- 1 -              Rev 772/2021-4

 

 

 

 

Broj: Rev 772/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. C. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika Hrvatski sindikat š. , Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. j.t.d. u Z., radi diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-272/2017-2 od 11. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2064/2011-34 od 16. ožujka 2017., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je tuženik Hrvatski sindikat š. , sa sjedištem u Z., … , uskraćivanjem tužiteljici G. C. iz Z., korištenja osnovnih sredstava za rad, pristupa i korištenja telefona, računala, radne dokumentacije, primitka poštanskih pošiljki, korištenja uredskog materijala i opreme neophodne za redoviti i nesmetani rad tužiteljice na radnom mjestu kod tuženika, uskraćivanjem tužiteljici prava na komunikaciju sa suradnicima i članovima tuženika za vrijeme radnog vremena, uskraćivanjem informacija u svezi s radom tuženika, širenjem neistina i zlonamjernih glasina, povredom dostojanstva tužiteljice, vrijeđanjem tužiteljice, izjavljivanjem da je tužiteljica informatički nepismena, poticanjem drugih osoba na diskriminaciju tužiteljice, povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom sindikatu š., sa sjedištem u Z., … , da tužiteljici G. C. iz Z., … , na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 29.04.2011. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o postupovnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, ukinu presude sudova nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Treba dodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev 3024/2018-2 od 16. rujna 2020. odbacio reviziju tužiteljice kao nedopuštenu. Odluka revizijskog suda ukinuta je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5326/2020 od 2. lipnja 2021. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

 

6. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5326/2020 naveo da je od 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) koji je donio novo uređenje revizije. Tako je odredbom članka 382.a ZPP/19 propisano da stranke iznimno mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, a kakav je i konkretni spor. Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da su stajališta izražena u sudskim presudama u takvim postupcima, kojima se tumače pojedini instituti iz Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85708, 112/12 – dalje: ZSD) od ključne važnosti, ne samo za postizanje sudske zaštite pojedinca od diskriminacije u ostvarenju nekog prava, već i za suzbijanje diskriminacije u svim područjima. Stoga se u Odluci navodi da u „svjetlu novih zakonodavnih promjena, Ustavnom sud Republike Hrvatske ne preostaje drugo nego utvrditi da je podnositeljici rješenjem o odbačaju njezine revizije, podnesene na temelju članka 382. stavak 2. ZPP povrijeđeno pravo na pristup revizijskom sudu, zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava.“

 

7. U ponovljenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je vezan za shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

8. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

9. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju tužiteljica ukazuje u reviziji.

 

10.1. Premda se tužiteljica pozvala na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na navodno diskriminirajuće radnje nadređenog prema tužiteljici, te u odnosu na sadržaj isprava i izjava koje su u postupku upotrijebljene kao dokaz, iz čega slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima tužiteljica iznosi svoje stavove o ocijeni izvedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 385. ZPP), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

10.2. Nadalje, tužiteljica navodi da su sudovi propustili pravilno ocijeniti iskaze svjedoka Ž. K., B. K., V. V. i D. L., pri čemu iznosi svoju ocjenu dokaza te drugačije interpretira činjenično stanje, međutim, takvim se revizijskim navodima također osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a to u reviziji nije dopušteno (članak 385. ZPP).

 

10.3. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za sudove nižeg stupnja (članak 8. ZPP), kojima pripada i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što nije proveo i daljnji dokaz medicinskim vještačenjem predloženim po tužiteljici nije ostvarena povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu 40.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala kao posljedica povrede na radu kod tuženika.

 

12. Prvostupanjski sud odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz obrazloženje da u konkretnom slučaju tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je ponašanje tuženika prema njoj bilo uzrokovano nekom od zabranjenih temelja diskriminacije iz odredbe članka 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) odnosno diskriminirajuće ponašanje tuženika na način da je povrijeđeno njezino dostojanstvo.

 

13. Drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja i ocjenu izvedenih dokaza prvostupanjskog suda te potvrđuje prvostupanjsku presudu.

 

14. Polazeći od rezultata cjelokupnog postupka sudovi su ocijenili da u predmetnoj stvari tužiteljica nije učinila vjerojatnim neki od zabranjenih elemenata diskriminacije u postupanju nadređenog spram nje, a niti da je u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji od strane nadređene osobe stavljena u nepovoljniji položaj i da bi time bio izazvan strah ili neprijateljstvo, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa ocijenivši da nema niti jednog od zabranjenih temelja diskriminacije odbijaju tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje da je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo diskriminiranjem od strane nadređenog.

 

15. Prijeporna je u revizijskom stupnju postupka ocjena o tome je li postupanje tuženika prema tužiteljici prilikom obavljanja poslova kod tuženika, imalo obilježja diskriminacije.

 

16. Prema odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

17. Odredbom članka 5. stavak 4. ZR propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je odredbom članka 5. stavak 5. ZR propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

 

18. Prema odredbi članka 1. stavak 1. ZSD diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

 

19. Prema odredbi članka 2. ZSD izravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona, znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1. ovoga članka kojim se osoba iz stavka 1. ovoga članka stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (stavak 1.).

 

20. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (stavak 2.).

 

21. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).

 

22. Odredbom članka 20. stavak 1. ZSD je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

23. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova potvrđuju tvrdnje tuženika da nije diskriminirao tužiteljicu ni po jednoj osnovi koja je navedena u tužbi - na osnovi dobi, društvenog položaja, obrazovanja, kako je tužiteljica tvrdila u ovoj parnici.

 

24. Postojanje diskriminacije je potrebno sagledati u okviru iznesenih tvrdnji o diskriminaciji, cijeneći ne samo pojedinačne postupke tuženikovih zaposlenika nego i objektivne okolnosti cjelokupnog okruženja kojemu je tužiteljica bila izložena.

 

25. Imajući u vidu izloženo, te činjenice na kojima tužiteljica temelji svoje tvrdnje o diskriminatornom ponašanju tuženika, pravilno je sud nižeg stupnja zaključio da se takve tvrdnje tužiteljice ne mogu podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe članka 1. ZSD i članka 5. stavak 4. ZR.

 

26. Isto tako, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika.

 

27. Stoga, u predmetnoj situaciji tužiteljica nije učinila vjerojatnim neke od zabranjenih temelja diskriminacije u postupanju nadređenog spram nje, niti u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji od strane nadređene osobe da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj i da bi time bio izazvan strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

 

28. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP.

 

Zagreb, 19. listopada 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.