Poslovni broj: UsI-2330/21-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman i Slobodanki Gorsensky, zapisničarki u upravnom sporu tužitelja E.-D.", iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik Z.J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. @ J., iz R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi carinske vrijednosti robe i trošarine, dana 14. listopada 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/20-01/216, URBROJ: 513-04-21-4 od 25. lipnja 2021.

II Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi.

III Nalaže se tuženiku (OIB:…) da u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude nadoknadi tužitelju (OIB:…) troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (slovima: šesttisućadvjestopedesetkuna)/829,52 eura (slovima: osamstodvadestdeveteuraipedesetdvacenta).

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda R., Carinskog ureda R., KLASA: UP/I-413-01/20-03/854, URBROJ: 513-02-6044/25-20-2 od 2. srpnja 2020., utvrđeni su ispravni podaci o carinskoj vrijednosti za robu stavljenu u carinski postupak puštanja robe u slobodan promet po uvoznoj carinskoj deklaraciji (UCD) MRN broj: 20HR060178U0022072 od 16. ožujka 2020., Carinskog ureda R., Službe za RGP Luka R. za primatelja robe, za robu trgovačkog naziva SOLARNI PANELI, TARIC oznake 8541 40 90 00 sa stopom carine od 0,00%, bruto mase 51000,00 kg, neto mase 46.728,00 kg, tako da carinska vrijednost iste glasi 1,545,422,40 kn.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-413-01/20-01/216, URBROJ: 513-04-21-4 od 25. lipnja 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako mu je prvostupanjsko tijelo arbitrarno, neosnovano, proizvoljno i pogrešno utvrdilo carinsku vrijednost predmetne robe – solarnih panela. Navodi kako je s prodavateljem iz K. zaključio Ugovor o međunarodnoj kupoprodaji robe – solarnih panela te da je robu uvezao u R.H. i istu uredno prijavio UCD. Napominje kako je deklariranu vrijednost robe dokazao na temelju relevantne raspoložive dokumentacije koja se odnosi na predmetnu transakciju. Napominje kako je na zahtjev prvostupanjskog tijela uz dokaz o kupoprodaji predmetne robe dostavio i dodatnu dokumentaciju u vezi s prijevozom i osiguranjem robe, kako bi potvrdio ugovorene uvjete isporuke pod CIF paritetom te knjigovodstvenu, financijsku i ostalu  dokumentaciju te stoga smatra da je vjerodostojno dokazao da je deklarirana vrijednost predmetne robe cijena stvarno plaćena za robu. Ističe da je u obrazloženju osporenoga rješenja navedeno da je prvostupanjsko tijelo za utvrđivanje carinske vrijednosti predmetne robe kasnije ipak primijenilo transakcijsku vrijednost za sličnu robu pri čemu je propustilo obrazložiti svoje ustrajanje u sumnji u deklariranu vrijednost predmetne robe od strane tužitelja unatoč svoj raspoloživoj dokaznoj dokumentaciji koja mu je dostavljena. Smatra da okolnost neraspolaganja s podacima o vrijednosti istovjetne robe prodane za izvoz u EU i izvezenu u isto vrijeme ne oslobađa prvostupanjsko i tuženo tijelo potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Napominje kako prilikom utvrđivanja vrijednosti robe nije uzeta u obzir činjenica da je tužitelju od dobavljača obračuna popust na količinu obzirom da je naručio 16 kontejnera robe, dok je roba koja je korištena za usporedbu bila naručena u količini od samo 3 kontejnera. Također ističe da u postupku utvrđivanja carinske vrijednosti robe nisu uzeti u obzir podaci o uvozu istovjetne robe iz 2019. i 2020. godine već su uzeti podaci iz 2018. godine odnosno iz razdoblja prije ukidanja anti-damping carina. Smatra da ako postoji više od jedne transakcijske vrijednosti istovjetne ili slične robe Carinski ured je treba primijeniti najnižu do njih. Također ističe da je i nejasno po kojim parametrima su tijela zaključila da je vrijednost robe upravo onakva kako je utvrđeno osporenim rješenjima. Ističe da roba koja je korištena za usporedbu nije bila adekvatna da bi se usporedbom s istom utvrdila vrijednost predmetne robe.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kako i prvostupanjsko rješenje te potražuje trošak upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te je 7. listopada 2022., održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a tuženik iako uredno pozvan nije pristupio zakazanom ročištu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14.,  94/16., 29/17. i 110/21. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je predmetna roba stavljena u carinski postupak puštanja robe u slobodni promet po uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN broj 20HR060178U0022072 od 16. ožujka 2020., koja je sukladno članku 158. stavku 1. članku 172 . Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije (Carinski zakonik unije SL L 269, 10. listopada 2013., sa svim izmjenama i dopunama – u daljnjem tekstu Carinski zakonik Unije) prihvaćena dana 16. ožujka 2020. s TARIC oznakom 8541 40 90 00 Zajedničke carinske tarife, uz primjenu stope carine za treće zemlje od 0,00%, sa carinskom vrijednosti u ukupnom iznosu od 1.014.840,47 kuna (u valutnoj jedinici 147.320,64 USD).

9. Zbog sumnje u ispravnost deklarirane tarifne oznake od tužitelja je zatraženo dodatno pojašnjenje o vrijednosti robe, tj. dostava dodatne dokumentacije koja bi potkrijepila deklariranu carinsku vrijednost. Tužitelj je na poziv dostavio fotografije predmetne robe, obrazloženje deklarirane vrijednosti robe, potvrdu o uplati i narudžbu te ugovor o nabavi fotonaponskih panela. Budući da po mišljenju carinskih tijela navedena dokumentacija nije otklonila sumnju u vjerodostojnost deklarirane carinske vrijednosti robe, izvršen je pregled robe i uvid u stanje i kvalitetu robe te je utvrđeno da roba po opisu odgovara deklariranoj. Po izvršenom pregledu robe carinska vrijednost robe utvrđena je primjenom metode propisane člankom 74. stavkom 2. točke b) Carinskog Zakonika Unije, na temelju raspoloživih podataka o transakcijskoj cijeni slične robe prodane za izvoz u Uniju, izvezene u isto ili slično vrijeme, u konkretnom slučaju robe uvezene po uvoznoj carinskoj deklaraciji MRN 18HR060178U0037025 od 9. svibnja 2018.g. Carinskog ureda R. Službe za RGP Luke R., a o čemu je sastavljen zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti robe i temeljem kojeg su izmijenjeni podaci u predmetnoj uvoznoj carinskoj deklaraciji.

10. Naime, carinska se vrijednost za robu koja se uvozi utvrđuje temeljem metoda propisanih člancima 70. i 74. Carinskog zakonika Unije. Članak 70. daje temeljnu metodu utvrđivanja carinske vrijednosti, te propisuje da je carinska vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost tj. stvarno plaćena ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza na carinsko područje Unije, ako su ispunjeni svi zahtjevi i uvjeti iz članka 70. Carinskog zakonika Unije i izvršeno usklađivanje sukladno odredbama članka 71. i 72. Carinskog zakonika Unije. U konkretnom slučaju carinska vrijednost robe utvrđena je uz primjenu ostalih metoda utvrđivanja carinske vrijednosti. Prema carinskim tijelima carinsku vrijednost predmetne robe nije bilo moguće utvrditi niti temeljem članka 74. stavka 2. točke a) Carinskog zakonika Unije jer Carinski ured R. ne raspolaže podacima o uvozu istovjetne robe u isto ili približno vrijeme kao i roba koja se vrednuje, te je carinska vrijednost utvrđena primjenom metode propisane člankom 74. stavkom 2. točkom b) Carinskog zakonika Unije na temelju raspoloživih podataka o transakcijskoj cijeni slične robe koja je prodana za izvoz u Uniju izvezena u isto ili slično vrijeme.

11. S obzirom na sve naprijed navedeno te prigovore tužitelja, prema ocjeni ovoga suda carinska tijela nisu odgovorila na prigovore tužitelja, odnosno nisu dostatno obrazložila zbog čega je za usporedbu korištena uvozna carinska deklaracija 18HR060178U0037025 od 9. svibnja 2018. i na koju robu se ista odnosi te koju je još konkretno dokumentaciju tužitelj trebao priložiti. Osim toga nisu suočeni artikli tužitelja s artiklima iz usporedive deklaracije te nije obrazložen količinski popust i njegov utjecaj na carinsku vrijednost.

12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, osporavanim rješenjem, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Stoga će u postupku nakon ove presude, a nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe Suda sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a, tuženik donijeti novo obrazloženo rješenje.

13. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I i II izreke.

14. Točkom III izreke odlučeno je o troškovima upravnog spora. S obzirom na potpuni uspjeh tužitelja u ovom sporu, na temelju čl. 79. ZUS-a,  i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br.: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/2015), tužitelju je dosuđen sudski trošak za sastav tužbe i pristup na ročište u neprocjenjivim predmetima od po 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50), uvećan za iznos PDV-a, što ukupno iznosi 6.250,00 kuna/829,52 eura, prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 HRK. 

 

 

U Zagrebu, 14. listopada 2022.

Sutkinja

 Meri Dominis Herman, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv točke I i II ove presude žalba nije dopuštena (članak 66. a ZUS-a). Protiv točke III dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

 

 

1