- 1 -              Rev 2776/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2776/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. O., iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika H.. I. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. A., dipl. iur. zaposlena kod prvotuženika, drugotuženika H.. P. p. d.o.o. Z., OIB: … i trećetuženika H.. C. d.o.o. Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik V. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotuženika, te drugotuženika i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-431/2018-3 od 18. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1417/2007-104 od 20. prosinca 2017., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Djelomično se odbijaju kao neosnovane revizije prvotuženika, te drugotuženika i trećetuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-431/2018-3 od 18. lipnja 2018. pod točkom II. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1417/2007-104 od 20. prosinca 2017. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženicima naloženo solidarno naknaditi tužitelju nematerijalnu štetu i materijalnu štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu 110.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2017. do isplate.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Djelomično se prihvaćaju revizije prvotuženika, te drugotuženika i trećetuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-431/2018-3 od 18. lipnja 2018. pod točkom II. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1417/2007-104 od 20. prosinca 2017. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je tuženicima naloženo solidarno platiti tužitelju mjesečnu rentu radi izgubljene zarade u iznosu 2.220,31 kuna mjesečno počevši od 16. srpnja 2017. pa nadalje, koji iznosi rente dospijevaju svakog 16-tog u mjesecu a odnose se na obrok za prethodni mjesec, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća istoga pa do isplate, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom II. izreke te je tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju dospjeli iznos mjesečne rente 361.429,39 kuna s osnova izgubljene zarade (razlike plaća, dodataka i mirovine) za vremensko razdoblje od 16. prosinca 2001. do 31. svibnja 2017. sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznos od dospijeća do isplate, te se u tom dijelu kao i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka ukidaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-431/2018-3 od 18. lipnja 2018. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1417/2007-104 od 20. prosinca 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke tuženicima naloženo solidarno isplatiti  tužitelju iznos 110.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2017. pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana Pod točkom II. izreke  tuženicima je naloženo da solidarno isplate tužitelju dospjeli iznos mjesečne rente (s osnova razlike plaće, dodataka i mirovine) za razdoblje od 16. prosinca 2001. do 31. svibnja 2017. i to iznos  363.440,04 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke tuženicima je naloženo da solidarno isplate tužitelju mjesečnu rentu u iznosu  2.220,31 kuna mjesečno počevši od 16. srpnja 2017. pa nadalje, koji iznosi rente dospijevaju svakog 16-tog u mjesecu a odnose se na obrok za prethodni mjesec, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća istoga pa do isplate, sve u roku 15 dana. Pod točkom IV. izreke tuženicima je naloženo da solidarno isplate tužitelju parnične troškove u iznosu 135.949,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2017. pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke žalba tužitelja odbijena  kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena  u pobijanom dijelu točke IV. izreke presude (troškovi postupka). Pod točkom II. izreke žalbe tuženika su odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda je potvrđena u  pobijanom dijelu točke I. izreke (nematerijalna šteta i tuđa pomoć i njega), točke III. izreke presude (renta) i  točke IV. izreke presude (troškovi postupka). Pod točkom III. izreke žalbe tuženika su djelomično prihvaćene, te je prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu točke II. izreke (izgubljena zarada), na način da je tuženicima naloženo solidarno platiti tužitelju dospjeli iznos mjesečne rente (s osnova razlike plaće, dodataka i mirovine) za razdoblje od 16. prosinca 2001. do 31. svibnja 2017. u iznosu 361.429,39 kuna (umjesto iznosa 363.440,04 kn), dok su u preostalom dijelu žalbe odbijene i potvrđena je točka II. izreke presude. Pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu.

 

3. Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (redovna revizija) podnio prvotuženik, radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvotuženik je predložio preinačenje drugostupanjske presude u smislu revizijskih navoda i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

4. Drugotuženik i trečetuženik su protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (redovna revizija), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. istog Zakona (izvanredna revizija), smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložili su preinačenje drugostupanjske presude, podredno ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

6. Revizije prvotuženika te drugotuženika i trećetuženika su djelomično neosnovane, a djelomično osnovane.

 

7. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP),  propisano  je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

 

8. Obzirom da vrijednost predmeta spora iznosi preko 200.000,00 kuna, revidenti imaju pravo na podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, slijedom čega, u takvoj pravnoj situaciji, o reviziji drugotuženika i trećetuženika odlučeno je kao o podnesenoj redovnoj reviziji.

 

9. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

11. Neosnovano se u revizijama prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pošto je pobijana presuda jasna i može se ispitati, jer sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi.

 

12. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuju sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupajući u smislu citirane odredbe utvrdili za ovaj spor odlučne činjenice i pritom jasno, argumentirano i uvjerljivo obrazložili svoju ocjenu provedenih dokaza, to se neosnovano u podnesenim revizijama ukazuje (opisno) na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. S tim u vezi treba reći da revizijski navodi u tom pravcu, kojima se prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza, predstavljaju prigovore činjenične naravi koji u revizijskom stadiju postupka nisu dopušteni (čl. 385. ZPP) pa ih ovaj sud niti ne može uzeti u razmatranje.

 

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete za koju tvrdi da ju je pretrpio u štetnom događaju 28. ožujka 2000. kad je pri prelasku željezničke pruge, uslijed otpojenja nosivog užeta elektrovoda, zadobio strujni udar te pretrpio višestruke ozljede.

 

14. Suprotno navodima drugotuženika i trećetuženika, pravilno je odbijen prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika te je utvrđena njihova solidarna odgovornost za štetu.

 

15. Naime, prvobitni tuženik H.. – H. ž. d.o.o. Z. prestao je postojati 29. prosinca 2006., te je izbrisan iz Registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

 

16. Odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva H.. - H. ž. d.o.o. („Narodne novine“ broj 153/05 – dalje: Zakon o podjeli) izričito je navedeno da su trgovačka društva iz čl. 1. tog Zakona (upravljanje, održavanje i izgradnja željezničke infrastrukture; prijevoz putnika; prijevoz tereta; vuča vlakova) pravni sljednici trgovačkog društva H.. - H. ž. d.o.o. u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze (osim obveze iz čl. 42. st. 3. Zakona o željeznici - obveze po kreditima koje preuzima Republika Hrvatska). Da su novoosnovana trgovačka društva sveopći pravni sljednici trgovačkog društva H.. - H. ž. te da za obveze odgovaraju sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva H.. - H. ž. d.o.o., navedeno je i u točki 2.2. Plana podjela trgovačkog društva H.. - H. ž. d.o.o. te je i u sudskom registru za trgovačko društvo H..- H. ž. upisano, da su nova društva pravni sljednici društva H.. - H. ž. d.o.o.

 

17. Nadalje, odredbom čl. 550.n st. 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 – dalje: ZTD) određeno je da vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava je prešla njegova tražbina, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih.

 

18. Stoga je neutemeljen revizijski prigovor drugotuženika i trećetuženika koji smatraju da svojim procesnopravnim radnjama nisu preuzeli predmetnu obvezu i da stoga za nju ne odgovaraju. Isto tako, navodi revidenata prema kojima se radi o djeljivoj obvezi iz odredbe čl. 412. ZOO nisu osnovani s obzirom na sadržaj odredbe čl. 550n st. 4. ZTD i činjenicu da su nova društva, prema čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli sveopći pravni sljednici društva H.. H. ž. te za obveze društva odgovaraju solidarno.

 

19. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužitelj 28. ožujka 2000. oko 6,15 h pri odlasku na posao prelazio željezničku prugu u blizini Željezničkog kolodvora u S. B.,

- da je u 5,27 h došlo do kvara na način da se je odspojilo nosivo uže kontaktne mreže H.. napona,

- da je uslijed otpajanja nosivog užeta elektrovoda koje se je spustilo do visine od 1,5 m od zemlje tužitelj zadobio strujni udar radi čega je pretrpio tjelesne ozljede,

- da na tom mjestu nije bio dozvoljen prijelaz preko željezničke pruge, no pješaci su prelazili željezničku prugu što se vidjelo iz utabane staze, iako u blizini postoji natkriveni željeznički most i podvožnjak za pješake,

- da su djelatnici prednika tuženika imali 45 min da poprave kvar ili upozore pješake koji su svakodnevno prelazili prugu na tom mjestu na postojeći kvar, međutim da su oni pristupili sanaciji kvara tek nakon što je tužitelj pretrpio strujni udar,

- da je tužitelj u vrijeme nesreće bio star 25 godina, te da je bio djelatna vojna osoba,

- da je Ministarstvo obrane rješenjem od 16. studenog 2001. ocijenilo da je tužitelj nesposoban za djelatnu vojnu službu, te je 15. prosinca 2001. tužitelju prestala djelatna vojna služba uz otpust s pravom na invalidsku mirovinu,

- na temelju vještačenja provedenog po vještacima Medicinskog fakulteta u Z. utvrđeno je da je tužitelj upućen u invalidsku mirovinu isključivo zbog posljedica ozljede na radu koja se je dogodila 28. ožujka 2000.,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. ožujka 2002. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 16. prosinca 2001.

 

20. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, polazeći od toga da su željeznički uređaji pod visokim naponom električne struje  opasna stvar u smislu odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), te da sukladno  čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac koji se u smislu odredbe čl. 177. st. 2. ZOO oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, sudovi su ocijenili  da je  tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru 80%, dok je doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja 20%.

 

21. Suprotno navodima revidenata, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je u konkretnom slučaju predniku tuženika bilo poznato ili je moralo biti poznato da pješaci prelaze preko željezničke pruge na mjestu gdje se zbio predmetni štetni događaj, radi čega je on mogao predvidjeti da može doći do nastanka štete pješacima ako dođe do kvara na uređajima koji su pod naponom električne struje - što se u konkretnom slučaju i dogodilo (tako i ovaj sud u prijašnjoj odluci u ovom predmetu Rev-905/06 od 18. siječnja 2007.).

 

22. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja u smislu čl. 177. st. 3. ZOO u omjeru 20% jer je prelazio željezničku prugu na mjestu koje nije bilo predviđeno za kretanje pješaka, dok je odgovornost prednika tuženika 80% uslijed njegovih propusta kod adekvatnog održavanja željezničke infrastrukture te nepravovremene reakcije kod sanacije kvara, pri čemu je riječ je o takvom kvaru kojeg pješacima nije bilo lako uočiti i koji kretanje čini po život opasnim zbog izloženosti strujnom udaru.

 

23. Pozivanje revidenata na odredbe čl. 50. i čl. 67. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 77/92, dalje: ZSŽP), kojima tuženici argumentiraju svoja shvaćanja o isključenju njihove odgovornosti za nastanak štetnog događaja, u konkretnom slučaju nije odlučno. Naime, te odredbe uređuju kretanje pješaka u željezničkom području i prijelaz preko željezničke pruge, dok je u konkretnom slučaju neposredni uzrok štete udar električne struje iz električnog voda pod naponom kao dijela željezničke infrastrukture koji je opasna stvar u smislu odredbe čl. 173. ZOO, a ne kretanje željezničkim područjem ili prelaženje preko pruge (tako i Rev-2504/13 od 18. travnja 2018.).

 

24. Revidenti neosnovano prigovaraju visini dosuđene štete u odnosu na pojedine vidove nematerijalne štete, tvrdnjom da utvrđeni iznosi nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH. Stoga se, u odnosu na te prigovore, smatra korisnim navesti kako Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava, već su doneseni radi ujednačavanja sudske prakse prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada tužiteljima. Međutim, treba imati u vidu činjenicu da ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, nego kod dosuđivanja pravične novčane naknade pojedinom tužitelju treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Posljedica toga je da ponekad prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada dolazi  do određenih odstupanja od iznosa tih naknada navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 200. ZOO.

 

25. Slijedom iznesenog, budući da u navedenom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih su revizije podnesene, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizije prvotuženika te drugotuženika i trećetuženika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

26. Međutim, tuženici osnovano prigovaraju da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 195. ZOO kad su tužitelju dosudili zatražene iznose izgubljene zarade kao razlike između plaće i dodataka na plaću te mirovine koju prima za razdoblje od 16. prosinca 2001. i 31. svibnja 2017., kao i zatražene mjesečne iznose rente od 16. srpnja 2017 pa nadalje.

 

27. Naime, u konkretnom slučaju kod tužitelja je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a nije utvrđena njegova opća nesposobnost za rad. Prihvativši tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, a propustivši pri tome raspraviti može li se tužitelj zaposliti sa svojom preostalom radnom sposobnošću, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili navedenu odredbu čl. 195. ZOO.

 

28. Naime, kada je kod oštećenika nastala nesposobnost za obavljanje dotadašnjeg posla, ali je preostala sposobnost za obavljanje drugih poslova, štetu bi predstavljala eventualna razlika između plaće koju bi tužitelj objektivno mogao ostvariti sa svojom preostalom radnom sposobnošću i mirovine koju prima, a koju štetu tužitelj mora dokazati prema općim pravilima o teretu dokazivanja (tako i Rev-397/2021 od 20. travnja 2021.).

 

29. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjsku sudovi nisu raspravili postojanje i visinu štete sukladno naprijed navedenom, nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u tom dijelu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

30. S obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u parnici ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

 

31. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 26. listopada 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.