- 1 -              Poslovni broj: Usž-2312/22-2

                                         

 

                                         

 

Poslovni broj: Usž-2312/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Lj. K. iz N., protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, Z., , klasa: UP/II-320-02/20-21/51, urbroj: 525-07/0154-21-2 od 23. lipnja 2021., radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-904/2021-10 od 17. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2022.

             

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-904/2021-10 od 17. ožujka 2022.

 

   Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-320-02/20-21/51, urbroj: 525-07/0154-21-2 od 23. lipnja 2021., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Ispostava D., klasa: UP/I-320-03/20-01/12, urbroj: 2170/01-08-02/20-20-4 od 4. ožujka 2020. Naprijed navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je, kao investitoru izgradnje kuće za odmor na poljoprivrednom zemljištu k.č.br. 167 k.o. L., određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 2.994,02 kn.

2.              Tužiteljica u žalbi navodi da je odredbom članka 26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano da se investitor oslobađa plaćanja naknade iz članka 23. tog Zakona, između ostalog, i pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m² ako se gradi unutar građevinskog područja. Da se radi upravo o stambenoj građevini koja se nalazi unutar granica građevinskog područja proizlazi i iz građevinske dozvole od 3. prosinca 2019. Sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o kući za odmor koja služi za odmor i povremeno stanovanje odnosno da se ne radi o stambenoj građevini u smislu navedenog Zakona. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu nije propisano da stambena građevina predstavlja samo onu građevinu koja je namijenjena stalnom stanovanju. Upire na Zakon o gradnji koji ne dijeli građevine na one koje služe za odmor i povremeno stanovanje već dijeli zgrade na stambene zgrade i nestambene zgrade jer je odredbom članka 23. tog Zakona propisano za što se izdaje energetski certifikat zgrade. Također sukladno Pravilniku o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju propisano je da je nestambena zgrada zgrada koja nema niti jednu stambenu jedinicu ili skup prostorija namijenjen stanovanju zajednica dok je stambena zgrada zgrada koja je pretežno stambene namjene. Prema Pravilniku o razvrstavanju građevina u skupine po zahtjevnosti mjera zaštite od požara stambena zgrada je građevina u kojoj je 50% ili više građevinske (bruto) površine zgrade namijenjeno za stambene svrhe, u koje se uračunavaju zajedničke prostorije koje koriste vlasnici odnosno korisnici dok je nestambena zgrada građevina koja nema stambenu površinu ili je manje od 50% građevinski (bruto) površine zgrade namijenjeno za stambene svrhe. Ističe da iako iz građevinske dozvole proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kući za odmor to ne priječi da se tužiteljica ili netko drugi jednog dana stalno nastani u toj zgradi odnosno kući za koju je izdana predmetna građevinska dozvola. Predlaže poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i poništiti rješenje tuženika i tijela prvog stupnja.

3.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Nije sporno da je tužiteljici za predmetnu gradnju izdana građevinska dozvola 3. prosinca 2019. kojom se na predmetnoj nekretnini dozvoljava izgradnja kuće za odmor građevine 2. skupine.

6.              Tužiteljica smatra da je sukladno odredbi članka 26. stavka 1. točke g. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18., 115/18. i 98/19.) trebala biti oslobođena od plaćanja naknade pri gradnji predmetne kuće za odmor. Naprijed navedenom odredbom Zakona propisano je da se investitor oslobađa od plaćanja naknade pri gradnji stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m² ako se gradi unutar građevinskog područja.

7.              Prema odredbi članka 2. stavka 1. naprijed navedenog Zakona, poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Odredbom članka 3. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

8.               Jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća se prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjenje rješenjem o izvedenom stanju (članak 23. stavak 1. Zakona).

9.              Imajući u vidu naprijed navedene odredbe Zakona, tumačeći ih u njihovoj međusobnoj povezanosti, proizlazi da je smisao navedenih odredbi Zakona spriječiti gubitak poljoprivrednog zemljišta, koje je kao takvo dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njenu osobitu zaštitu i koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, zbog čega se i oslobođenje od plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko može odobriti samo zbog opravdanih potreba vlasnika građevine, a to je trajno stanovanje, a ne povremeno stanovanje. Stoga, osnovano upravna tijela i sud zaključuju da nema mjesta primjeni naprijed navedene odredbe članka 26. stavka 1. točka g. Zakona jer se ovdje ne radi o stambenoj građevini namijenjenoj za trajno stanovanje, već za povremeno stanovanje kako to proizlazi i iz priložene građevinske dozvole. Pozivanje tužiteljice na odredbe drugih propisa koji su mjerodavni za provođenje tih propisa nije osnovano.

10.              Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 14. listopada 2022.

 

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.