenja od 2. siječnja 2017. proizlazi kako je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom budući da D. B., osnivač i ovlašteni zastupnik trgovačkog društva E. d.o.o., iz S. već posjeduje dozvolu kao vlasnik obrta za taksi usluge R. pa da se radi o povezanom društvu i obrtu i da je cilj podnositelja zahtjeva bio da ista fizička osoba u vidu pravne osobe dobije više rješenja o izdavanju autotaksi dozvola što da je protivno članku 3. stavak 3. Odluke o autotaksi prijevozu "Službeni glasnik G. S." broj 23/14 i 38/16. Iz sadržaja obrazloženja rješenja od 24. veljače 2017. proizlazi kako prema pravnom shvaćanju tog drugostupanjskog tijela koji se temelji na zahtjevu o prijevozu u cestovnom prometu, nema zapreke da zahtjev za dobivanje dozvole podnese pravna osoba i fizička osoba-obrtnik, neovisno o činjenici što je ista fizička osoba vlasnik obrta, odnosno osnivač trgovačkog društva, jer da se radi o dva različita subjekta koja su neovisna o pravnom prometu.

 

16. U bitnome, činjenična osnova tužbenog zahtjeva utemeljena je na tvrdnji tužitelja da je nezakonitim djelovanjem tuženika tužitelju nastupila imovinska šteta-izmakla dobit u smislu odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koju bi tužitelj ostvario redovitim obavljanjem usluga autotaksi prijevoza u Gradu Splitu u razdoblju od donošenja poništenog prvostupanjskog upravnog akta pa do donošenja novog upravnog akta kojem je istom izdana tražena dozvola.

 

17. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu osporavajući njegovu osnovu i visinu poglavito pravno odlučnim prigovorom promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave.

 

18. Tužitelj osporava osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije pozivajući se na primjenu odredbe članka 130. Ustava RH koji da treba povezati s odredbom članka 47. stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i odlukom tuženika o autotaksi prijevozu.

 

19. Što se tiče istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika za navesti je slijedeće:

 

20. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/15, 12/13, 93/16 i 104/16, dalje ZSDU-a) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, naknađuje Republika Hrvatska.

 

21. Dakle, odredba članka 14. ZSDU-a utvrđuje primarnu i neposrednu odgovornost RH za štetu građaninu pravnoj osobi ili drugoj strani nanesenu nezakonitim ili nepravilnim radom državne uprave, ali i štete koju takvim radom počine tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

22. Iz dikcije citirane zakonske odredbe proizlazi kako ista ne razlikuje poslove iz vlastitog djelokruga, odnosno samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i regionalne samouprave, od onih poslova koji su tim jedinicama prenijeti posebnim zakonom, u smislu odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koja nastane građaninu njihovim radom.

 

23. Zakon o sustavu državne uprave propisuje koja tijela državne uprave postoje te određuje njihovu ulogu i poslove. Određeni poslovi državne uprave mogu se posebnim zakonom povjeriti na obavljanje tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima.

 

24. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15) određuje postojanje jedinica lokalne i područne samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada i njihovih tijela, te druga pitanja vezana za njihov rad. U Republici Hrvatskoj jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Dakle, tuženik ima svojstvo jedinice lokalne samouprave.

 

25. Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno je pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Prilikom obavljanja poslova iz vlastitog djelokruga ova tijela su samostalna i na njima je moguće vršiti samo nadzor ustavnosti i zakonitosti od strane ovlaštenih državnih tijela. Poslovima iz vlastitog djelokruga jedinica područne (regionalne) samouprave smatraju se poslovi koje imaju područno, odnosno regionalno značenje, a to bi bili poslovi koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. Posebnim zakonom moguće je prenijeti određene poslove državne uprave na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na druge pravne osobe koje na temelju zakona imaju javne ovlasti. Država u ovom slučaju odgovara za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obavljanju takvih poslova oštećenim osobama nanesu tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema članku 14. ZSDU-a.

 

26. Sudska praksa ističe da postoji primarna odgovornost RH za nezakoniti ili nepravilan rad, neovisno na kojoj razini djelovanja je šteta nastala (Vrhovni sud RH Rev-719/05 od 28. rujna 2008., Vrhovni sud RH, Rev-485/03 od 12. veljače 2004.).

 

27. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, iz svega naprijed navedenog, za nezakoniti ili nepravilan rad tijela tuženika kao jedinice lokalne samouprave odgovara Republika Hrvatska koja tu štetu naknađuje oštećeniku. To znači da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan i da tužitelj ne može s uspjehom ostvariti svoj odštetni zahtjev s osnove na koji se u ovom postupku poziva od tuženika. Radi navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 24. studenog 2020. i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

28. Naposljetku je za navesti da budući je sud našao osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor promašene i pasivne legitimacije, to je sud odbio kao suvišan prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem z.z. tužitelja, saslušanjem svjedoka M. M., I. P. i M. I. a na okolnosti iz podneska od 9. rujna 2019. kao i prijedlog radi dopune vještva na okolnosti iz podneska od 13. rujna 2021., a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

 

29. Tužitelj je tijekom parničnog postupka u više navrata uređivao tužbeni zahtjev. Tako tužitelj u tužbi potražuje isplatu iznosa od 120.000,00 kn na ime utužene naknade imovinske štete, a u podnesku od 11. veljače 2019. isplatu iznosa od 250.000,00 kn, a o kojem povećanju sud nije odlučivao tijekom postupka, te je nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari konačno uredio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka potražujući isplatu iznosa od 33.712,57 kn, sa pripadajućim zakonskim zatezni kamatama, te iznosa od 1.757,41 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je tako uređenim tužbenim zahtjevom sadržano povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtijeva kojim potražuje isplatu iznosa od 84.530,02 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a čemu se ni tuženik nije protivio radi čega je pozivom na odredbu članka 193. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

 

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je kao trošak postupka valjalo odmjeriti trošak na ime dopune knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Napomena: Napominje se da su novčani iznosi navedeni u izreci ove presude prikazani u valuti EUR, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22).

 

U Splitu 27. listopada 2022.

 

Sudac

 

Ivana Madunić, v.r.

 

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

 

Dna:

- punomoćniku tužitelja;

- tuženiku;

- u spis