1

Poslovni broj: Gž-2452/2020-3

Poslovni broj: Gž-2452/2020-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

            P R E S U D A

                       i

            R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J., iz U., OIB:…., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A., odvjetnicima iz P., protiv tuženika G. G., OIB:…. zastupanog po punomoćnici M. F.-G., odvjetnici iz B., radi prestanka uznemiravanja (zabrana imisija), otklanjanje opasnosti od štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-48/2019-71 od 21. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-48/2019-71 od 21. veljače 2020. potvrđuje u točki II i IV izreke.

r i j e š i o   j e

              Uvaženjem žalbi stranaka ukida se citirana presuda u točki I, III, V i VI izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu nekretnine kč. br. …zgr, k.o. U., na način da sa svoje nekretnine k.č. br. …zgr. k.o. U., više na odašilje štetne imisije  dim i buku na nekretninu tužitelja, te tuženiku naloženo da otkloni uzrok tih štetnih utjecaja koji dolaze sa njegove nekretnine.

2. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na štetne imisije, topline i neugodnog mirisa, dok je točkom III izreke odbijen dio zahtjeva za uklanjanje dimnjaka i nape te izmještanja kuhinjskih uređaja, štednjaka i dr. postavljene u prostor ispred prozora na zid tužitelja u prizemlju.

3. Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da ukloni izvor opasnosti koji prijeti od plinskih boca i uređaja postavljenih u prostoriji iza zida i prozora objekta tužitelja, kao i na samom zidu tužitelja, u prizemlju objekta u K. bb, te tako otkloni opasnost nastanka znatne štete i opasnost po zdravlje i život tužitelja.

4. Točkom V izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.932,00 kn u roku od 15 dana, dok je točkom VI izreke odlučeno da u preostalom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove.

5. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu te odluke o troškovima postupka pozivajući se na sve zakonske žalbe razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje ZPP), uz prijedloge da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              6. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja, dok je tužitelj odgovorio na tuženikovu žalbu i predlaže da se ista odbije i presuda u dosuđujućem dijelu potvrdi.

              7. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

              8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da ga tuženik prestane uznemiravati u vlasništvu njegove nekretnine na način da sa iste odašilje štetne imisije (dim, buka, toplina, čađ i neugodan miris) nalog tuženiku da otkloni uzrok štetnih imisija te izvor opasnosti kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu i izreci pobijane presude.

              9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće:

              - tužitelj je vlasnik nekretnine kč. br. ….k.o. U. a tuženik G. G. je vlasnik susjedne nekretnine kč. br. ….k.o. U.,

              - tužitelj u prizemlju objekta obavlja trgovačku djelatnost u okviru obrta I. mješovite robe dok se na katu objekta nalaze studio-apartmani I. u kojima obavlja ugostiteljsku djelatnost smještaja, za čije obavljanje je ishodio od Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo Ispostava Umag, odgovarajuće dozvole za rad, tuženik u objektu koji je u njegovu vlasništvu u prizemlju obavlja ugostiteljsku djelatnost P.-B. S. V. za koje ima također odgovarajuće odobrenje za rad ali su po inspekcijskom nadzoru 2016. utvrđene povrede iz čl. 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj 85/15), naloženo poduzimanje Zakonom propisanih mjera te je podnesen optužni prijedlog i donijeto rješenje o otklanjanju nepravilnosti,

              - stranke su nadležnom Uredu podnijele zahtjev za izdavanje rješenje o izvedenom stanju za poslovne objekte na njihovom nekretninama koji su prekinuti do pravomoćnog okončanja ovog postupka te postupka Ovr-2799/16,

              - između stranaka u istim stranačkim ulogama vođen je kod suda prvog stupnja postupak poslovni broj Psp-49/16 radi smetanja posjeda u kojem je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za pružanje posjedovne zaštite,

             

- u predmetu Ovr-2799/16  tuženiku je kao protivniku osiguranja izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn i nalog da postupi po rješenju donesenom u tom postupku 27. svibnja 2016. uz prijetnju izricanja novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn, jer mu je naloženo da obustavi rad i korištenje motorizirane nape sa odušnikom i otvorom na katu zgrade u K. bb kao i korištenje dimnjaka, po kojoj mjeri nije postupio,

              - prema nalazu i mišljenju vještaka ing. M. U. ne postoji projektna izvedbena dokumentacija ventilacije iz koje bi se moglo vidjeti i usporediti izvedeno stanje sa projektiranim, da radovi nisu izvršeni sukladno pravilima struke jer su izmiješane ventilacijske cijevi pravokutnog i okruglog promjera, spojevi cijevi nisu lemljeni te nisu napravljani otvori za ispust kondenzata na ventilacijskim cijevima, tako da postoji neugodan miris. Miješanje pravokutnih i okruglih cijevi za ventilaciju razlog je za povećanu turbulenciju zraka u ventilacijskim cijevima što pojačava razinu buke, a izmjerena buka ispred i u apartmanu tužitelja prekoračuje najviše dopuštene razine buke prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave ("Narodne novine" broj 145/04). Problemi bi se riješili izradom adekvatnog projekta ventilacije od strane ovlaštenog projektanta gdje bi se točno dimenzionirale cijevi, ventilator i njegova snaga, visina do te buka koja bi trebala biti u dozvoljenim granicama, a time bi se očito smanjila i imisija neugodnih mirisa.

              10. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke dip. ing. A. B. utvrđuje da sporni dimnjak nije izgrađen u skladu s pravilima struke jer da konstrukcija dimnjaka ne osigurava dugotrajnu mehaničku otpornost i stabilnost na način da predvidiva djelovanja ne prouzroče rušenje dimnjaka ili njegovog dijela te deformacije nedopuštenog stupnja, eventualnim rušenjem dimnjaka zbog propusta u solidnosti građenja može doći do ugrožavanja objekta kako tužitelja tako i ostalih u okruženju oslobađanjem dimnih plinova i negorivih čestica, a onečišćuje se zrak u neposrednom okruženju iznad prihvatljivih uvjeta. U odnosu na krušnu peć da nisu poštivana pravila struke jer za njenu izgradnju mora postojati projekta dokumentacija kao i za izgradnju dimnjaka jer njegova svojstva trebaju biti takva da tijekom trajanja građevine uz propisano, odnosno određeno izvođenje i održavanje podnese sve utjecaje uobičajene uporabe i utjecaja na okoliš tako da tijekom uporabe ima takva predvidiva djelovanja na građevinu da ne prouzroči rušenje ili oštećenje dimnjaka, požar, da ne proizvodi buku preko dozvoljene razine, da uslijed odvođenja (oslobađanja) dimnih plinova iz ložišta, ne bi bila ugrožena higijena i zdravlje ljudi iz okoliša te da se izbjegnu moguće ozljede korisnika. Za veći dimnjak na objektu tuženika da bi trebalo provjeriti njegovu statičku sigurnost i pouzdanost zbog visine, odnosno izuzetne vitkosti koju drži samo njegova vlastita težina, tako da zaključuje da dimnjak ne zadovoljava obzirom na položaj i visinu, bitne zahtjeve za građevinu u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti jer moguća vremenska djelovanja (kiša, vjetar, led, potres) mogu prouzročiti njegovo urušenje i ugrožavanje ljudi i okolnih objekata što se može otkloniti odgovarajućom stručnom izvedbom.

              11. Napu u objektu tuženika prema nalazu vještaka je mogla biti postavljena bez glavnog projekta i građevinske dozvole, ali uz poštivanje pravila o zaštiti od buke, koja bi se mogla riješiti zamjenom kanala, postavom prigušnih komponenti, za što bi najbolji put bio izreda projekta koji bi obuhvatio sve potrebne zahtjeve kako bi buka bila u dozvoljenim granicama.

             

 

12. Prihvaćajući opisane nalaze i mišljenja vještaka sud prvog stupnja zaključuje kako dimnjaci (veći i manji) na zgradi tuženika imaju takva svojstva zbog kojih su izvor imisija na nekretnini tužitelja. Veći dimnjak koji služi za potrebe krušne peći je izgrađen bez projektne dokumentacije, ispušta velike količine dima i čađe, pa proizlazi da je sagrađen protivno pravilima građevinske struke. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrđuje da iz toga dimnjaka suklja čađavi dim zaključuje kako to onemogućava normalno uživanje tužiteljeve nekretnine. U odnosu na napu iz nalaza vještaka te neposrednim opažanjem zaključuje kako uzrokuje buku koja premašuje dozvoljena ograničenja te na takav način remeti uživanje nekretnine tužitelja. Međutim, da je tužitelj tražio otklanjanje štetnih imisija-dima ali ne i čađe, a da će otklanjanjem dima u mjeri koja je takva da je dim crn i neprimjeren, biti zadovoljena svrha zaštite koju tužitelj zahtijeva, jer ukoliko bude doveden u zadovoljavajuće okvire neće više biti prekomjernih imisija. Upravo zbog čađe da je dim prekomjeran ali da se poduzimanjem odgovarajućih mjera može svesti u zadovoljavajuće okvire kada više ne bi bilo prekomjernih imisija pa da stoga nema uvjeta za rušenje dimnjaka jer postoji način njegova dodatna osiguranja i takvo rješenje prolaza dima i krutih čestica pepela i čađi da ne bi predstavljale štetu za okolinu, pa odbija dio tužbenog zahtjeva radi uklanjanja dimnjaka i nape.

              13. Sud prvog stupnja nadalje odbija i dio zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje štetnih imisija u odnosu na toplinu jer da takve imisije nisu tijekom postupku uočene niti utvrđene. Odbija i dio zahtjeva u odnosu na prekomjerne neugodne mirise jer da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da se radi o prekomjerno neugodnim mirisima s obzirom da tužitelj na te okolnosti nije predložio odgovarajuće vještačenje kako bi se bez dvojbe to moglo utvrditi. Dio zahtjeva za uklanjanje nape odbija jer da je utvrđeno koje bi sve radnje tuženik trebao poduzeti da bi se uklonili izvori buke prema nalazima vještaka (adekvatna izrade projektne ventilacije od strane ovlaštenog projektanta kojom bi se točno dimenzirane cijevi, ventilator i njegova snaga, visina odušnika iznad krova građevine kada bi se buka svela u dozvoljene granice a za pretpostaviti i imisija neugodnih mirisa).

              14. Sud prvog stupnja odbija i preostali dio zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje izvora opasnosti koja prijeti od plinskih boca i uređaja postavljenih u prostoriji iza zida i prostora objekta tuženika kao i samom zidu jer da je tuženik za potrebe pizzerije-restorana postavio obične kućne plinske boce a da dokazni postupak (odgovarajuće vještačenje) ne potvrđuje da bi te boce predstavljale neposrednu opasnost za tužitelja i njegovu nekretninu. Isto tako da u odnosu na dio zahtjeva za izmještanje kuhinjskih uređaja i štednjaka niti jednim dokazom nije utvrđeno da bi se radilo o stvarima koje bi bile uzrok prekomjernih imisija, koje tuženik koristi za njegovo redovno poslovanje.

              15. Stoga pozivajući se na odredbu čl. 110. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) donosi pobijanu presudu kojom djelomično usvaja a djelomično odbija tužbeni zahtjev, te odlučuje o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

16. Donošenjem pobijane presude počinjena je apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju stranke ukazuju u žalbama, ali iz razloga koji će se iznijeti.

              17. Naime, da bi sud mogao odlučiti valjano o tužbenom zahtjevu isti mora biti određen, odnosno odrediv sukladno odredbi čl. 186. st. 1. u vezi s čl. 106. st. 2. ZPP-a, što u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja nije ispunjen. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da se tuženiku naloži da ga prestane uznemiravati u vlasništvu njegove nekretnine na način da na istu ne odašilje štetne imisije (dim, buku, toplinu i neugodan miris) i da mu se naloži da otkloni uzrok tih štetnih utjecaja koji dolaze na njegove nekretnine, posebice da odstrani napu i dimnjak te izmjesti kuhinjske uređaje štednjake i drugo postavljanje u prostor ispod prozora na zidu tužitelja u prizemlju. Navedeni zahtjev je u dijelu kojim tužitelj predlaže da se tuženiku naloži otkloniti uzrok štetnih utjecaja odnosno imisija neodređen odnosno neodrediv pa je sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a u daljnjem tijeku postupka u prvom redu potrebno tužitelja pozvati da ispravi, odnosno uredi tužbeni zahtjev da točno navede radnje koje bi isti trebao poduzeti, kako bi se za slučaj prihvaćanja isti mogao izvršiti, odnosno provesti ovrha. To je moguće jedino ukoliko se navedu radnje koje tuženik radi otklanjanja uzroka štetnih imisija mora poduzeti. Takav zahtjev tužitelj je mogao precizirati tek po provedenom vještačenju, što je propustio učiniti, a sud prvog stupnja ga na to pozvati, kako bi o zahtjevu mogao odlučiti. Stoga će u daljnjem tijeku postupka u prvom redu primjenom odredbe čl. 109. ZPP-a i odgovarajućih upozorenja i uputa iz te odredbe pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev, pa ukoliko tužitelj postupi po nalogu suda o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku. Naime, proizlazilo bi da je tuženik sazidao krušnu peć u svom objektu i postavio ventilacijske cijevi, sazidao manji i veći dimnjak i ostalo, što bi prema tvrdnjama tužitelja predstavljalo izvor štednih imisija.

              18. Iz dosada provedenih dokaza ovom sudu bila bi prihvatljiva utvrđenja suda prvog stupnja s obzirom na rezultate vještačenja kao i preostalog dokaznog postupka, da sa nekretnine tuženika dolazi do štetnih imisija na nekretninu tužitelja. Ovo iz razloga što proizlazi utvrđenim da je dimnjak za potrebe krušne peći izgrađen bez odgovarajuće projektne dokumentacije zbog čega ispušta veće količine dima i čađe. Nadalje bilo bi prihvatljivo da napa na nekretnini tuženika uzrokuje buku koja premašuje dozvoljena ograničenja i da je time onemogućeno normalno uživanje nekretnine tužitelja. S obzirom na dosadašnja utvrđenja moglo bi se zaključiti da bi se radilo o prekomjernim štetnim imisijama, pored utvrđenja o načinu korištenja i djelatnosti koje stranke obavljaju u svojim objektima kao i način izvedbe instalacija za potrebe te djelatnosti.

              19. Naime, stranke žive i imaju u vlasništvu objekte te obavljaju djelatnosti u centru U. kao turističkog mjesta. U takvim uvjetima uobičajeno je da na manjim prostorima i u ulicama jedan do drugog postoje objekti u kojima se obavljaju razne djelatnosti pa neminovno dolazi do određenih imisija iz pojedinih poslovnih prostora u vidu mirisa, dima, buke i ostalog. Međutim zaštitu sud pruža vlasniku susjedne nekretnine jedino ukoliko se radi o prekomjernim imisijama.

              20. Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZV-a nitko se ne smije služiti niti koristiti nekretninu na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredba

 

 

posebnog Zakona (prekomjerne posredne imisije), dok prema st. 2. istog članka vlasnici nekretnina koji su izloženi prekomjernim posrednim imisijama su ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

              21. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi vlasnik nekretnine na koju dospijevaju prekomjerne posredne imisije ovlašten je zahtijevati od vlasnika nekretnina od koje potječu te imisije otklanjanje uzroka tih imisija i naknadu štetu, kao i buduće propuštanje činjenja onog što je uzrokom tih imisija dok ne poduzme mjere potrebne za onemogućavanje istih, ali istom odredbom nije propisano i pravo na zabranu od uznemiravanja kao u slučaju neposrednih imisija sukladno odredbi čl. 110. st. 4. ZV-a.

              22. Kao što je prethodno istaknuto i prema mišljenju ovoga suda s obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka radilo bi se o prekomjernim imisijama jer je suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja svoja utvrđenja o prekomjernim imisijama u vidu dima i buke utvrdio na temelju rezultata provedenih vještačenja a u koju su svrhu uz nalaz vještaka priložena i odgovarajuća mjerenja izvršena od strane nadležnih institucija. Samo konstatacija sudaca prilikom očevida na licu mjesta da se prilikom ulaska osjeti nelagodan miris ne bi mogao biti osnov za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u odnosu na imisiju prekomjernog mirisa, već bi i to valjalo objektivno utvrditi odgovarajućim vještačenjem. Naime, doživljaj mirisa kao ugodnog ili neugodnog kod svake osobe je drugačiji, pa tako miris koji je uobičajeno prisutan kod ugostiteljskih objekata (pizzerija odnosno restorana) za nekog može biti ugodan a za nekog neugodan ali u svakom slučaju neminovno dolazi do širenja određenih mirisa, pa je stoga bilo potrebno objektivno utvrditi da se i u tom smislu radi o prekomjernim imisijama, što i prema mišljenju ovoga suda tužitelj na kojem je teret dokaza, s obzirom na rezultate dosadašnjeg postupka nije dokazao. U odnosu na imisije prekomjerne topline ne proizlazi utvrđenim da bi do istih dolazilo jer vještačenje niti drugi dokazi ne potvrđuju da bi se prekomjerna toplina širila prema nekretnini tužitelja.

              23. Stoga je prema ocijeni ovoga suda pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na štetne imisije topline i neugodnog mirisa te da se tuženiku naloži ukloniti izvor opasnosti koji prijeti od plinskih boca i uređaja koji su postavljeni u prostoriji iza zida i prozora objekta tužitelja, kao i samom zidu tužitelja u prizemlju objekta i tako otkloni opasnost nastanka znatne štete i opasnost po zdravlje i život tužitelja, jer dokazni postupak ne potvrđuje da bi u prostorijama tuženika bile postavljene plinske boce i uređaji koji bi predstavljali opasnost za tužiteljev objekt odnosno za njegov život i zdravlje. Ovo osobito iz razloga koji sud utvrđuje da je tuženik u međuvremenu prešao na korištenje plinskih boca koje se inače koriste za domaćinstvo.

              24. U odnosu na tvrdnje tužitelja da nije bilo razloga ne ocijeniti njegov iskaz prilikom utvrđenja određenih odlučnih činjenica, valja istači da je doista tužitelj saslušan na ročištu na koje tuženik nije pristupio, ali uz suglasnost njegova punomoćnika.Nadalje proizlazi da je nakon toga održano još nekoliko ročišta na koje

 

su stranke mogle biti pozvane radi saslušanja, odnosno tuženik je mogao ustrajati kod prijedloga za saslušanjem kako bi se utvrdile sve sporne činjenice važne za donošenje odluke pa i saslušanjem stranaka, kako to propisuje odredba čl. 264. ZPP-a, ukoliko je to smatrao potrebnim, ali tako nije postupio.

              25. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja će u daljnjem tijeku postupka sukladno iznesenom u prvom redu pozvati tužitelja da precizira tužbeni zahtjev, ocijeniti o kakvim se imisijama radi te u okviru tužbenog zahtjeva odrediti i utvrditi mjere koje tuženik mora poduzeti kako bi se onemogućile prekomjerne imisije, te u okviru rezultata dokaznog postupka o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku. Ovisno o konačnom ishodu postupku odlučiti će ponovno i o troškovima cjelokupnog postupka.

              26. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 19. listopada 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković