Kazneni zakon - 2011

Objava: NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17

Članak:91 Stavak:1 Točka:1

Članak:59

Članak:59 Stavak:2

Članak:41

Zakon o izvršavanju kazne zatvora

Objava: NN 190/03

Članak:157 Stavak:1

Članak:159 Stavak:3

Članak:159d Stavak:1

Članak:163

Zakon o kaznenom postupku - ZKP/08

Objava: NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17

Članak:495

Članak:474 Stavak:1

Članak:494 Stavak:4

Članak:494 Stavak:3 Točka:2

Članak:494 Stavak:3 Točka:3

Broj: Kž 557/2020-4

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika F. V., zbog kaznenog djela iz članka 91. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11-12), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2020. broj Ik I-431/2020-10., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se odbija prijedlog zatvorenika F. V. za uvjetni otpust.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11-19) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), zatvorenika F. V., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od deset godina, a koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. prosinca 2014. broj Kv-Rz-24/14 (kojom je preuzeto izvršenje kazne iz presude Županijsko-Kantonalnog suda u M. od 13. studenoga 2013. broj 07 0 K 008711 13 K), zbog kaznenog djela iz članka 91. stavka 1. točke 1. KZ/11-12. Nadalje je odlučeno da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavak 1. ZIKZ-a te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 7. veljače 2023. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je Bosna i Hercegovina, ... G. U smislu članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik se obavezan javiti Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, Policijskog postaji G., odmah po izlasku s izdržavanja kazne.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

 

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je u pravu državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud trebao odbiti prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust jer za zatvorenikovo uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19.

 

Naime, kako se to pravilno ističe i žalbom državnog odvjetnika, uz relativno uspješno provođenje pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora koje se odvija na uspješnoj razini te smanjenu vjerojatnost ponavljanja kaznenog djela koja i dalje nije isključena, prvostupanjski je sud trebao cijeniti i narav kaznenog djela zbog kojeg je zatvorenik osuđen na kaznu zatvora od deset godina te relativno visok ostatak neizdržane kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu.

 

Naime, zatvorenik je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, ratnog zločina iz članka 91. stavka 1. točke 1. KZ/11-12, počinjenog na štetu zatvorenika po kojima je pucao, lišivši ih života. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada upire na odredbu članka 41. KZ/11-19, smatrajući da preranim puštanjem zatvorenika na uvjetni otpust ne bi bila u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja, osobito izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela te jačanje povjerenja građana u vladavinu prava i pravni poredak, a sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, a što se postiže, ne samo izricanjem kazne, nego i načinom i duljinom njezinog izdržavanja. Imajući na umu navedeno, a vodeći računa i o ostatku neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora (predviđeni istek kazne je 7. veljače 2023.), zaključak je ovog suda da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Stoga, imajući na umu sve navedeno, ocjena je ovog suda da je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi upire na to da još nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19 za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu te da, unatoč zatvorenikovoj na sjednici vijeća verbaliziranoj kritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu te izraženom žaljenju i kajanju, to za sada ne upućuje na njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

 

Zbog svega navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. listopada 2020.