1              Poslovni broj: 9 Kž-775/2022-7

 

Poslovni broj:9 Kž-775/2022-7

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene V. J., zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1 u svezi članka 52 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Splitu i okrivljenice podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-455/2020. od 5. svibnja 2022, u javnoj sjednici vijeća održanoj  18. listopada 2022,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljene V. J. a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Uslijed gornje odluke žalbe državnog odvjetnika i okrivljene V. J. za sada su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom proglašena je krivom okrivljena V. J. zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 256. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i po članku 56. KZ/11 okrivljenici je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju odredbe članka 56. stavak 1. KZ/11 okrivljenoj V. J. se određuje posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te je dužna u roku od 4 (četiri) godine oštećenoj R. H. naknaditi štetu u iznosu od 1.430.064,55 kuna. Ukoliko okrivljenica u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu joj posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, sud može temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu.

 

3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljena V. J. je na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj R. H. dužna isplatiti iznos od 1.430.064,55 kuna.

 

4. Na temelju odredbe članka 148. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, okrivljenoj V. J. nalaže se da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 11.280,80 kuna (jedanaest tisuća dvije stotine i osamdeset kuna i osamdeset lipa), od čega se iznos od 9.120,80 kuna (devet tisuća sto dvadeset kuna) odnosi na knjigovodstveno – financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B., iznos od 160,00 kuna (sto šezdeset kuna) odnosi na troškove vještačenja za stalnog sudskog vještak za financije i računovodstvo A. B., te iznos od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kuna), a što se odnosi na paušalnu svotu.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

 

6. Žalbu je podnijela i okrivljenica putem branitelja P. J. odvjetnika iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i posebnoj obvezi te imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenicu oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je zatražila obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, čemu je i udovoljeno. Na sjednicu su pristupili branitelj okrivljenice odvjetnik P. J. i okrivljenica osobno, dok, iako uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu nije pristupio pa je sjednica održana bez nazočnosti zamjenika ŽDO.

 

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

8. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenice za sada su bespredmetne.

 

9. Okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, navodeći da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da je okrivljenica počinila kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11, na način kako joj je to stavljeno na teret.

 

9.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni.

 

 

9.2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret jer da je tečajne razlike za koje sud smatra da imaju karakter dohotka kontinuirano od 2007. do 2012. za svaku godinu na svojim privatnim računima u bankama svakodnevno vršila uplatu većih iznosa različitih deviza kada je radila u mjenjačnici u kojoj je bila i poslovođa, a čiji je formalni vlasnik bila njena majka, i time ostvarila prihod, dohodak od tečajnih razlika ostvarenih upravo između vrijednosti kupovnog tečaja za devize i konverziju istih u kune, po povoljnijem tečaju. To je radila u dogovoru s ovlaštenom osobom u banci, pri čemu brojnost i učestalost transakcija ukazuje da se okrivljenica bavila, odnosno da je time obavljala mjenjačku djelatnost koja je zakonita, neovisno o tome što osobno tu djelatnost nije registrirala, a Poreznoj upravi nije prijavila dohodak ostvaren od obavljanja djelatnosti iako je to bila dužna učiniti. Nadalje prihod za poslovne godine od 2007 do 2012. nije navela u godišnjoj poreznoj prijavi te je time na ostvareni prihod onemogućila razrez poreza i prireza za naprijed navedene poslovne godine. Zaključno prvostupanjski sud navodi, da se je nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve okolnosti u konkretnom slučaju, provedene materijalne dokaze, obranu okrivljenice, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. B., kao i iskaza svjedokinje Ž. R. radilo o dohotku ostvarenom obavljanjem mjenjačke djelatnosti.

 

9.3. Optužnicom državnog odvjetnika okrivljenici se stavlja na teret da u periodu od 2008. do 2013. s nakanom uskraćivanja plaćanja poreza i prireza na dohodak, protivno članku 39. i članku 42. Zakona o porezu na dohodak, nije prijavila dohodak ostvaren od obavljanja mjenjačke djelatnosti za poslovne godine od 2007. do 2012. u ukupnom iznosu od 3.464.872,80 kuna, iako je to bila dužna učiniti do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

 

9.4. Izrekom pobijane presude okrivljenica je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo upravno na način kako joj je to optužnicom stavljeno na teret, međutim, i iz optužnice državnog odvjetnika a i iz izreke pobijane presude, nije jasno o kojem Zakonu o porezu na dohodak je ovdje riječ. Točno je da se okrivljenici inkriminira razdoblje od 2008. do 2013. u koje vrijeme je bio na snazi Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04 i dr) koji zakon je mijenjan 2015., a prethodno objavljen u Narodnim novinama 143/2014. Zakonom o porezu na dohodak koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela u članku 9. propisano je što se smatra dohotkom, a prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (list 9 presude, točka 12.) navodi da je člankom 12. Zakona o porezu na dohodak propisano da je dohodak razlika između primitaka proteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju te da su primici sva dobra koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, dok prema stavku 3. istog članka izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 2. tog članka.

 

9.5. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude citira i blanketnu normu iz članka 39. Zakona o porezu na dohodak u kojem navodi da je u stavku 1. tog članka godišnju poreznu obvezu dužan podnositi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od nesamostalnog rada kod dva ili više poslodavaca istodobno ili dohodak od samostalne djelatnosti i djelatnosti po osnovi koji se dohodak utvrđuje i oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti. Nadalje, prvostupanjski sud citira i odredbu članka 42. Zakona o porezu na dohodak te navodi da je u stavku 1. tog članka propisano da su obveznici poreza na dohodak dužni nakon isteka poreznog razdoblja podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja a da se ta prijava podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

 

9.6. Dakle, iz odredbe članka 39. Zakona o porezu na dohodak nesporno proizlazi da godišnju poreznu prijavu obavezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak, a u članku 42. istog Zakona propisano je da su obveznici poreza na dohodak dužni nakon isteka poreznog razdoblja podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, iako se ne zna o kojem zakonu je riječ, jer se isti mijenjao.

 

9.7. Obzirom na navedeno, a sukladno odredbi članka 39. Zakona o porezu na dohodak nesporno je da je godišnju prijavu dužan podnijeti porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od nesamostalnog rada kod dva ili više poslodavaca. Iz naprijed navedenog slijedi da je okrivljenica bila dužna prijaviti dohodak ukoliko ga je ostvarila od obavljanja neke djelatnosti. Prvostupanjski sud navodi da tečajne razlike koje je okrivljenica ostvarila prilikom konverzije deviza imaju karakter dohotka jer je okrivljenica kontinuirano za svaku godinu na svojim privatnim računima u bankama svakodnevno vršila uplatu većih iznosa različitih deviza, u mjenjačnici u kojoj je bila i poslovođa, a čiji je formalni vlasnik bila njena majka, i tima da je ostvarila prihod, odnosno dohodak od tečajnih razlika.

 

9.8. Međutim, takvi zaključci prvostupanjskog suda su nejasni i nerazumljivi.

 

9.9. Naime, Zakonom o porezu na dohodak jasno je propisano što se smatra dohotkom za koji postoji obveza obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak, a isto bi trebalo podvesti pod neki od izvora dohotka a kako je to propisano Zakonom o porezu na dohodak. Naime, odredbom članka 9. Zakona o porezu na dohodak jasno je propisano što se smatra dohotkom, a radnje za koje je prvostupanjski sud okrivljenicu proglasio krivom za koje smatra da su dohodak, ne proizlazi iz odredbi Zakona o porezu na dohodak.

 

10. Prema tome, kada prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude obrazlaže zbog čega radnje koje je okrivljenica poduzimala smatra dohotkom, za koje postoji obveza obračunavanja plaćanja poreza, ne daje valjane razloge. Naime, prvostupanjski sud samo navodi da je okrivljenica postupila suprotno odredbi članka 39. i članka 42. Zakona o porezu na dohodak, a za odlučnu činjenicu o tome zbog čega smatra da su radnje okrivljenice predstavljale dohodak, a time i obvezu prijave poreza na ostvarenje tog dohotka, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje valjane razloge.

 

11. Zbog navedenog u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni u znatnoj mjeri su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, pri čemu će posebno obratiti pozornost na sastavljanje prvostupanjske presude koja treba sadržavati nesporne činjenice, a u odnosu na sporne činjenice izložiti će zbog kojih razloga i na temelju kojih dokaza je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, te će valjano obrazložiti činjenična utvrđenja koja u pobijanoj presudi nisu valjano obrazložena, vodeći računa ponajprije o činjeničnom opisu optuženja, a utvrđene činjenice će potom podvesti pod pravo odnosno navesti pravna utvrđenja te ostale sastavnice koje ovise o vrsti odluke koju će donijeti. Osim toga, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno utvrditi da li je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju konverzijom deviznih sredstava u kune na način kako joj se stavlja na teret, ostvarila dohodak, odnosno da li je konverzija deviza koje je vršila okrivljenica dohodak i da li postoji obveza obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak, a sve sukladno važećem Zakonu o porezu na dohodak u vrijeme počinjenja djela, nakon čega će donijeti novu i na zakonu valjanu odluku koju će valjano i obrazložiti.

 

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

 

 

U Zagrebu 18. listopada 2022.