1              Poslovni broj: Gž-1404/2022-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1404/2022-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinji izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., OIB:…, zastupana po punomoćnici V. Š. O., odvjetnici u Z., protiv tuženika Dom zdravlja Z. Z. Ž., S., OIB:…, zastupan po punomoćnici M. G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnim odluke tuženika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 63 P-115/2021-9 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 63 P-115/2021-9 od 18. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se ništavom Odluka o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora V. B. mag. pharm. Klasa: 003-06/19-01/15 Ur. broj: 238-106-01-19-17 od 29. listopada 2019.

 

              II. Nalaže se tuženiku donijeti novu Odluku, sukladno čl. 261. st. 1. i st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18).

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 28.324,00 kn u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 426,00 kn kao neosnovan."

 

2.              Protiv navedene presude žali se tuženik presudu pobija u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje – ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.              Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica, u odgovoru je porekla žalbene navode te predložila odbijanje žalbe.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Radi utvrđenja ništetnom Odluke o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora V. B. mag. pharm Ur. broj: 238-106-01-19-17 od 29. listopada 2019. te zahtjev da se naloži tuženiku donošenje Odluke sukladno odredbi članka 261. stavak 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18 dalje ZZZ).

 

6.              Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a,  jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presuda nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, ista sadrži jasne određene i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7.              U postupku među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1988. koji je isticao 30. rujna 2019. te da je tužiteljica podnijela zahtjev da joj se i nadalje daje u zakup predmetni poslovni prostor, kao i da joj je Odlukom upravnog vijeća tuženika od 9. listopada 2019. taj zahtjev odbijen.

 

8.              Među strankama u ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice koje iznose, već je sporno tumačenje odredbe članak 261. ZZ-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. i na čije se odredbe tužiteljica, poziva odnosno ima li tužiteljica na temelju samog zakona pravo dobiti odobrenje upravnog vijeća tuženika za sklapanje ugovora o zakupu koji je osnova za donošenje rješenja o nastavku djelatnosti od strane Ministarstva, ili tuženik ima pravo diskrecijske odluke kome će dati u zakup svoj poslovni prostor.

 

8.              Na temelju ocijene svih isprava priloženih spisu, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članaka 8. ZPP-a, sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje, kako slijedi:

- da je tužiteljica sukladno odredbi članka 261. stavak 2. ZZZ-a podnijela zahtjev radi nastavka obavljanja djelatnosti u istom pravnom statusu i u istom poslovnom prostoru, koji je predmet ovog postupka;

- da je odredbom članka 261. ZZZ-a propisano da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prema odredbi st. 2. istog članka zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno privatnoj praksi iz članka 46. stavka 3. ovoga Zakona na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika (članak 261. stavak 4.);

- da namjera zakonodavca, donošenjem citiranog propis, nije bila zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa prostora, koji je u vlasništvu ljekarničke zdravstvene ustanove nastavak obavljanja djelatnosti učiniti ovisnim o diskrecijskoj odluci ljekarničke zdravstvene ustanove;

- da tuženik nije imao zakonsku mogućnost donijeti odluku o odbijanju zahtjeva za davanje u zakup Ljekarne I. G. jer ga odredbe na to ne ovlašćuju u situaciji kad je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi na osnovu zakupa, odlučila nastaviti obavljati tu djelatnost o čemu je na vrijeme obavijestila tuženika;

- da se u konačnom prijedlogu ZZZ-a, između ostalog, navodi da se zakonskim prijedlogom rješava se i radno-pravni status zdravstvenih radnika - zakupaca u domu zdravlja koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11 i 84/11) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 71/10). Prema zakonskom prijedlogu, zdravstveni radnici - zakupci moći će zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove, a u kojem su obavljali tu djelatnost i to na temelju odluke Upravnog vijeća o zakupu poslovnog prostora. Uz nastavak obavljanja privatne prakse zakonskim prijedlogom uređena je i mogućnost zasnivanja radnog odnosa u domu zdravlja za one zakupce koji se za to opredijele;

- da i iz obrazloženja Konačnog prijedloga zakona proizlazi da se zakonskim prijedlogom rješava radno-pravni status zdravstvenih radnika-zakupaca i prema prijedlogu zakona ti radnici će moći nastaviti zdravstvenu djelatnost obavljati u privatnoj praksi na osnovu zakupa prostora, a u kojem su obavljali tu djelatnost. Dakle, da je intencija zakonodavca prilikom donošenja ZZZ-a bila upravo omogućavanje zdravstvenim djelatnicima kao što je tužiteljica, nastavak obavljanja djelatnosti;

- da iz pojašnjenja Ministarstva od 5. studenog 2019. koje je upućeno županijama i Gradu Z. zdravstveni radnici imaju pravo nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi te niti osnivači zdravstvenih ustanova niti tijela upravljanja zdravstvenih ustanova ne mogu protivno Zakonu donijeti odluku kojom se ne daje u zakup prostor u kojem su ti radnici obavljali djelatnost do stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti;

- da iako navedeno pojašnjenje nije obvezujuće, sud je uzeo u obzir okolnost da je isto u skladu sa stavom toga suda o tome na koji je način potrebno tumačiti i primijeniti spornu zakonsku odredbu. Pri tom, da se ne može reći da bi navedeno pojašnjenje bilo bez ikakvog pravnog značaja, jer je Vlada Republike Hrvatske ta koja je Hrvatskom saboru predložila donošenje navedenog Zakona, dakle na tom prijedlogu je radilo upravo Ministarstvo kao tijelo državne uprave, a Ministar zdravstva u to vrijeme, prof. dr. sc. M. K., dr. med. je prilikom podnošenja Konačnog prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti Hrvatskom saboru, određen kao predstavnik koji će u ime Vlade RH sudjelovati u radu Hrvatskog sabora i njegovih tijela;

- da tuženik pogrešno smatra da predmetna norma nije prisilni propis. Naime, njome je, a kako je to već obrazloženo, mogućnost izbora prepuštena isključivo zdravstvenim radnicima. Za njih norma nije imperativne naravi jer im pruža mogućnost izbora. Međutim, za tuženika kao ljekarničku zdravstvenu ustanovu, navedena norma da predstavlja prisilni propis. Na tuženiku da nije pravo izbora nastavka djelatnosti u prostoru u njegovom vlasništvu u kojem se takva djelatnost do donošenja zakona obavljala, već je njemu normom nametnuta obveza i dužnost da nastavi sa zakupnim odnosom, a kada je to izabrao zdravstveni djelatnik;

- da je dakle, za tuženika odredba čl. 261. ZZZ-a prisilni propis. Uslijed toga, donošenjem Odluke o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora, da je tuženik je postupio protivno tom prisilnom propisu. Zbog toga da je, sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) Odluka o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora tužiteljici koju je donijelo Upravno vijeće tuženika 29. listopada 2019. ništetna;

- da se pravni interes tužiteljice za utvrđenjem ništetnom sporne odluke očituje u tome da bez odluke upravnog vijeća, kojom se tužiteljici odobrava zakup poslovnog prostora, tužiteljica ne može nastaviti s obavljanjem djelatnosti, slijedom čega tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem ništetnom takve odluke, da bi tuženik potom mogao donijeti novu odluku sukladnu zakonu. Usto, da se u tužbenom zahtjevu ne traži samo utvrđenje ništetnim odluke već i nalog tuženiku da u skladu sa zakonom donese i novu odluku.

 

9.              Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti te je naložio tuženiku donošenje odluke, sukladno odredbi članku 261. ZZZ-a, a sve s obzirom da je tužiteljica tuženiku podnijela odgovarajući zahtjev, sve sukladno odredbama ZZZ-a pa je presuđeno kao u točkama I. i II. izreke.

 

10.              Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 155. ZPP-a sve s obzirom na istaknutu vrijednost predmeta spora te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14, dalje u tekstu: Tarifa).

 

11.              Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda, po ocijeni ovog žalbenog suda pravno je utemeljen.

 

12.              Dakle, i po stavu ovog žalbenog suda, intencija zakonodavca prilikom donošenja ZZZ-a (odnosno članka 261. istog zakona) nije bila onemogućiti zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa prostora koji je vlasništvu ljekarničke zdravstvene ustanove, nastavak obavljanja djelatnosti, odnosno učiniti nastavak djelatnosti, ovisnim o odluci ljekarničke zdravstvene ustanove, a što proizlazi i iz Uputa Ministarstva od 2. siječnja 2019., 4. siječnja 2019 i od 5. studenog 2019.

 

13.              Naime, navedena odredba formulirana je na način da se upravo zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa daje mogućnost izbora da ukoliko to žele, nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u kojem sud odstupanja na snagu Zakona obavljaju tu djelatnost. Dakle, pravo izbora je isključivo na zdravstvenim djelatnicima. U konkretnom slučaju, tužiteljica je odabrala nastaviti s obavljanjem navedene djelatnosti u privatnoj praksi slijedom čega se i obratila tuženiku sa zahtjevom za sklapanje ugovora o izmjenama i dopunama ugovara o zakupu ili sklapanjem novog ugovora.

 

14.              S obzirom na sadržaj sporne zakonske odredbe, u tom i u slučaju kad je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi iskazala namjeru nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u istom prostoru tuženik nije imao mogućnost izbora  prihvatiti ili ne prihvatiti zahtjev tužiteljice, odnosno nastaviti sa zakupnim odnosom ili ne.

 

15.              U situaciji kad se tužiteljica opredijelila za nastavak obavljanja djelatnosti tuženik je jedino mogao nastaviti sa zakupnim odnosom, bilo zaključenjem novog ugovora ili izmjenom postojećeg.

 

16.              Nadalje, u odnosu na žalbeni navod tuženika kako se prvenstveno u ovom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, a ne odredbe ZZZ-a, budući ne sadrži nikakve odredbe vezane za samo sklapanje i prestanak ugovora o zakupu te da u tom dijelu predmetni Zakon ne može biti prisilni propis kada isti ne regulira pitanja vezana uz samo zakup poslovnog prostora, odgovoriti je da su takvi navodi neutemeljeni i u suprotnosti sa citiranim odredbama zakona.

 

17.              Naime, po stavu ovog suda , ZOO sadrži opća pravila o zakupu dok Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora sadrži odredbe zakona kojima se uređuje zakup prostora Domova zdravlja odnosno ljekarnički i zdravstvenih ustanova u kojim zdravstveni i radnici obavljanju privatnu praksu na osnovu zakupa iz članka 215. ZZZ-a i članka 29. ZIDZZZ te na poslovni prostor domova zdravlja u kojim privatnu praksu, na osnovi koncesije, iz članka 40. ZZZ-a kao i poslovnih prostora u kojima zdravstveni radnici iz članka 268. stavak 1. rade u radnom odnosu u domu zdravlja, predstavljaju posebna pravila kojima se uređuje zakup navedenih poslovnih prostora. U tom smislu ZZZ predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO i Zakon o zakupu o kupoprodaji poslovnog prostora. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

18.              Pravilna je zakonita odluka o troškovima postupka.

 

19.              Valjalo, je stoga radi iznesenoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, odbit kao neosnovanu žalbu tuženika te presudu suda prvog stupnja potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a, kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. stavak 2. ZPP-a)

 

U Splitu 20. listopada 2022.