Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1009/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1009/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. (ranije P.), OIB, Ž., S., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. b. M., OIB … , Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-496/2020-2 od 27. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4418/2018-37 od 25. svibnja 2020., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-496/2020-2 od 27. listopada 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4418/2018-37 od 25. svibnja 2020, u dijelu za iznos od 3.584,45 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća iznos od bruto 5.316,98 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, a odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.359,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2020. do isplate (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke, dok je preinačena u odluci o trošku (točkom III izreke) tako da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.786,25 kn, a u preostalom dijelu je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1446/2022-2 od 19. travnja 2022. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

 

Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

 

Da li je rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

 

Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je pitanja ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i donese odluku sukladno navodima revizije.

 

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koji zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje u tekstu: KU/13) i čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 19/18 - dalje u tekstu: KU/18), slijedom čega je pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena te odredbe čl. 391. st. 1. ZPP, proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice, a što prihvaćaju nižestupanjski sudovi, u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu.

 

9. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

11. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 i čl. 15. st. 6. KU/18 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 i KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pri tome nije  primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

 

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) i 8 sati.

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

14. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 kojim je navedeno da Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

17. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, odnosno od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

 

18. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

19. Odredbom čl. 52. KU/13 i čl. 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 - dalje u tekstu: Zakon o blagdanima) evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

20. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

 

21. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

 

22. Budući da se tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

23. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje od 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 153, nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP) valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu odnosno dijelu koji se odnosi na prekovremene sate (iznos od 3.584,45 kuna ukupno) i predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

 

Zagreb, 26. listopada 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu