- 1 -              Rev 767/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 767/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. D., vl. obrta M. –p. iz T., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., protiv ovršenika J. K. iz S. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u S., radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ov-44/17 od 14. studenoga 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-5571/16 od 24. studenoga 2016., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, preinačuju se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ov-44/17 od 14. studenoga 2017., i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-5571/16 od 24. studenoga 2016., i sudi:

 

"I. Odbija se prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po svim računima ovršenika J. K. na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja M. D. kao vlasnika obrta M. –P. za izravnu naplatu podnesenog na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-621/12 od 12. ožujka 2013. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a koji zahtjev je podnesen 14. listopada 2016. Financijskog Agenciji, Regionalni centar S.

 

II. Odbija se zahtjev ovršenika za nadoknadom troškova ovršnog postupka.“

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-5571/16 od 24. studenoga 2016. proglašena je nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima ovršenika temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja koji je podnesen Financijskog Agenciji, Regionalni centar S. 14. listopada 2016. na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu, broj P-621/12 od 12. ožujka 2013. (toč. I. izreke), dok je toč. II. izreke naloženo ovrhovoditelju nadoknaditi ovršeniku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn za zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ov-44/17 od 14. studenoga 2017. odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, dok su odbijeni zahtjevi stranaka za nadoknadom troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- odluka USRH, dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlaže preinačiti nižestupanjske odluke na način da se odbije prijedlog ovršenika kao neosnovan.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.3. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

 

7.1. Ovrhovoditelj je u reviziji naznačio pravna pitanja koja glase:

 

„1.Smije li se onemogućiti stranku u naplati svog potraživanja koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom i to iz razloga što druga stranka-tuženik/ovršenik nije u parničnom postupku obavijestio sud o promjeni na strani tuženika? Odnosno ovršenik tek u ovršnom postupku obavještava sud i tužitelja/ovrhovoditelja da je nastala promjena na strani ovršenika i to za vrijeme trajanja parničnog postupka, a nije to naveo u to vrijeme?

 

2. Ima li zapreke naplatiti potraživanja spram fizičke osobe unatoč prestanku rada obrta, posebice kada se uzmu u obzir razlozi na koje se ovršenik poziva?“

 

7.2. Kao razlog važnosti ovrhovoditelj ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1669/06 od 22. ožujka 2006. sa zauzetim pravnim shvaćanjem da obveze koje je preuzeo u obavljanju djelatnosti obrta ne prestaju prestankom obrta, jer je ugovorna strana iz ugovora obrtnik – fizička osoba, a ne obrt, pa zato odgovornost obrtnika za obveze nastale u obavljanju obrta ne prestaje brisanjem iz obrtnog registra.

 

8. Odlučujući o dopuštenosti revizije, ovaj sud je cijenio da je revizija dopuštena u odnosu na drugo postavljeno pitanje, jer je drugo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, dok za prvo postavljeno pitanje nisu izneseni razlozi važnosti.

 

9. Predmet spora je zahtjev ovršenika za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu na svim računima ovršenika na temelju ovršne presude koju ovrhu je ovrhovoditelj pokrenuo podnoseći zahtjev FINI za izravnu naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja za iznos od 34.525,00 kn koji se odnosi na trošak parničnog postupka.

 

10.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je 14. listopada 2016. ovrhovoditelj podnio zahtjev Financijskoj agenciji, Regionalnom centru S. za izravnu naplatu novčane tražbine protiv ovršenika, kao vlasnika građevinsko trgovačko ugostiteljskog obrta A. iz S. D., na temelju – ovršne odluke suda (presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-621/12 od 12. ožujka 2013.),

 

- da iz pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj  P-621/12 od 12. ožujka 2013. proizlazi između ostalog da je tuženik (J. K., vlasnik građevinsko-trgovačkog ugostiteljskog obrta A. iz S. D.), ovdje ovršenik, dužan nadoknaditi tužitelju M. D., vlasniku obrta za proizvodnju i prijevoz M. p. iz P., ovdje ovrhovoditelju iznos od 34.525,00 kn na ime troškova parničnog postupka te zatezne kamate na troškove parničnog postupka,

 

- da je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-621/12 od 12. ožujka 2013. postala ovršna 27. rujna 2016.,

 

- da je 30. lipnja 2011. Ugovorom o unosu (pripajanju) cjelokupnog obrta u d.o.o, obrt A. za graditeljstvo, trgovinu i ugostiteljstvo iz S. D. pripojen društvu preuzimatelja A. g. d.o.o, S. D., čime da je ugovoreno da za sve nepodmirene obveze obrta, a koje su nastale do dana kada poslovni učinci pripajanja nastupaju, odnosno do dana 1. srpnja 2011., sukladno odredbama čl. 542. Zakona o trgovačkim društvima i ovog ugovora, kao dužnik odgovara društvo preuzimatelja, te da pripajanjem obrta dolazi do sveopćeg pravnog sljedništva jer da sva imovina, pa tako i obveze prelaze na društvo preuzimatelja kao pravnog slijednika za prava i obveze obrta koji se pripaja,

 

- da iz izvatka obrtnog registra Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave T. od 24. studenoga 2016. proizlazi da je subjekt upisa građevinsko trgovačko ugostiteljski obrt A. vlasnika J. K. iz S. D., odjavljen iz obrtnog registra 30. lipnja 2011.,

 

- da je 9. travnja 2015. održano ročište pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Stpn-17/14, radi sklapanja predstečajne nagodbe po prijedlogu predlagatelja društva A. G. d.o.o., S. D., u kojem postupku je sudjelovao i ovdje ovrhovoditelj, te da je u tom postupku doneseno rješenje poslovni broj Stpn-17/14 od 9. travnja 2015. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

 

10.2. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi polaze od zaključka da obrt ne egzistira od 30. lipnja 2011., da tražbina iz ovršne isprave proizlazi prema J. K., kao vlasniku obrta A. iz S. D., s nastupom ovršnosti 27. rujna 2016., da je pravni slijednik prava i obveza ovog obrta trgovačko društvo A. g. d.o.o, S. D., koje zapravo odgovara za sve obveze iz ovog obrta kako one nastale do 1. srpnja 2011., kao dana nastupanja poslovnih učinaka pripajanja, pa tako i za sve buduće obveze koje proizlaze iz obrta koji je ovom društvu pripojen.

 

10.3. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju osnovanim ovršenikov prigovor promašene pasivne legitimacije zaključujući da ovršenikov A. obrt nije postojao 2013. kao obrt, već da je 2011. unesen u trgovačko društvo A. g. d.o.o., a koju činjenicu tijekom postupka ovrhovoditelj nije osporavao, pa da time prijašnji vlasnik obrta, ovdje ovršenik, ne bi bio odgovoran u predmetnoj pravnoj stvari u vidu odredaba Zakona o obrtu. Stoga smatraju da je osnovan ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prvostupanjski sud proglašava nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po svim računima ovršenika.

 

11.1. Prema ocjeni ovoga suda pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da ovršenik kao fizička osoba ne odgovara za obveze koje proizlaze iz obrta nakon prestanka obrta odnosno nakon što je obrt pripojen trgovačkom društvu kao preuzimatelju dužnika te da bi pravni slijednik trgovačko društvo A. g. d.o.o. bio pasivno legitimiran kao ovršenik u ovom postupku izravne naplate novčane tražbine za obveze koje proizlaze iz obrta.

 

11.2. To stoga jer je u smislu odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07,  79/07 - u nastavku teksta: ZO), obrt samostalno i trajno obavljanje dopuštene gospodarske djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a prema čl. 1. st. 3. istog Zakona obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz st. 1. u svoje ime i za svoj račun.

 

11.3. Slijedom navedenoga, obrt u smislu ovog Zakona ne može biti stranka u postupku, već je stranka fizička osoba koja je vlasnik određenog obrta. Ovršenik je u obavljanju djelatnosti obrta preuzeo određene obveze kao fizička osoba i to kao vlasnik obrta, a obrt je samo način obavljanja gospodarske djelatnosti, dok za obveze nastale u obavljanju te gospodarske djelatnosti odgovara vlasnik obrta za obveze nastale u obavljanju obrta i nakon prestanka obrta (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revt-5/2013-2 od 5. ožujka 2014.).

 

11.4. Stoga prestankom obrta nije prestao postojati ovršenik odnosno ovršenik je fizička osoba u ovom slučaju koja i dalje postoji, pa iako je prestao obavljati gospodarsku djelatnost u okviru registriranog obrta i nadalje odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta, a što je u ovom konkretnom slučaju plaćanje parničnog troška u iznosu od 34.525,00 kn nastalog u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj P-621/12 od 12. ožujka 2013. a u kojem postupku je tužitelj (ovdje ovrhovoditelj) uspio s tužbenim zahtjevom kojim je tuženiku (ovdje ovršeniku) kao vlasniku obrta naloženo namiriti tražbinu u iznosu od 527.739,99 kn.

 

11.5. Također, u odnosu na ovršenikov prigovor da je za nepodmirene obveze obrta nastale do dana pripajanja trgovačkom društvu odgovorno društvo preuzimatelj, potrebno je istaknuti da i iz same odredbe čl. 19. Ugovora o unosu (pripajanju) cjelokupnog obrta u d.o.o. proizlazi da pripajanje obrta trgovačkom društvu nije regulirano niti u jednom propisu (ZO, Zakonu o trgovačkim društvima), ali da nije niti zabranjeno s računovodstvenog i poreznog stajališta, jer se radi o poslovnom subjektu koji imaju isti porezni status – dobitaši su i obveznici PDV-a, dok takav postupak prijenosa obrta s pravnog stajališta nema uporište u Zakonu o trgovačkim društvima.

 

12.1. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom U-I 2771/2008 od 17. ožujka 2010. koja je stupila na snagu 15. srpnja 2010. ukinuo odredbu čl. 20. st. 1. ZO a koja je glasila ''Za obveze obrta koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta“, pa stoga obrtnik odgovara za dugove obrta cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo imovinom koja je unesena u obrt (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-140/2021 od 23. veljače 2021.).

 

13. Stoga ispitivanjem prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovaj sud nije našao postojanje razloga na koji ukazuje ovršenik sukladno čl. 210. st. 2. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („ Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ) „...ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika...“, a zbog kojeg ovrha izravne naplate ne bi bila dopuštena, jer je ovrhovoditelj kao vjerovnik iz ovršne isprave ovaj postupak izravne prisilne naplate pokrenuo protiv osobe koja u ovom konkretnom slučaju ima aktivnu legitimaciju ovršenika, budući da za tražbinu odgovara osobno kao fizička osoba cijelom svojom imovinom prema odredbama ZO, a ne njegov univerzalni pravni slijednik, odnosno A. g. d.o.o.

 

14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st 1. ZPP, pa je ovršenik odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troškova ovršnog postupka, jer isti nije uspio u postupku dok ovrhovoditelj nije potraživao nadoknadu troškova.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 18. listopada 2022.