1

                            Poslovni broj REF. 20: Psp-13/2022-43

 

 

 

 

 

    Republika Hrvatska                                                                                    

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

 

Poslovni broj REF. 20: Psp-13/2022-43

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužitelja V. K. iz Lj. S. 60, OIB: … i II tužiteljice S. K. iz Lj. S. 60, OIB: …, oboje zastupani po E. P., odvjetniku iz D., protiv tuženika S. P. iz Lj. S. 68, OIB: …, zastupanog po Z. D., odvjetnici iz D., radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. rujna 2022. godine u prisutnosti I tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje rješenja, 27. listopada 2022.

 

r i j e š i o     j e

 

 

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

"Tuženik P. S. iz L. S. 68, OIB: …, smetao je tužitelje u njihovom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnina na kojoj su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela koje su upisane u posjedovnom listu broj 1132 k.o. D. D. kčbr. 1202/1 branjevine, oranica površine 20529 m2 koje tužitelji koriste prema njihovoj ekonomskoj namjeri u pripadajućoj površini odnosno kao oranicu trenutno zasađenu zobi, a koje nekretnine odgovaraju nekretninama koje su upisane u z.k.ul. 1302 k.o. D. D., kčbr. 1202/1 oranica L. selo površine 23419 m2 na kojoj su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela koje su u poštenom, mirnom posjedu tužitelja posijane sa zobi koja je nikla, na način da je dana 17. studenog 2018. godine oko 14,00 sati, a što je tužitelj K. V. osobno vidio, na dijelu navedene parcele kčbr. 1202/1 branjevine, oranica površine 20529 m2 i to po svoj širini tuženikove kčbr. 1174 k.o. D. D. od oko 29 m i u dubinu parcele tužitelja kčbr. 1202/1, branjevine oranica površine 20529 m2, s lijeve strane parcele tuženika oko 0,10 m do desne strane parcele tuženika u dubini od 0,20 m u parcelu tužitelja kčbr. 1202/1 branjevine oranica površine 20529 m2 koja je u poštenom i mirnom posjedu tužitelja i koja je posijana sa zobi koja je nikla, preorao traktorom, te nakon preoravanja u parcelu tužitelja u dubinu od 1,12 m postavio kolac i na opisan način smetao tužitelje u njihovom vlasništvu i posjedu predmetne parcele i oduzeo im posjed i to bez suglasnosti i odobrenja tužitelja, slijedom čega se tuženom nalaže da vrati oduzeti posjed, prestane sa ulaskom u posjed tužitelja i sa bilo kakvim daljnjim radnjama na tom zemljištu, te mu se ubuduće zabranjuje svako takvo i slično daljnje smetanje i uznemiravanje posjeda zemljišta tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

II Odbija se zahtjev tužitelja  kao neosnovan u dijelu kojim se zahtijeva utvrditi čin smetanja posjeda od strane tuženika na nekretnini tužitelja kčbr. 1202/1 branjevine oranica sa 20529 m2 upisane u z.k.ul. 1302 k.o. D. D. na način da bi tuženik preorao traktorom dio navedene nekretnine tužitelja  do desne strane parcele tuženika u dubinu koja prelazi 0,20 m, te da se naloži tuženiku vraćanje oduzetog posjeda u navedenom dijelu, te prestanak poduzimanja bilo kakovih daljnjih radnji na tom zemljištu uz zabranu mu ubuduće poduzimanja radnji na tom dijelu zemljišta.

 

III Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.025,80 kn/534,32 eur, u roku 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji V. i S., oboje K. iz L. S. zastupani po E. P., odvjetniku iz D., podnijeli su kod ovog suda dana 20. studenog 2018. godine tužbu protiv tuženika S. P. iz L. S. radi smetanja pojeda.

 

2. U tužbi se navodi, da su tužitelji posjednici i suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine koju čini kčbr. 1202/1 branjevine oranica, oranica sveukupne površine 20529 m2 k.o. D. D., prema posjedovnom listu 1132 k.o. D. D., odnosno u zemljišnim knjigama upisanoj kao kčbr. 1202/1 oranica L. S. ukupne površine 23419 m2. Navedenu nekretninu tužitelji koriste prema njihovoj ekonomskoj namjeni i to kao oranicu. Tuženik je dana 17. studenog 2018. godine oko 14,00 sati, što je tužitelj K. V. osobno vidio, na dijelu navedene tužiteljeve parcele i to po svoj širini tuženikove kčbr. 1174 k.o. D. D. od oko 29 m i u dubinu parcele tužitelja kčbr. 1202/1 s lijeve strane parcele tuženika oko 0,10 m do desne strane parcele tuženika u dubini od 0,70 m u parcelu tužitelja kčbr. 1202/1 na kojoj je tužitelj dana 20. listopada 2018. godine posijao zob koja je već bila nikla, preorao traktorom i nakon preoravanja u parcelu tužitelja u dubini od 0,70 m postavio kolac i na taj način tužitelje smetao i oduzeo posjed dijela njihove parcele. Tužitelji stoga predlažu sudu da im se pruži posjedovna zaštita tako da svojom odlukom utvrdi navedeni čin smetanja, naloži tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te mu zabrani svako daljnje smetanje  i uznemiravanje posjeda na spornom dijelu zemljišta.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio zahtjevu tužitelja smatrajući ga neosnovanim. Tuženik priznaje da su tužitelji vlasnici i posjednici kčbr. 1202/1 k.o. D. D. i da je na istoj zasijana zob. Tuženik priznaje da je oko dana 17. studenog 2018. godine vršio oranje vlastite čestice kčbr. 1174 k.o. D. D. , međutim osporava da bi tom prilikom na bilo koji način preorao česticu tužitelja, pa time i zob koja je tamo zasijana. Tuženik ističe da je prilikom oranja svoje nekretnine orao isključivo do mjesta do kog su tužitelji zasadili zob i da je vidljiva ravnina zasada tužitelja prema međama (odnosno nekretninama) drugih suvlasnika koje se dotiču nekretnine tužitelja, tim više što je tužitelj K. V. upravo sa svoje nekretnine naorao zemlju na među između svoje nekretnine i nekretnine tuženika, a time i na nekretninu tuženika, pa tuženik niti nije mogao ući u nekretninu tužitelja. U svezi spornog međašnog kolca, tuženik je istakao da je isti postavio na mjesto na kojem se isti i nalazio ranije, početkom mjeseca listopada 2018. godine uz prisustvo V. K., pa tako tuženik spornog dana u studenom nije vršio premještanje ili postavljanje nikakvih međašnih oznaka ili kolaca. Tuženik navodi da je među strankama u tijeku postupak radi ukidanja služnosti pod brojem P-1156/2018, pa tuženik smatra da podnošenjem predmetne tužbe tužitelj pokušava uznemiriti tuženika, a kao reakcija na pokrenuti postupak radi ukidanja služnosti.

 

4. Ovaj sud je dana 06. studenog 2019. donio Rješenje kojim je djelomično usvojio tužbenih zahtjev, a djelomično odbio isti, no povodom žalbi stranaka, isto je ukinuto Rješenjem Gž-71/2020 Županijskog suda u Z. od 05. travnja 2022. te je predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi, da sud treba utvrditi tko je stvarno koristio sporni dio nekretnine u vrijeme za koje tužitelji tvrde, da ih je tuženik smetao u posjedu i da u pogledu  pomaknutog drvenog stupića, ako sud ocijeni da su ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, sud može prihvatiti tužbeni zahtjev, prema načelu da je manje sadržano u većem, te dosuditi manje od onoga što stranci pripada, a  ne zbog neusklađenosti odbiti tužbeni zahtjev.

 

5. U postupku izvođenja dokaza sud je dodatno saslušao svjedoke: A. G., V. K., te stranke. Izvršio je uvid i pročitao dokumentaciju dostavljenu uz tužbu (list 5-13) koju čine: prijepis posjedovnog lista br. 1132 k.o. D. D., izvod iz katastarskog plana, prijepis posjedovnog lista br. 397 k.o. D. D., izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul. 1302 i 677, sve k.o. D. D., preslika Arkod preglednika, dokumentaciju dostavljanu uz odgovor na tužbu (list 18-22) koju čine: fotografije, pročitao je iskaze svjedoka V. K., A. R., A. G., D. Č., M. Š., te stranaka sa zapisnika od 10. lipnja 2019. godine, nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka V. Š. (list 36-43), te dopunu nalaza (list 54-60).

 

6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, sud je dio tužbenog zahtjeva ocijenio osnovanim, te ga u tom dijelu i usvojio kako je to pobliže naznačeno u točci I izreke odluke, dok je dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan, sve kako pobliže proizlazi iz točke II izreke odluke.

 

7. Naime, među strankama nije bilo sporno da su tužitelji suvlasnici i suposjednici predmetne kčbr. 1202/1 k.o. D. D. u naravi oranice, dok je tuženik vlasnik i posjednik kčbr. 1174 k.o. D. D., također u naravi oranice. Nije bilo sporno da navedene dvije čestice međusobno međaše. Međusobni položaj navedenih čestica vidljiv je iz izvoda iz katastarskog plana kojega je dostavio tužitelj uz tužbu (list 7 spisa). Također nije bilo sporno među strankama da su tužitelji na svojoj čest. 1202/1 u jesen 2018. godine posijali zob, a da je tuženik 17. studenog 2018. godine vršio oranje svoje nekretnine kčbr. 1174 k.o. D. D.

 

8. Budući da tužitelji tvrde da je čin smetanja njihova posjeda na kčbr. 1202/1 k.o. D. D. poduzet na dan 17. studenog 2018. godine po tuženiku, prilikom oranja tuženikove nekretnine kčbr. 1174 k.o. D. D., a tuženik se u odgovoru na tužbu sam izjasnio, da je orao svoju česticu oko 17. studenog 2018. godine, te imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 20. studenog 2018. godine, tužba je podnesena pravovremeno u smislu članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

9. Sukladno članku 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

10. Dana 10. lipnja 2019. godine održan je očevid na predmetnim nekretninama stranaka u prisutnosti mjerničkog vještaka V. Š. na kojemu su saslušane stranke, te svjedoci  V. K., A. R., A. (A.) G., D. Č. i M. Š. Prema nalazu i skici sa lica mjesta mjerničkog vještaka V. Š. proizlazi da prema pokazivanju stranaka nije bila sporna točka C međe označena na skici, a promatrano na samoj skici (list 42) radi se o lijevoj strani tuženikove nekretnine prema tužiteljevoj. Među strankama spor nastaje u produžetku gledajući na skici sa lica mjesta (list 42) sa lijeve strane nekretnine tuženika u odnosu na tužiteljevu, prema desnoj strani, pri čemu se sporna površina po tužiteljima u dubinu njegove nekretnine povećava, te se tako na krajnjoj desnoj strani gdje završava nekretnina tuženika prema nekretnini tužitelja, došlo do razlike u pogledu iskazivanja stranaka u svezi posjedovanja svojih nekretnina od 1,32 m. Naime, na licu mjesta tužitelj K. V. tvrdio je, da se drveni kolčić koji je zatečen na licu mjesta treba nalaziti za 1,32 m prema nekretnini tuženika, jer da ga je tuženik sam pomaknuo u njegovu nekretninu (na skici sa lica mjesta ovo je vidljivo kao razlika od točke A do točke B). Tužiteljica S. K. na licu mjesta je potvrdila iskaz svoga supruga, međutim ista je iskazala da ona osobno nije vidjela kada je tuženik orao svoju nekretninu jer je ona domaćica i ne obrađuje zemlju, stoga se njezin iskaz ne može smatrati u tome dijelu vjerodostojnim iskazom, već sud cijeni da se ona u tome dijelu priklonila iskazu svog supruga I tužitelja iz razloga što iskazuje povjerenje svom suprugu I tužitelju. II tužiteljica je izjavila i da svjedok V. K. dobro zna kuda ide njegova nekretnina u odnosu na njihovu nekretninu i nekretninu tuženika.

 

11. Svjedok V. K. saslušan na licu mjesta izjavio je, da su ranije postojala dva drvena stupčića kojih sada više na terenu nema. U vrijeme kada je tužitelj 2018. sijao zob na svojoj nekretnini, on nije vidio do kuda je tužitelj posijao zob u odnosu na tuženikovu nekretninu. Dodatno saslušan  na glavnoj raspravi održanoj dana 27. rujna 2022. godine isti je iskazao, da je u jesen 2018. godine doista pomogao tuženiku pridržati kolac, dok ga je ovaj zabijao u mjesto za koje je smatrao, da predstavlja tromeđu i da ga je tuženik tada pomaknuo dalje u parcelu, a ne u točku koja je ranije bila tromeđa. Isto je pojasnio na način, da je on ranije bio vlasnik predmetne nekretnine tužitelja, a koju je tužiteljima prodao i više nije dolazio na tu zemlju, ali u vrijeme kada im je prodavao tu zemlju, on im je pokazao mjesto kojim ide međa i ona je išla ravno i onako kako je to pokazao prilikom očevida. Nakon što je prodao predmetnu zemlju tužiteljima, ostao je vlasnik parcele koja se nalazi pored spomenute tromeđe, te je on, kada je obrađivao tu svoju zemlju primijetio da su i tužitelji obrađivali zemlju koju su kupili  i to po ovoj liniji koja je trebala ići ravno. Tužitelj V. K. je na glavnoj raspravi održanoj 27. rujna 2022. izjavio da im je V. K. prodao predmetnu nekretninu prije nekih 10- tak godina i da ju je od tada on orao do ravne međne linije, sve dok tuženik nije zabio sporni kolac. Tužitelj zamjera tuženiku što ga nije pozvao tada kada je zabijao sporni kolac. Svjedokinja  A. G. dodatno saslušana na raspravi održanoj 27.09.2022. izjavila je, da je vidjela u jesen 2018. tuženika i V. K. da zabijaju kolac na spornoj površini.  Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je postavljao kolac u pristutnosti V. K., ali je tvrdio da ga je postavio u mjesto na kojemu se isti nalazio već ranije (početkom mjeseca listopada). Slijedom navedenog nedvojbeno se može zaključiti, da je drveni stupčić koji je zatečen na licu mjesta na dan 17.11.2018. postavljen voljom tuženika u prisutnosti V. K. bez znanja i prisutnosti tužitelja na mjesto u kojem se nije nalazio ranije, jer isto proizlazi iz iskaza svjedoka V. K., koji je prije tužitelja bio vlasnik njegove predmetne parcele, pa otuda i može imati saznanja, te isti po ocjeni suda nije zainteresiran za uspjeh bilo koje strane u ovome postupku. Nedvojbeno je tom prilikom došlo i do pomjeranja stupčića, u odnosu na njegov raniji položaj,  što također proizlazi iz iskaza svjedoka V. K. O istome iskazuje i tužitelj V. K.

 

12. Tuženik je na licu mjesta tvrdio, da se njegova nekretnina u odnosu na tužiteljevu nekretninu, a gledajući na ovoj krajnjoj desnoj strani tuženikove nekretnine prema tužiteljevoj proteže upravo do na licu mjesta zatečenog drvenog kolčića, za koji kolčić je na zapisniku sa održanog očevida konstatirano, da se isti nalazi u zobi tužitelja. Međutim u svezi navedenog kolčića je utvrđeno, da je 17.11.2018. pomican po tuženiku bez znanja i volje tužitelja, kako je već ranije obrazloženo. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je on orao svoju nekretninu isključivo do mjesta do kog su tužitelji zasadili zob, a da je tužitelj K. V. sa svoje nekretnine naorao zemlju na među između njihovih nekretnina, pa i na nekretninu tuženika, te da on niti nije mogao ući u nekretninu tužitelja. Međutim, prilikom održanog očevida prema pokazivanju tuženika, nakon što je na licu mjesta utvrđeno, da između tužiteljeve zobi i oranice tuženika postoji  u širini od oko 1 m iznikla trava, tuženik je pojasnio, da je on prvo poorao svoju njivu, na njoj zasadio kukuruz, a u dijelu neposredno do tužiteljeve nekretnine priorao. Tužitelj je iskazao (list 100) da je svoju nekretninu obrađivao do "ravne međne linije", dok tuženik nije zabio sporni kolac, pa je on tada orao i sijao tako da je zaobišao kolac i orao do ravne linije, no tuženik je tada kod svog oranja odorao među do kolca, nakon čega se on odmaknuo i orao do odorane međe po tuženiku. Tužitelj je predmetnu svoju nekretninu kupio od V. K. Dovodeći iskaze saslušanih stranka u svezu sa  iskazom svjedoka V. K., koji je sa svojom nekretninom (kčbr. 1178) susjed tuženikovoj čestici 1174 i tužiteljevoj čestici 1202/1, čiji iskaz je već ranije naznačen i koji je na licu mjesta pokazao mjesto gdje se nalazi međa, a koja je za 0,20 m udaljena od točke B prema nekretnini tužitelja, odnosno u nekretninu tužitelja, koju točku (B) je na licu mjesta pokazao tužitelj kao mjesto do kojega je on posjedovao svoju nekretninu i da je ovaj svjedok izjavio da je obrađujući svoju nekretninu primijetio da su tužitelji obrađivali svoje nekretninu do tromeđe,  sud je poklonio vjeru pokazivanju ovoga svjedoka na licu mjesta, jer kako je već ranije izloženo, isti je bio raniji vlasnik predmetne nekretnine tužitelja i sud cijeni da isti nema poseban interes za uspjeh bilo koje stranke u ovome postupku. Ovaj svjedok je izjavio, da je on prilikom prodaje predmetne nekretnine tužiteljima istima pokazao do kuda se proteže predmetno zemljište i to onako kako je pokazao na terenu da bi trebala ići međa /ravno i predstavlja tromeđu. Stoga, imajući u vidu navedeno sud je ocijenio utvrđenim, da su se tužitelji nalazili u posljednjem mirnom posjedu  površine na koju je tuženik samovlasno ušao dana 17.11.2018. i to u površini i djelu kako je to pobliže opisano u toč. I izreke ove odluke,  a koju površinu je  preorao traktorom , te je u parceli tužitelja na površinu koja se nalazila u posljednjem mirnom posjedu tužitelja 17.11.2018. bez znanja i odobrenja tužitelja postavio kolac, sve kako je pobliže označeno u toč. I izreke ove odluke, te je tim radnjama počinio smetanje posjeda tužitelja, koji čin smetanja posjeda je i utvrđen ovom odlukom, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, jer je u tom dijelu ocijenjen osnovanim.

 

13. Što se tiče ostalih saslušanih svjedoka, utvrđeno je da je svjedok M. Š. tuženikov  zet. Isti je  iskazao da je tuženik svoju njivu radio do na licu mjesta zatečenog drvenog stupca.  Međutim, uvažavajući utvrđenu činjenicu, da je taj stupac zatečen u zobi tužitelja, a sam tuženik je pak izjavio da je svoju nekretninu radio do posijane zobi tužitelja, iskaz svjedoka M. Š. nije logičan i uvjerljiv, te je ocjenjeno da se radi o pristranom svjedoku, pa sud nije prihvatio njegov iskaz vjerodostojnim. Svjedokinja A. R. u jesen 2018. godine nije vidjela kada su stranke obrađivale svoje nekretnine, a zadnji puta je bila unazad 1 godine na predmetnim nekretninama, pa se stoga njezin dio iskaza u kojem ona iskazuje, da je tada kada je posljednji put bila na njivi vidjela tuženog, da radi svoju nekretninu do na licu mjesta vidljivog drvenog stupčića, također čini neuvjerljivim, a dovodeći opet ovo u svezu sa činjenicom da se drveni stupčić nalazio u zobi tužitelja i da je prethodno pomaknut dana 17.11.2018.  Svjedokinja A. G. nije imala saznanja tko je od stranaka uživao sporni dio, kao niti svjedok D. Č. Dakle, imajući u vidu sve naprijed izloženo, sud je odlučio kao u izreci ove odluke, odnosno djelomično usvojio zahtjev tužitelja, a djelomično ga odbio.

 

14. U svezi parničnih troškova odlučeno je sukladno članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 84/2014). Naime, sud cijeni da su tužitelji u predmetnom postupku uspjeli sa 65 % svojega zahtjeva, jer je smetanje posjeda utvrđeno, pa su sa osnovom uspjeli 100 %, a u utuženoj površni sa 30%, jer je smetanje utvrđeno na nekretnini tužitelja koja zadire najdublje do 0,20 m, dok su tužitelji tužbenim zahtjevom označili veću površinu i to u dubinu od 0,70. Stoga je njihov ukupan prosječan uspjeh u parnici 65 %. Tužiteljeve troškove parničnog postupka čini jednokratna nagrada njihovu punomoćniku za zastupanje u ovom predmetu i to za postupak do donošenja drugostupanjske odluke kojom je ukinuta prvostupanjska odluka, a predmet vraćen na ponovno suđenje, u iznosu od 2.000,00 kn, te isto toliko za ponovljeni prvostupanjski postupak, plus trošak sudskih pristojbi koji iznosi ukupno 800,00 kn i to 400,00 kn na tužbu i odluku te na žalbu  u iznosu od  400,00,kn. Trošak provedenog vještačenja iznosio je 2.620,80 kn, a plaćen je po tužiteljima. Dakle, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 7.420,80 kn. Tuženik je pak imao opravdan parnični trošak koji iznosi 2.000,00 kn na ime jednokratne nagrade punomoćniku za postupak do donošenja drugostupanjske odluke kojom je ukinuta prvostupanjska odluka, a predmet vraćen na ponovno suđenje, te isto toliko za ponovljeni prvostupanjski postupak, plus sudska pristojba za odgovor na tužbu u iznosu 100,00 kn te na žalbu 200,00 kn. Nagrada za sastav žalbe iznosi potraživanih 600,00 kn po Tbr. 10 toč.2 Tarife o nagradama i naknadi rokova za rad odvjetnika. Dakle tuženik je imao opravdan parnični trošak u iznosu od 4.900,00 kn. Obzirom su tužitelji uspjeli sa 65 % tužbenog zahtjeva, tuženik im je dužan naknaditi 65 % od novčanog iznosa 4.800,00 kn, što iznosi 3.120,00 kn, te u cijelosti troškove vještačenja u iznosu od 2.620,80 kn, jer ovi troškovi ne ovise o postupku uspjeha stranke u predmetu. Dakle, tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.740,80 kn. Budući je uspjeh tuženika u odnosu na tužitelje 35 %, tužitelji su tuženiku dužni naknaditi 35 % od iznosa 4.900,00 kn, što iznosi 1.715,00 kn. Nakon što se prebiju ova dva međusobno dugovana novčana iznosa, preostaje obveza tuženika da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.025,80 kn.

 

 

 

U D., 27. listopad 2022.

 

                                                                                                                   S U T K I N J A

 

        D. G. J.

                                                                                                 

 

 

                                                                                                 

P O U K A : Protiv ovoga rješenja  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik E. P., D.
2. Odvjetnica Z. D., D.

 

 

 

 

__________________________________

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450